D 2384 E SVIBANJ/MAI 2009 BR./NR.5 (294) -...

Svibanjski susreti i hodočašćaSvibanjski susreti i hodočašća

lebendige gemeindelebendige gemeinde

D 2384 E - 1,50E - SVIBANJ/MAI 2009 - BR./NR.5 (294)

imp

ress

um

List hrvatskih katoličkihzajednica u Njemačkoj

Zeitschrift der kroatischenkatholischen Gemeinden

in Deutschlandwww.zivazajednica.de

60435 Frankfurt am MainAn den Drei Steinen 42d

Tel.: (069) 9540480Fax: (069) 95404824

E-Mail:[email protected]

[email protected]

Izdavač/Herausgeber:Hrvatski dušobrižnički ured

Kroatenseelsorge in Deutschland

Odgovara/Verantwortlich:P. Josip Bebić

Glavni urednik/Chefredakteur:Dr. Adolf Polegubić

Uredništvo/Redaktion:P. Josip Bebić, Željka Čolić,

Stjepan Herceg,Marija Lovrić-Holenda,dr. Adolf Polegubić,

Antonia Tomljanović-Brkić, P. Jozo Župić

Grafička priprema/Layout:Ljubica Markovica-Baban

Tisak/Druck:Spengler’s Druckwerkstatt GmbH

64572 Büttelborn

Godišnja pretplata s poštarinom/Jahresbezugspreis incl. Porto: e 16,-za ostale europske zemlje: e 22,-za prekomorske zemlje: e 35,-

Bankverbindung:Konto Nr.129072 (BLZ 500 502 01),

bei der Frankfurter Sparkasse

Zadnja stranica: Detalj iz Maksimirskog perivoja

u Zagrebu;snimio: A. Polegubić

Svibanjski susreti i hodočašćaSvibanjski susreti i hodočašća

lebendige gemeindelebendige gemeinde

D 2384 E - 1,50€ - SVIBANJ/MAI 2009 - BR./NR.5 (294)

Naslovnica: Sa Susreta ministranata

Rajnsko-majnske Regije u Koblenzu;snimio: A. Polegubić

AKTUALNO

lebendige gemeinde

ZAGREB

Tiskovna konferencija u povoduTiskovna konferencija u povoduplenarnog zasjedanja HBKplenarnog zasjedanja HBK

Glavne teme zasjedanja, kako se moglo čuti na konferen-ciji za tisak, bile su Crkva i mediji, svećenici i laici koji supodnijeli mučeništvo u doba komunizma, osnivanje novihbiskupija te Crkva pred novim religioznim pojavama.

Tiskovna konferencija u povodu 38. plenarnog zasjedanja Hrvatske biskup -ske konferencije održana je 23. travnja u prostorijama Nadbiskupijskogpas toralnog instituta u Zagrebu. O temama zasjedanja govorili su pred -

sjednik Odbora HBK za sredstva društvene komunikacije riječki nadbiskupdr. Ivan Devčić, zatim predsjednik Komisije HBK Justitia et pax pomoćni zagre-bački biskup dr. Vlado Košić te predsjednik Hrvatskog Caritasa varaždinski bis kup Josip Mrzljak.

Nadbiskup Devčić je u obraćanju novinarima rekao da je na plenarnom zas-jedanju HBK od 21. do 23. travnja sudjelovalo više delegata biskupskih konfe-rencija iz susjednih zemalja: Austrije, BiH, Međunarodne biskupske konferenci-je sv. Ćirila i Metoda, Slovenije, Poljske i Italije, a prvog dana na zasjedanju jesudjelovao i apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Mario RobertoCassari. Glavne temezasjedanja bile suCrkva i mediji, svećeni-ci i laici koji su podni-jeli mučeništvo u dobakomunizma, 600. ob -ljetnice svetišta u Lud-bregu, osnivanje novihbiskupija u čemu, kakoje rečeno, konačnu ri-ječ uvijek ima SvetaStolica, a jedna od tema zasjedanja bila je i Crkva pred novim religioznim po-javama. Kao predsjednik Odbora HBK za sredstva društvene komunikacije nad-biskup Devčić se posebno osvrnuo na temu Crkva i mediji iznijevši zapažanjekako je u Hrvatskoj vrlo prisutna monopolizacija vlasništva nad medijima što kaoposljedicu ima osiromašenje i komercijalizaciju medijskih sadržaja. Uočeni surazni utjecaji koji se kose s osnovnim načelima novinarske struke, te su se bisku-pi založili za slobodne medije u kojima će novinari moći neometano i bez ikak-vih pritisaka i intervencija sa strane raditi svoj posao. Biskupi su na zasjedanjuistaknuli i važnost crkvenih medija te je od strane Odbora predloženo da se iz-radi nacrt jednog objedinjavajućeg tijela svih medija koji djeluju pri HBK koje biimalo zadatak koordinirati sve ono što HBK već ima ali i predložiti nove sadr žajeosobito što se tiče novih medija i korištenja i primjene novih tehnologija.

Druga tema o kojoj je govorio nadbiskup Devčić bili su nove religiozne po-jave kako unutar tako i izvan Crkve. Na zasjedanju HBK, kako je rekao, istak-nuta je potreba osposobljavanja vjernika da mogu razlikovati što je u svim timgibanjima pozitivno i u kojoj mjeri u skladu s autentičnim crkvenim učenjem. Nad-biskup Devčić je pritom posebno istaknuo kako je vjera čin čitave osobe, uklju -čuje cijelog čovjeka, njegov razum, racionalnost i emocionalnost, te je upozo-rio na opasnost da se u tim pokretima stavlja naglasak na samo jednom vidikureligioznog doživljavanja, najčešće emocionalnosti.

Biskupi su zatim odgovarali na novinarska pitanja. Nadbiskup Devčić je za-moljen da prokomentira studentske prosvjede u Zagrebu i Zadru. Rekao je dase on načelno zauzima za to da se problemi rješavaju kroz dijalog te da svi mo-raju biti svjesni mogućnosti u kojima se nalazimo ali i da se ozbiljno razmotri mo-gućnost da se studentima izađe u susret. IKA

Nadbiskup Devčić je posebno istaknuo ka-ko je vjera čin čitave osobe, uključuje cije-log čovjeka, njegov razum, racionalnost iemocionalnost, te je upozorio na opasnostda se u tim pokretima stavlja naglasak nasamo jednom vidiku religioznog doživlja-vanja, najčešće emocionalnosti.

Svibanjska duhovna maštovitostSvibanjska duhovna maštovitost

UU činci Kristove pobjede nad smr -ću nikada nisu bili tako vid ljivi

i jaki kao u naše doba. Isus je uče -nike postavio da upravljaju Božjimtajnama. Imaju Božje dopuštenjepozivati sve narode svijeta da se uistoj vjeri povežu u zajednicu izab -ranog Božjeg naroda s kojom smomi Hrvati povezani već četrna eststoljeća. Mjesec svibanj poka zujesvu maštovitost stvaralačkog Bož jeggenija. Ne čudi što Hr vati ka toliciponajviše u svibnju hodo časte urazna kršćanska svetišta, ponajvišeu ona posvećena Bl. Dj. Mariji. Ktomu u svibnju hrvatski misionari imisionarke upriličuju slav lja zaprvo pričesnike i krizmanike te po-zivaju vjernike na svakodnevnu svi-banjsku pobožnost mo ljenja kruni-ce na čast Bl. Dj. Marije. Održa -vaju se krštenja, ministrantska slav -lja, a brojni zaručnički parovi umjesecu svibnju sklapaju sakramentženidbe. Prema statističkim poda-cima naših misija za 2008. godi-nu, koje posjeduje naš dušobriž -

ŽIVA ZAJEDNICA 5/2009 3

Istina o zločinu i zločincimaIstina o zločinu i zločincima

Mnogo je danas prikrivenih grobišta, a istina je jednom ipak mo-rala doći na vidjelo. Sustavi, koji su svoju budućnost gradili na zlo-činu, nisu je dočekali.

KKod ovakvih grobišta svatko odnas mora vršiti ono što je njego-

va obveza. Mi kršćani došli smo sepomoliti za žrtve čije su nam kostiprogo vorile o strašnim zločinima ko-munis tičkog sustava po završetku II.svjet skog rata. Također želimo po-taknuti mjerodavne da se grobišteistraži i da istražna i pravosudna ti-jela provedu svoju zadaću jer zločinne zastarjeva, istaknuo je varaždin -ski biskup Josip Mrzljak u utorak 7.trav nja prigodom obilaska dravskognasipa „Sep” kod Gornjeg Hrašća -na, gdje su početkom ožujka u tijekugrađevinskih radova iskopani ostaciviše žrtava. Biskup Mrzljak predvo-dio je tom prigodom molitvu kod spo-men-kri ža, podignutog u sjećanje nastrada le u lipnju 1945. godine. Doi-sta je mnogo takvih prikrivenih gro-bišta, a istina je jednom ipak došlana vidjelo. Sustavi koji su svoju bu-dućnost gra dili na zlo činu, buduć-nost nisu dočekali. „Kada su 1945.dovodili tu blizu ovoga mjesta ljude

iz Varaždina i drugih strana, kada ihje zločinački komunistički sustav ubi-jao, smatrali su da će sve svoje nep -rijatelje i neistomišljenike ubiti, zem -lja će ih pokriti i nikada nitko o tomeneće ništa znati. One, koji su moždamogli biti svjedoci, zastrašili su, pasu neprestano živjeli u strahu. Jer ubi-janja nije bilo samo '45., nego i kas-nijih godina. Ako bi se netko uspro-tivio, ako bi netko želio govoriti o isti-ni, također ga je snašla takva sudbi-na da je završio pod zemljom. Takosu se oni rješavali svjedoka. No, otom događaju nisu govorili zločinci,nisu ni svjedoci, ali danas govoremrtvi.” Istina se nije mogla sakriti. Ni-je se mogla sakriti niti ona u Slovenijiu Hudoj Jami kod Laškog gdje je ve-liko mnoštvo ubijeno u rovovima du-bokima i po nekoliko stotina metara.Stoga, da bi se došlo do istine, pot -rebno je zločin nazvati pravim ime-nom, a njegove počinitelje zločinci-ma te ih procesuirati, bez obzira skoje strane dolazili. Urednik

� PAVAO I NJEGOVA PORUKA

IZ CRKVE U SVIJETU:Bog u ljudskom zatvoruOdnedavno je Katolička Crkva boga -tija za pet novih svetaca.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4

NEMAN ZAVISTI:Zavist — žuti monstrum ljudske povijestiZavist postoji, i kad netko neprijateljskireagira na nečije dobro, bez obzira štoznade da je taj to pošteno i svojim tru-dom stekao.. . . . . . . . . . . . . . . . . . 8—9

SVIJET MLADIH — JUGENDWELT:Digitalna ili internet — generacija

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23

SOCIJALNI SAVJETNIK:Integracija — poštivanje različitosti

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25

BEITRÄGE IN DEUTSCHER SPRACHE:

P. Josip Bebić: Geistiger Phantasie-reichtum im MaiINTERVIEW: Aus österlicher Kraft,Geduld,Hoffnung und Zuversicht leben. . . . . . . . . . . . . . . . 13--14

Prvo misijskoputovanje

� SUSRETI: Ivo Blajić

Živjeti izkršćanskejednakosti

Bogu naslavu, svomnarodu nadobro

� REPORTAŽA: HKM Freising

str. 20

str. 12

Iz delegatovog Duhovnog poticaja

nički ured u Frankfurtu, rad je naš-ih misionara i misionarki usprkospoteškoćama na zavidnoj razini. Unašim misijama i zajednica ma uprotekloj je godini kršteno 1446djece, vjenčano je 331 zaruč ničkihparova (brojni su se pripremali kodsvećenika u Njemačkoj, a vjenčalisu se u domovini), 1258 dje ce imladih pristupilo je Prvoj svetoj pri -česti, a 841 na svetu krizmu. Brojosoba koje su primile sakramente umjesnim župama nije nam poznat.Oko 6000 osoba dolazilo je na izvan škol ski vjeronauk u naše hrvat -ske katoličke centre. Što se tiče pas toralnog rada u našim zajedni-cama, napominjem da se svete mi-se svake nedjelje slave na vi še odtristo mjesta diljem Njemač ke, dane spomi njemo ostale pros lave nasaveznoj razini. Naša se vjerska idomoljubna povezanost očituje ina druge načine, npr. u djelatnojljubavi prema potrebnima.

Vaš fra Josip Bebić, delegat

Cijenjene čitateljice i čitatelji!

str.10

U OVOM BROJU

4 ŽIVA ZAJEDNICA 5/2009

OOd nedjelje 26. travnja Kato-lič ka Crkva bogatija je zapet novih svetaca. Toga je

dana na prepunome Trgu sv. Petrapapa Benedikt XVI. i službeno načast oltara podigao dotadašnje bla-ženike: svećenika Arcangela Tadini-ja, opata Bernarda Tolomeija, re-dovnika Nuna de Santa Maria Alva-resa Pereiru te redovnice GeltruduComensoli i Caterinu Volpicelli. Ob-raćajući se vjernicima iz cijeloga svi-jeta koji su došli na svečanu misu, Pa-pa je pojasnio da životi i duhovnostnovih svetaca pokazuju „duboku ob-novu što je u čovjekovome srcuprouzrokuje tajna Kristova uskrsnuća“koje je „temeljno otajstvo koje us -mjerava i vodi cijelu povijest spase -nja.“ Kako bi raspršio sve sumnje inesigurnost svojih učenika, Isus je uEmausu pokazao da nije privid, već„čovjek od krvi i mesa“, zatražio odnjih da ga dodirnu i da mu daju jesti.Na taj im je način pomogao shvatitiPisma i protumačiti događaje spa-senja u svjetlu uskrsnuća.

Euharistija — povlaštenomjesto

„To isto iskustvo svaka zajednicaponovno živi u euharistijskome slav lju,posebno nedjeljnome. Euharistija -povlašteno mjesto u kojemu Crkvaprepoznaje 'tvorca života' — 'lomlje -nje je kruha', kako je nazivaju Djelaapostolska. U njoj, po vjeri, ulazimo uzajedništvo s Kristom koji je 'oltar, žrt-va i svećenik'.“ Slaveći euharistiju vjer-nici komuniciraju s Kristom, i od nje-ga dobivaju oproštenje i život, nasta-vio je Papa i upitao: „Što bi bio naškršćanski život bez euharistije?“ Jer,euharistija je trajna i živa baština štoju je vjernicima ostavio Isus u sakra-mentu svojega tijela i krvi, a oni su du-ž ni o njemu uvijek razmišljati i pro-dub ljivati kako bi imao utjecaja nasva kodnevni život.„Okrijepljeni euha -ris tijskim kruhom,svecikoje danas čas -timo do ispunjenja su doveli svoje pos-lanje evanđeoske ljubavi na različitimpodručjima na kojima su djelovali sasvojim osobitim karizmama.“

Svećenik za radnike

Duge je sate u molitvi pred Pres-vetim provodio sveti Arcangelo Tadi-ni. Taj sveti svećenik vrlo se hrabroprihvatio osnivanja „Radničkoga ka-toličkoga društva uzajamne pomoći“,izgradnje predionica svile i konviktaza radnice, te je 1900. osnovao„Kon gregaciju redovnica radnica sve-te nazaretske kuće“ s ciljem „evange-li zacije svijeta radništva“ i to tako dasu dijelile njihove muke kao što je točinila radnička, Sveta nazaretska obi telj, istaknuo je Papa i dodao: „Ka-ko je samo proročka bila karizmatskaintuicija don Tadinija i koliko je i da-nas aktualan njegov primjer, upravo udoba teške ekonomske krize!“

I sveti Bernardo Tolomei, začetnikjedinstvenoga benediktinskog monaš-kog pokreta, pokazao je svoju velikuljubav prema molitvi i fizičkom radu.Živio je od euharistije, bio je posve-ćen kontemplaciji koja se pretvarala uponizno služenje bližnjima. Zbog svo-ga jedinstvenog duha poniznosti ibratskoga prihvaćanja, monasi su gabirali za opata dvadeset i sedam go-dina za redom, sve do smrti! Osim to-ga, kako bi zajamčio budućnost svo-me djelu, od pape Klementa VI. je 21.siječnja 1344. dobio papinsko odo-brenje nove benediktinske Kongrega-cije „Sv. Marije od Maslinskoga br -da“. Kada je kuga 1348. zahvatilaSienu otišao je pomagati svojoj sub-raći, te je i sam obolio od kuge i um-ro kao mučenik ljubavi.

Nuno de Santa Maria junak je isvetac Portugala, rekao je na portu-galskom Papa. Živio je polovicom 14.i počekom 15. stoljeća, te je svojuevangelizacijsku snagu crpao iz veli-ke pobožnosti prema Majci Božjoj ko-joj je javno pripisivao sve svoje pob-jede za domovinu.

Posebnu pozornost prema Isusuprisutnom u euharistiji još je kao dje-vojčica osjetila sveta Gertrude Co-mensoli. Klanjanje euharistijskom Kri-stu postalo je glavni cilj njezina života,rekao je Papa, pojašnjavajući da jeupravo u klanjanju pred Presvetimshvatila svoj poziv i poslanje u Crkvi:

da se bez zadrške posveti apostol s -kom i misionarskom djelovanju poseb -no za mlade. Tako je, u poslušnosti pa-pi Lavu XIII, osnovala Institut „koji je 'lj u bav razmotrenu' u euharistij skomKris tu pretvarao u 'življenu ljubav' pos-ve ćujući se bližnjemu u potrebi. U dru-š tvu koje je izgubljeno i često ranjeno,kakvo je ovo naše, mladima — kakvi sui ovi našega doba — u potrazi za vri-jednostima i smislom vlastitoga pos -tojanja, sveta Gertrude pokazuje kaočvrsto uporište Boga koji je euharistijipostao naš suputnik“ i koji vjernike učida su im braća svi ljudi na svijetu.

Svjedokinja božanske ljubavi bilaje i sveta Caterina Volpicelli, koja setrudila „da bi bila Kristova, kako bidovela do Krista“ one koje je susreta-la u Napulju krajem 19. stoljeća, u do-ba duhovne i društvene krize. I za nju— tajna je bila euharistija. Svojim jenajbližim suradnicama — AnčelamaPresvetoga Srca — preporučivala danjeguju snažan duhovni život u molit-vi i da ostanu živo povezane s euha-ristijskim Isusom. Sveta Catarina svo-jim duhovnim kćerima i svima namapokazuje zahtjevan put obraćanja ko-je će u korijenu promijeniti srce, te sepretvoriti u djela koja su u skladu sevanđeljem.

Važnost Katoličkoga sveučilišta

Prije molitve Kraljice neba, Bene-dikt XVI. posebno je zahvalio izas-lanstvu talijanske vlade i ostalim gra-đanskim vlastima, gradonačelnicima inačelnicima gradova iz četiriju gra-dova čiji su sugrađani uzdignuti načast oltara. Papa je pozdravio i izas-lanstvo Malteškoga reda, a „s velikomljubavlju brojne hodočasnike iz mno-gih dijelova Italije.“ U tom je kontekstuPapa spomenuo i Dan Katoličkogasveučilišta Presvetoga Srca: „Pedesetgodina od smrti od njegovog osniva-ča, o. Agostina Gemellija, želim daKatoličko sveučilište uvijek ostane vjer-no svojim načelima na kojima se na-dahnjuje kako bi i dalje pružalo vri-jednu formaciju mladim naraštajima.“

M.K.

Katolička Crkva je bogatija za nove svece: svećenika Arcangela Tadinija, opata Bernarda Tolomeija, redovnika Nuna de Santa Maria Alvaresa Pereiru te redov niceGeltrudu Comensoli i Caterinu Volpicelli.

Bog u ljudskom zatvoruIZ CRKVE U SVIJETU

MMeđunarodni duhovni susret zamlade s i bez intelektualnih te-škoća pod geslom „Gdje je

tvoje blago?”, održan je od četvrtka30. travnja do nedjelje 3. svibnja u ku-ći susreta „Tabor” u Samoboru. Susretje priredila zagrebačka udruga „Ko-rablja” i Hrvatska zajednica „Arka”(„Archa”). U nazočnosti brojnih mladihdruženje je priređeno kroz različitapredavanja, radionice, slavljenje eu-haristije i druženje. Pod geslom „Sto-pama Ivana Pavla Velikoga” 40-ak vje-roučitelja i suradnika zauzetih u pro-micanju dječjega katoličkog mjesečni-ka Maloga koncila sudjelovalo je naMakovu nagradnom putovanju u Polj -sku. Među nagrađenim putnicima naš-li su se i oni čije župe i škole pred njačeu broju pretplatnika na Mak, kao i onivjeroučitelji, župnici i redovnice koji suimali najviše sreće na nagradnom izv-lačenju za Katehetske zimske škole.

Biskupi Biskupske konferencijeBosne i Hercegovine i članovi Konfe-rencije viših redovničkih poglavara ipoglavarica BiH održali su 29. trav njasvoj četvrti redovni godišnji susret uprostorijama Nadbiskupskog ordina-rijata vrhbosanskog u Sarajevu podpredsjedanjem nadbiskupa metropoli-ta vrhbosanskog kardinala Vinka Pu -ljića. Sudjelovali su svi biskupi BK BiHi svi provincijalni poglavari i poglava-rice u BiH.

Uskoro nove biskupije u Sisku i Bjelovaru

Plenarno zasjedanje Hrvatske bis -kupske konferencije pod predsjeda -njem predsjednika HBK đakovačko-osječkog nadbiskupa Marina Srakićaodržano je od 21. do 23. travnja uprostorijama Nadbiskupijskoga pas -toralnog instituta u Zagrebu. Priop -ćeno je da su završeni pripremni po-stupci za osnivanje novih biskupija sasjedištem u Sisku i Bjelovaru.

Drugi Susret hrvatske katoličkemladeži u BiH najavljen je na tiskov-noj konferenciji 29. travnja u prostori-jama Nadbiskupskog ordinarijata vrh -bosanskog u Sarajevu. Susret se odr -žava 9. i 10. svibnja u Livnu.

U Nadbiskupskom dvoru u Zagre-bu održana je 29. travnja Druga sjed-nica biskupa Zagrebačke crkvene po-krajine. Središnja točka sjednice bilaje proslava 600. obljetnice posebno-ga štovanja Predragocjene Krvi Kris -tove u Ludbregu. Odlučeno je da će2011. u Ludbregu biti proslavljen me-tropolijski euharistijski kongres, dok ćese u tijeku ove i 2010. godine održa-vati razni susreti znanstvene i pasto-ralne naravi. Peti sastanak voditelja ipredstavnika udruga, pokreta i zajed-nica Zagrebačke nadbiskupije odr žanna Nadbiskupijskom duhovnom stoluu Zagrebu. Nakon uvodnog pozdravabiskupskog vikara za laike Zag re -bačke nadbiskupije dr. TomislavaMar kića i predstavljanja zaključakaprošlog sastanka Anite Ivanović, pre-davanje o upisu u Registar udruga Re-publike Hrvatske održala je TihanaAndrijašević, upravni referent za gra-đanska stanja i registraciju udruga. Usubotu 30. svibnja na prostoru ispredzagrebačke katedrale održana jesmotra na kojoj su se udruge, pokretii zajednice predstavili kroz svoj radna štandovima, a dvadesetak udruga,pokreta i zajednica predstavilo se kra-ćim programom na pozornici.

�akovačka biskupija hodočastila u Rim

Pod geslom „Velika nam djela uči ni Svesilni, sveto je Ime njegovo!”,a u povodu utemeljenja �akovačko-osječke nadbiskupije i metropolije, po-novnog osamostaljenja Srijemske bis -kupije, proglašenja Izjava i odlukaDruge biskupijske sinode te završetkaGodine braka i obitelji u �akovačko-osječkoj nadbiskupiji, organizirano jeZahvalno nadbiskupijsko hodočašće uRim. Tako je 1.500 vjernika s pod ruč -ja �akovačko-osječke nadbiskupije iSrijemske biskupije, predvođenih đa-kovačko-osječkim nad biskupom i me-tropolitom Marinom Srakićem, pomoć -nim biskupom �u rom Hranićem i sri-jemskim biskupom �urom Gašparovi-ćem te s još pedesetak svećenika, kre-nuli put Rima papi Benediktu XVI.

U organizaciji Hrvatske unije višihredovnih poglavarica (HUVRP) iHrvatske konferencije viših redovničkihpoglavara (HKVRP) u duhovnom cen-tru „Marijin dvor” u Lužnici 28. i 29.travnja održano je 38. vijećanje re-dovničkih odgojitelja i odgojiteljica otemi „Riječ Božja odgojiteljica”.

„Da im spomen očuvamo”

Knjiga „Odžak — pouka povijesti”predstavljena je u Odžaku. Knjiga sa-drži predavanja koja su održana naznanstvenom skupu „Da im spomenočuvamo”.

Franjevačke obitelji proslavile su usvetištu Majke Božje Trsatske 800.obljetnicu Franjevačkoga reda. Sve -čano euharistijsko slavlje u trsatskojbazilici predvodio je riječki nadbiskupIvan Devčić, koji je govoreći o jubile-ju podsjetio na prinose koje su druš tvudali franjevci i franjevke kao „duboktrag svjetlosti u našoj Crkvi”.

U povodu proslave 200. obljet -nice utemeljenja Zajednice Krvi Kris -tove u svetištu Svete mati slobode mis-no slavlje predvodio je zagrebačkinadbiskup kardinal Josip Bozanić.

Vjernost bl. Ozane Bogu

Mons. Mile Bogovič, gospićko-senjski biskup, predslavio je 27. trav -nja u kapeli Bl. Ozane Kotorske u sa-mostanu dominikanki u Zagrebu misnoslavlje na blagdan prve hrvatske bla-ženice. U koncelebraciji su bili doma -ći župnik Alojzije Žlebečić i sedmoricasvećenika. „Blažanica je u ovom svije-tu osjećala nemir i tražila nešto više, tese okrenula Bogu i trajnim vrijednosti-ma. Suvremenici su prepoznali tu nje-zinu odluku da ostane vjerna Bogu us-red svijeta koji je imao drugačije cilje-ve i poglede”, istaknuo je mons. Bo-gović. Ujedno je izrazio nadu kako ćedanašnji kršćani nasljedovati bl. Oza-nu u vjernosti Bogu. Poglavarica sa-mos tana s. Slavka Sente na kraju jesvima zahvalila, poglavito onima kojisu osmis lili trodnevnu pripravu zablagdan bl. Ozane Kotorske. A.O.

U Marijnu mjesecu duhovnostiU Marijnu mjesecu duhovnosti


Na plenarnom zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu priopćeno jeda su završeni pripremni postupci za osnivanje novih biskupija sa sjedištem u Sisku i Bjelovaru.

IZ CRKVE U DOMOVINI

A Katolička im Crkva za uzor stavljapolitičare — katolike. „Katolici u poli-tici“ bila je predmetom brojnih anali-za i komentara raznih političara, pai crkvenih predstavnika. Sadašnja de-mokratska društva u kojima smo svipostali sudionicima uprav ljanja jav-

nim poslovima u ozračju prave slo-bode, zahtijevaju nove i šire obli kesudjelovanja u javnom životu od stra-ne građana, kršća na i nekršćana.Preko glasovanja na izborima za za-ko nodavce i ljude iz vlasti, svi mi mo-že mo pridonijeti obliko vanju zakon -skih odluka, ali koje bi najbolje kori-s ti le zajedničkom dobru. Političar ka-tolik zalagat će se za društvenu zaš-titu ma loljetnika, ropstva poput drogei pro s titucije, protiv pobačaja, zavjerske slobode i za razvoj ekonomi-je koja će biti u službi osobe i zajed-ničkog dobra. Vera Vidović


KATOLICI I POLITIKA

MÜNCHEN O katolicima u politiciO katolicima u politici

• 21. svibnja — u 17.00 sati sv. misa u crkvi E. Bernadet Grotte — nasuprotGospine spilje; 21.00 sat procesija sa svijećama u svetištu.

• 22. svibnja — u 7.00 sati sv. misa u bazilici sv. Krunice (Basilique N.D.Rosaire); 10.30 sati Put križa na brdu Kalvarije uz svetište; 13.30 —15.00 sati ispovijed i sat klanjanja u crkvi E. Ber- nadet Grotte; 21.00 sat procesija sa svijećama u svetištu.

• 23. svibnja — u 7.00 sati sv. misa pred Gospinom spiljom (Grotte).

RRedoviti mjesečni susret Akadem -skog kruga održan je 31. ožujka u

prostorijama Hrvatske katoličke misijeu Münchenu. Vrlo zanimljiva tema„Katolici u politici” privukla je mno-gobrojne hrvatske intelektualce, međuposjetiteljima bio je konzul RH u Mün-chenu Tihomir Telišman i Sanja Süto,konzulica za kulturu, znanost i iselje-ništvo u Münchenu. Predavanje jeodržao fra Boris Čarić. Susret je za-počeo pozdravnim govorom mr. AnteMore, predsjednika odbora za jav-nost, organizatora i voditelja ovih sus-reta. Nakon pozdravnog govora fra Boris Čarić je između ostalogistaknuo tri važna pitanja: Kada vjer-nici katolici javno djeluju, u bilo kojemsektoru društva, kako se trebaju po-našati? Usvojiti norme liberalnoga de-mokrat skog društva kojemu služi, ili sedržati tradicionalnog učenja Kato ličkeCrkve? Kako prosuđivati djelova njeonih političara koji se javno deklari-raju katolicima, a čini se da u politicii društvu ipak ne mogu zas tupiti onošto ih uči njihova vjera? Na takva,vrlo često kon kretna pitanja, sa-žeto, ali detaljno, odgovara no-va uputa, „Doktrinalna nota onekim pi ta njima koja se odnosena zauzimanje i ponašanje ka-tolika u političkom životu“.

Notu je objavila Kongrega-cija za nauk vjere, nakon sav-jetovanja s Papinskim vijećemza laike. Namijenjena je bisku-pima Katoličke Crkve, te na osobitnačin katolicima političarima, ali isvim vjernicima koji su pozvani nasudjelovanje u javnom životu u politi-ci demokrat skih društava. U uvodu„Doktrinalna nota” podsjeća političa-

re koji su katolički vjernici na njihovuobvezu da u javnom životu brane mo-ralne i društvene vrijednosti koje učiKatolička Crkva. Te vrijednosti se od-nose na pitanje zaštite života, poba-čaja, eutanazije, istraživanje sa ljud -skim zametcima, promicanja braka i

obitelji kao i zajed nič kog dobra. Ri-ječ je o nepromjenjivim etničkim zah -tjevima. Oni katolici koji su izravnouključeni u izradu raznih zakona ima-ju jasnu obvezu usprotiviti se onomezakonu koji je napad na ljudski život.

Političar katolik zalagat će se zadruštvenu zaštitu maloljetnika, rop -stva poput droge i prostitucije, pro-tiv pobačaja, za vjerske slobode iza razvoj ekonomije koja će biti uslužbi osobe i zajedničkog dobra.

Članovi minhenskoga Akademskog kruga s predavačem fra Borisom Čarićem

HODOČAŠĆE HRVATSKIH KATOLIČKIH MISIJA I ZAJEDNICA U LURD

I ove godine veliki broj Hrvata katolika iz hrvatskih katoličkih misija i zajednicaiz Njemačke o blagdanu Uza šašća hodočaste u najveće na svijetu marijanskosvetište Lurd.

Raspored u Lurdu je sljedeći:Raspored u Lurdu je sljedeći:

FFranjo Kuharić — kardinal koga suvoljeli“, naziv je predavanja koje

je u utorak 31. ožujka u prostorijamaHrvatske katoličke misije u Kölnu odr -žao glavni urednik mjesečnika hrvat -skih katoličkih misija i zajednica uNjemačkoj „Živa zajednica” dr. AdolfPolegubić, u organizaciji Društva za

promicanje hrvatske kulture u Kölnu„Colonia croatica“.

Sve je na početku pozdraviopredsjednik društva Gojko Borić pri-tom podsjetivši kako društvo broji okočetrdeset članova koji se sastaju mje-sečno na redovitim tribinama iz raz-nih područja od kulture, jezika, povi-jesti te predstavljanja knjiga. „Za ovopredavanje odlučili smo se iz tri raz-loga. Naime, Hrvatska kulturna zak-

lada je posvetila 2009. Ivanu Gun-duliću i Franji Kuhariću, koji je u teš-kim vremenima bio predvodnik Crkveu Hrvata. Nedavno se od njegovesmrti navršilo sedam godina, a 15.travnja navšit će se devedeset godinaod rođenja kardinala Kuharića.”

Dr. Polegubić je u svom iscrpnompredavanju, popraćenom računal-nom prezentacijom o životu i djelukardinala Kuharića, podsjetio naKuharićevu duhovnu veličinu, ali idomoljubnost koji je na čelo domo-vinske Crkve došao u teškim vre-menima 1970. godine. Pritom jepodsjetio na riječi dugogodišnjegaravnatelja dušobrižniptva za Hrva-te u inozemstvu mons. VladimiraStankovića kako je kardinal Kuha-rić dočekao ostvarenje svoja tri sto-žerna cilja: stvaranje i proglašenjehrvatske nezavisnosti, proglašenjeblaženim kardinala Alojzija Ste-pinca te posjet pape Ivana Pavla II.

Hrvatskoj. Potom je predavač izniovažnije podatke iz kardinalove bio-gragije, poglavito podsjetivši kako jekardinal Kuharić kao zagrebački nad-biskup osnovao čak 60 novih župa ito osobito u gradovima. „Bio je dušavišegodišnje crkvene proslave Trinaeststoljeća kršćanstva u Hrvata, a po-sebno je njegovao veliku ljubav pre-ma hrvatskim iseljenicima koje je ob-ilazio pod svim državama i kontinen-

tima, o čemu svjedoči i pet nedavnoobjavljenih knjiga koje je urediomons. Stanković o kardinalu Kuharićuu hrvatskom iseljeništvu: u Australiji iNovom Zelandu, Južnoj Africi, JužnojAmerici, Sjevernoj Americi i o Za-padnoj Europi. Na taj je način kardi-nal Kuharić promicao jedinstvo do-movinske i iseljene Hrvatske. Kuharićje bio opredijeljen za mir, ekumeni-zam i međureligijski dijalog, bratstvomeđu narodima te ravnopravnost me-đu svim ljudima. Bio je dosljedno pro-tiv rata i zagovornik mira. O tome po-najbolje svjedoče njegove glasovite ri-ječi izgovorene u Petrinji na Lovren -čevo 1991. pred sam napad i agre-siju na te naše krajeve: 'Ako je mojprotivnik spalio moju kuću, ja neću za-paliti njegovu! Ako je razorio mojucrkvu, ja neću ni dirnuti njegovu, da-pače, čuvat ću je. Ako je napustiosvoj dom, ja neću ni igle uzeti iz nje-gova! Ako je ubio moga oca, brata,sestru, ja neću vratiti istom mjerom ne-go ću poštovati život njegova oca,brata, sina, sestre!'.“ Predavač jeujedno podsjetio kako je u vrijemedok je kardinal Kuharić bio predsjed-nik tadašnje Biskupske konferencije uhrvatskom iseljeništvu osnovano 110hrvatskih katoličkih misija te je s nje-govim potpisom više od 150 svećeni-ka iz Hrvatske i Bosne i Hercegovineupućeno u inozemstvo. Ć.F.

KKnjiga teologa dr. Tončija Matulića„Metamorfoze kulture. Teološko

prepoznavanje znakova vremena uozračju znanstveno-tehničke civilizaci-je“ prva je dobitnica nagrade „Hrvats-ka knjiga godine”. Knjizi objavljenoju nakladi Glasa Koncila ta je prestiž-na nagrada dodijeljena u konkurenci-ji šezdeset djela hrvatskih autora, aprema odluci stručnog žirija u sastavu:Franjo Sinković (predsjednik), Igor Zi-dić, Goran Ogurlić, Dražen Ilinčić,Gojko Bežovan, Zvonimir Jakobović iŽarko Dadić.

Svečano proglašenje pobjednikanatječaja „Hrvatska knjiga godine”održano je u četvrtak 23. travnja ustudiju Bajsić Hrvatske radiotelevizi-je, gdje je dr. Matuliću i uručena na-grada koja se sastoji od 10 tisuća eu-ra u kunskoj protuvrijednosti te skulp-

ture „Viktorijine kockice”, rad aka-demske kiparice Tanje Perišić. Prema

ocjeni stručnog ocjenjivačkog suda,knjiga „Metamorfoze kulture” zaslu -žila je nagradu „Hrvatska knjiga go-dine” jer je izvrsna analiza i kritikasuvremenog društva, kulture, religije,znanosti i etike. Ostale knjige fina -listice za hrvatsku knjigu godine bilesu „Poredbenopovijesna gramatikahr vat skoga jezika” lingvista Ranka Mata sovića, „Mala tipologija hrvat -ske moderne lirike“ pisca Pavla Pav-ličića te romani „Baba Jaga je snije-la jaje” Dubravke Ugrešić i„Prodajemod ličja, prvi vlasnik…“ Roberta Me -đurečana.

Nagrada „Hrvatska knjiga godi-ne” dodijeljena je prvi puta, a ove juje godine inicirala Hrvatska poštanskabanka u suradnji s Hrvatskom radiote-levizijom, Večernjim listom i Maticomhrvatskom. IKA


KNJIGA GODINE

ZAGREB

„Metamorfoze„Metamorfoze kulture”kulture” ddrr.. MatulićaMatulića hrvatskahrvatska knjigaknjiga godinegodine

KÖLN Franjo Kuharić Franjo Kuharić —— kardinal koga su voljelikardinal koga su voljeli

Detalj s predavanja. Dr. Polegubić (lijevo) ipredsjednik „Colonie croatice“ Gojko Borić.

Naravno, tko zavidi (tako je i koddrugih osjećaja) ne misli logično. Mo-ral, zakon, odgoj i religija svojim go-tovo sizifofskim trudom, na jednoj stra-ni, bore se protiv zavisti i žigošu jekao jednu od najružnijih ljudskih ma-na. Međutim, na drugoj strani, u istovrijeme zbog jasne deklarativne dru-štvene neprihvaćenosti, zavidnici po-tiskuju osjećaj zavisti u mračno psihi-čko podzemlje. Kad čovjek zavidi,počinje odmah to skrivati i od sebe,pa tko djeluje pod pobudom zavisti,sabotira, kleveće i denucira iz sakri-venog zaklona.

Dobro je istaknuti, da psiholozisve češće upozoravaju na neshvat ljivureligioznu dvoličnost kad je u pitanjuzavist. Nema puno smrtnih ili „glavnihgrijeha” zbog kojih se, eto, ide u pa-kao. Zavist je ipak i službeno jedanod njih, svi je osuđuju i žigošu (ali koddrugih!), a opet toliko je oko nas za-

visti! I rijetko što to-liko nagrđuje reli-gioznost ličnosti inanese štetu zla umeđuljudskim od no -sima koliko zavist,a opet u religijskojpraksi uopće se neodnosimo premanjoj kao prema uis -tinu jednom velikom

ljudskom problemu i nedaći. Moždazato, što su obično drugi zavidni, štose dobro krijemo pred vlastitom zavi-sti. Ili je, možda, zavist jedan od ruž-nih čustava, pred kojim stojimo ne-moćni? Naravno ne, jer i nju se mo-že staviti pred nazor ako čovjek odlu-či rasti u dobru i zrelosti.

Obilježja i pojavni oblici zavisti

Zavist je, vidjeli smo, najprijestrastven osjećaj, a onda i poticajodređenog djelovanja i ponašanja.Poznata je ona šala koja se pripisujesad ovom, sad onom narodu, a mi jestavimo u kontekst naših ljudi. Reci-mo, jedan naš čovjek prilično mrzo-voljno i tiho dobaci svom sunarod -njaku do sebe, dok treći našijenac po-lako kraj njih liže sa svojim novimmercedesom:

„Ne boj se, ići će on jednom ipješice”.


NEMAN ZAVISTI

RRiječ zavist ima u svom priska-vom zvuku nešto od najstarijeprijetnje čovjeku. U njoj su se

združili srdžba, strah, žalost i po-željnost u trajnomstanju pripravnosti,prvo, za napad nadrugoga i drugo,za stvaranje vlasti-tog nezadovoljstvai osjećaja vlastitenesretnosti. To sta -nje svojevrsnog ne-zadovoljstva razmi-li se po našem fizič-kom (pri tom sumjerljive reakcije autonomnog živ -čanog sustava) i psihičkom organiz-mu (vidljive i raznolike su negativnereakcije u ponaša nju i izgledu) u slu-čajevima, primjerice, kad netko imabolji auto od nas, kad više zarađuje,kad je ona bolje obučena od mene,kad im djeca bolje uče, kad je onbolje napredovao na poslu, kad net-ko ima bolji stas, kad netko može vi-še i bolje, kad je bogatiji, kad neko-ga više cijene ili kad smije više, kadje netko pametniji, ljepši, zdraviji,uspješniji, šarmantniji i slično.

Žalost što nas netkonadilazi

Sve u svemu, nismo zadovoljni inesretni smo jer svjesno ili nesvjesnopretpostavljamo da je netko zbog tihprednosti sretan i zadovoljan više ne-go mi. To se uglavnom događa ondakad naše uspoređivanje s nekim dru-gim ne ispadne nama u prilog i po-kaže nam da smo u nečemu iza nje ilinjega. Pri tom se skriveno ili neskrive-no prazni želja, da netko ima odre-đene atribute u manjoj mjeri od nassamih, ili se u nama rađa žalost štonas netko u nečemu nadilazi.

To je u biti, i žalost i unutarnjaljutnja, grižnja zbog tuđeg dobra, ako ja uključuje želju da drugi u određe -nim stvarima bude slabiji od nas. Te-ološki gledano, ona je jedan od naj-većih grijeha, ona je „kriva” što je čov -jek izgubio „raj na zemlji”, s njom supočeli smrtni sukobi na ovom planu.

Psihološki gledano, zavist nastajeuspoređivanjem sebe s drugima,prvenstveno onda kad ljudi krivo pro -cjenjuju vlastite snage i slabosti. Jedan

je od najvećih pokretača negativnogau međuljudskim odnosima, te se na-jčešće trostruko opisuje i proučava:

1. kao jedan od nezdravih osje -ćaja,

2. kao pokretačneprijateljstva i netr-peljivosti među ljudi-ma i

3. kao nezdravakarakteristika ličnostikoja uključuje sklo-nost osjećaju zavistikao i djelovanje podnjezinim pritiskom.

U tom devijan -tnom procesu osjećanja i ponašanjanajprije se pojavljuje zavist, a zatimumjesto sućuti zluradost kojom se krat-ko zadovolji zavist.

Stručnjaci upozoravaju pri tome ina redovito zavidnikovo lako prihva-ćanje neprovjerenih negativnih infor-macija. Drugim riječi-ma, zavidan čovjek,koliko god to nećepriznati, jedva doče-ka da i bez provjereprihvati neku važnuinformaciju o osobikojoj zavidi, samo dabi se što prije u sebiveselio „lošoj vijesti”o njoj i tako makarnakratko zadovoljio tu devijantnu po-trebu. Uz to što je, religijski gledano,zavist „teški grijeh”, zavišću se osobamože tako psihički opteretiti, da o njojkao o bolesniku počnemo govoriti.

Ružna bolest ćudiTu se radi o „ružnoj bolesti ćudi”,

o „zlom osjećaju” koji je potisnut ustranu, u zasjedu. On je mješavina,tvrde stručnjaci, od bijesa, straha,pohlepe i tuge u vječnome stavu šu lja -nja. Jednima je to psiho-biološki nep -roučena kemijska reakcija našega lim-bičnog sustava na usporedbu s nekimdrugim čovjekom koji nam nije po vo -lji. A nije nam po volji zbog toga štoon može više, što ima bolje i više, štoviše vrijedi pred drugima, što je hra-briji i više smije, što je zdraviji, pa-metniji, ljepši i slično. Ukratko, uzgle-da da se se svodi na jedno: počnemopretpostavljati, da je on zbog tih pred-nosti sretniji i zadovoljniji od nas!

ZZavaviistst —— žutižuti monstrummonstrum ljljudskeudske

Sve u svemu, nismo za-dovoljni i nesretni smojer svjesno ili nesvjesnopretpostavljamo da jenetko zbog tih pred -nosti sretan i zadovo -ljan više nego mi.

Zavist postoji, i kadnetko neprijateljskireagira na nečije dob -ro, bez obzira štoznade da je taj to poš teno i svojim tru-dom stekao.


sebe želi. Pojam nenaklonosti neko-mu, za slične slučajeve zvuči manjeagresivno, pa jer ne može nekomeotvoreno nijekati njegovo dobro, on-da mu jednostavno zbog njega nijenaklon.

2. Zavist postoji, kad je netkozbog toga ljut ili bijesan, što netkodrugi posjeduje željeno dobro, pa

reagira neprijateljskiprema njemu. Izraža-ji tog neprijatlejstva iagresivnosti pri tomostaju otvoreni razli -čitim varijantama.Rad nje se kreću odonih u mašti do onihizravnih ili zaobilaz-nih u stvarnosti, kojestvarno imaju za ciljuništiti željeno dobro,a češ će i njegova vlas-nika. Poznato je daizmeđu zlih želja izlih čina ne postojiveliki razmak.

3. Zavist postoji,kad netko neprijatelj -ski reagira na činjeni-cu, što drugi posjedu-je neko dobro, koje ion osobno sebi želi,te ga se ne može iline želi odreći. Zavid-nik se jednostavno nemože odreći želje zatim dobrom niti ga ne-kim drugim nadom jes -titi, bez ozbiljnih pos -ljedica za zdravoprihvaćanje sebe iličak za svoju prihičkuravnotežu.

4. Zavist je nadjelu, kad netko ne-

prijateljski reagira na to, što drugiposjeduje dobro, koje on sebi želi, aliga nikako ne može steći. Ovdje jesvejedno osjeća li se netko nesposo-ban ili vidi praktične uzroke toj ne-mogućnosti, ali on nešto želi - uzalud-no i to je za njega poseban problem.

5. Zavist postoji,kad netko nepri-jateljski reagira, jer drugi ima željenodobro. Zavist nije zbog samoga do-bra, već zavidnika smeta time nastalanejednakost između njih.

Pretvaračko divljenje6. Zavist postoji, kad netko nepri-

jateljski reagira, što drugi posjedujeneko dobro, bez obzira što to za za-

Tako on, čisto iz zavisti zbog sus-jedova novoga auta! Jednostavno, za-vist postaje izvor neprijateljstva i nebaš prijateljskog ponašanja, bilo pov-

remeno, bilo kao stil i podloga sveu-kupnog životnog djelovanja.

Radilo se pri tome o zavisti o os-jećaju, motivu ili karakterstici ličnosti,dva temeljna obilježja zavisti su agre-sivnost i neprijateljstvo, a u kojima sepokazuje onda čovjekova zavist podčijim utjecajem čovjek djeluje. Sa si-gurnošću možemo reći da se o zavistiradi u sljedećim slučajevima i njiho-vim varijacijama.

Neprijateljsko reagiranjeprema nekome

1. zavist je na djelu, kad netkoneprijateljski reagira na to što netkoposjeduje neko dobro koje on i za

vidnika ne predstavlja ni izravnu pred-nost ni izravnu štetu.

7. Zavist postoji, kad netko ostav -lja dojam da se nekomu zbog njego-vog dobra divi, a u stvari je to div -ljenje — pretvaranje. Kad bi divljenjeza određeno dobro bilo iskreno, tadabi vlasnik dobra mogao postati uzor,a dobro poticaj za vlastito nastojanjeda ga se stekne. Kao kad bi žena vid-jela na nekoj drugoj ženi prekrasnuhaljinu, pa da sebi kaže: „E i ja ću se-bi onakvu kupiti”.

8. Zavist postoji, i kad netko ne-prijateljski reagira na nečije dobro,bez obzira što znade da je taj to poš teno i svojim trudom stekao.Ovakva zavist se ni pred sobom obič no ne opravdava, jer se izravnokosi s općeprihvaćenim društvenimnormama.

9. Zavist postoji, kad onaj kojiposjeduje određeno dobro, primijetida drugi koji također želi ti dobro, po-činje ga sam stjecati. Tu se pojavljujestrah da bi se sad između njih moglesmanjiti socijalne i prestižne razlike, ai da bi ga drugi moga i stići. Stoga onrazvija neprijateljstvo kroz koje bi onrado spriječio napredak onoga kojiga stiže, tako da ostane dosadašnjirazmak između njih.

10. I na kraju, zanimljivo je otkri-će, da možemo i sami sebi zavidjeti.Primjerice, sam sebi zavidim na ono-me što sam nekada bio ili na onomešto sam mogao postati, a nisam. Ne-prijateljstvo je pritom u tome, da samsebe ne prihvaćam, jer su moje tjeles-ne i duhovne snage, na koje sam umladosti bio ponosan, počele popuš-tati ili značajno popustile. Često seovakva zavist samom sebi neprija-teljski projicira na odnose s drugim lju-dima. Točnije, zavidim nekome tko jedanas još tako vitalan i pun ideja, kaošto sam ja nekada bio ili mislim dasam nekada takav bio. Stoga sam muu najmanju ruku nesklon, jer danas ni-sam više takav.

Ovo su uglavnom najčešća obilje-žja koja ukazuju na to da je zavist nadjelu u raznolikim slučajevima i poja-vama. Ona nas potpuno uvode ukompleksnost fenomena zavisti s toli-ko lica, naličja i maski.

Dr. fra Šimun Šito Ćorić

(Iz knjige „Žuta neman zavisti. Ili kako uspješnije izjedati sebe i druge”,Fram-Ziral /Glas Koncila, Mos tar,2008., str. 13-20.)

povijestipovijesti


BogBoguu nana slavuslavu —— svosvom m narodunarodu

HHrvatska katolička misija Freising(HKM) (Domberg 7, 85354Freising; tel. 08161 7359;

fax. 08161 41757; www.hkm-frei-sing.de; e-Mail: [email protected])osnovana je dekretom tadašnjeganadbiskupa Nadbiskupije München iFreising Josepha kardinala Ratzinge-ra, današnjega pape Benedikta XVI.24. listopada 1978. godine, a brojioko 3700 vjernika. Uspostavljena je1. pro sinca 1978. godine. Prošle jegodine proslavila tridesetu obljetnicusamostalnog djelovanja.

O počecima djelovanja

Prije službene uspostave misije zavjernike sjevernog dijela Nadbiskupijeskrbili su franjevci Franjevačke provin-cije Presvetoga Otkupitelja sa sjediš-tem u Splitu iz Hrvatske kakoličke misi-je München. Od njih valja istaknutidr. fra Dominika Šušnjaru i fra FranjuBilo kapića, koji su misna slav lja nahrvat skom jeziku služili u Altöttiger Ka-pelle u Bahnhofstrasse u Freisingu i usamostanskoj crkvi sv. Klare u Kam-mergasse. Hrvatskim vjernicima u to jevrijeme duhovnu skrb pružao i župnikErnst Appler, apostolski administratorza Banat, tada župnik u Aindlfingukod Freisinga. Bio je „Volksdeutscher”,a govorio je hrvatski, te fra Drago Ma-rić, misionar iz Regensburga, koji jeduhovno skrbio za Hrvate u Landshutu.

Fra Mate Puđa je bio prvi imeno-vani dušobrižnik novoutemeljene misi-je Freising. Središte misije i stan sve-

zbog bolesti zamijenio fra Ivan Ču-gura iz HKM Stuttgart.

U misiji kao pastoralni suradnikod 1982. djeluje Ilija Čolić. Od ve lja -če 1992. kao crkveni svirač, a odsvib nja 1995. kao orguljaš i zboro-vođa u službu je primljen Kruno Jan-ković. U Landshutu misna slavlja glaz-beno oblikuju prof. violine Vesna Sol-do i gitarist Zvonko Bićanić.

HKM danas Freising obuhvaćagotovo čitavu sjevernu regiju nadbis -kupije München i Freising, a broji oko3700 Hrvata katolika. Broj se Hrvatana tome području posebno povećaonakon gradnje minhenske zračne lukei doseljavanjem većeg broja obiteljisa sjevera Njemačke.

Raznolike misijske aktivnosti

Pastoralne misijske aktivnosti su odpočetka postojanja vrlo raznolike. Uzslavljenja svetih misa kao središtu i

ćenika bili su, kao i danas, na adresiDomberg 7 u Freisingu. Službenik uka-zom kardinala misna slavlja na hrvat -skom jeziku u misiji slavila su se u crkviDuha Svetoga u Freisingu, u Moosbur-gu u crkvi sv. Kastulusa i u Landshutuu crkvi sv. Jodoka. U kasnijem vreme-nu iz praktičnih su se razloga crkve mi-jenjale pa je s vremenom o. Puđa pro-širio svoju pastoralnu aktivnost tako dasu se misna slavlja uskoro počela sla-viti i u Neufahrnu, Dorfenu i Dachau.Danas se nedjeljna misna slavlja slaveu Landhutu u crkvi sv. Josipa u 9.15 sa-ti, u Freisingu u crkvi Duha Svetoga u11 sati te u Dachau u crkvi sv. Petra u13 sati. Misno slavlje povremeno sesubotom suži u crkvi sv. Franje u Neu-fahrnu u 18.30 sati.

Djelovanje u deset deka nata

Novim dekretom Nadbiskupije1999. godine misija je preimenovanau Hrvatsku govornu katoličku misiju(Kroatischsprachige kath. Mission) tesu joj pripojeni novi deknati. Tako sepodručje djelovanja proširilo na ukup-no deset dekanata i to: Dachau, Dor-fen, Erding, Freising, Geisenhausen,Indersdorf, Landshut, Moosburg,Scheyern i Weihenstephan.

Godine 1991. o. Puđa je prem ješ -ten u misiju Leverkusen, a na njegovomjesto iz misije München je došao fraAnte Maleš. Njega je 2000. godinezamijenio fra Josip Božić-Stanić koji jeu misiji ostao do 2004., kada ga je

HKM FREISING

Hrvatska katolička misija Freising osnovana je 24.10.1978., a broji oko 3700 vjernika.

Vjernici za vrijeme mise u Dachau

Ministranti s voditeljem misije fra IvanomČugurom u Freisingu

REPORTAŽA


potvrde u misiji 9.svib nja podijelitigos pićko-senjskibiskup mons. MileBogović, a sakra-manet prve pri -česti slavi se 24.svib nja.

Poseban prob -lem predstavljajuneadekvatne misij ske prostorije, ali tajnedostatak nadopunju njemačke župekoje za razne misijske aktivnosti stav -ljajuju svoje prostorije na raspola-ganje. Vodstvo misije, a i vjernici, po-sebno su zahvalni mjesnoj Nadbisku-

Fra Ivan sa skupi-nom ministranata

u Dachau

Africi, za invalide, djecu i sl. O svimmisijskim aktivnostima može se višepročitati na misijskoj internet adresi ko-ju održava Vinko Nedjeljko Risonjić.Va lja podsjetiti kako će sakrament

vrhuncu misijskog života, vjernicimase pružaju različite vrste socijane po-moći, posjećuju se bolesnnici po bol-nicama i kućama, održava se vjero-nauk, slave se sakramenti prve priče-sti i potvrde, organiziraju duhovni sus-reti, zborno pjevanje, hodočašća, iz-leti, folklorni nastupi i nastupi zbora,sportski nastupi, zabave i sl. Svakogačetvrtka se održava biblijsko-molitve-ni susret, tu su i susreti ministrantskeskupine koja broji oko četrdeset čla-nova, duhovne obnove u korizmi i do-šašću, proslava blagana sv. Nikole,poklade, caritativna djelatnost za po-moć Hrvatskoj, Bosni i Hercegvini i

na dobrona dobro

piji koja je misiju ustanovila i omo-gućila njezino djelovanje.

Vjernicima su od velike koristi mi-sijski info-listići: „Križ na baušteli” ko-ji je kasnije preimenovan u „Križ tuđi -

Pastoralni suradnik Ilija Čolić i aktivnevjernice Marija Vilus i Josipa Jelica

Aktivni vjernici u Dachau Jasna Rančić, SinišaKrajinović i Vinko Nedjeljko Risonjić

Vjernici na misnom slavlju u crkvi Duha Svetoga u Freisingu

ne”. Kasnije je taj naziv o. Maleš prei-menovao u „Misijski listić”, a o. Božić-Stanić u „Dva Doma”. Trenutno u mi-siji izlazi misijski listić pod nazvom„Misijska događanja”.

Posebna važnost aktivnihvjernika

Od svog osnutka u ožujku 2002.u misiji djeluje misijsko vijeće kojebroji oko petnaest članova koji za-jedno s voditeljem misije organizira-ju misijske aktivnosti. Predsjednica vi-jeća je Jasna Rančić.

„Misijski rad bi bio nezamislivbez aktivnih vjernika koji svojoj za jed -nici stoje na raspolaganju u svim pri-godama. Oni joj daju život i naše suveliko bogatstvo. Svojom sprem noš ćuna pomoć, idejama i radom svatko jepozvan uključiti se u rad naše zajed-nice, Bogu na slavu, svojoj zajednicii narodu na dobro”, kazao je voditeljmisije fra Ivan Čugura koji je istaknuokako će misije postojati sve dok našiljudi budu imali potebu za misnimslavljima na hrvatskom jeziku.

Tekst i snimke: Adolf Polegubić


PPrvo misijsko putovanje vodi nasiz Antiohije preko Seleucije, Sa-lamine i Pafa na Cipru, Perge,

An tio hije pizidijske, Ikonija, Listre iDerbe. Taj itinerarij nalazimo u Dj 13i 14. Zaustavit ćemo se u Pafu, Anti-ohiji pizidijskoj i Listri.

U Pafu

U Paf na Cipru su stigli Pavao, Ba-ranaba i Ivan iz Salamine gdje sunavješćivali riječ Božju po židovskimsinagogama (usp. Dj 13,5—6). Tu sus-reću Barjesu, vračara, nazoviproro-ka, Židova. On je uz prokonzula Ser-gija Pavla, koji je pozvao Barnabu iSavla hoteći čuti riječ Božju. No tomese usprotivio Elim, vračar. Riječ je oistoj osobi, samo se želi istaknuti daje on vračar hebraizmom Elim. Elimbi bio onaj koji ima kontrolu nadna-ravnih sila po tajnim sredstvima uosobne svrhe. Iz ovog Elimovog nas -tojanja vidimo da je u slušanju riječiBožje nazreo mogućnost da ona uprokonzulu izazove vjeru. No suprot-stavlja mu se Savao, tj. Pavao. Poprvi puta u Djelima apostolskim sus-rećemo Pavlovo ime. To mu je zapra-vo cognomen, po rimskom standardubi bio to treći dio punoga imena, tj.nadimak. To se spominje tek sada jeru susretu s prokonzulom započinjezapravo Pavlovo misijsko djelovanjemeđu poganima i osim toga, sadaPavao preuzima inicijativu jer je do-sada bio u Barnabinoj sjeni. Pavao,pun Duha Svetoga, naime usmjerujesvoj pogled na Elima. Obratio se Eli-mu kao protivniku „ravnih putova Go-s podnjih” (Dj 13,10). Kazna je priv-remeno oslijepljenje. Prokonzul jepovjerovao nakon toga, zanesen nau-kom Gospodnjim. Riječ je o vjerizbog nauka u ime Isusovo (usp. Dj5,28). Iz Pafa preko Perge stigoše Pa-vao i oni oko njega u Antiohiju pizi-dijsku (usp. Dj 13,13—14).

U Antiohiji pizidijskoj

U Antiohiji su subotom došli u si-nagogu gdje su zamoljeni nakon čita -

Obraćenje k živomu Bogu koji stvori nebo i zemlju i more i sveu njima i na njima pretpostav lja Boga Stvoritelja.

Piše: Mario Cifrak, OFM Zagreb

glašeni bogovima: Barnaba Zeusom,a Pavao Hermesom jer je vodio riječ(usp. Dj 14,12). Nisu samo proglaše-ni božanskim ljudima nego bogovimana temelju oštrog pogleda, jakog gla-sa i naredbe kojom se Pavao obratiobolesniku. Pavao i Barnaba kao stran-ci su dakle puni božanskoga i stogaizgledaju stanovnicima Listre kao nji-hove fizičke manifestacije. Činjenicada stanovnici Listre govorahu likaon -skim dijalektom objašnjava kašnjenjereakcije jer ih nisu razumjeli u njiho-voj nakani da im žrtvuju. Usprotivili suim se kratkim govorom u kojem obja-šnjavaju nesporazum i krivo shva -ćanje. Sam govor je u isti čas i Pavlovi Barnabin. Oni se definiraju kao lju-di istovrsni sa stanovnicima Listre ko-jima naviještaju Radosnu vijest da seobrate od tih ispraznosti k Bogu ži-vomu (usp. Dj 14,15). Ispraznost jevjerovati da su Pavao i Barnabaispunjeni patosom bogova i stoga imžrtvovati kao bogovima. Evanđelje sesastoji u obraćanju od takvoga gled-anja da postoje bogovi koji popri-maju ljudski oblik i miješaju se s lju-dima, čine čudesa i primaju zauzvratžrtve. Obraćenje k živomu Bogu kojistvori nebo i zemlju i more i sve u nji-ma i na njima pretpostavlja BogaStvoritelja kako o njemu govori (Izl20,11). Taj živi Bog je dopuštao u pri-jašnjim pokoljenjima da svi naro-di/pogani idu svojim putovima (usp.Mih 4,5). Ali ipak je sam o sebi daosvjedočanstvo čineći dobro, dajući sneba kiše i plodonosna vremena,ispunjajući srca hranom i radošću(usp. Ps 65,6—14; 67,2—8). Taj Bogkontrolira ponašanje ljudi. U prošlostisu lutali u lažnim religijama. No činise da Bog to oprašta. On se očitujepo svojim djelima u prirodi i tako sedaje spoznati (usp. također Rim1,19). Jedva što su ih odvratili da imne žrtvuju, dolaze Židovi iz Antiohijei Ikonija i sa svjetinom kamenuju Pav-la (usp. također 2 Kor 11,25). Pavaoje preživio (usp.također 2 Kor1,8—10)i s Barnabom pošao u Derbu, pa seopet preko Listre, Antiohije, Perge,Atalije vratiše u Antiohiju. �

nja Zakona i Proroka da kažu riječ utjehe narodu. Pavao se obraća Izra -elcima i bogobojaznima (usp. Dj13,16—41.46—47). U Dj 13,16.26 bo-gobojazni tvore posebnu grupu uz Iz-raelce i boje se Boga Izraelova. Riječje o poganima. U rr. 17—25 nalazimosažetak Izraelove povijesti i to od Iz-laska do Ivana Krstitelja. No već uzime Davidovo spominje i njegovogpotomka, Izraelovog spasitelja, Isusa(usp. r. 23). Ponovnim pozivom pozi-va sinove roda Abrahamova i bogo-bojazne i naglašava da „nama“ tj. iŽidovima i poganima bijaše poslanariječ toga spasenja (usp. r. 26). Od-mah spominje krivnju Jeruzalemaca injihovih glavara jer ga nisu prepoz-nali, nego su ga osudili na smrt (usp.r. 27). To se dogodilo da se ispunePisma koja također nisu razumjeli, ia-ko su ih redovito čitali. Samu smrtnukaznu izvršili su Pilat i Rimljani (usp.r. 28). Isus je bio pokopan, ali ga jeBog uskrisio (usp. rr. 29—30). Pavaonije svjedok Uskrsloga u smislu onihkojima se Uskrsli ukazivao mnogo da-na i koje naziva svjedocima (usp. r. 31; usp. također Dj 1,3.21—22). Uniz navjestitelja evanđelja svrstava seipak i Pavao koji u Isusovu uskrsnućuvidi ispunjenje Ps 2,7, Iz 55,3 i Ps16,10 (usp. rr. 32—37). Po Uskrslomese navješćuje oproštenje grijeha i ponjemu se opravdava od svega od če-ga se ne može opravdati po Mojsije-vu zakonu. I to obraćenje i oprav-danje nalazi potvrdu u riječima Hab1,5 (usp. rr. 38-41). Epilog nalazimotek iduće subote. Riječi suprotstav -ljanja Židovima tiču se upravo njiho-va odbacivanja riječi Božje i obrać-anja poganima po zapovjedi Go-spodnjoj (usp. Iz 49,6: rr. 46—47).Židovi su ih s bogobojaznim ženamai prvacima gradskim stali progoniti pasu otišli u Ikonij (usp.Dj13,51;14,1—5),a odatle u Listru (usp. Dj 14,6).

U Listri

U Listri dolazi do prvog ozdrav -ljenja uzetoga koje je učinio Pavao(usp. Dj 14,8—10). Zbog toga su pro-

PrvoPrvo misijskomisijsko putovaputovannjeje ((DjDj 1133——114)4)

PAVAO I NJEGOVA PORUKA


GeistigerGeistiger PhantasiereichtumPhantasiereichtum imim MaiMaiVerehrte Leserinnen und Leser!

ter und Urgroßmütter haben sich trotzaller Gefahren innerhalb der Geschich -te nicht von ihrem Glauben abgewen-det. Und dass sie schlau und in ent-scheidenden Momen ten klug gehan-delt haben, kann in den Geschichts-chroniken der Franziskan erklöster undin den Archiven der Ordi na riate nach-gelesen werden. Sie wus sten, was dieWeisungen Jesu bedeu ten: „Werft eu-

re Perlen nicht den Schweinen vor“(Mt 7,6). Von unzähli gen Opfernund Qualen wurden sie be gleitet,als sie für das „ehrwürdige Kreuzund die goldene Freiheit“ Zeugnisablegten! Oft mussten sie stunden-lang bis zum Ort gehen, an demdie Eucharistie gefeiert wurde, ausder sie Kraft für den Kampf gegendas Böse schöpften.

Ich bin der tiefen Überzeu-gung, dass der himmlische Vaterall jene belohnen wird, die auf das

Wort Jesus Christus, seines Sohnes,hören, und dass er sie zu Erben seinesKönigreichs machen wird, in dem erihnen selbst vom „Baum des Lebens,der im Paradies Gottes steht, zu essengeben wird“ (Offb 2).

Liebe Freunde, wenn wir den jun-gen Menschen nicht ermöglichen, ihrLeben auf dem christlichen Fundamentauszubauen, könnten sie in Lebens-schwierigkeiten geraten. Jesus weistuns mit folgenden Worten auf die Ge-fahr des Verlustes der Seele hin: „Wasnützt es einem Menschen, wenn er dieganze Welt gewinnt, dabei aber seinLeben einbüßt?“ (Mt 16, 26).

Professor Tomislav Janko Šagi Bu-nić fragt sich in seinem Buch „Kršć-anstvo ne može biti umorno“ — „DasChristentum kann nicht müde werden“(unter dem Titel „Što treba spasiti“ —„Was muss gerettet werden?“), wases dem Menschen im Falle einer fürch-terlichen weltweiten Katastrophe, inder alles zerstört würde, nutzen wür-de, wenn er für sich und seine Kinderalles herbeigeschafft, ihnen aber nichtden Glauben an Gott bewahrt hätte.

Am Ende möchte ich zusammenmit dem heiligen Paulus alle, die fürdie Erziehung der Jugendlichen ver-antwortlich sind, Gott und dem Wir-ken seiner Gnadeempfehlen.

Ihr P. Josip Bebić, Delegat

anschließend in der Heimat trauen las-sen), 1258 Kinder und Jugendliche ha-ben die heilige Erstkommunion emp-fan gen und 841 das Sakrament derFirmung. Die Zahl der Personen, diedie Sakramente in den Ortsgemeindenempfangen haben, ist uns nicht be-kannt. Ungefähr 6000 Personen sindzum außerschulischen Religionsunter-richt in unsere kroatischen katholischen

Zentren gekommen. Was die Pastoral-arbeit in unseren Gemeinden betrifft,möchte ich noch erwähnen, dass dieheilige Messe jeden Sonntag an mehrals dreihundert Orten in ganz Deutsch-land gefeiert wird, ganz zu schweigenvon den übrigen Feiern auf Bundes-ebene. Unsere religiöse und heimatli-che Verbundenheit offenbart sich auchin der tätigen Liebe gegenüber Bedürf -tigen. Alles das ist Ausdruck des Zeug-nisses über die Zugehörigkeit zur Kir-che bzw. zu Christus. Gott sei Dank,dass sich viele Eltern ihrer christlichenVerantwortung und Rolle bewusst sind,die ihnen durch ihren Glauben aufer-legt wurden. Das, was sie von ihren El-tern erhalten haben, wollen sie auchauf ihre Kinder und Enkelkinder über-tragen. Ich bewundere viele, die überJahre hinweg ihre Kinder zum Reli-gions unterricht und zur Messfeier brin-gen und an verschiedenen Feiern inner -halb der Mission teilnehmen. Der lang-jährige Weg der Erziehung erfordertwahrlich viel Kraft, Geduld und Be-harrlichkeit. Die Überzeugung der El-tern geht aus der christlichen katholi-schen Überzeugung hervor. Ich dankeGott für ihr vorbildliches katholischesLeben und ihre unerschro ck ene Bezeu-gung des Glaubens. Viele dieser Elternkommen aus Bosnien-Herzegowina. Ih-re Großväter, Großmütter, Urgroßvä-

NNoch immer sind wir von derStimmung der Osterfeierlich-keiten umgeben. Mit der Auf-

erstehung Christi ist nichts mehr so wiees vor ihm einmal war. Ganz gewisskommt eine neue Zeit und die Weltverändert sich langsam zum Besseren!

Die Wirkung des Sieges Christiüber den Tod war niemals zuvor sosichtbar und stark wie zu unserer Zeit.Jesus beschenkt seine Schüler mitbesonderen Vollmachten: in seinemNamen dürfen sie die Menschenzur Umkehr bzw. zum Heil aufru-fen, ihre Hände an Kranken aufle-gen, um sie zu heilen. Sie dürfen so-gar die bösen Geister aus Besesse-nen vertreiben und Sündern ihreSünden vergeben. Er hat sie aufge-stellt, damit sie über die Geheim-nisse Gottes verfügen. Sie habendie Erlaubnis Gottes, die Völker derWelt einzuladen, sich in ein unddemselben Glauben in eine Gemein-schaft des auserwählten Volkes Gotteszusammenzuschließen, mit dem auchwir Kroaten schon vierzehn Jahrhun-derte verbunden sind.

Der Monat Mai offenbart all sei-nen Phantasiereichtum des schöpferi-schen Göttlichen Genies. Es verwun-dert nicht, dass die kroatischen Katho-liken am häufigsten im Monat Mai zuden christlichen Wallfahrtsorten pil-gern, meistens zu jenen, die der seli-gen Jungfrau Maria geweiht sind. Ichweiß nicht, ob es noch etwas anderesgibt, was die kroatischen Katholiken inähnlicher Weise zum Gebet und zumEmpfang des Sakramentes der heiligenBeichte bewegen würde wie die Ma-rienwallfahrtsstätten. Im Monat Mai or-ganisieren die kroatischen Seelsorgerund Seelsorgerinnen auch Feiern fürdie Erstkommunikanten und Firmlingeund laden die Gläubigen zur täglichenMaiandacht des Rosenkranzgebeteszu Ehren der seligen Jungfrau Mariaein. Es finden Taufen statt, Ministran-tentreffen, zahlreiche Verlobungspaa-re schließen im Mai die Ehe. Nachden statistischen Angaben unserer Mis-sionen für das Jahr 2008 wurden inden Gemeinden 1446 Kinder getauft,331 Trauungen geschlossen (viele ha-ben sich bei Priestern in Deutschlandauf die Trauung vorbereitet und sich

„Was nützt es einem Menschen, wenn er die ganze Welt gewinnt, dabeiaber sein Leben einbüßt?“ (Mt 16,26).

GEISTIGER IMPULS BEITRÄGE IN DEUTSCHER SPRACHE • NR. 107

Der Bischof wird in Mainz vom Dom-kapitel gewählt, vom Papst ernannt

und in der Bischofsweihe zum Leiter derOrtskirche (Bistum) bestellt. Innerhalbdes allgemeinen kirchlichen Rechts hatder Bischof die Leitungsvollmacht in sei-nem Bistum als „Hirte“ (Seelsorger),Lehrer, Gesetzgeber und Richter. Karl Lehmann wurde am 16. Mai 1936 inSigmaringen als Sohn des Volksschul-lehrers Karl Lehmann und seiner FrauMargarete geboren. 1983 wurde Prof.Dr. Dr. Karl Lehmann zum Bischof vonMainz gewählt und ernannt. Am 2. Oktober 1983 empfing er die Bischofs-weihe im Mainzer Dom. Er ist der 87.Nachfolger des heiligen Bonifatius aufdem Mainzer Bischofsstuhl. 1987 wurdeer zum Vorsitzenden der Deutschen Bischofskonferenz gewählt, 1993, 1999 und 2005 in diesem Amt für jeweils wei teresechs Jahre durch Wahl bestätigt. Zum 18. Februar 2008 trat Kardinal Lehmann vomVorsitz der Deutschen Bischofskonferenz zurück, bleibt als Bischof von Mainz aberweiter Mitglied der Konferenz. Dort ist er Vorsitzender der Glaubenskommission. Am28. Januar 2001 hat Papst Johannes Paul II. Bischof Lehmann zum Kardinal ernannt.In dieser Funktion nahm er am Konklave im April 2005 teil, aus dem Papst Bene-dikt XVI. (Joseph Ratzinger) hervorging, der 2005 zum ersten Mal als Papst sein Herkunftsland anlässlich des Weltjugendtages besuchte.


GESPRÄCH MIT DEM BISCHOF VON MAINZ KARDINAL KARL LEHMANN

AusAus österlicherösterlicher KraKraff tt,, Geduld,Geduld,HoffnungHoffnung undund ZuversichtZuversicht lebenleben

Das christliche Fundamentlässt sich nicht verleugnen

Lebendige Gemeinde: Ostern ist dergrößte christliche Feiertag. Wie sehrleben die Christen heute aus dieserösterlichen Hoffnung heraus?

Kardinal Lehmann: Gewiss ist dieZahl der praktizierenden Christenstark zurückgegangen. Deshalb spie-len christliche Glaubensgehalte in ih-rer ausdrücklichen Form eine geringe-re Rolle. Aber es gibt noch viele liebgewordenen Gewohnheiten, Lebens-

überzeugungen und Einstellungen, dieletztlich ihr christliches Fundamentnicht verleugnen können. Aber wenndiese Herkunft nicht gepflegt wird,schwindet sie natürlich immer mehr.

LG: In welchem Maße kommen imheutigen europäischen Raum christli-che Werte zum Tragen?

Kardinal Lehmann: Es ist nicht zuübersehen, dass viele Menschen — ge-wiss in einer sehr gestuften Intensität —den Sinn ihres Lebens aus dem christ-lichen Glauben schöpfen. Es gibt

auch viele verborgene, verkappteNormen und Gehalte, die vom Chri-stentum herrühren, auch wenn man esnicht mehr so ohne weiteres erkennt.Dies gilt für viele Bestimmungen derSozialethik und des Sozialrechtes,aber z.B. auch für den Begriff derSubsidiarität und der Solidarität.

Auf der Seite der Menschenin Not

LG: Wie sehr erfüllt die Kirche heutedie Erwartungen des modernen Men-schen?

Foto

: A.P

oleg

ubić

INTERVJU


Kardinal Lehmann: Es kommt daraufan, welche Erwartungen gemeint sind.Wenn wir den Menschen in den ver-schiedenen Lebenssituationen derFreude und der Trauer nahe seinsollen, so geschieht dies, wenndie Menschen es wollen, nochsehr häufig. Wir wollen be-sonders dem Menschen in Notzur Seite stehen. Aber wir kön-nen nicht alle Erwartungen er-füllen, z.B. wenn sie nur inner-weltlich orientiert sind, aus-schließlich das Glück und Wohldes Einzelnen im Auge haben,Verstöße gegen die GeboteGottes ignorieren usw. Man hilftdem Menschen oft mehr, wennman ihn von falschen Erwartun-gen abbringt und schützt.

LG: Als langjähriger Vorsitzender derDeutschen Bischofskonferenz, wieschauen Sie da auf die Gesamtsitua-tion der Kirche in Deutschland?

Kardinal Lehmann: Wir sind nichtschlechter und nicht besser als vieleLänder in einer vergleichsweise ähn-lichen gesellschaftlichen Situation, dievon der modernen Zivilisation be-stimmt sind. Hier gibt es ja viele Unter-suchungen, die keine so großen Unter-schiede innerhalb dieses Spektrumsaufzeigen. Es ist sehr schwer, in einerso schnelllebigen Gesellschaft, die biszum Bersten pluralistisch zerteilt ist,gemeinsame Überzeugungen zu ver-mitteln. Wir müssen es unverdrossentun, d.h. das Evangelium unermüdlichverkündigen. Wir können uns nichtabhängig machen vom „Erfolg“, wennwir uns auch über allen Segen und je-des Gelingen freuen.

Mangel an kirchlichen Berufen

LG: Heute haben wir in verstärktemMaße das Problem der kirchlichen Be-rufe allgemein. Wie sieht diesbezüg-lich die Situation in Ihrem Bistum aus?

Kardinal Lehmann: Auch hier gibt eszwar ein Auf und Ab im Lauf der Jah-re in den einzelnen Bistümern. Diesbetrifft aber nicht nur die Priester- undOrdensberufe, sondern auch diehauptamtlichen pastoralen Mitarbeiterin unserem Land (Pastoralreferenten,Gemeindereferenten, Ständige Dia-kone). Ich freue mich über jeden undjede, die sich einem solchen Beruf nä-

hern und sich dafür interessieren. Wirspüren natürlich den Mangel auchtäglich stärker, aber ich will nicht nurjammern. Jeder junge Mensch, der Ja

sagt zu einem Beruf in der Kirche, istein wichtiges Zeichen der Hoffnung indie Zukunft hinein.

Wiedererkennbarkeit derKroaten an ihrem Glaubenund Zusammenhalt

LG: In Deutschland lebt jetzt ein be-trächtlicher Prozentanteil ausländi-scher Mitbürger. Tragen die deutscheOrtskirche und die deutsche Regie-rung in ausreichendem Maße ihrer Be-sonderheit und Integration Rechnung?

Kardinal Lehmann: Es ist keine Frage,dass man im Blick auf die Integrationimmer noch mehr tun kann und muss.Wir haben diese Aufgabe, vor allemim Blick auf die Sprachkenntnis, alswichtige Voraussetzung aller Kommu-nikation wohl zu spät in ihrer ganzenWichtigkeit erkannt. Aber ich glaube,dass sich hier sehr vieles positiv ge-ändert hat, sowohl in der Kirche alsauch in der Gesellschaft. Im Übrigenist dieses Verhältnis zu den ausländi-schen Mitbürgern ja keine Einbahn-

straße, sondern diese müssen auchbereit sein zu lernen und sich zu en-gagieren.

LG: Wie ist die Lage diesbezüglich inIhrem Bistum?

Kardinal Lehmann: Fast zwölf Prozentder Katholiken in unserem Bistum sindausländische Mitbürger. Jedenfalls ha-ben sie eine eigene und andere Mut-tersprache. Wir haben im Allgemei-nen ein gutes Verhältnis und eine An-erkennung der Andersheit und suchenimmer mehr Gemeinsamkeit.

LG: In Deutschland lebt eine großeZahl kroatischer Katholiken. Wie sindIhre Erfahrungen mit den kroatischenMitbürgern?

Kardinal Lehmann: Zunächst einmallebe ich seit mehr als 20 Jahren mitkroatisch-bosnischen Ordensschwe-stern in einem Haus. Deshalb erfahreich viel von der Situation in den Län-dern des ehemaligen Jugoslawien.Wir haben auch noch eine große Hil-fe durch eine kroatische Familie, dieschon lange mit ihren drei Kindern beiuns lebt. Ich schätze die Glaubens-stärke und den Zusammenhalt, dieFreude am eigenen Glaubensgut unddie wechselseitige Hilfe vor allem derKroaten sehr hoch. Besonders wäh-rend des Krieges habe ich dies fast

Ich schätze die Glaubensstärkeund den Zusammenhalt, die Freu-de am eigenen Glaubensgut unddie wechselseitige Hilfe vor allemder Kroaten sehr hoch. Besonderswährend des Krieges habe ich diesfast wie ein Wunder erfahren. Ichhoffe, dass dies unter den Bedin-gungen unserer säkularen Gesell-schaft nicht mehr und mehr ge-schwächt wird oder verloren geht.

Es ist keine Frage, dass man imBlick auf die Integration immernoch mehr tun kann und muss.Wir haben diese Aufgabe, vorallem im Blick auf die Sprach-kenntnis, als wichtige Voraus-setzung aller Kommunikationwohl zu spät in ihrer ganzenWichtigkeit erkannt.

wie ein Wunder erfahren. Ichhoffe, dass dies unter den Bedin-gungen unserer säkularen Ge-sellschaft nicht mehr und mehrgeschwächt wird oder verlorengeht.

LG: Ihre Botschaft zu Ostern?

Kardinal Lehmann: Ich kenne kei-ne schönere Antwort als den Ju-belruf der Jünger am Ostermor-gen: „Der Herr ist wirklich aufer-standen und ist dem Simon er-

schienen!“ (Lukasevangelium 24,34)Aus der Stimmung der Passion unddes Todes Jesu heraus ist dies eine fro-he Botschaft, wie man sie sich nichttiefer denken kann. Diese Botschaftschenkt uns auch heute, mitten in denKrisen unseres Finanz- und Wirt-schaftssystems, Kraft und Geduld,Hoffnung und Zuversicht. Dies wün-sche ich persönlich allen in unseremLand, besonders unseren ausländi-schen Mitbürgern!

Das Interview führte: Adolf Polegubić

NERSINGEN

Duhovna obnovaDuhovna obnova

UUHrvatskoj katoličkoj misiji uNovom Ulmu/Nersingenu

održana je duhovna obnova 27.i 28. ožujka. Duhovnu obnovu jevodila s. Zdravka Leutar zajednos voditeljem zajednice fra IvanomLeutarom. Na susretima je sudje-lovao veliki broj vjernika iz misijei susjednih misija koji su vrlo ak-tivno sudjelovali u svim aktivnosti-ma. Tema susreta bila je „Tako jeBog ljubio svijet…“. Predavanjasu bila obuhvaćala teme vjere iobitelji u suvremenom društvu, ulo-gu riječi Božje u životu obitelji, važ nost Euharistije za život poje-dinca i obitelji te Krv Kristovu kaoizraz ljubavi i pomirenja za životnaših obitelji. Sva razmatranja ipredavanja bila su popraćenapraktičnom primjenom na svaki-dašnji život te sudjelovanjem su-dionika u sakramentalnom životu:ispovijed, sv. misa i euharistijskoklanjanje. Dnevna liturgijska čita -nja bila su također usmjerena napreispitivanje: tko je za nas IsusKrist — koje je propovjednik raz-radio i pozivao na osobno razmi-š ljanje. S. Zdravka Leutar

teretom krivnje, kršćanstvo jereligija otkupljenja, a Bognam uvijek iznova daje novupriliku da se nakon naših pa-dova i propusta okrenemo iz-voru na kojemu možemo crpi-ti svoju snagu. Svima nam tre-ba zdrava vjera u sebe, u svo-je sposobnosti, to je ono štonam daje snagu i nadu na na-šim životnim putovima. Vjeranam pomaže i kada smo op-terećeni negativnim mislimakoje nas blokiraju i zarobljavaju u na-šem djelovanju. Naša vjera je našamoć i snagom vjere možemo savlada-ti naše bolesti i mentalne blokade. Isusje donio poruku da smo veliki i nepo-novljivi, a naša nutrina je često zaga-đena malenošću, pesimizmom i stra-hom od budućnosti. Vjera je izgrad njanaučenog optimizma, jer ne moževjernik biti pesimist, jer je pesimizamprotiv života. Fra Anđelko se u preda-


BERLIN Posjet sestara karmelićanki misijiPosjet sestara karmelićanki misiji

FREISING Vjera oslobađaVjera oslobađaUUHKM Freising je od 3. do 5. trav -

nja održana duhovna obnovapod geslom „Mir i dobro”; koju jepredvodio profesor na Katoličkome te-ološkom fakultetu u Splitu prof. dr. fraAnđelko Domazet. Njemačka župa sv.Jure iz Freisinga je za tu prigoduhrvatskoj zajednici stavila na raspola-ganje župnu dvoranu u kojoj se za vri-jeme duhovne obnove okupio većibroj hrvatskih vjernika s područja teHrvatske katoličke misije. Koliko pat -nje i lutanja postoji u ljudskom životujer su ljudi izgubili osjećaj o svojoj vri-jednosti, zapitao se fra Anđelko na po-četku svog predavanja o vjeri i samo-poštovanju. Nikada čovjek sebi neškodi kao onda kada se omalovažavai onaj tko sebe čini malenim nije shva-tio duhovni nauk Crkve. Naša nas vje-ra mora iznutra oslobađati i samo jeta vjera ona koja dolazi od Krista, vje-ra kojom se utjeruju strahovi nije pra-va vjera. Bog ne želi da hodamo pod

Voditelj misije o. Čugura i voditelj obnove o. Domazet

SSretni smo da nakon dugog vreme-na, a ima tome i više od pet godi-

na, možemo opet u našoj sredini poz-

draviti časne sestre. S nama su kar-melićanke Božanskog Srca Isusova ko-je vode Kuću sv. Josipa za nezbrinutudjecu u Hrvatskom Leskovcu. Možemose pohvaliti da je naša misija jedna odrijetkih koja je odgojila i iznjedrila ijednog svećenika, našega Edija So-kola. A evo i časna sestra Anica Ma-rija, koja je ovdje zajedno s drugimsestrama karmelićankama, stigla izdomovine, odrasla je i školovana uBerlinu odakle se 1994. godine zapu-tila putem službenica Božjih. Zahva -ljujem obiteljima i našim Framašimakoji su im bili domaćini ovih dana ka-

da su sestre predvodile Križni put,održale vjeronauk za naše krizmani-ke, pričesnike i svu djecu i njihove ro-

ditelje”, rekao jevoditelj misije fraPetar Čirko pred-stav ljajući gošće izdomovine na ned-jeljnim misama 29. ožuj ka u crkvamasv. Sebastijana isv. Bonifacija. Po-tom se vjernicimaobratila kratko is. Anica Marija. UBerlinu su uz njunekoliko dana bo-ravile i časne ses -

tre, ina če i rođene sestre, Katarina, ko-ja je ujedno i voditeljica dječijeg do-ma i Kristina koja je časna majka ovo-ga reda te časne sestre, inače sestreblizanke, Emanuela i Alojzija. S njimaje doputovala i štićenica doma, de-vetnaestgodišnja Ivana Kestner. Vodi -teljica Kuće sv. Josipa za nezbrinutudjecu, časna sestra Katarina, upoz -nala je vjernike berlinske misije s povi -ješću njihova reda i onoga čime se ba-ve. Osnutak družbe dogodio se zap -ravo, ovdje u Berlinu 2. srpnja 1891.godine. Utemeljiteljica je BerlinčankaMaria Terezija Tauscher. Sonja Breljak

vanju osvrnuo i na molitve koje nisu učin kovite zato jer proizlaze iz strahai nepovjerenja. Na duhovnoj obnovisudjelovao je i crkveni zbor HKM Frei-sing predvođen Krunom Jankovićem,Vesnom Soldom iz Landshuta, Zvon-kom Bičanićem i solisticom Marijom Ši-puš. Na Cvjetnicu je voditelj duhovneobnove fra Anđelko Domazet predvo-dio misna slavlja na hrvatskom jezikuu Landshutu, Freisingu i Dachau. IKA

NAŠE ZAJEDNICE


STUTTGART

UUokviru „Dana hrvatskog jezika”Hrvatsko prosvjetno društvo „Stutt-

gart“ koje okuplja učiteljice i malo-brojne učitelje Hrvatske dopunske ško-le Baden-Württemberga, priredilo jepredavanje „Hrvatski jezik izmeđustarih dogmi i novih izazova”, u petak20. ožujka u prostorijama Hrvatskekatoličke zajednice u Ulmu, simbo ličkiiza Križnog puta, jer je bilo govora oras petosti hrvatskog jezika zadnjihstotinjak godina. Gostovao je dr. AnteSelak, prof. na Učiteljskom fakultetu uZagrebu. Uvodno je prof. Slavica Miha ljević, koordinatorica hrvatskenastave, koordinacije Ulm, istaknulada je briga o čuvanju i razvoju hrvat -skog jezika bitna sastavnica hrvat -skog nacionalnog identiteta i da senarod po jeziku prepoznaje. Posebnoje naznačila period velikosrp skog po-tiranja hrvatske jezične posebnosti,njegovog posrbljivanja i pokušajaprevođenja u jugoslavenski, nameta -nje Karađićevih reformi, tobože zna-čajnih za nas Hrvate. Predstavila jeprof. Selaka opisujući ga kao velikogentuzijasta koji pliva „uzvodno“. Uče-nici hrvatske škole su pročitali „Svaki-

dašnju jadikovku” koju su pripremileučiteljice Slavica Mihaljević i Ana Kihalić. Prof. Selak je govorio o svomradu, a posebno istraživanjima napod ručju jezika. Podsvjetio je na krat-ke biografije i istraživanja Mate Šimundića, Marijana Stojkovića, Jo-ze Dujmušića, a posebno Ilije Abja-nića (1868.—1946.) predstavljajućinjegov impozantni rad. Abjanić je oči to bio kozmopolit, bavio se mišljupokretanja vlastite tiskare koje zbogmaterijalnih (ne)prilika nije mogao

rea lizirati. Prof. Selak je predstavio iostale lingviste koji kao da su osu đenina zaborav, jer je današnja hrvat skajezična politika retuširano jugosla-venstvo, ilustrirajući to promjenomimena JAZU u HAZU. Prof. Selak sezalaže za cjelokupni pristup jezičnojproblematici i izvođenje hrvatskogstandarda uzimajući u obzir odstra -njene autore jer ih smatra korisnomsastavnicom, a također i hrvatske pis -ce koji su pisali u izgnanstvu poseb-no u Hrvatskoj reviji. Ilija Nikić

Prof. Selak o hrvatskom jezikuProf. Selak o hrvatskom jeziku

MÜNCHEN

„„PalePale samsam nana svijetsvijetuu““

NNe može se reći da u Münchenupostoji svakodnevna prilika sluša -

nja, gledanja i uživanja u umjetnosti,u lijepom i zanimljivom i to na hrvat -skom jeziku. Uistinu posebno za djecuprilike i nisu tako česte. Zahvaljujućikonzulici za kulturu i znanost i iseljeni-štvo Sanji Süto na mali Uskrs u kapelibl. Alojzija Stepinca održana je pred-stava za djecu danskog autora „Palesam na svijetu” — Jensa Sigsgaarda urežiji Radovana Milanova i glumca Ivi-ce Šimića. Prestavi je prisustovalo višeod 250-ero djece i roditelja. Šimić ko-ji je glavni i jedini glumac priča pričuo dječaku Pali koji sanja da je sam nasvijetu. Priča opisuje dječakove snovei težnje. Nakon duge samoće Pale jeipak odlučio potražiti svoje roditelje iprijatelje, jer bez prijatelja ništa nijezanimljivo, ni slatkiši koje je imao, bi-cikl, ni tramvaj kojeg je vozio, pa ninovac koji je imao. Sama igra i pjes-ma uvlači djecu u predstavu i čini ih su-dionicima i stvaraocima predstave.

Vera Vidović

TÜBINGEN Krštenje trećeg djetetaKrštenje trećeg djeteta

UU Hrvatskoj katoličkoj zajednici sv. Vinka Paulskoga u Tübingenu u ned-jelju 22. veljače u crkvi sv. Ivana Evanđelista vlč. Marko Šutalo krstio

je treće dijete mlade obitelji Senije i Petra Sabljića, maloga Dina Vincen-ca, uz sudjelovanje voditelja zajednice vlč. Ivice Komadine. Petrovi rodite -lji došli su iz Imotske krajine prije četrdeset godina i ovo je njihovo desetounuče od ukupno njihove troje djece. Tijekom misnog slavlja pjevao je dje-čji zbor koji vodi mala Vlatka Vukašinac. Ante Kekez

DDan „posljednje večere“ kada je Isusustanovio sakramente svete euha-

ristije i svećeničkog reda u Hrvat skojkatoličkoj misiji Singen ove se godinepo prvi put svečano slavio. Za vrijemeeuharistije kojom je započeto svetotrodnev lje, 12-orici misijskih vijećnika

LL JJetna škola hrvatskoga folklora —Alpsko područje, održat će se u

Biogradu na moru od 10. do 21. ko-lovoza 2009. Smještaj: hotel „Bio-grad”. Prijave do 15. lipnja 2009.poslati u Hrvatsku maticu ise ljenika.

Radionica narodnih nošnji —„Hrvatska etnoriznica”, održat će seu Pučišćima na otoku Braču — Kle -sarska škola, 20.—30. srpnja 2009.Smještaj: Klesarska škola, Pučišća,otok Brač. Skupine: početna i nap-redna.

Daljnje obavijesti: Hrvatska mati-ca iseljenika: prof. Srebrenka Šeravić,10000 Zagreb,TrgStjepana Radića3,

telefon: (01)6115116,telefax: (01)61115 22,e-Mail: [email protected]

OBAVIJESTI HM ISELJENIKA


SINGEN Sveti četvrtakSveti četvrtak

ROTTENBURG RoditeljiRoditelji —— katehisticekatehistice ii katehetekatehete

ČČetrnaest roditelja iz hrvatskih žup-nih zajednica u biskupiji Rotten-

burg-Stuttgart sudjelovalo je na tečajuza izobrazbu kateheta u Kući za sus-rete u Ergenzingenu kod Rottenburga.Tečaj je organizirao Biskupijski institutza daljnju naobrazbu iz Rottenburgau trajanju od dva radna vikenda, apredvodila ga je referentica za kate-hezu gospođa Claudia dr. Hofrichter

i Ivan Ivanković, pastoralni referent.Kroz predavanja i rad u skupinamanove su se vjeroučiteljice i jedan vje-roučitelj pripremali prije svega zapraktičan rad u katehezi s prvopričes-nicima. Također su radili na osobnojformaciji i njihovoj ulozi odgojitelja uvjeri. Tokom tečaja izradili su sami ne-koliko katehetskih jedinica kao i pred-ložak za cjelogodišnji plan kateheze

prvopričesnika imajući pri tome u viduorganizaciju, liturgijsku godinu kao isame kateheze. Svi materijali i kate-heze pripremani su i na hrvatskom ina njemačkom jeziku. Cilj ovoga pro-jekta bio je ohrabriti i osposobiti ro-ditelje da i oni sami preuzmu uloguodgojitelja u vjeri ne samo u svojimobiteljima nego da i u župnim zajed-nicama mogu stajati na raspolaganjupastoralnom osoblju kada je to po-trebno. Većina njih su već održali ne-koliko kateheza s prvopričesnicima usvojim župnim zajednicama.

Na tečaju su sudjelovali: AnkicaAnđe lić,Vedrana Gujić,Marijana Pav-lović, Suzana Podnar, Svjetlana Rezo,Marta To dorić (za Reutlingen,Tübingeni Metzin gen), Anita Krpan, Ljilja Leo-vac,Anka Lov rić,Krešimir Marinić, Ire-na Vičić (za Esslingen, Nürtingen iKirchheim), te Me rica Župan i ŽeljkaPačić (za Balingen).U okviru svojegarada na promociji iz kateheze na sveu-či lištu u Tübingenu na tečaju je bio ivlč. Marko Šutalo, koji je za sudionikepripremio obilan dio materijala nahrvatskom jeziku. Ivan Ivanković

CvjetnicaCvjetnica ss mislimamislima uu rodnomrodnom krajukrajuKOBLENZ

HHrvati izvan domovine nisu i neće zaboraviti svo-ju vjeru, a dokaz za to je upravo bilo vrijeme

prije Uskrsa. Cvjetnica je u Koblenzu svečano pros -lavljena. Crkva je bila prepuna naših ljudi koji suuskrsno vrijeme dočekali izvan rodnog kraja, ali umislima u domovini. Prije sv. mise voditelj misije vlč.Stjepan Zadravec blagoslovio je grančice. U nadah -nutoj propovijedi vlč. Stjepan istaknuo je važnostovog vremena, Isusovog uskrsnuća i podsjetio namuku koju je Isus pretrpio. Maslinove grančice pod -sjećaju na ulazak Isusa Krista u Jeruzalem, kada gaje narod pozdravljao mašući palminim granama.

Tekst i snimka: Jakov Vranković

voditelj misije fraDinko Grbavac jeobavio obred pra -nja nogu. Liturgij -sko slavlje je uveli-čao svojim pjeva -njem misijski zborpod ravnanjem pa-storalne suradnice

Nade Kolić. Nakon euharistijskog bla-govanja svi misijski vijećnici i vijećnicesu zajedno sa svojim obiteljima poz-vani na zajedničku „pashalnu večeru“u misijske pros torije. Ovo je bio prvisusret vijećnika i vijećnica s obiteljimas cijelog teritorija misije. �

NAŠE ZAJEDNICE


Na proslavi je nastupilo i Kulturno folklorno društvo „Peruća“ iz Hrvaca kod Sinja

PPod geslom „Majko, hvala ti za sve“,u petak 1. svibnja navečer, odr ža -

na je proslava Majčina dana u orga-

SINDELFINGEN „Majko, hvala ti za sve!“„Majko, hvala ti za sve!“nizaciji HKZ Sindelfingen u Sindelfin-genu. Stadthalle u Sindelfingenu bilaje prepuna majki, očeva, baka i djedo -

va koji su došli podržati pljeskom svo-je mališane u njihovim recitacijama,pjesmama, igrokazima, plesovima, alii onih koji su došli vidjeti i poslušati na-šeg poznatog pjevača Mladena Grdo-vića. Slavlje je započelo himnama RH i SR Njemačke u izvedbi dječjegzbora pod vodstvom s. Bernar dete To-mić. Voditelj zajednice fra MarinkoVukman, pozdravio je prisutne teistaknuo da ovaj jedan dan u godinis pravom i ponosom posvećujemosvojim majkama koje su oblikova lenašu dušu i srce i koje zaslužuju našunajveću pozornost. Majčin dan je sve-čanost svih kršćanskih majki koje suoblikovale duše naše djece i našeg či-tavog naroda. Nastupilo je Kultur nofolklorno društvo „Peruća“ iz Hrva cakraj Sinja, a na kraju i Mladen Grdo-vić uz pratnju glazbenog sastava „Romantika“. Tekst i snimka: Ivana Livaić

SARAJEVO Nova uprava Bosne SrebreneNova uprava Bosne SrebreneZa provincijala je izabran fra Lovro Gavran, dosadašnji definitor Pro vin cijena službi u �akovici na Kosovu.

TTrećeg dana Kapitula Franjevačkeprovincije Bosne Srebrene, koji je

održan od 20. do 25. travnja u Sara-jevu u kući Franjevačke teologije naNedžarićima, izabrana je nova upra-va Bosne Srebrene. Za provincijala jeizabran fra Lovro Gavran, dosadaš njidefinitor Provincije na službi u �ako-

vici na Kosovu. Za njegova zamjenika— vikara Provincije — izabran je fraMarijan Karaula, dosadašnji gvardi-jan samostana sv. Ante u Sarajevu. Zadefinitore (vijećnike) Provincije iza-brani su: fra Luka Marković, voditeljHrvatske katoličke misije u Münsteru(Njemačka), fra Mirko Majdandžić,

dosadašnji gvar-dijan samostanau Fojnici, fra Ma-to Topić, dosa-dašnji gvardijansamostana u Ra-mi i fra Pero Vre-bac, nekadašnjimisionar u Africi.

Novi provin-cijal fra Lovro Gavran (na slici) rođenje u Velikom Prnjavoru, župa Fočakod Doboja. IKA

WIESBADEN

Objavljen CD Objavljen CD misijskog zboramisijskog zbora

NNedavno je završeno snimanjeprvog samostalnog CD-a zbo-

ra HKM Wiesbaden. CD je posve-ćen 800. obljetnici Franjevačkogreda, a nosi naziv „Čuj sv. Franjonas”. Sadrži 13 pjesama hrvatskihskladatelja duhovne glazbe kao štosu Š. Marović, S. Topić, A. Canju-ga. CD je proizvod dugogodišnjegrada zbora osnovanog 1971. Svihtih godina u zboru pjeva tridesetakhrvatskih vjernika, a nastupili su nasvih jedanaest smotri crkvenog pje-vanja mješovitih zborova u Nje -mačkoj. Voditelji su bili dr. JozoMajdančić, Jadranka Kress, a od2001. godine vodi ga školska ses -tra franjevka Bosansko-hrvatske pro-vincije sa sjedištem u Sarajevus. Auksilija Milić. LJ.M.T.

SINDELFINGEN SoldoSoldo krsnikrsni kumkum KuranyjeveKuranyjeve kćerikćeri

PProslavljeni hrvatski nogometaš, du-gogodišnji igrač i kapetan VfB

Stuttgarta te donedavni trener zagre-bačkog Dinama Zvonimir Soldo bio jeu nedjelju 26. travnja u Stuttgartu. Ia-ko se spominjao njegov dolazak namjesto jednog od trenera u pogodnuVfB Stuttgarta, razlog Soldina dolaska

iz Zagreba gdje živi s obitelji, nije bionogometne prirode. Zvonimir Soldo jebio u Sindelfingenu krsni kum malojVivien-Carmen Kurany, kćerkici brač-nog para Hrvatice iz okolice SinjaViktorije i Kevina Kuranya. Djevojčicuje krstio voditelj zajednice fra Marin-ko Vukman. Dario Starčević

SUSRETI


IVO BLAJIĆ

ŽivjetiŽivjeti iizz kršćanskekršćanske jjednakostiednakosti

RRođen sam 14. lipnja 1938. go-dine u jednom malom mjestu uDalmatinskoj zagori, u Krušvaru

(Gornje Dicmo). Tu sam završio os-novnu školu. U to vrijeme bila je ško-la do četvrtog razreda, a nakon togasam pohađao Dominikansku gimnazi-ju u Bolu na Braču. Tu sam bio odgo-jen za svećenika. To je bila neka vrstai odgajanja i odrastanja što me jevodilo prema svećeništvu. Rastaosam i razvijao se i jednoga sam da-na došao do zaključka kako je naj-bolje biti svećenik”, kazao je IvoBlajić koji je zaređen za svećenikau Njemačkoj u Walberbergu 1964.godine kao dominikanac.

Nakon toga je nastavio studij uFribourgu u Švicarskoj, a potom jedjelovao u Splitu u dominikanskomsamostanu pet godina kao dušo -briž nik za studente i kao kapelan.„Nakon pet godina”, šali se Ivo Blajić, „nisu znali moji starješine štobi sa mnom pa su mi dali godinu da-na odmora. Tada sam otišao u Nje-mačku u Bad Soden am Taunus gdjeje već bio jedan moj kolega i prijateljdominikanac. Tamo sam bio godinu ipol kapelan, a potom sam radio uZeilsheimu kod Frankfurta kao kape-lan u župi sv. Bartolomeja. Godine1979. postao sam župnikom u Wal-berberg Wissmar i u isto vrijeme radiosam kao dušobrižnik za bolesnike uHesenskoj klinici u Wetzlaru”, kazujeo svom životnom putu Ivo Blajić.

Godine 1982. postao je župni-kom u njemačkim župama sv. Ane u Biebertalu, sv. Rafaela u Wiss-mar/Launsbach i sv. Ivana u Salzbö-den/Odenhausen gdje je djelovaodvadeset i sedam godina, točnije donedavnog odlaska u mirovinu. Kakoon u šali zna reći, sada je svećenik umirovini.

„S obzirom da je tijekom godinaizmeđu moje braće dominikanaca imene sve manje bilo komunikacije,došao sam do zaključka da je najbo -lje da ostanem u biskupiji Limburg kaovanjski svećenik. Tu odluku sam donioprije otprilike dvadesetak godina. Kas-nije sam održavao veze i još imam

kontakt s bivšom provincijom, pogla-vito sa samostanom u Splitu, tako daznam za sebe reći kako nisam u sa-mostanu, ali samostan nosim u srcu.”

Govoreći o iskustvu biti svećenikna njemačkoj župi, Ivo Blajić je ka-zao: „Ima jedna njemačka pjesma ko-ja se pjeva na sprovodu, a glasi: 'Mismo samo gosti na ovome svijetu'. Sto-

ga naša prava domovina nije ze-maljska niti Hrvatska, niti Njemačka,nego vječna domovina. Mi smo nazemlji samo na putu prema toj domo-vini. Katolička je Crkva prije Drugogavatikanskog sabora bila, kako sam jeja doživio u domovini i ovdje u Nje-mačkoj, manje više svugdje jednaka.Čak su i grijesi bili manje više jedna-ki. Ljudi su ispovijedali iste grijehe, sa-mo što Nijemci nemaju psovke, pa toniti ispovijedaju, niti psovku praktici-raju. Inače sve je ostalo bilo jednako.Nakon Drugoga vatikanskog saboranjemačka Crkva je postala malo dru-kčija nego naša. Naime, vjernici sesve više smatraju odgovornima za ži-vot jedne kršćanske zajednice ili župe,a kod nas je još uvijek svećenik glav-ni, koji sve određuje i sve radi. Ovdjeje više ljudi koji se osjećaju odgovor-nima za sve ono što se događa u žu-pi. To je jedno, a drugo: ima ovdje vi-še tzv. dragovoljaca koji su spremnibez plaće nešto raditi. Spremni su je-dan dio svoga slobodnog vremenadati za dobro drugih, a ta socijalna li-nija je više istaknuta u Njemačkoj.”

Ivo Blajić u nastavku ističe kako jesretan što je živio ovdje u ovoj nje-

mačkoj sredini gdje je djelovao kaosvećenik. „To je za mene veliko obo -gaćenje. Službeni moj oproštaj je bio31. kolovoza prošle godine. Nakontoga sam još nekoliko mjeseci radiokao župni upravitelj jer tada još novižupnik nije bio došao. Sada isto po-mažem.”

O svojim daljnjim životnim plano-vima je kazao: „Želio bih svoju ve-čer života provesti ovdje u Njemač-koj među ljudima s kojima sam živioi radio jer sam ovdje ipak kao sve-ćenik najduže živio. U svom sam ži-votu puno naučio od sv. Tome Akvin -skoga koji je rekao da je ljudska na-rav ljudski razum. Dakle u životu jevrlo važno biti razuman, a to bi zna-čilo biti normalan. Dakle, ja sam svo-je svećeništvo živio na jedan ra zu -man način. Ponio sam nešto i iz svo-ga zavičaja. Kao što rekoh, ja samiz Dalmatinske zagore, a Splićaninas nazivaju „vlaji”. Meni se sviđa

jednakopravnost, jednakost svih, a uevanđelju Isus govori kako izmeđuučenika ne smije biti velikih, negoonaj koji hoće biti najveći neka budenjihov sluga. Mi smo svi braća i sestre,a Bog je naš otac. Ta kršćanska jed-nakost mi se posebno sviđa, a doniosam sobom iz svoje prvotne domo -vine, iz Gornjega Dicma.”

Ivo Blajić rado je među Hrvatimau Giessenu. „Ovdje u Giessenu radopriskočim našoj misiji kao ispovjednikdva puta godišnje, ali u doba kad jevoditelj misije bio fra Josip Bebić onda sam češće služio misu na hrvat -skom jeziku.”

Otkrio je i jedan svoj hobi: „U slo-bodno vrijeme rado radim s drvetom.Obnavljam dijelove namještaja. Ovd-je na svom području djelovanja imaosam pet crkvava i u svakoj je crkvi bioliturgijski prostor za službe Božje, alii prostor sa susrete s ljudima. U sva-koj toj prostoriji postoji namještaj paje uvijek trebalo nešto popraviti, a ka-ko su popravci jako skupi, onda samna neki način bio i 'hausmajstor'”,ispripovijedio je Ivo Blajić svoju ži-votnu priču.

A. Polegubić

Dugogodišnji dušobrižnik Hrvat u njemačkim župama sv. Ane u Biebertalu, sv. Rafaela u Wissmar/Launsbach i sv. Ivana u Salzböden/Odenhausen Ivo Blajić nedavno se oprostio i otišao u mirovinu.

potiče čitatelja. Ta poezija pomirujezemaljske i vječne daljine. Ostavlja,međutim, dovoljno prostora da se či-tatelj zapita o razlozima bezdomno-

sti, koji, istina, izlaze izvan okvirapoezije, pa i margine ove zbirke,ali ne treba zaboraviti kako razlozibezdomnosti stvaraju uvjete za stih,a često ga i izravno potiču. Ukrat-ko: Što god se dogodilo, ništa Do-movinu u toj poetici uzdrmati nemože. Ona je u bitnome oslonjenana vječnu. Pa tako i vrijeme bez-govora, u kojemu, čini se, jasno, nemože Domovinu ukloniti.

Ako dođe vrijeme govora, pje-va pjesnikinja, opet ćemo u sebevjerovati. Evo nade za udomljenostzemljaske domovine! No, odmah,da se ne zaboravi, treba i dalje„snivati” sve do „U Vječnost dobrezemlje hrvatske” u kojoj svjetlosti„Za svu Vječnost ima!”. Tamo gdjeje svjetlost, tako je i toplina udom -lje nosti. Što je veća pomrčina to jebezdomnost turobnija — kako ona uDomovini, tako i ona u izvando mo -vin stvu (da, bezdomnih stanja imai u Domovini). Ovo poetsko načeloMalkice Dugeč vrijedi bez obzi rana to kad i gdje se stih rađao — uStuttgartu, Barceloni ili rodnom za-vi čaju i bez obzira na to kome jeposvećen i upućen; papi IvanuPavlu II. ili Dubravku Horvatiću uvječnoj im domovini, našijencimaraspršenima po bespućima zemalj -ske bezdomnosti, ili Mili Masla ćuudomljenom na Markovu Po lju.

Zaključno: Domovina je čov-jek, osoba u punini svojega dos -tojanstva (sa svim svojim strahovi-ma i nadama), koje stječe kroz do-bre i loše okolnosti objektivnogasvijeta i njegovih često puta nas -trašujućih zemljopisnih i duhovnihdaljina. To je Malkica Dugeč u„Tragovima bezdomnosti”.

Pjesnikinja je, dakle, stihovimapostala domovina Domovine. Isad zajedno idu, pjesnikinja — ujoš dosegnutoj osobnosti domno-sti, i ona, Domovina — udomljenau njoj, prema konačnom cilju — usvjetlost i vrijeme trajnog govora.

Nenad Piskač

OOsoba bez doma nije cjelovitodijete Božje. Bezdomnost, ka-ko tu pojavu naziva autorica,

upućuje na teško narušavanje ljud -skog dostojanstva bezdomovnika.Bezdomnost kao nadahnuće osobi-to je zato prisutno u poeziji hrvat -skog izvandomovinstva u čiji kor-pus među vrhunce spada i pjesni-kinja Malkica Dugeč. Brojnosthrvatskog izvandomovinstva i raz-granata poezija nastala u njemu,ukazuju na povijesne činjenice nes-klone domovnicima hrvatske domo-vine.

Između dvije domovine, onekonačne i one zemaljske, raspetabezdomnost Malkice Dugeč polaziod činjenice osobne udaljenosti odzemaljske Hrvatske. Pjesnikinja senada da će je u punini doseći ukonačnoj, vječnoj domovini. Hoćeli, ne znamo, možemo se samo na-dati u okrilju vjere, kao što se onanada u okrilju stiha kojim zapravohodeći za tragovina obrazlaže svo-ju nadu. I dok traje kontinuitet na-de, pjesnikinja se prepušta i ispu -njava snovima o zemaljskoj domo-vini, sjećanjima na nju i njezinomljepotom. Nosi je u sebi, pa kudgod pošla, ona je s njom. Takopjesnikinja sublimira nedostatakzemaljske domnosti.

Pitanje je bi li to mogla učinitida prethodno nije transcendiraladomovinu kao pojam i Domovinukao mjesto vlastita korijena, jezikai stiha. Pitanje je također na kojetreba potražiti odgovor, bi li semoglo transcendirati dom i domo-vinu kad je se ne bi ljubilo i to ta-ko da se pri tom ne traži uzvraćaj.Pri tomu je vrijedno primijetiti kaoljubav prema domovini ćesto putau samoj domovini nije tretiranakao vrjednota. Osobito u Hrvat -skoj. I u hrvatskoj poeziji, također.

Živjeti, pak, u „daljini” ne zna-či otuđenje ni od vječne, a niti odzemaljske domovine. Prva upuću-je na drugu, a druga na prvu do-movinu. Nerazdvojive su u „Tra-govina bezdomnosti”. Na toj crtipjesnikinja dotiče univerzalost.Dalje od toga ona ne ide, jer ne

Obično u veljačiCvjetovi badema-Ružičasti cvjetaju.Kroz moje snoveK´o cvjetne brodice plove.Ako se trgnem kadikadOd mirisa ili od tiha zova,Dok čežnje miBespućem snova brode,Iz cvijeta bademovaNove se u snu rode.Tako se,Uvijek u veljači,Čežnje u snima jate,Dok u Hrvatskojbademi cvatuI zvijezde seNa nebu zlate.

Malkica Dugeč, Stuttgart, veljača 2008.

DDookk uu HHrrvvaattsskkoojj bbaaddeemmii ccvvaattuu

DDookk uu HHrrvvaattsskkoojj bbaaddeemmii ccvvaattuu


Malkica Dugeč, „Tragovina bezdomnosti”, pjesme, Naklada „K. Krešimir”, Zagreb,2008., 142 str.

želi ići. To joj je dosta. Treba poštiva-ti autonomnost ove odluke, budući daje ona odlika zaokružene poetike, ko-ja ne otuđuje autora, niti na otuđenje

Domovina domovineDomovina domovineKNJIGE

Napisala i priredila: Željka Čolić

Dragi mladi čitatelji!


PP riroda nam u svibnju donosi lijepe dane pune mirisa i cvjeća, tetako dobivamo energiju za radosne pothvate. Mi smo se također

potrudili pružiti vam s pričicom trenutak osmijeha. Želimo vam svakodobro i lijepe proljetne dane.

TT in je odmah čim je ustao tog jutra primijetiodase nešto neobično događa. Nešto se osjeća lou zraku — to je on zamijetio. Mama je bila uz-

buđena, onako, kako bih rekao, drugačije. Ne,onako zabrinuto, kao da je netko bolestan, negoonako puno isčekivanja. Odmah sam se upitao štobi to mog lo biti tako važno da se mama toliko uz-rujava. Kad je konačno pozvonilo na vratima i ne-ki striček je donio neki duguljasti zamotani paket,znao sam da je to bio razlog cijelog tog neobičnogponašanja. Nisam imao pojma, što bi to moglo bi-ti, jer inače mamini paketi ima-ju drugačiji oblik. Možda je tonešto novo, pa pakiraju haljineili kaputiće ili cipele u ovakvedugačke pakete, pomislio sam,i postao još radoznaliji, jer mise to činilo vrlo nevjerojatnim.I dok sam razmišljao zašto pa-ket izgleda tako kako izgleda,mama je već oduševljeno po-čela otvarati taj neobičan pa-ket. I konačno, kad ga je ot-vorila, nisam mogao vjerovatisvojim očima, pa sam pogle-dao radije dva puta, i to iz bli-zine. Nije to bila nikakva haljina, niti kaput, pa čakniti cipele, nego sag. Obi čan SAG!! Nisam mogaovjerovati da je mama radi nekog običnog saga ta-ko vesela i uzbuđena. Sag za hodnik je stigao, čuosam baš kako je mama na telefonu nekom pričala.Baš je čaroban, vidjet ćeš kad dođeš kući, upravoje govorila i znao sam da priča sa tatom. Nisamimao pojma da i tata voli sagove. Mama se vratilatom čarobnom sagu, gdje sam i ja stajao i gledaou sag da dohvatim nešto od te čarobnosti, ali za me-ne je izgledao i dalje sasvim obi č no. Mama je vje-rojatno bila primijetila moj sumnjičav pogled, pa mije objasnila: „Zlato, ovaj sag je nešto posebno,odavno sam ga željela za naš hodnik, to ti je ručni

Čarobni sagČarobni sagZanimljiva pripovijest

rad i od svile, čaroban je, zar ne?“ Nisam mogaoništa odgovoriti, jer nisam vidio nikakvu svilu niti ru-ke. A još manje neku posebnost. Mora na tom sagubiti nešto drugačije, jer je čak i Barbara došla, na-ša susjeda i mamina najbolja prijateljica, pa je iona isto tako uzbuđeno i oduševljeno govorila kakoje čaroban i predivan s tim svjetlucavim prelivimaboja i cvjetovima. Najkasnije tad sam i ja bio uvje-ren da taj sag ima nešto čarobnog u sebi, samo štoja to ne vidim, pa sam odlučio isprobati prve prili-ke. Kad se u kući sve smirilo, otišao sam u hodnik,

pogledao malo bolje taj sag,koji mi se i nadalje činio vrloobičnim, i sjeo na sredinu pre-križenih nogu. Ali, ništa se nijedogodilo. Prekrižio sam i ruke,kao Aladin u onom crtiću, zaž -murio očima tri puta, ali opetništa. Sjetio sam se čarobnih ri-je či, pa sam uz to glasno izgo-vorio polako: „Abrakadabraa-aa“. Ali opet ništa. Trebao sebarem malo podići, ako većneće letjeti, pomislio sam. Po-novio sam sve ispočetka maloglasnije, ali opet se ništa nije

dogodilo. Ne, nikave čarobnosti tu nema, niti tragaod nekog čarobnog saga. Mamu su sigurno zez -nuli. Zabrinuto sam razmišljao kako ću mami reći straš nu istinu, da ovo nije čaroban sag. U tom trenuje mama došla u hodnik i začuđeno me pogledala.A, kad sam joj rekao da njen sag nije čaroban, ma-ma se počela veselo smijati, što me pomalo začu-dilo, jer sam mislio da će se rastužiti radi toga. Međutim, kad mi je mama objasnila da riječ čaro-ban ne znači čaroban u smislu čarolije, nego kaoopisivanje za nešto prelijepo u ženskom smislu, on-da je meni postalo neugodno i jedva sam čekao datata dođe s posla da ga spasim od istih besmislenihpokušaja letenja na čarobnom sagu… (!) �

ZagonetkaZagonetkaKoji je naziv hrvatskog mjeseca nazvanog po proljetnoj biljki Cornus sanguinea? (Rješenje: svibanj)

ww

w.c

ropo

rtal.l

net.f

orum

/rub

zna

nosti

/let

eci t

episi

...

???? ??

DJEČJI KUTAK


DDigiigitata llnana ililii iinternet-generacnternet-generaciijajaBolesna ovisnost o internetu i digitalnim video-igrama već je u mno-gim zemljama svijeta priznata kao bolest te se može uspješno liječiti.

OObično kažemo, gotovo s mo-litvenim uzdahom: Ne pono-vilo se! Ipak se ponovilo — na-

žalost! Jedan 17-godišnji mladić po -činio je masovni zločin u jednoj školiu Winnendenu, i to po već viđenomscenariju više počinjenih zločina uAmerici i Njemačkoj. Poput filmskog,točnije rečeno, digitalnog osvetnika izsvijeta krvavih i ubojitih video-igara,taj golobradi dječak okrutno je ubijaonedužne djevojčice i dječake, učite lje,slučajne prolaznike … Kao i običnonakon tako strahovitog i neshvatljivazločina, krene lavina pitanja, tuma-čenja, obrazloženja, stajališta. S raz-logom se gotovo cijela javnost kon-centrira na zločinca i njegov svijet, ka-ko bi se po mogućnosti na vrijemespriječio neki sljedeći sličan zločin.

Žrtve nisu zaboravljene

Ubijenima se odaje pijetet, a pre-živjelima i njihovoj rodbini daje sestručna dušobrižnička i psihološka po-moć. Takav zločin ne može se uopćepojmiti bez podrške i pomoći desetinasvećenika, dušobrižnika, psihologa ipsihijatara. Kako primiti te objasnitišok, nevjericu, iznenadni gubitak ne-vine djece, roditelja, učitelja?! U šokuje cijela nacija, a ne samo škola,grad, roditelji, rodbina i prijatelji žr -tava. Jedan je njemački tjednik na nas-lovnici objavio fotografije većine žr ta -va: uglavnom nasmijana djeca, tinej -džeri, puni životne radosti, mlados ti.Ponešto je objavio i o životima nekihžrtava. Kada se pogledaju te slike ipročitaju ta izvješća, takav zločin do-biva još gore i neshvatljive razmjere.Bez obzira na sva nagađanja o psihič -kom zdravlju masovnoga ubojice, ta-kav nevjerojatan zločin ima sotonskudimenziju, pa ga se srednjovjekovnomterminiologijom može smatrati zlodje-lom samoga đavla u ljudskom obličju.

Cyberspace i stvarnost

Jedan od uzroka ovakvih masov-nih ubojstava traži se u suvremenomsvijetu mladih odnosno u njihovu virtu -alnom i digitalnom životu, koji se sas -toji od kompjutera, mobitela, digital-

nih sprava za igranje, ponajviše oru-žanih igara krvava sadržaja. Suvre-mena generacija mladih tinejdžeramože se nazvati digitalnom ili online-generacijom. U takvom svijetu mladihgotovo nema razlike između stvarno-ga, vanjskoga, i virtualnoga, digital-noga svijeta. Mladi žive u svojoj sobi,u disku, kafiću ili kupovnom središtubez potrebe za izlaskom u vanjskistvarni svijet. Oni mnogo više stvara-ju sebi nove svjetove. Fantazija se us-meruje na PC, sprave za igre, head-set, handy. Virtualne igre su nadišlesvijet lokomotiva iz propale tvornice„Märklin“. Niti jedna vlakić-igračkane može se više mjeriti s fantazijom di-gitalnih programa, projekata i igaraelektroničkih svjetskih putnika. Za di-gitalnu generaciju mladih vrijedi de-viza: Stvoritelj, tvorac, to sam ja! U di-gitalnom i virtualnom svijetu pravi senešto novo, postiže se rezultat, podi-že se adrenalin. Nema više mjesta zaromantiku vožnjom nekakvim vlaki-ćem po egzotičnim zemljama. Samonekoliko pritisaka na tipkovnici dijelinas od internetskog ili satelitskog po-gleda na te zemlje.

Papa i internet

Ovom prigodom valja naglasiti dasu PC, internet, handy i ostale digital-ne naprave po sebi velika otkrića i po-magala u životu. Već sada je teško za-misliti našu sadašnjost a pogotovo bu-dućnost bez tih otkrića. Ona su Božjidar čovječanstvu, kako piše i papa Be-nedikt XVI. u svojoj poruci za svjetskidan sredstava društvenoga priopća-vanja. On upozorava na prednosti, alii na opasnosti digitalnih tehnologija,posebice za mladu generaciju. Koris-

nici interneta morali bi širiti kulturu po-štovanja, dijaloga, solidarnosti, prija-teljstva, nenasilja. Upravo je internetuči nio i čini puno na širenju mreža me -đuljdske solidarnosti, mira, pravde,ljudskih prava, očuvanja okoliša i pro-micanja života, razmjene informacijai znanja.

I prije masovnoga zločina mlado-ga ubojice Papa je također ukazaona opasnosnoti i negativne strane di-gitalnoga odnosno online-svijeta i ži-vota. Nitko se ne bi smio svesti samona razinu potrošača. Svaka novina ni-je ujedno i ljepota, a svako iskustvo ni-je ujedno i istina. Pojam i iskustvo pri-jateljstva ne bi se smjelo banalizirati.Online-prijateljstva ne bi smjela imatiprednost pred obitelji, prijateljima,susjedima, radnim i školskim kolega-ma. Još veću opasnost predstavljaovisnost, odnosno opsesivno korište -nje digitalnih naprava, kojima se ko-risnik posve izolira od stvarnoga svi-jeta i socijalne komunikacije. Bolesnaovisnost o internetu i digitalnim video-igrama već je u mnogim zemljama svi-jeta priznata kao bolest te se možeuspješno liječiti. Kada su u pitanjumladi, velika odgovornost leži ponaj-prije na roditeljima, koji više vremenamoraju posvetiti svojoj djeci. Takođerje nužno više roditeljske kontrole naddjecom koja bez ikakvih ograda iograničenja surfaju internetom ili igra-ju razne igre, pa tako i one ubojite,ratničke i krvave. U tom smislu nada -lje leži odgovornost na školi, učitelji-ma, crkvenim i socijalnim ustanova-ma, ali i na cijelom društvu.

Sve ovo dakako zvuči kao poz-nata priča i fraza. Neka, ali je nijenaodmet ponoviti, da se ne ponoviWinnenden, da se u polumraku vlas -tite sobe i u potpunom predanju virtu-alnom svijetu oružja, rata, krvi i zla,ne dogodi neki novi Tim. K. T. G.

SVIJET MLADIH — JUGENDWELT

Preporuke mladima i roditeljima: Mediji su blagoslov, ali kriju i brojneopasnosti, napose za mlade. Pogrešno i pretjerano korištenje digitalnihmedija može „ubiti dušu“, ali i stvarno ubiti i unesrećiti mnoštvo drugih lju-di. Digitalna odnosno internet-generacija ne razlikuje Cyberspace od stvar-noga svijeta. Takva generacija više ne može živjeti bez Googlea, Face-booka i YouTubea. Za mlade je vrlo važno biti u stalnom virtualnom kon-taktu s prijateljima. Zato su u njihovu životu vrlo važni chats i communities(npr. schülerVZ, studiVZ) na internetu. Mladima se preporučuju sljedeći lin-kovi: www.seitenstark.de; www.blinde-kuh.de; www.netzcheckers.de …

Uganda

„Klubliječenihalkoho-ličara“

MariofilSoldo

Veznikprinabra-janju

Češkisvetacmuče-

nik,blagdan16. svib-

nja

Glumac Delon

Zaziva se protiv…

Zaštitnikje …

GlumacSharif

Rijeka uFrancus-

kojKisik

SumporDomo -ljubni …

Duga jeto …

AnteVican

Filolog,Kolo-man

Krvna…

Ticalo

Zaštitnikdobrog …Končastoplatno

TrinaPolitičarJoshua

„Rep -riza“

Radij

IndijRadnostanjeglagola

Uredskispisi

Živ. zajed -nica tla

PeroJuričić

Piknjakožnogosutka

Fosfor

Lopataza kruš-nu peć

Tal.graditelj

violina

Slo. glu-mac,

Aleksan-dar

Rumunj -ska mar -

ka vozila

Sparnovrijeme

pred kišu

Tal.pisacDario

Destili-ranavoda

Kovaniili

papirniFormatpapira

ČeškislavistJosef Aluminij

Činitida sto -ka pase

Rijeka uAfrici

PokojnaglumicaBegović Portugal

Platinas -ta kovi-na (os) „Metar“

Izboči-na nazidu

Novča-na jedi-nica uNigeriji


SSvv.. Ivan NepomukIvan Nepomuk Rješenje poslati najkasnije do 30. svibnja

Nadbiskup i metropolita splitsko-makarskiNadbiskup i metropolita splitsko-makarskimons. Marin Barišićmons. Marin Barišić

MM ons. Marin Barišić je rođen 24.ožujka 1947. u Vidonjama, od

oca Ivana i majke Matije rođene Ćerlek.

U rodnom mjestu završio je os-novno školovanje. Srednju školu po-hađao je u Dubrovniku i Splitu. Studijteologije započeo je u Splitu, a nas -tavio u Rimu na Papinskom lateran -skom sveučilištu gdje je diplomirao.Nakon diplome iz teologije upisao jeposlijediplomski studij na istom sveu-čilištu, a dovršio ga je doktoratom izbiblijske teologije na Biblijskom insti-tutu Papinskoga sveučilišta Gregori-jana u Rimu. Za svećenika je zaređen14. srpnja 1974. u Vidonjama. Vra -tivši se sa studija, od 1978. do 1979.obavljao je službu prefekta u Nad bis -kupskom sjemeništu u Splitu. Od1979. do 1993. bio je župnik župePohođenja BDM Špinut u Splitu. Od1981. uz župničku službu bio je i pro-fesor na Teologiji u Splitu gdje je pre-davao svetopisamske predmete. Zapomoćnoga biskupa Splitsko-makar -ske nadbiskupije imenovan je 3. kolo -

voza 1993., a zaređen je 17. lis to -pada iste godine. Sveti otac Ivan Pavao II. imenovao ga je splitsko-ma-karskim nadbiskupom 21. lipnja2000. godine, a svečanost ustoliče njaslavljena je 26. kolovoza 2000. usplitskoj konkatedrali sv. Petra. Mons.Marin Barišić, nakon što je g. 1969.uspostavljena splitska crkvena pokra-jina i splitsko-makarska nadbiskupija,treći je nadbiskup i metropolita. Vodinadbiskupiju koja, na površini od4.088 kvadratnih kilometara, obuh-vaća oko 412.000 vjernika koji živeu 185 župa za koje se brine ukupno200 biskupijskih i 160 redovničkihsvećenika. Službe u HBK: potpred -sjednik HBK; član Stalnoga vijećaHBK; predsjednik Vijeća HBK zanauk vjere; predsjednik Biskupske komisije HBK za dijalog sa SPC;pred sjednik Hrvatskoga papinskogbib lijskog djela. Izvror: www.hbk.hr

NAGRADNA KRIŽALJKA

HRVATSKI (NAD)BISKUPI


NNJJemačko je društvo kroz svo-ju noviju povijest postaloraznorodno u kulturnom,

nacionalnom, vjerskom i političkomsmislu. Ta raznorodnost, odnosnomnogosturkost je vidljiva u različitimnazorima, poštivanju vrijednosti, obli-cima života i različitosti stavova. Mno-gostrukost međutim nije nastala samozbog doseljavanja migranata. Životniuvjeti bi se i bez njih bili mijenjali. Ži-votni uvjeti i mogućnosti mijenjali su sekao posljedica invidualizacije, plura-lizacije i globalizacije. Društvena raz-norodnost uključuje razlike temeljemspola, starosne dobi, porijekla, jezika,vjere, nacionalnosti, pogleda na svijet,socijalnog položaja i političkih uv-jerenja. Sve je manje tradicionalnihsredina koje su vezane na vjersku pri-padnost ili socijalni položaj. Usprkostoj činjenici, diskusija o migrantima uNjemačkoj se ponajčešće usredotoču-je na razlike između njihovih kultura,a u odnosu prema muslimanima, narazličitost vjera. Međutim kulture sunastale kroz povijest. One su otvorenii dinamično promjenljivi procesi sas -tavljeni od vrijednosti, načela i predo-džaba. Prema tome niti „kulturni iden-titet” nije nešto statično već je i onpodložen trajnim promjenama. Nje-mački Caritas ne prihvaća diskusijukoja bi se svodila samo na porijeklo ivjeru. Suprotstavlja se tendenciji da seproblemi vezani uz integraciju pripi-suju samo jednoj određenoj skupini,npr. muslimanima. Caritasu kao udru-zi Katoličke Crkve je jasno da vjera zamnoge ljude igra važnu ulogu. Činje-nica je da je islam, nakon kršćanstvadruga religija po broju vjernika u Nje-mačkoj. Međutim niti svi kršćani, a ni-ti svi muslimani nisu praktični vjernici.U diskusiji o integraciji islama kao„doseljenoj religiji”, treba još uzeti uobzir da gotovo jedna trećina nje mač -kog stanovništva ne pripada niti jed-noj kršćanskoj Crkvi.

Kulturna raznolikost

Promatramo li kulturnu raznolikostpod vidom nacionanog porijekla, do-

IntegracIntegraciijaja —— poštivanjepoštivanje različitostirazličitosti

bro je znati da je na kraju 2007. go-dine gotovo 30% ili 6,7 milijuna stra-naca s prebivalištem u Njemačkoj bi-lo iz Turske, 35% iz zemalja Europskeunije, najviše iz Italije, Poljske i Grčke.Samo 20% stranaca je bilo iz izva-neuropskih zemalja. Procesi odvaja -nja i iskustva stranca u društvu ne mo-gu se jednodimenzionalno svesti samona doseljavanje, već su oni snažnoodređeni socioekonomskim čimbenici-ma. Ti čimbenici opet imaju jak utjecajna životni stil i vrijednosti. Tako jeprvo istraživanje kod ljudi s mig ra -cijskom pozadinom koje je provedeno2007. godine potvrdilo da pripadnostnekom životnom prostoru nije određe-na samo kulturom zemlje porijekla.Nađeni su mnogi zajednički životniuzorci kod migranata iz različitih ze-malja i kultura. Dapače utvrđeno jemnogo sličnosti sa ukupnim stanovniš -tvom Njemačke.

Ophodnja s raznolikošću

Budući je Njemačka postala inter-kulturna zemlja s mnogim različitosti-ma, potrebno je naučiti živjeti i opho-diti s tim razlikama. Njemačka vladapreko svoje opunomoćenice za mi-graciju, izbjeglice i integraciju, pro-vodi Nacionalni integracijski plan u či-ju provedbu su uključene sve društve-ne sfere, među njima i udruge i orga-nizacije migranata. Državna, zemalj -ske i oćinske uprave kao i mnoge usta-nove i udruge, počele su se interkul-turno otvarati. Cilj je da se različitostsagleda kao nešto pozitivno, kao neš-to od čega cijelo društvo ima koristi.Njemački Caritas zahtijeva da se natemelju vlastite vjere vodi rasprava oreligiji, kulturi, etici i vrijednostima ko-je su postale važne i u raspravama oin tegraciji. Otvoreni i plodni dijalogpretpostavlja da se partneri u tom di-jalgu ne svode samo na pripadnost ne-koj kulturnoj skupini ili zajednici izzemlje porijekla. Činjenica je da suljudi ponajprije prema svemu što im jestrano i nepoznato oprezni, boje se iodbijaju. Traže više blizinu s ljudimakoji su im najsličniji, u koje imaju pov-

jerenje. To od -govara meha-nizmu stva ra -nja socijalnih skupina i identiteta, aline odgovara sociokulturnoj realnosti uNjemačkoj. Važno je za njemačko,useljeničko društvo probiti taj refleks iotvorenom radoznalošću se približitinepoznatom kako bi se otkrile slič nostii uspostavilo potrebno povjerenje. Akoto uspije, onda raznolikost druš tvapostaje kulturno i iskustveno bogat -stvo. U pozitivnu bilancu useljeničkogdruštva spada da udomi ljude kojiimaju interkulturni horizont, koji nje-guju pozitivne veze i odnose u globa-liziranom svijetu i govore mnoge jezi-ke. Ako se to bude cijenilo i potpo-magalo, mogu se otvoriti nove, do sa-da neiskorištene mogućnosti. U svojrazličitosti i raznolikosti, moguće jedoći na jedan zajednički nazivnik akose poštuje Ustav. U susretima i dijalo-gu s ljudima drugih religija i konfesijapruža se mogućnost refleksije vlastitereligije i vjere odnosno da se posvi -jeste korijeni i vrijednosti. Na taj su na-čin vrijednosti, koje su ljudima važnijeod materijalnih dobara, ponovno po-stale javne teme

Što čini Caritas?

Caritas kao dio Katoličke Crkvesudjeluje i podupire međureligijski di-jalog i susrete. Napose se zauzima zadijalog djelovanja i dijalog života. Ri-ječ je o tome da kršćani i pripadnicidrugih vjeroispovijesti razgovaraju osvojim željama, problemima u zajed-nici, u obiteljima, u školi, da s respek-tom prihvaćaju jedni druge, da budu usolidarnosti s njima kako bi našli zajed -nička rješenja. Njemački Caritas je već2001.g.započeo proces in ter kul tur nogotvaranja svojih ustanova i služ bi, ko-je bi trebalo omogučiti profe sionalnuophodnju s izazaovima raz norodnogdruštva u kojem danas ži vi mo. Prak -tično to znači, da Caritas želi ljude smig racijskom pozadinom, čiji broj izgodine u godinu raste, još više uključi-tiu svoju ponudu i brigu. Ponu da morabiti podvrgnuta potreba ma ljudi. Toznači da treba još više pora diti nainterkulturnoj kompetenciji odgovornihu što spada i zapošljava nje suradnikas migracijskom pozadinom. �

Poštivati različitost neophodan je preduvjet za uspješnu in-tegraciju. Stoga Njemački Caritas prihvaća kulturnu, na-cionalnu, socijalnu, vjersku i političku mnogostrukost i zah -tijeva da se ona prihvati kao nezaobilazna društvenastvarnost i da se s njom konstruktivno ophodi.

Piše:StjepanHerceg

SOCIJALNI SAVJETNIK

P I S T A �� S K I P E R �� MU S K R S N A S V I J E Ć AS T R O J A R I �� S E D E RT O �� D A N I �� T A �� O L IO K A N �� A N T U N O V A CŠ �� P E H �� I W �� V AI P �� V V �� C E L I ��

T A K LJ A �� A N I T AI Z L E T �� S K I F

RJEŠENJE IZ PROŠLOG BROJA


Nagrađen: Nikola Sarić, Lindlar

Rekla mamaRekla mamaKrenuo mali Marko u školu i

mama mu reče:— Smiješ prijeći ulicu tek kad autoprođe.

Došao Marko na ulicu i nigdjenema auta, a on stoji. Upita ga jed-na baka:— Pa sinko, što ne prelaziš ulicu?

Marko će na to:— Mama mi je rekla da ne prela-zim ulicu dok ne prođe auto.

JabukeJabukePita učitelj Ivicu:

— Ivice, kad se beru jabuke?— Kad susjed nije kod kuće! —odgovori Ivica.

ZaslugeZaslugeŠime u školi ludovao pa razbioprozor. Učitelj:

— Vidi što si učinio! Znaš li ti štosi time zaslužio?

Šime:— To me uopće nije briga, jer ja uškolu idem da nešto naučim, a neda steknem zasluge.

BakaBakaSjedi mali Perica u tramvaju

kraj vrata i priđe mu bakica, pa gapita:— Sinek bi se mi mogli zamijeniti?

Perica ju pogleda ispod oka pakaže:— Kaj, ja da budem baka?

IzboriIzboriIzašla Iva na izbore i obukla

prevelike cipele. Kad su to vidjelipromatrači iz izborne komisije,postave joj pitanje:— Koji broj cipela nosiš, Ivo? — 38! — odgovori Iva. — A, zašto si sada obukla broj52, kad su ti prevelike?— Zato što su rekli da na izboreizađemo u što većem broju!

PolitičarPolitičarVraća se političar kući i obasi-

pa suprugu poljupcima.— Sve je gotovo, izabran sam!— Stvarno! Ne lažeš?— Ne, sad više nema potrebe.

Praktični savjeti za reduciranje stresaPraktični savjeti za reduciranje stresaako ste majkaako ste majka

1. Isplanirajte dan i napišite planaktivnosti na papir — na taj način će-te znati što je važno i nećete zabora-viti što treba napraviti, a ujedno mo-žete isplanirati i što ćete raditi u istovrijeme (npr. dok čekate da se opererub lje, možete usisavati).

2. Napravite igru od kućanskihposlova i igrajte ju sa svojom djecom.Objasnite im da nema pobjednika, agubitnik je onaj tko se ne igra. Nakraju ih nagradite nečim što vole (pa-lačinkama, posjetom ZOO — vrtu…).

3. Prestanite se izgovarati da ne-mate vremena za vježbanje — napra-vite i od toga igru i igrajte je s dje-com, i dobili ste još jedan način da ihmaknete od TV-a, računala i Play Sta-tion-a (Može i ples!).

4. Budite praktični u odabiru nam-ještaja — umjesto skupog namještajazbog kojeg ćete se živcirati kad stig-nu računi, radije uložite u perilicu su-đa (Vi to zaslužujete) ili perilicu rubljasa sušilicom.

Sastojci: Sastojci za 4 osobeZa frikadele: 80 g suhog kruha;

100 ml mlijeka; 500 g mljevene svi -njetine; 2 žličice Vegete; ½ žličice pa-p ra u prahu; 100 g luka; 2 jaja.

Sve dobro izmiješajte i smjesuostavite stajati oko 30 minuta.Svježi kupus narežite na šire tra-ke, skuhajte u posoljenoj vodi iocijedite. Na maslacu kratko po-pecite brašno. Dodajte mlijeko istalno miješajući zakipite umak.Zatim umiješajte Vegetu, papar,vrhnje za kuhanje i limunov sok.Umak kuhajte na laganoj vatrioko 5 minuta, a zatim dodajtekuhani i ocijeđeni svježi kupus.Od mljevenog mesa oblikujte fri-kadele, pecite ih u široj tavi na

Za umak: 500 g svježeg kupusa;40 g maslaca; 30 g Pšeničnog oštrogbrašna tip 400 Podravka; 400 ml mli-jeka; 2 žličice Vegete; ½ žličicepapra u prahu; 100 ml vrhnja za ku-hanje; 2 žlice limunova soka;1 žlicasvježe narezanog kopra.

Priprema: Ploške kruha narežitena kocke, prelijte mlijekom i ostavitestajati oko 5 minuta. Mljevenom mesudodajte Vegetu, papar, nasjeckaniluk, razmućena jaja i ocijeđeni kruh.

5. Pospremite kuhinju prije spa-vanja — imat ćete lakši san jer Vammozak neće biti opterećen onime štomorate napraviti.

6. Ne ignorirajte probleme — ne-go se uhvatite u koštac s njima. Rje ša -vanje jednog po jednog bit će Vam lakše nego kad ih se skupi 10.

7. Iskoristite noćno radno vrijemetrgovina — kupujte kad nije gužva.

8. Naučite reći NE — nije svakaka va sa susjedama bitna, nije svakapri ja teljica najbolja i nije svaki nasta-vak Vaše omiljene serije od životnevaž nosti.

9. Kuhajte dva obroka istovreme-no — kad već morate biti za štednja-kom, iskoristite to maksimalno, jedanobrok možete zamrznuti i sljedeći tje-dan uzeti „slobodan dan”.

10. Čuvajte svetost Vašeg doma —ne dozvolite invaziju nepoželjnih pos-jetitelja koji troše Vaše vrijeme.

Izvor: www.portalalfa.com

FrikadeleFrikadele ss bijelimbijelim umakomumakom

zagrijanom ulju sa svake strane oko 5minuta. Nakon pečenja stavite ih napapirnati ubrus kako bi se upila suviš-na masnoća.

Posluživanje: Umak s kupusomlagano promiješajte, pospite nare -zanim koprom i poslužite uz pečenefrikadele.

Savjet: Prije pečenja frikadele mo-žete uvaljati u krušne mrvice.

Izvor: www.coolinarika.com

ŠALE — SAVJETI — RECEPTI


MINISTRANTSKI SUSRETI

KOBLENZ Ministrantski susret Rajnsko-majnske regijeMinistrantski susret Rajnsko-majnske regijeMinistrantski susret hrvat skih

katoličkih misija (HKM) izRajnsko-maj nske regije održanje u petak 1. svibnja u Koblen-zu, u organizaciji HKM Ko-blenz. Na susretu su se okupiliministranti i ministrantice iz mi-sija Koblenz, Wiesbaden,Mainz, Rüsselsheim, Frankfurt iOffenbach. Susret je započeomisnim slav ljem, koje je u crkvisv. Franje u Koblenzu predvo-dio delegat za hrvatsku pastvuu Njemačkoj fra Josip Bebić uzajedništvu s vodi teljem HKMMainz fra Antom Bili ćem koji jeujedno i propovijedao te doma-ćinom voditeljem HKM Koblenzvlč. Stjepanom Zadravcem, vo-diteljem HKM Rüsselsheim fraBerislavom Nikićem, voditeljemHKM Offenbach fra Mladenom Susret, na kojem su se okupili ministranti iz šest misija, započeo je misnim slavljem

Marićem i dušobrižnikom u HKMFrankfurt fra Ivicom Ercegom. U pratnjiministranata su došle i pastoralne su-radnice iz HKM Wiesbaden s.AuksilijaMilić, iz Rüsselsheima s.Estera Marijić,iz Frankfuta s.Damira Gelo, a iz Offenbacha pastoralni referent ZvonkoOrlović. Misnom slavlju, koje je na orguljama pratila Iva Lesica, pribivao jei znatan broj vjernika iz Koblenza i šire. U uvodnoj riječi vlč. Zad ravecpozdravio je sve goste. Posebno se mo-lilo za duhovna zvanja i sve radnike.Potom je delegat o. Bebić izrazio ra-dost zbog ostvarenja još jednog minis -trantskog susreta. O. Bilić je u propo-vijedi govorio o životu i djelovanju Isu-sa Krista. „Isus je za svoju misiju tražiosvoje suradnike, apostole, a suradnicisvećenika su ministranti“, kazao je

Prvo mjesto u nogometu osvojila je ekipa Koblenza (u crvenom), a drugo ekipa iz Offenbacha (u bijelom)

Za vrijeme provjere znanja iz liturgije. Prvo mjesto osvojila je ekipa HKM Rüsselsheim.

o. Bilić podsjetivši kako jena poseban način časnoslužiti Isusu. Delegat o. Be-bić je na kraju mise bla-goslovio prvopričesničkehaljine. U župnoj je dvor-ani priređen kviz iz pozna-vanja liturgije. Prvo mjestoosvojila je ekipa iz HKMRüsselsheima, drugo ekipaiz HKM Frankfurt, treće eki-pa HKM Koblenz, a četvrtomjesto zajedno su podijeli-le ekipe HKM Wiesbaden,Offenbach i Mainz. Sport-sko-rek reativni dio nastav -ljen je na sportskom centruu Niederbergu u Koblenzu.Organizirano je trčanje uče tiri skupine. Pobjednici

prve skupine bili su Tomislav Lažeta(Mainz), Josip Čenan (Frankfurt) i Andreas Horvat (Wiesbaden). U dru-goj skupini pobjednici su bili Marin Čulina (Wiesbaden), Domagoj Filipo-vić (Offenbach) i Dominik Orlović (Offenbach). U trećoj skupini pobije dilisu Marin Čulina (Wiesbaden), Tomis-lav Lažeta (Mainz) i Mateo Vukušić(Offenbach). U četvrtoj skupini natje-cale su se djevojčice. Pobjednice su bi-le Danijela Šandrk, Žaklina Stojak iIvana Velić, sve iz Frankfurta.

Organiziran je i nogometni turnirposvećen bl. Alojziju Stepincu. Prvomjesto i pokal osvojila je skupina do-maćina HKM Koblenz, a drugo mjestopripalo je HKM Offenbachu, koji sudobili spomenice. A. Polegubić

O Dubravo, slavna svimau uresu slobodnomu,

lijepa ti si mojijem očima,draga ti si srcu momu.

U veseloj ovoj sjeniod čestitih tvojih granaprovesti je milo meni

dio najdraži mojijeh dana.

Ivan Gundulić (1589.—1638.)

O Dubravo, slavna svimau uresu slobodnomu,

lijepa ti si mojijem očima,draga ti si srcu momu.

U veseloj ovoj sjeniod čestitih tvojih granaprovesti je milo meni

dio najdraži mojijeh dana.

Ivan Gundulić (1589.—1638.)

D 2384 E SVIBANJ/MAI 2009 BR./NR.5 (294) -...

Documents

Transcript of D 2384 E SVIBANJ/MAI 2009 BR./NR.5 (294) -...