Rujan / September 2020. ■ Godina / Jahrgang 51. ■ Br. / Nr. 3 /200Glasilo Hrvatskih katoličkih misija u Švicarskoj Missionsblatt der Katholischen Kroaten-Missionen in der Schweiz

Novi «punoljetni»

članovi Katoličke crkve

Kakvu sliku Boga nosim u sebi?

MOVIS • 3/200 • rujan • 2020 3

D i e n e u e und alte Normalität

Das am häufigsten verwendete Wort in 2020 ist sicher-lich das Wort ‘Corona’. Bis vor einigen Monaten kannte

kaum jemand diesen Begriff. Heute gehört er zum täglichen Sprachgebrauch. Er wird nahezu von der gesamten Bevölke-rung benutzt, ungeachtet von Bildung und Alter. Corona hat sich inzwischen in jede Unterhaltung eingeschlichen und in der Medienlandschaft völlig ausgebreitet. In der Fachliteratur wird das neue und Ende 2019 erstmals in China aufgetauchte Virus von der Weltgesundheitsorganisation als SARS-CoV-2 (SARS-coronavirus-2) bezeichnet. Die durch dieses Virus verursachte Erkrankung wird COVID-19 («coronavirus di-sease») genannt. Die meisten Menschen sagen es kurz in ei-nem Wort – Corona.

Über die Erkrankung und das Virus selbst haben wir bis-her vieles hören und lesen können, und dennoch haben

wir kein klares Bild in Gänze. Immer noch ist unter dem Sc-hleier des Nichtwissens verborgen, wie das Virus genau ent-stand, wie es sich auf den Menschen überträgt, wie es grun-dsätzlich übertragen wird, oder was genau die Symptome der Erkrankten sind. Dazu hören wir unterschiedliche Meinung und Theorien. Auch die «größten Wissenschaftler» haben hierzu kontroverse Meinungen. Eine noch größere Unbe-kannte ist ein möglicher Impfstoff oder ein mögliches Medi-kament. Wird es das geben? Wird es wirksam sein oder doch nicht? Falls aber doch, wird es dauerhaft einen Schutz gegen die Erkrankung bieten? Tatsache ist, dass wir eigentlich sehr wenig über das Virus wissen. Viele tun ihre Meinung hier-zu kund und versuchen dann, ihr Gegenüber von dieser zu überzeugen.

Für die Einen ist es die schlimmste Krankheit überhaupt und für die Anderen eine gewöhnliche Grippe; wieder

Andere meinen, das Virus sei künstlich in einem Labor her-gestellt und absichtlich herausgelassen worden. Manche se-hen im Coronavirus lediglich den politischen Machtkampf zwischen dem Osten und dem Westen, konkret zwischen den USA und China. Andere wiederum bringen das Virus in Verbindung mit dem Ausbau des 5G-Netzes und die da-mit verbundene Kontrollmöglichkeit seitens der Machthaber dieser Welt. Eine andere Theorie lautet, dass das Virus erfun-den wurde, um die Kirche zu kontrollieren. So beklagen sich manche Gläubige, dass das Weihwasserbecken am Eingang der Kirche vorübergehend leerbleiben muss. Ihrer Meinung

nach kann das Virus durch Weihwasser nicht übertragen werden. Andere wiederum empfangen seit Monaten nicht die Kommunion, weil sie die Handkommunion als ein Sakrileg empfinden, obwohl diese von der Kirche offiziell, wie auch die Mundkommunion, zugelassen ist. Die Kirche bevorzugt keine bestimmte Art der Kommunion, sondern stellt vielme-hr das Wesentliche der Kommunion in den Mittelpunkt: die Kommunion sollte im Geiste der Frömmigkeit und der De-mut empfangen werden, sei es als Hand- oder Mundkommu-nion, kniend oder stehend.

Es ist nahezu unmöglich alle Meinungen und Theorien zu benennen oder gar zu erklären. Doch unabhängig da-

von, ob das Virus künstlich erschaffen wurde oder sich auf natürlichem Wege verbreitet hat, ob es ein Produkt der Natur oder der menschlichen Intelligenz ist, erschwert es uns das tägliche Leben und zwingt uns zu anderen Verhaltensweisen.Wir halten Abstand und geben uns nicht mehr einfach so die Hand; es gibt immer weniger Umarmungen; in gewissen Situationen tragen wir eine Gesichtsmaske; das Reisen ist erschwert und Hochzeitsfeiern sowie andere gesellschaftlic-he Großveranstaltungen werden abgesagt; Grenzen werden geschlossen.

Es heißt, dass wir mit dem Virus leben und uns an solche Situationen gewöhnen müssen.

Wie ein Mantra wird der Ausspruch «die neue Normalität» ständig aufgesagt, als wolle man uns sagen: Vergesst das, was einmal war. In dieser Hinsicht ist es nur schwer verständlich, was «das Alte» und was «das Neue» überhaupt bedeuten soll. Wir wissen aber, dass das Alte nicht unbedingt schlecht sein muss, als dass es als altmodisch deklariert wird und auch das alles Neue nicht derart gut ist, als dass es als modern gelten kann. Darum sollte der Akzent weder auf dem Alten noch auf dem Neuen liegen, sondern vielmehr auf dem Norma-len. Das hat keine zeitliche Begrenzung. All das, was gut, edel und aufrichtig ist – was von Gott kommt, ist immerwährend und normal, ungeachtet dessen, ob es von der Gesellschaft so deklariert wird oder nicht.

So ist es ganz normal, dass wir im Leben Leid und Freude verspüren. Es ist normal, dass wir uns gegenseitig aner-

kennen, lieben und respektieren, dass wir Gott ehren und zu Ihm beten. Normal ist, dass Kinder geboren und getauft werden; dass sie das Sakrament der Erstkommunion und Firmung erhalten; dass junge Menschen den Bund der Ehe eingehen. Das ist der Kern, das Wesentliche. Weniger wichtig dabei ist, ob das im engeren Familien- und Freundeskreis geschieht oder mit einer Vielzahl von Menschen. In diesem Sinne: Mögen wir auch in der aktuellen Situation fest mit Gott verbunden bleiben, und wir befinden uns auf dem besten Wege eine gute Normalität zu leben.

EDITORIAL

IMPRESSUM

MOVISGlasilo Hrvatskih katoličkih misija u ŠvicarskojMissionsblatt der katholischen Kroaten- Missionen in der Schweiz

Herausgeber/izdaju:Kath. Kroaten-Missionen in der SchweizHrvatske katoličke misije u Švicarskoj

Adresse/adresa:Bederstrasse 76, 8002 ZürichTelefon: 043 317 96 33E-Mail: movis@hkm-movis.ch I www.hkm-movis.chBürozeiten / uredovno vrijeme:utorak, srijeda i petak: 14.00-18.00

Odgovorni urednik /Verantwortlich: fra Branko Radoš, branko.rados@gmx.ch

Glavni urednik /Chefredakteur: fra Mićo Pinjuh, fra_mico@bluewin.ch

Uredništvo /Redaktion: fra Branko Radoš, fra Mićo Pinjuh, fra Ivan Prusina, fra Miljenko-Mika Stojić i fra Niko Leutar

LayoutKonzept:Electronic Publisher BubalovićE-Mail: publisher@publidesk.ch | www.publidesk.ch

Dobrovoljni prilozi za MOVIS/SpendeKroaten-Missionen in der Schweiz / MOVISRaiffeisenbank - 5000 0525 0003 19001 St. GallenKonto: 90-788788-7IBAN: CH03 8000 5000 0525 0003 1Matthofring 2, 6005 Luzern (c/o Branko Rados)

Druck/tisak:Vogt-Schild Druck AG, DerendingenErscheint vierteljährlich / izlazi 4 puta godišnje

Naklada /Auflage: 14000

Rujan / September 2020. ■ Godina / Jahrgang 51. ■ Br. / Nr. 3 /200Glasilo Hrvatskih katoličkih misija u Švicarskoj Missionsblatt der Katholischen Kroaten-Missionen in der Schweiz

Novi «punoljetni»

članovi Katoličke Crkve

Kakvu sliku Boga nosim u sebi?

KRIZMA 2020.

→ naslovna slika: Boris Matić→ obrada naslovnice: publidesk.ch

Ovaj broj MOVIS-a potpisan je za tisak 12.10. 2020.

Tekstove za sljedeći broj MOVIS-a primamo do 5. studenoga 2020.

IZ SADRŽAJA

3 Treća stranica Prijevod uvodnika ... (DE)4 Tema broja Kakvu sliku Boga nosim(o) u sebi?6-29 Misije Izvješća iz pastoralnog života u HKM30 MOVIS-ov intervju Razgovor s dr. Hrvojem Mandićem35 Stranica za mlade Vjernik koji je iskušavao Boga36 Proplamsaji duha Nemojte odustati od zagrljaja37 Hrvatski moj jezik materinski Vrijeme naše svagdašnje41 Međugorje Ljudska mjerila42 Crtice iz domovinske Crkve Nadbiskup Dražen Kutleša: Dolazim iz susjedstva43 Crkva u BiH Biskup Petar Palić preuzeo hercegovačke biskupije46 Život s medijima Sloboda i odgovornost ...50 Poruka BK BiH Godina Božje Riječi

N o v o i staro normalno

Zasigurno najčešće izgovorena riječ u ovoj 2020. godini je korona. Do prije nekoliko mjeseci malo tko je uopće čuo za ovu riječ, a danas je

svakodnevno izgovaraju. Čine to i učeni i neuki i mladi i stari – jednom ri-ječju svi. Riječ korona se uvukla u sve razgovore i proširila svim medijima. Stručna literatura pojašnjava da se novi koronavirus koji se pojavio u Kini krajem 2019. godine zove SARS-CoV-2 (SARS-coronavirus-2). Tako ga je naime nazvala svjetska zdravstvena organizacija. A bolest koju on uzroku-je nazvala je COVID-19 («coronavirus disease»). No, većina ljudi upotre-bljava samo jednu riječ - korona.

O ovoj bolesti ili virusu smo do sada sve čuli i sve je o njima napisano, a opet ništa nam nije jasno. Još uvijek je pod velom tajne kako se vi-

rus uopće pojavio, kako je prešao na ljude, kako se točno prenosi, koji su simptomi oboljelih. O tome naime slušamo samo različita mišljenja i teo-rije. I «najveći znanstvenici» na tom polju proturječe jedni drugima. Pod još većom tajnom je moguće cjepivo ili lijek. Hoće li ga biti i kada? Hoće li biti djelotvorno ili ne? Ako bude hoće li trajno štititi od ove bolesti ili ne? Činjenica je da o ovom virusu znamo vrlo malo, ali i to da većina o njemu ima mišljenje u koje pokušava uvjeriti svoje sugovornike.

Za jedne je ovo najgora bolest koja se uopće pojavila, drugi je pak sma-traju običnom gripom. Treći drže da je virus proizveden u labaratori-

ju i namjerno pušten. Četvrti u pojavi koronavirusa vide samo političku borbu Istoka i Zapada, konkretnije SAD-a i Kine. Peti koronavirus po-vezuju s 5G mrežom i kontrolom od strane svjetskih moćnika. Šesti pak smatraju da je virus izmišljen kako bi se kontroliralo Crkvu. Tako pojedi-ni vjernici osuđuju privremeno uklanjanje blagoslovljene vode iz crkve-nih kamenica jer smatraju da je njome nemoguće prenijeti virus. Drugi se pak mjesecima ne pričešćuju jer im je primanje hostije na ruku svetogrd-no, iako je od službene Crkve odobreno kao i ono na jezik. Crkva naime ne favorizira nijedan način nego ističe ono bitno, a to je da se pričest pri-ma s duhom pobožnosti i poniznosti, bez obzira primili je stojeći ili kle-čeći, na ruku ili jezik.

Nemoguće je spomenuti, a kamo li pojasniti ova brojna mišljenja i te-orije. Bez obzira bio virus izmišljen ili stvaran, bio proizvod prirode

ili ljudske pameti, on nam svima komplicira život i tjera nas drukčije se ponašati. Držimo tako distancu jedni od drugih, ne pružamo olako ruku drugome, sve manje je zagrljaja i poljubaca. U pojedinim situacijama no-simo i masku na licu. Otežano nam je putovanje, otkazuju se vjenčanja i drugi društveni događaji, zatvaraju se granice.

Svako malo slušamo da s virusom moramo živjeti i na ovakvo se sta-nje navikavati. Kao mantra se ponavlja krilatica «novo normalno». Želi

nam se vjerojatno reći da zaboravimo ono prijašnje. Zato nam je svima ne-jasno što je to «staro», a što «novo». Znamo da ono staro nije tako loše da ga se proglašava staromodnim, niti je sve novo tako dobro da bi bilo mo-derno. Ne bi naime smio biti naglasak ni na starom ni na novom, nego na normalnom. Ono pak nije uvjetovano vremenom. Što je dobro, plemeni-to, pošteno - što je Božje, to je uvijek normalno, bez obzira proglašavalo ga društvo takvim ili ne.

Normalno je da kroz život nosimo i svoje tuge i radosti. Normalno je da se poštujemo i volimo, da Boga slavimo i da mu se molimo. Nor-

malno je da se djeca rađaju i krštavaju, da primaju prvu pričest i krizmu, da mladi stupaju u brak. To je bit, a hoće li to biti u krugu najbližih ili de-setina i stotina prisutnih manje je važno. Zato u cijeloj ovoj situaciji osta-nimo Božji i bit ćemo normalni.

Fra Branko Radoš, nacionalni koordinator HKM u Švicarskoj

† Mladen Haban 1964. – 2020.

naši pokojnici

Hrvatska katolička misija Schlossgasse 32, 8003 Zürich (jedina, točna adresa!)Telefon: 044 455 80 60 Faks: 044 461 19 39E-Mail: hkm.zuerich@bluewin.ch www.hkmzuerich.ch

Misionari: fra Ivan Prusina fra Stjepan Neimarević fra Antonio Šakota Katehistica i orguljašica: s. Zora JažoSuradnice: Đurđica Novak, Ankica Blažević i Marija Dukić

■ Raspored misa

■ ZÜRICH: crkva sv. Josipa, Röntgenstr. 80, svake nedjelje u 8.00 i 12.15 sati■ ZÜRICH: crkva sv. Felix i Regula, Hardstr. 76, svakog petka krunica s misom u 19.30 sati■ ZÜRICH: Misijska kapelica, Schlossgasse 32, ponedjeljak - subota u 7.30 sati■ WINTERTHUR: crkva sv. Ulricha, Seuzacher-strasse 1, svake nedjelje u 11.00 sati (ljeti u 10.30)■ DIETIKON crkva sv. Josipa, Urdorferstrasse 44, svake nedjelje u 10.30 sati ■ HORGEN: crkva sv. Josipa, Burghaldenstr. 5, svake nedjelje u 14.45 sati■ AFFOLTERN a.A.: crkva sv. Josipa, Seewadelstr. 13, svake 1. i 3. nedjelje u mj. u 17.00 sati■ BÜLACH: crkva Presv. Trojstva, Scheuchzerstr. 1, svake 1. i 3. nedjelje u mj. u 17.00 sati■ USTER: crkva sv. Andrije, Neuwiesenstr. 17, svake 2. i 4. nedjelje u mj. u 14.30 ■ MÄNNEDORF: crkva sv. Stjepana, Hasenacker-strasse 19, svake 1. i 3. subote u 19.00 sati■ WALD: crkva sv. Margarite, Rütistr. 31, svake 4. nedjelje u mj. u 17.00 sati■ GLARUS: ckva sv. Fridolina, Agidius-Tschu-distr. 8, svake 2. subote u mjesecu u 19.15 sati

MISIJA ZÜRICHTEMA BROJA

Dr. fra Tomislav Pervan

4 MOVIS • 3/200 • rujan • 2020 MOVIS • 3/200 • rujan • 2020 5

Misijski Kalendar Kršteni u Misiji

Božićne ispovijedi 2020.Nadamo se da ćemo vam i u ovom vremenu pandemije moći pružiti mogućnost za božić-nu ispovijed te vas molimo za razumijevanje. Naime, u dane kroz tjedan, gdje to bude mo-guće, ispovijed ćemo započeti ranije i neće bitislavljenja svete mise. To znači, svatko nakon ispovijedi i zahvale ide doma. Raspored je slijedeći:Bülach, utorak, 8.12. od 17.00 satiGlarus, subota, 12.12. od 19.00 satiUster, nedjelja, 13.12. od 14.00 satiZürich, sv. Josip – srijeda, 16.12. od 17.00 satiHorgen, četvrtak, 17.12. od 17.00 satiDietikon, petak, 18.12. od 17.00 satiWinterthur, subota, 19.12. od 18.15 satiMännedorf, subota, 19.12. od 18.30 sati Afflotern a/A. – nedjelja, 20.12. od 15.00 satiWald, ponedjeljak, 21.12. od 18.00 sati

Nikolinja 2020.Ukoliko bude moguće slaviti Nikolinje, raspored je slijedeći:

Wald, nedjelja, 22.11. – nakon svete mise Zürich, subota, 5.12. u St. Anton, Neptunstr. 70 u 17.00 satiWinterthur, subota, 5.12. u 18.15 satiMännedorf, subota, 5.12. – nakon svete miseDietikon, nedjelja, 6.12. – nakon svete miseHorgen, nedjelja, 6.12. – nakon svete mise Affoltern a/A – nedjelja, 6.12. - nakon svete mise u 15.00 satiBülach, nedjelja, 6.12. - nakon sv. mise u 16.00Glarus, subota, 12.12. - nakon svete mise Uster, nedjelja, 13.12. - nakon svete mise

Prva sveta pričest 2021.Zürich, crkva sv. Josipa, subota, 17. travnja 2021. u 11.00 sati

Krizma 2021.Zürich, crkva sv. Josipa, subota, 29. svibnja 2021. u 11.00 sati

Mise za mladeJednom mjesečno u crkvi sv. Felixa i Regule u Zürichu u 18.00 sati

Bruno Matan, sin Goranov i Mladenke r. Suša, 13. lipnja 2020. u ZürichuDiego Grippo, sin Gerardov i Matee r. Marelja, 13. lipnja 2020. u BülachuNevio Marko Radat, sin Nikin i Marije r. Bagarić, 13. lipnja 2020. u WinterthuruMila Maria Vukadin, kći Draženova i Ivane r. Pavić, 20. lipnja 2020. u HorgenuManuel Raspudić, sin Jozin i Ines r. Medić, 20. lipnja 2020. u BonstettenuAna Paola Gegić, kći Antonieva i Andjeline r. Berišić, 21. lipnja 2020. u ZürichuMagdalena Prskalo, kći Pavina i Lidije r. Lukač, 4. srpnja 2020. u ZürichuGabriel Jurić, sin Alenov i Elen r. Marić, 4. srpnja 2020. u ZürichuAurelia Križanović, kći Rolandova i Ive r. Grgić, 4. srpnja 2020. u ThalwiluLorena Spajić, kći Markova i Ivane r. Dubravac, 4. srpnja 2020. u DietikonuMarisa Matić, kći Matije i Mirjane r. Lukač, 11. srpnja 2020. u ZürichuLeonard Gabriel Jović, sin Igora Dos Santos Nolasco i Ružice Ariane Jović, 11. srpnja 2020. u ZürichuLea Ruža Ilić, kći Marcova i Marijane r. Topić, 15. kolovoza 2020. u Kloster FahruKiano Lenny Gracin, sin Daliborov i Marine r. Topčić, 29. kolovoza 2020. u ZürichuDorotea Maričić, kći Mirina i Svetlane r. Arsić, 29. kolovoza 2020. u WinterthuruHelena Šarčević, kći Adamova i Doris r. Mrkić, 29. kolovoza 2020. u ZürichuMarko Stojak, sin Goranov i Ivane r. Mitrović 19. rujna 2020. u ZürichuAnna Kaurinović, kći Blaženkova i Katarine r. Pranjić 19. rujna 2020. u ZürichuDavid Ćutunić, sin Željkov i Jelene r. Trajković 20. rujna 2020. u Dietikonu

Prošlo je skoro godina i pol dana kako je plamen unakazio znamen Francuske, katedralu Notre Dame u Parizu. Izvor-

no to bijaše mjesto bogoštovlja, dok je u naše doba postala uglavnom turističkom atrakci-jom, koju godišnje posjeti i do desetak miliju-na ljudi. Stoga se nužno nameće pitanje jesu li ta drevna sakralna zdanja izgrađena da budu predmet ispraznog ljudskoga divljenja, ili da se u njima divimo Bogu Stvoritelju, da njega slavimo i veličamo? Ovoga proljeća je gorjela i katedrala u Nantesu (Francuska). I to, nažalost, nisu usamljeni slučajevi. Prema nekim pouz-danim pokazateljima, u Francuskoj je tijekom nekoliko posljednjih godina gorjelo i izgorje-lo više od 900 bogoštovnih prostora i crkava. Istodobno se brojni bogoštovni prostori proda-ju i prenamijenjuju u otmjene hotele, gostinjce, tržne centre. On Sale! Rasprodaja! Nema više molitelja, pa ti bogoštovni prostori više ne slu-že svojoj izvornoj namjeni i svrsi, pa se njima licitira. Sva ta divljenja vrijedna zdanja, svo to oklesano kamenje podignula je nečija vjera! Netko je ugradio i uklesao svoju živu vjeru u ta zdanja koja su danas izgubila svoju izvornu namjenu.

To stoljećima bijahu mjesta istinskoga bogoštovlja. U njima se Boga slavi-lo. Na Božić 1886. u čuvenu katedra-

lu Notre Dame u Parizu, dok se za Večernjih pohvala upravo pjevao Magnficat, navratio je osamnaestogodišnji mladić, kasnije veliki pi-sac Paul Claudel. U svetište je ušao kao ateist, da bi u njoj bio zahvaćen milošću te izišao kao osvjedočeni vjernik. Isto se dogodilo i André Frossardu, sinu tajnika francuske komparti-je. O vjeri nije znao ništa. Vjera ga nije uopće zanimala. Vjerovao je u partiju i revoluciju. U dvadesetoj godini, 1935., slučajno je navratio u omanju parišku crkvu u Rue d’ Ulm, gdje je upravo bilo izloženo Presveto. Prema njemu je u jednom trenutku tijekom pobožnosti, prema njegovu vlastitom posvjedočenju, s jedne svi-jeće na oltaru, bljesnulo snažno svjetlo koje ga je zahvatilo i posve promijenilo. Crkvu je na-pustio kao osvjedočeni vjernik koji se susreo s živim Bogom. Samo je prozborio: Sve, ama baš sve je istina i sve vjerujem! Nakon toga napisao je knjigu Bog postoji, ja sam ga susreo. Bio je član Francuske Akademije, Društva besmrt-nih. Znamenita je njegovo slovo koje je izrekao u Rimu nakon izbora Ivana Pavla II., Polja-ka: «Ovaj Papa ne dolazi iz Poljske, on dolazi izravno iz Galileje!» S Genezareta.

Njemački filozof religije Rudolf Otto napisao je djelo Das Heilige («Sve-to»). Za njega je Bog mysterium tre-

mendum et fascinosum, susret s Bogom, kakav je doživio Mojsije pred Gorućim grmom ili pak Claudel i Frossard za slučajnoga pohoda crkvama u Parizu. Otto je bio udaren, osupnut

(mysterium fascinans), pred njim se tresao (tremendum). Kako je R. Otto došao do te spo-znaje i iskustva? Nije čitanjem svetih spisa, tek-stova, nego neposrednim vjerskim iskustvom. Naime, na putovanju zatekao se u Maroku u ži-dovskoj sinagogi, upravo u trenutku kad su ra-bini snažno intonirali iz Proroka Izaije «SVET, SVET, SVET» (Iz 6,3), a cijela je bogoštovna zajednica odgovarala u istom tonu - Kadoš, Kadoš, Kadoš«. Tu je iskusio na snažan način nazočnost Boga koji ga je »udario«. Potom piše kako je slušao i u Sv. Petru u Rimu »Sanctus, Sanctus«, u Moskvi na Kremlju »Svjat, Svjat«, u Jeruzalemu »Hagios, Hagios«. Na svakom je-ziku, uvijek taj isti serafinski KADOŠ – SVET, jest ono što čovjeka p(r)otresa. Te uzvišene ri-ječi sežu u dubine duše, gdje tajna Boga i tran-scendencije počivaju te ga pjev dotiče i budi, a pojedinac, upravo kao Mojsije, Ilija, Izaija ili Pavao, dršće i biva udaren. Čovjek se u dubina-ma duše susreće s Bogom koji ga zahvaća, otaj-stvo pred kojim se čovjek trese, koji doslovce čovjeka »udari« te ga mijenja, posve, korjenito. Nije on više isti, stari. Nešto se dogodilo. Takva zahvaćenost, udarenost u pravilu mijenja poje-dinca, pogled, stav, mišljenje, srce, cijelo biće, životno usmjerenje.

Mi nerijetko živimo s iskrivljenom sli-kom Boga. U svojim zahtjevima Bog je neumoljiv, nije on ugodan, ne po-

vlađuje našim sklonostima, ne blagoslivlje što radimo i što nam je na srcu, kad se povodimo za svijetom i njegovim ponudama. Danas bi-smo svi rado htjeli da nam Bog sve blagoslo-vi, sve amenuje, da nas potapša po ramenu te nad svime i svakim izrekne svoj «Amen», «Tako je, bravo!» Baš si se pokazao. Suvremena pop-kultura, društvene stranice, portali, sred-stva javnoga priopćavanja, a nažalost i mnogi u Crkvi, svećenici, katehete/istice ‘nude’ Boga koji je umilan, dražestan, koji ljubi, ispunja sve što ga molimo, sve želje, sve odobrava, ne prijeti, ne kažnjava, nije sudac. Bog je neka-kva naravna ‘stara dobričina’, dobri djed koji unucima sve oprašta. Nije to više Bog istine, pravde i ljubavi, već Bog koji povlađuje i uga-đa našoj ugodi i dosadi, kako bismo se dobro osjećali. Wellness kultura prevladava pa takav je onda i Bog. S tim se i takvim Bogom dade gotovo sve «ispregovarati», kao s trgovcem na tržnici. Taj Bog u svijesti mnogih nudi nam ispričnicu za sve: za krađu, bogohulu i bogo-pogrdu, kamatarenje i lihvu, blud i preljub, laž i pornografiju, alkohol i drogu, pohlepu i se-bičnost. Sve se to «uklapa» u našu suvremenu sliku o Bogu. Taj i takav Bog vrlo je «fleksibi-lan», popustljiv, savijamo ga i «motamo» tako da on na kraju postaje naša «uslužna djelat-nost». Treba samo izmoliti određeni broj kru-nica, obaviti devetnice ovom ili onom svetcu, postiti koji dan u tjednu, «platiti» svete mise, nekada i sa zlom nakanom - da se nekomu

zlo dogodi. I kvit! I tu nerijetko završava naše kršćanstvo i vjera, naš odnos s Bogom. Ispunja Bog sve želje.

Na kraju, kad sve sagledamo, znamo reći, Bog nas danas kažnjava ovom pandemijom. Ne, ne kažnjava on nas.

Mi zapravo kažnjavamo sami sebe u trenutku kad se grijehom od Boga odvojimo. Grijeh je najveća čovjekova kazna. Stoga nas i zemlja kažnjava jer smo se ogriješili o Boga, sebe i ze-mlju koja nas nosi i hrani. To je ono što danas manjka vjernicima – živo iskustvo da je Bog tu, da ravna svijetom i našim životima, da se pred njim pada na koljena. Stoga nije čudo da se Bog «iselio» iz naših prvostolnica, zapravo, mi smo ga svojim životom i ponašanjem otjerali. Upravo kao za razaranja Hrama god. 70., kad je Tit, rimski vojskovođa, osvojio Jeruzalem, spa-lio Hram, a prethodno se iz Hrama čuo snažni huk uz riječi: «Idimo odavle!» Bog je zauvijek napustio sveto mjesto, što je Isus učenicima i pretkazao. O tome je svjedočio čak i rimski poganski historičar Tacit koji je zabilježio kako «su bogovi napustili svoje mjesto». Čini se, to se upravo zbiva s prvostolnicama na Zapadu. Nisu mjesta gdje odzvanja silni Sanctus iz toli-kih skladanih misa nego su to postale turističke «odrednice». Boga smo otjerali iz svojih veleb-nih zdanja, koja nisu više ono što su nekada bila. Muzejski objekti!

U posljednje vrijeme svjedoci smo pa-ljenja crkava i rušenja spomenika u objema Amerikama, ali i u Europi, pa

čak i u Poljskoj, gdje se obeščašćuje Poljacima najsvetije, Crna Madona – Gospa Čenstohov-ska. Gorjele su crkve u Čileu, Meksiku, pale se na Floridi, Coloradu itd. Ruše se spomenici svetaca, Krista, Marije. Znamo čiji je to potpis. Sve mi to promatramo ravnodušno. Nitko ne podiže glas kad se ruše kipovi Isusa Krista, kad se odsijecaju glave Majci Božjoj. Ravnodušni smo, nezainteresirani, to nas previše i ne po-gađa. Nije nam do Boga stalo, pa su ga otjera-li iz europskoga ustava. Nigdje u europskim dokumentima nema spomena kršćanstva ni dvije tisuće godina kršćanske kulture. Netko se izrazio kako «Utilitas, non veritas facit legem». «Korisnost ili auktoritet stvaraju zakone, a ne istina». Pa stoga se danas u državnim parla-mentima ozakonjuju i teške povrjede ljubavi Prema Bogu i njegovim zakonima, jer ljudi bježe od istine. Grijeh ne postoji! Stoga se ne moramo čuditi nad ovakvim stanjem svijeta i svijesti. Trebamo ponovno staviti Boga, Isu-sa Krista u žarište svojih misli i života. Isusa koji je «sišao radi nas ljudi i radi našega spa-senja s nebesa», Bog koji je postao čovjekom. I krenut će svijet i povijest u drugom smjeru. Ovako srljamo svi u slijepu ulicu, bespuće i nedohod gdje ne pomažu ni najsuvremenija navigacijska sredstva.

KAKVU SLIKU BOGA NOSIM(O) U SEBI?

Mladen je rođen u Jarmini kod Vinkovaca 21. listopada 1964. godine u obitelji Ane i Mirka Habana. Nakon školo-vanja i šestogodišnjeg rada u domovini, 1992. godine dolazi

u Švicarsku, gdje ostaje sve do svoje smrti.Kršćanski je brak sklopio s Verom r. Ilić 28. studenoga 1992. godine u Zürichu. U braku im je Bog podario dvoje djece: sin Florian (1996) i kći Loreta (2000). Iznenada je preminuo u srijedu, 17. lipnja 2020. godine u 55. godini života. Ispraćen je i pokopan na groblju u Weiningenu u ponedje-ljak, 22. lipnja 2020. godine.Najiskrenija sućut supruzi Veri, sinu Florianu, kćerki Loreti te svoj rodbini i prijateljima. Pokoj vječni daruj mu, Gospodine. Počivao u miru Božjem!

KARLO BULJAC i KATARINA MATELJAN 30. svibnja 2020. u ZürichuIVICA VRDOLJAK i MARTINA VUKADIN 30. srpnja 2020. u LivnuZDRAVKO DORČAK i KATICA HORVAT 5. rujna 2020 . u ZürichuANTO ČEKO i VALENTINA BOGDANOVIĆ 19. rujna 2020. u ThalwiluANTE LACO i KATARINA ĐONLIĆ 8. kolovoza 2020. u SplituDOMINIK JAVORČIĆ i KRISTINA GAVIĆ12. rujna 2020. u Splitu

Vjenčanja

I ove ćemo godine slaviti mise zornice u našoj zajednici u vrijeme došašća, tj.

od 30. studenoga do 24. prosinca 2020. Zbog već poznatog stanja i uputa koje nam stalno stižu, mise zornice neće-mo slaviti u propstorijama naše misije, ograničen prostor, nego u crkvi sv. Felixa i Regule u Zürichu od ponedjeljka do petka a početak je u 6.00 sati.

FotozapisFotozapis

U našoj Misiji sve je više obitelji s troje i više djece!

Mise zornice

MOVIS • 3/200 • rujan • 2020 76 MOVIS 3/200 • rujan • 2020

U subotu, 12. rujna, u crkvi sv. Josipa u Zürichu veličanstveno je proslavlje-no slavlje svete potvrde. Svetu misu je

predslavio i krizmu podijelio biskup varaždin-ski, mons. Bože Radoš, a krizmanika koji su za vrijeme dvaju slavlja, u 9.30 i u 12.00, primili svetu krizmu bilo je 41. Valja naglasiti da je ovogodišnja proslava praćena ne malim po-teškoćama, koje su dohvatile vrhunac u tjednu uoči slavlja kada su mnogi, a osobito kumovi, zbog mjera izrečenih Hrvatskoj i ranije Bosni i Hercegovini morali otkazati svoj dolazak. Me-đutim, naše teškoće počele su i ranije. Naime, krizmatelj u našoj prvotnoj zamisli i dogovoru bio je mons. Petar Palić, tada biskup hvarski. U međuvremenu je on imenovan biskupom mo-starsko-duvanjskim, a ustoličenje predviđeno 14. rujna što ga je primoralo otkazati svoj do-lazak. Hvala Bogu, biskup Bože rado je pristao doći ukoliko to uvjeti budu dopuštali. I 10 dana uoči krizme Hrvatska se nađe «na listi». Biskup

U subotu, 5. rujna, u crkvi sv. Josipa u Zürichu svečano je proslavljeno slavlje prve svete pričesti. Svetu

misu predslavio je naš fra Antonio, a djece prvopričesnika bilo je 39. Poznate okol-nosti utjecale su i na samo slavlje koje se moralo održati u dva termina, 9.30 i 12.00, kako bi slavljenici mogli pozvati u crkvu veći broj članova svoje obitelji. No, vanj-ske uvjetovanosti nisu nimalo smele djecu i njihove roditelje da s radošću dočekaju i prožive ovaj za njih posebni dan. Za njega su se pripremali cijelu godinu sa s. Zorom Jažo, marljivo učeći o temeljnim istinama naše vjere. Neizostavno je bilo i učenje prigodnih recitacija koje su ovaj put za misao vodilju imale ruke. I dok smo preko

dječjih riječi učili o značenju ruku za život i vjeru, fra Antonio je u svojoj propovije-di odabrao jedan dio ruke, to jest šaku, te djeci govorio o važnosti njezine otvoreno-sti u životu, značenju dlanova u koje nas je Bog urezao te različitosti prstiju koje ipak tvore jedinstvo. Slavlje su svojim pje-vanjem i sviranjem uveličali članovi našeg zbora mladih. Zahvaljujemo našoj s. Zori i na pripremi djece kao i veličanstvenoj ure-đenosti crkve za koju se pobrinula zajedno sa svojim suradnicama.

U prvoj grupi su bili: Luka Aždajić; Samuel Brisar; David Brkljača; Franjo Vlado Ćorković; Ilija Ćurić; Ivona Jurišić; Kristina Kepić;

je i tada bio spreman doći ako mu Švicarska službeno dopusti ulazak na 24 sata. Upravo to se i dogodilo, hvala Bogu, ni manje ni više nego u četvrtak, samo dan pred njegov mogući dola-zak i dva pred slavlje. I došao je! Hvala mu na žrtvi koju je podnio, kao i na riječima kojima nas je obogatio i ohrabrio kako bi se Duhovi događali i u našim životima. To ćemo ostvariti trudeći se biti ona dobra zemlja na koju pada sijačevo sjeme iz Isusove prispodobe. Želimo od srca zahvaliti našim ovogodišnjim krizma-nicima na njihovom trudu kroz cijelu godinu, a osobito na strpljivosti koja ih je u ovom razdo-blju jednostavno morala pratiti da bi sve ipak imalo dobar ishod. Zahvale izričemo njihovim roditeljima što se svojoj djeci trude biti primjer i što su u ovom vremenu znali biti dovoljno ela-stični kako bi, unatoč svemu, godina bila plo-donosna za njih i njihovu djecu. Zahvaljujemo i njihovom vjeroučitelju, fra Antoniju, na sve-mu trudu koji je uložio u pripravi naših kriz-

MISIJA ZÜRICH

manika. Na koncu, zahvaljujemo i onima koji su svečano misno slavlje učinili još svečanijim, a to su s. Zora i njezine suradnice odgovorne za kićenje crkve te članovi zbora mladih za pje-vanje i sviranje.U prvoj grupi su bili: Ivan Andrić; Leo Barun; Mihael Ćavar; Anto Ćorković; Zdravko Dorčak; Valentina Filipović; Andreas Grgić; Kristian Klarić; Dominik Kos; Nicola Marković; Fran Matković; Noa Medved; Mateo Piplica; Gabriel Pranjić; Leon Starc; Mihael Starčević; Bruno Valentić; Emma Valentić; Toni Vidak; Leo Vukšić i Marin Zrno.U drugoj grupi su bili: Matea Antičević; Anita Babić; Lara Batur; Nina Batur; Saskia Brunner; Ella Dukić; Chiara Ivanković; Lorena Ivanković; Chiara Jukić; Katarina Klapež; Laura Mari Lukač; Melissa Maroš; Antonia Miletić; Lucija Mitrović; Katarina Beatrice Mustapić; Gabriela Obrovac; Leni Pavlović; Stjepan Tadija Pranjić; Anna Catharina Schatt i Lena Julia Vidić.

Marija Knežević; David Kovač; Martina Krce; Ivan Kuvač; Kristiano Lepan; Leon Luburić; Noa Luburić; Anja Majer; Daniel Mandić; Lionel Matoš; Luka Mazur; Lena Papić; Ana Radanović i Karmen Zita Šarić.

U drugoj grupi su bili: Matej Bosek; Luka Toni Božić; Dario i Mateo Brkić; Iva i Petra Ivanković; Marin Ivanković; Vito Jović; Noa Vinko Komarić; Luka Krajnović; Laura Veronika Lovrinović; Nina Marijanović; Lucia Obrovac; Gabriel Paradžiković; Emma Slišković; Kristina Štimac; Tina Vukić i Noemi-Kiana Vuković.

Slavlje svete krizme Slavlje prve svete pričesti

MISIJA ZÜRICH

Hrvatska katolička misijaKleinriehenstrasse 53, 4058 BaselTelefon / Faks: 061 692 76 40Mobilni: 076 331 63 79E-Mail: petar.topic@bluewin.chwww.hkm-basel.ch

Misionar: fra Petar TopićSuradnica: Marija Marušić

■ Raspored misa

■ BASEL: Crkva sv. Mihaela, Allmend- strasse 34, svake nedjelje u 8.00 (od 28.04.) i u 11.00 sati■ BASEL: Svakog prvog petka u mjesecu misa i ispovijed u 18.30 sati■ LIESTAL: Crkva Bruder Klaus, Mühle-mattstrasse 3, svake nedjelje u 13.00 sati■ BASSECOURT: crkva St-Pierre, Rue de Prayé 6, svake 2. i 4. subite u mj. u 17.30 sati

MISIJA BASEL

Misijska mrežna web-stranica: www.hkm-basel.ch

Dragi vjernici, pozivam vas da redovito pratite na ovoj stranici raspored misa, naj-važnije obavijesti i posebno nedjeljna misna čitanja s duhovnom mišlju za misna čitanja i to s duhovnim i liturgijskim pjesmama.

Melani Bubalović, kći Antona i Pauline r. Radoš, 13. 06. 2020. u KaiseragustuDamjan Josipović, sin Nikole i Dijane r. Milinković, 13. 06. 2020. u BaseluIvan Musić, sin Josipa i Anđele r. Vukadin, 20. 06. 2020. u LiestaluJosip Lešić, sin Maria i Ružice r. Galić, 20. 06. 2020. u BaseluIvan Ćurić, sin Luke i Iliane r. Garić, 20. 06. 2020. u BaseluElana Sabina Katzenstein, kći Marc-Matthia-sa i Marine r. Matošević, 12. 09. 2020. u BaseluGabriel Čupić, sin Andrije i Marine r. Antunović, 12. 09. 2020. u BaseluManuel Saličunaj, sin Alberta i Petre r. Radulović, 28. 06. 2020. u Baselu

Povratnici

Ana Gregorović, r. ĐukićAna se ovoga ljeta u svojoj 70-oj godini vratila na svoje ognjište, u Babinu Gredu, odakle je 1984. godine, u svojoj 34-oj godini i s troje djece: Ljubicom, Katicom i Lovrom, nakon njihove zavr-šene osnovne škole, došla u Basel svome mužu Antunu, koji se već te godine bio razbolio, a 1990. godine poginuo u prometnoj nezgodi. Ana je tako od prvog dana svoga dolaska u Švicarsku preuzela brigu i za bolesnoga muža i za djecu, odgojila ih, i što bi se reklo, poudala i poženila, a oni su joj podarili 6 unučadi. Ana je svoj radni vijek provela radeći najviše u Bürgerspitalu kao či-stačica, ali i kao njegovateljica, gdje je dočekala i svoju penziju.Uvijek joj je bila želja vratiti se u svoju Babinu Gredu. Želja joj se ostvarila, u čemu su joj pomogla i djeca, a mi joj želimo da danas uživa u svome domu, kraju, trudu svoga rada i s radošću dočika svoju djecu i unučad u svome domu u Lijepoj našoj!

MOVIS • 3/200 • rujan • 2020 98 MOVIS 3/200 • rujan • 2020

Kršteni u Misiji

Molitvena zajednica «Majka Triput Divna»

Molitvena zajednica se okuplja svake tre-će nedjelje u mjesecu u Baselu u 10.30 sati i (pred)moli krunicu s vjernicima, a poslije mise članovi ostaju u crkvi u kratkom razgovoru i dogovoru.

Proslava NikolinjaOrganizirati ćemo i ove godine proslavu Nikolinja i to u nedjelju, 6. 12. 2020. nakon mise ili više misa i u Baselu i u Liestalu. O svemu ćete biti obaviješteni. Uglavnom djeca će dobiti darove.

Božićna ispovijed Božićna ispovijed biti će u petak, 11.12. 2020. u Baselu već od 16.30 sati. O svemu ćete biti pobliže obaviješteni.

Mise zornice Slavit ćemo kao i svake godine u Došašću u 6.00 sati u crkvi sv. Michaela.

Dobra i loša ispovijed

Novi ministranti Mateo Cerić, Ilija Sirovina, Kristijan Duvnjak, Ana-Marija Levaković,

Katarina Levaković, Veronika Tomkić

Ove godine nas je pandemija Coronavirus Covid-19 iznenadila i duhovno dobro

zaustavila. Nije bilo uskrsne ispovijedi, sveča-ne proslave Uskra, redovitih svetih misa, prve pričesti, krizme. Bila je važna zaštita od coro-navirusa. Kada bismo se tako štitili od «pande-mije grijeha» - bilo bi dobro. Dobra ispovijed je najbolja zaštita od «pandemije grijeha». Dobra ispovijed donosi novi duhovni život.Mnogi kršćani se sve više plaše ispovijedi i pi-taju se zašto ispovijed? Ja ne griješim! Toliko se ispovijedam, a ipak ponavljam uvijek iste grijehe. Malo tko razmišlja da osobna ispovi-jed može biti i loša i dobra. Kako ti doživljavaš svoju ispovijed?

Dobra i loša ispovijedOdamh na početku valja reći da je odlučujuće za dobru ispovijed shvaćanje, razumijevanje i priprema za ispovijed. Ispovijed može biti do-bra ili loša. Ako se dobro pripremiš za ispovi-jed, ona će biti dobra, ako se ne pripremiš i ne razumiješ što ti daruje sakramenat ispovijedi – bit ćeš idalje nezadovoljan s ispovijeđu.Drugo - ispovijed ne cijenimo ponajviše zbog toga što nemamo o njoj ispravno razumije-vanje. Odmah recimo da je bit ili najbitnije u ispovijedi Isusove riječi: «Oprošteni su ti gri-jesi. Idi, i ne griješi više!» U ispovijedi nikada ne smijemo zamijeniti ulogu Boga. Ispovijed je uvijek vezana uz Boga, jer samo Bog može

čovjeka «pomiriti» sa sobom i oprostiti mu gri-jehe, budući je čovjek prema Bogu i sagriješio.Treće - ispovijed je milosni susret s Bogom do-brote, bezuvjetne ljubavi i milosđa, koji nam po riječima svećenika i po služenju Crkve (koju je Isus htio i zato molimo: «vjerujem u Katoličku Crkvu i oproštenje grijeha»), otpušta ili oprašta grijehe: «Bog, Otac milosrđa, koji je smrću i uskrsnućem svoga Sina pomirio sa sobom svi-jet i izlio Duha Svetoga za otpuštenje grijeha, neka ti po službi Crkve udijeli oproštenje i mir. I ja te odrješujem od grijehe tvojih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.»

Čovjek se ne može sam pomiriti s BogomOvdje je potrebna svijest da se čovjek sam ne može pomiriti s Bogom, kao što pojedinci mi-sle da se oni sami (bez svećenika i Crkve) mogu ispovijedati. Duhovni život i duhovno zdravlje čovjeku može vratiti samo Bog, jer nam je On darovao život i udahnuo svoga Duha. Nažalost, čovjek može sebi «oduzeti» biološki život, on može dopustiti da ga grijeh i zlo dovedu do «duhovne smrti» i da tako u njemu duhovni ži-vot «umre», ali nijedan čovjek  ne može vratiti život ni sebi ni drugima.

Priznanje da nam je potreban BogTako, priznati se grešnikom, nije mučenje sebe, a još manje okrivljivanje i sebe i drugoga, nego priznanje i svijest da mi je svima potreban Bog, da mi je potrebna Božja ljubav, da mi je potreb-no Njegovo oproštenje grijeha, jer sam Njemu, samom Njemu i sagriješio i zlo učinio. Čovjeku je potrebno iskustvo Božjega praštanja koje ga tek tada pokreće na Ljubav prema Bogu i čo-vjeku na koju nas Bog neprestano poziva.

Potrebno je dobra priprema za ispovijedKad sve to imamo pred očima, opušteno se tre-ba pripremiti za dobru ispovijed imajući pred očima «ispovijed vjere» koja glasi:  ‚Odričem se zloga i grijeha, a vjerujem u trojedinoga Boga: Oca, Sina i Duha Svetoga, u čije sam ime i kr-šteni‘. Zato je shvaćanje, razumijevanje i pri-prema za dobru ispovijed odlučujuća.

Što ja to zapravo ispovijedam?Sada bi dobro bilo da se svatko zapita: «Što ja to zapravo ispovijedam?» Možda ćemo otkriti da u dubini svoje duše ne ispovijedamo ono što zapravo opterećuje našu dušu, nego ispo-vijedamo grijehe za  koje ni sami ne smatramo da su grijesi (kako nisam postio petkom, nisam se redovito molio ujutro i navečer, bio sam ra-stresen u molitvi, govorio sam ružne riječi ili što je još gore počmemo optuživti druge ljude za svoje grijehe. Najčešće napuštamo ispovije-daonicu s osjećajem nezadovoljstva, jer nismo ispovjedili ono što zapravo opterećuje našu dušu i savjest.

Zlouporaba ispovijediČesto su pojedine ispovijedi samoopravdavanje - umanjivanje osobne odgovornosti ili okrivlji-vanje drugoga. To je «zlouporaba» ispovijedi; iskrivljeni oblik ispovijedi u kojoj čovjek poku-šava umjesto Boga «sam sebe odriješiti od grije-ha», umjesto da uvidi i preuzme svoju odgovor-nost i na kraju primi  od Boga oproštenje. Drugi se opet bolesno samooptužuju i nabrajanju gri-jeha nema kraja. Zajedničko je svim ovim obli-cima «iskrivljene ispovijedi» da čovjek nabraja  grijehe samo s «površine života», a zaboravlja ili ne vidi njihove prave uzroke, njihov pravi korijen. Potrebno je korijen grijeha potražiti i isčupati – iskorijeniti ga. Preuzeti odgovornost, odreći se grijeha i živjeti darovanu ljubav.

Čovjek je složeno bićeNe smijemo zaboraviti da je čovjek složeno biće. Kao što se naše tijelo ne sastoji samo od

vanjskih dijelova tijela (kože, kose, očiju), nego i od nutarnjih organa, tako se i naš duhovni ži-vot odvija na različitim razinama: na društvnoj razini, na privatnoj razini i na «dubinskoj razi-ni» – doživljaj samoga sebe.

Društveni životOve tri razine ili dimenzije ljudskoga duhov-noga života mogu se protumačiti usporedbom o glumcu. Glumac nije onaj koga on glumi. Mi ljudi smo na svoj način «glumci» u društvenom životu. Svima nam je stalo do onoga što će dru-gi reći i zato toliko nastojimo biti bolji nego što jesmo. Ne bismo htjeli da ljudi vide našu nutri-nu. Često pred Bogom i pred sobom zatvaramo oči ne želeći se vidjeti kakvi jesmo. Spasonosno je zaviriti u ono što je ispod «maske». Bog gle-da naše srce.

Privatni životSvi mislimo da imamo «privatni život». Istina, kad smo sasvim sami, bavimo se onim što smo odabrali: slušamo glazbu koja nam se sviđa, čitamo knjige, gledamo filmove… Nema svje-doka za ono što radimo. Ili pak ima? Zamisli-mo kada bi Isus navratio u naš stan, bili bismo općenito činili ono što činimo kada nas nitko ne gleda? Kada počnemo tako razmišljati ot-krijemo neku podijeljenost u sebi, dvostrukost. Upoznajući sebe, tako upoznajemo da u nama postoji još dublja, treća dimenzija - doživljaj sebe kakvi jesmo.

Treća dimenzija - doživljaj sebeTreća dimenzija je doživljaj sebe, i u ovoj di-menziji susrećemo se sa samim sobom bez glu-me, bez maske, u potpunoj iskrenosti. Možda takvih trenutaka nema mnogo u našem svaki-dašnjem životu, ali znaju se pojaviti i tada do-živimo sebe malenima, ograničenima, ali to je zaprvo iskustvo prave istine o sebi! A što nam ta istina kaže? Kaže nam da samo stvorenja i da pripadamo Bogu, a s druge strane imamo osje-ćaj grešnosti, jer vidimo da naš život ne pripa-da Bogu onako kako bi trebalo. Pravi korijen naših grijeha uvijek leži u ovoj trećoj dimenziji.

Plitko shvaćanje grijehaIspovijed će nam biti onakva kako shvaćamo grijeh. Imamo dojam da mnogi ljudi nemaju Boga pred očima u shvaćanju grijeha, već za njih je grijeh samo određena društvena pojava. Ako neki čin nikome ne nanosi štetu, ne vidi-mo zašto bi to bio grijeh? Tako plitko shvaćanje grijeha onda se prenese i na ispovijed u kojoj nakon svkog navedenog grijeha dodajemo i sipriku: ljutio sam se, moj velečasni, ali znate kakva su današnja djeca... lagao sam, ali zna-te kakvi su danas ljudi... itd. To nije ispovijed Bogu, nego ispovijedanje kršenja pravila uljud-nosti i društvenih normi.

Zlo ili grijeh dolazi iz dubine srcaIsus nekoliko puta ponavlja da zlo ne dolazi izvana, nego iz samog čovjeka, iz srca čovjeko-va. On je gledao srce čovjekovo, ne vanjštinu i «glumu»! Isus je dobro poznavao dubine ljud-ske duše i srca. Znao je da je čovjek grešnik. Još više je Isus znao da u čovjekovu srcu još uvijek ima kap dobrote. Time je Isus htio naglasiti da u toj osobi još ima prostora za dobaro, da Bog još nije potpuno umro u njenom srcu. U Isu-sovom pogledu na čovjeka uvijek postoji mo-gućnost za osobno odlučivanje i odgovornost, vraćanje svim srcem Bogu.Isusova slika o čovjeku, također, ne podnosi da čovjek svoje nedostatke pripisuje drugima, da sebe prikaže kao bespomoćnu žrtvu svoje okoline, svojeg djetinjstva, ovakve ili onakve naravi. Poučno je pročitati u tome smislu nama dobro poznat događaj iz Ivanova Evanđelja o «preljubnici» (Iv 8,3-11).

Preljubnica«Tada  pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu k Isusu - zatečenu u samom preljubu. Postave je u sredinu i kažu mu. »Učitelju« Ova je žena zatečena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?» To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti.Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: «Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.» I ponovno se sagnuvši, na-stavi pisati po zemlji. A kad oni to čuše, stado-še odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sam - i žena koja stajaše u sredini. Isus se uspravi i reče joj: «Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?» Ona reče: «Nitko, Gos-podine.» Reče joj Isus: «Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti» (Iv 8,3-11).

Dobar primjer za «dobru ispovijed»Ova žena je dobar primjer za razumijevanje što je to «dobra ispovijed». Oko žene preljubnice su tužitelji. Traže da bude kamenovana. Ona je sama, slomljena, ponižena usred mnoštva. Tužitelji su već izrekli osudu: Treba da bude kamenovana!A žena ne kaže ništa u svoju obranu! Ne brani se! I ne krivi nikoga: ni ljude koji su je isko-rištavali, ni svoj pogrešan odgoj, ni svoje pro-mašeno djetinjstvo, ni nedostatak očinske ili majčinske ljubavi, niti samu sebe i svoju narav. Ona ne krivi nikoga i ništa!Ukratko: ona uzrok svoje bijede ili grijeha ne pripisuje drugima, nego prihvaća sebe ona-kvom kakva jest, prihvaća i zlo u sebi i svoj dio odgovornosti za to zlo. Jednostavno je tu pred Isusom, bez riječi, bez isprika, bez molbi, bez protesta. Spremna je poslušati jedan glas, Božji glas, Isusov glas, koji je odlučujući: «Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti!»

Što naučiti iz ovoga susreta žene preljubnice s Isusom?Ispovijed bi morala biti iskreni susret sa samim sobom, gdje nema više drugih svjedoka, osim Boga. Tu se više ne treba nikome ispričavati, ne treba ni sebe niti druge okrivljivati…, jer nam sve to neće pomoći niti ima ikakva smisla..Odlučujuće je da sve drugo ušuti i u nama i oko nas i da čujemo Božji glas preko svećenika: «I ja te odrješujem od grijehe tvojih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga» povezano s Isusovim ri-ječima ženi preljubnici:  «Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti!»

Kako se pripremiti za dobru ispovijed?Potrebno je napravili popis i malih i većih gri-jeha, onda dobro ponovno proći taj popis i uza svku jedinicu ili grijeh postaviti pitanje:  Zašto sam to učinio? Zašto?Bio sam nestrpljiv! Zašto? Lagao sam! Zašto? Ne molim, ne idem redovito nedjeljom na sve-tu misu! Zašto?Tako ćemo se najbolje pripremiti i doživje-ti «dobru ispovijed». Prihvatit ćemo svoju ODGOVORNOST. Duhovno ćemo ponovno oživjeti. Nastavit ćemo živjeti u ljubavi prema Bogu i čovjeku. Prestat ćemo biti duhovni bo-lesnici koji agresivno i glasno napadaju i osu-đuju i Boga i drugoga, a ne vide sebe i svoje odgovornosti.

Takva ispovijed je radost i dubinsko iskustvo Božje ljubavi! Čovjekovo srce je nemirno, dok se ne smiri u Gospodinu! Sveti Pavao bi nam i danas rekao: «Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom!» (2 Kor 5, 20).

Hrvatska katolička misijaZähringerstrasse 40, 3012 BernTelefon: 031 302 02 15 Fax: 031 302 05 13E-Mail: hkm.bern@bluewin.chwww.hkm-bern.chUredovno vrijeme: ponedjeljak - petak, od 10.00 do 16.00Misionar: fra Gojko Zovko, privatQuartiergasse 12, 3013 BernTelefon: 031 331 56 52 Fax: 031 332 12 48Natel: 079 379 66 66 E-Mail: goja.z@bluewin.chSuradnica: Ruža Radoš

■ Raspored misa

■ BERN: Bethlehem Kirche, Eymattstrasse 2B, 3027 Bern, svake nedjelje u 12.00 i u 13.00 sati■ BERN: župna crkva st. Josef, Stapfenstr. 25, 3098 Koeniz, svake subote u 19.00■ BIEL: Pfarrkirche Christ König, Geyisried- weg 31, svake 2. i 4. nedjelje u mj. u 17.00 ■ LANGENTHAL: crkva Sv. Marije, Schul- hausstrasse 11A, svake nedjelje u 8.30 ■ THUN: crkva sv. Marije, Kapellenweg 9, svake nedjelje u 14.30■ MEIRINGEN: Guthirt, Haupt-strasse, sva kog 1. poned. u 19.30 i 3. nedjelje u 17.00■ INTERLAKEN: župna crkva Heiliggeist, Schlossstr. 6, svake 1. i 3. srijede u 19.30

Molitvene pobožnosti

Bern: crkva St. Mauritius, Waldmannstrasse 60, 3027 Bern: molenje krunice svakoga četvrt-ka u 19.00 sati, a svakoga posljednjega četvrtka krunica u 18.30 sa svetom misom i klanjanjem Presvetom Oltarskom Sakramentu.Bern: crkva St. Mauritius: svakoga prvoga pet-ka u mjesecu krunica i ispovijed u 18.00, a sve-ta misa u 19.00 sati.Na svim mjestima gdje se slavi misa pola sata pri-je mise molenje krunice i mogućnost za ispovijed.

MISIJA BERN

† Ivana Halle Gürtl 1940. – 2020.

naši pokojnici

† Ljubica Tolić 1925. – 2020.

MOVIS • 3/200 • rujan • 2020 1110 MOVIS 3/200 • rujan • 2020

Misijska kronika

Misijski Kalendar

Ante Karačić, sin Branimira i Ivane r. Kovčo, 28. prosinca 2019. u SeoniciEmilia Babić, kći Diana i Valentine r. Chiappini, 27. lipnja 2020. u ThunuAmalia Eklić, kći Daniela i Nicole r. Wisler, 27. lipnja 2020. u LangenthaluAntea Andrijanić, kći. Kristijana i Jele r. Jurkić, 11. srpnja 2020. u BurgdorfuDiana Del Piano, kći Massima i Kristine r. Matić, 11. srpnja 2020. u OstermundigenuJosip Tašić, sin Franka i Josipe r. Đonović, 18. srpnja 2020. u BernuKatarina Radoš, kći Josipa i Perke r. Ćurić, 18. srpnja 2020. u Seonici.Valerian Kukuruzović, sin Valentine Kukuruzović, 22. srpnja 2020. u KoreniciMalea Jana Suvalj, kći Marka i Jolande r. Böss, 22. kolovoza 2020. u ThunuMateo Matijević, sin Dominika i Martine r. Stanić, 4. rujna 2020. u MeiringenuClea Lalić, kći Nenada i Luciane r. Bura, 12. rujna 2020. u BernuIlaria Agatić, kći Krunoslava i Ivane r. Dimitrievska, 12. rujna 2020. u BernuDuje Stanić, sin Mateja i Rafaele r. Zrinušić, 12. rujna 2020. u BernuLorijana Yasien Agatić, kći Pere Agatić i Svetlane Yasien, 12. rujna 2020 u BieluKristina Yasien Agatić, kći Pere Agatić i Svetlane Yasien, 12. rujna 2020 u BieluMagdalena Yasien Agatić, kći Pere Agatić i Svetlane Yasien, 12. rujna 2020 u BieluRafaela Anić, kći Ivana i Nives r. Budimir, 19. rujna 2020. u BernuMagdalena Begčević, kći Marka i Anđe r. Karačić, 19. rujna 2020 u BurgdorfuMara Julija Hirter, kći Igora Ivančevića i Livie Hirter, 20. rujna 2020. u BernuElina Terzić, kći Dinka i Anite r. Pavlić, 26. rujna 2020. u ZollikofenuTina Radonjić, kći Romea i Mirjane r. Grgić, 26. rujna 2020. u Bernu

Kruh sv. Ante 100 plus

500.- Iva Hrnjak Bilić300.- Jure Ljubić, IPB SPITEX AG, Matej Iličić, Dalibor Marković200.- Ivo Jurić, Božo Grbeš, Wahli Optik-Burgdorf, Nikola Klemenčić, Josip Tunić, Pero Šošić, Josip Bošnjak, Drago Ivić, Mario Vrbat, 150.- Lucija Kaderli, Ivo Leutar, Vlado Perak, Dinko Božić, 100.- Mato Brajinović, Mijo Jerković, Dražen Sladoja, Slavko Grgić, M-M Čolić, Jozo Anić, Franjo i Antonija Babić, Lucija Eschler, A. Grbešić, Ruža Šamarlić, Ana Šteko, Ivan Barišić, Ilija Marčić, Josip Kovačević, Mila An-drić, Damir Jaružanin, Ivanko Martić, Marko Kovačević, Dalibor Oršolić, Vesna Stucki, Ana Čevapović, Marinko Dujmović, Andrija Maj-storović, Ivo Bajić, Damir Kljajić, N.N. Darijo Bajić, Goran Rajič, Marijan Dabić, Dušanka Matić, Vjekoslav Ilić, Toma Begčević, Marko i Slavica Josić, Ilija Kopčić, Bože Pranjić, Bra-nimir Vidović, Marijan Andačić, Anto Čolić, Marija Gudelj, Vesna i Stipica Petrušić, Fritz Stegmann, Ivanka Stipić, Drago Grmača, Anton i Marijana Šišić,Valentina Stämpfli, Goran Bu-šić, Darko Crnogorac, Stipe Radoš, Evica Vin-zer, Ivo Matković, Tratoria Giordano, Franjo i Finka Erceg, Dr. Roman Gürtl, Primo Amore Gmb H, Jelena i Josip Borozni, Anto Šitum Da-rio Maras, Mladen Ćavara, Zlatko Lozić, Ivana Jovanović, Marko Lucić, Ana Kukuruzović, Ni-kola Bilić, Mario Bajić, Stana i Mario Čabraja, Jozo Radoš, Dijana Vijačkić, Milorad i Marica Soldo, Pavo Ćorić, Ivica Kopčić, Ruža Graf, Kri-stijan Patljak, Eva Santovito, Dane Majić, Anto-nija i Franjo Babić, Dragica Šuker

Darovali smo 14 000 CHF Za obnovu Zagrebačke katedrale1500 Čerin 1000 FA – HKM-Bern, VČ – Zagreb, Humac500 Podmilačje400 JN – Zagreb, 300 N.N. – HKM-Bern, Babina Greda, AT Bern, Bokšić, Novi Jelkovec, PM HKM Bern, Seonica, 100 IS, prolaznik – HKM Bern

Vjeronauk 2020. - 2021.Bern, HK Centar, Zähringerstr. 40Ponedjeljak (svaki drugi), 17.30 – 19.00 prvopričesnici

Bern, HK Centar, Ponedjeljak (svaki drugi) 17.30 – 19.00 2. i 4. razred

Langenthal, Kirchgemeindenhaus Hasenmattstr. 36Srijeda (svaka druga), 14.00 – 15. 30 prva grupa15.30 – 17.00 druga grupa Biel, Krist König, Geyisriedstr. 31Četvrtak (svaki drugi), 17.30 - 19.00

Thun, Pfarramt St.Marien, Kappelenweg 9Petak, 16.00 sati 1. grupa 16.45 sati 2. grupa

Meiringen, prije miseInterlaken, prije mise

Doprinos vjernika naše misije za obnovu Zagrebačke katedrale1000 Blaženka i Drago Žilić, IPB SPITEX AG (Miljenko Bajić)500 Misijska zajednica Thun, Misijska za-jednica Interlaken, Mato i Mira Kovačević, Pavo Ćorić, Smiljan Ćorić, Vlado Ćorić, Ivan Klancar, Anto Franjić, Stanislav Božić, Veleča-sni Branko Palić300 Bethlehem Kirche – Bern, 200 Dr. Roman Gürtl, Thereza Bühler, Ivo Miloš, Stipe Radoš, Nevenka Wyss, Božo Gr-beš, Žarko Ćelam, Bože Radoš (Klaus), Goran Rajič, Jozo Bajić, Leopold Landeka150 Josip Radoš, Ante Tolić, Franjo Stanić100 Ivan Grgić, Jozo Jurišić, Mateo Olujić, Šimo Kozina, Ivan Iko Radoš, Zvonimir Čam-ber, Anto Grbešić, Ilija Bošnjak, Goran Zubak, Dalibor Marković, Petar Radoš, Marta Domi-slić, Ivan Garić, Blagoje Despot, Slavko Grgić, Franjo Mioč, Andrea Bekić, Ruža Radoš, Josip Ćutuk, Franka Rajcić, Ivo Leutar, Bože Ra-doš, Đuro Kozić, Lucija Kamenjašević, Goran Babić, Tomo Šarić, Željko Rajič, Anđa Erceg, Tomislav Stipić, Josip Kovačević, Kata Ćelam, Ante i Iva Knežević.

Dar HKM Bern za obnovu zagrebačke katedrale

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić susreo se u ponedjeljak 20. srpnja 2020.

u prostorijama Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu s fra Gojkom Zovkom, voditeljem Hrvatske katoličke misije Bern. Fra Gojko je, uime vjernika HKM Bern, Nad-biskupu uručio donaciju za obnovu u potresu stradale zagrebačke katedrale Zahvalivši na prikupljenoj financijskoj pomoći i solidarnosti, kardinal Bozanić je s fra Gojkom razgovarao o crkvenim prilikama i pastoralnom djelo-vanju hrvatskih katoličkih misija u Švicarskoj, posebno u izazovnim okolnostima širenja bolesti COVID-19. Nakon Austrije, fra Gojko, magistar pedago-gije i povijesti, više od desetljeća, pastoralno djeluje u Švicarskoj u kojoj je 12 hrvatskih katoličkih misija. Njihovu pastoralnu skrb vode članovi Hercegovačke franjevačke pro-vincije sa sjedištem u Mostaru. Pomažući ljude u domovini, osobito tijekom Domovinsko-ga rata, vjernici HKM Bern prepoznatljivi su po svojoj karitativnoj pomoći u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini.Tiskovni ured Zagrebacke nadbiskupije

Prvu svetu pričest u Hrvatskoj katoličkoj misiji Bern slavili smo 5. rujna 2020. godine.Prvu svetu pričest primili su: Ines Barišić, David Eraković, Natalija Erceg, Dominik Franjić, Josip Franjković, Cristiano Grgić, Damian Mamić, David Marojević, Dominik Marojević, Ena Matić, David Mišić, Liam Morales Kovačević, Leoni Paradžik, Kristijan Pavlić, Marino Suvalj, Ante Šarić, Iva Šarić, Nikolina Trgovac, Eva Tunić i Dominik Zeba.

Prva sveta pričest

Prema situaciji i navedenim propisima slaviti ćemo Nikolinja, božićne ispovijedi i božićne večere

NikolinjaBern: 5.12.2020. u 18.00 u župnoj dvorani crkve u BethlehemuLangenthal: 6.12.2020. Sveta Misa u dvorani Gemeindehaus u 08.30, a poslije u istoj dvo-rani Nikolinje uz program HDŠ, domaćih jela, pića i glazbe.Thun: 6.12.2020. Sveta Misa u župnoj crkvi u 14.30., a poslije u župnoj dvorani Nikolinje uz program HDŠ, domaćih jela, pića i glazbeBiel: 13.12.2020. Sveta misa u župnoj crkvi Krista Kralja u 17.00 sati, a kasnije Nikolinje u župnoj dvorani.

Božićne ispovijediBern: 07.12.2020. u crkvi Bethlehem 17.30 – 20.00 satiLangenthal: 12.12.2020. Crkva St. Marien 18.00 – 20.00 satiBiel: 13.12.2020. u crkvi Krista Kralja 16.00 – 17.00 satiMeiringen: 20.12.2020. u crkvi Dobroga Pa-stira 16.00 – 17.00 satiThun: 21.12.2020. u crkvi St. Marien 17.30 – 20.00Interlaken: 23.12.2020. u crkvi Heiliggeist 18.30 – 19.30

Božićne večereThun: 18.12.2020. Božićna večera u župnoj dvorani crkve St. Marien u 18.00 satiBern: 19.12.2020. Božićna večera u dvorani crkve Bethlehem u 18.00 sati

Rođena je u Zagrebu u obi-telji majke književnice i oca liječnika. Diplomirana prav-nica udaje se 1974. za lije-čnika Romana te dobivaju sina Maroja. Godine 1984. dolaze u Švicarsku u Biel, a kasnije u Bern, gdje muž

postaje ugledni radiolog u bolnici Tiefenau. Či-tav život posvećuje svojoj obitelji, mužu i sinu. Nakon kratke i teške bolesti umire u naručju svoga supruga 30.08.2020. godine. Pokopana je u Bernu, na izričiti način i prema vlastitoj želji. U nedjelju 13. rujna slavili smo za nju sv. Misu. U ime naše misije fra Gojko je izrazio iskrenu sućut mužu Romanu i sinu Maroju.Pokoj vječni daruj joj Gospodine.

Rodila se u Srnavi/Posavina 9.08.1925. u mnogočlanoj obitelji Marka i Kate Grgić. Mlada se udaje za udovca s četvero djece Peru Tolića, te mu daruje još troje djece. Sve ih kasnije hrabro odgaja u teškim prilikama nakon prerane smrti svoga muža.

U domovinskom ratu biva protjerana iz rodne Posavine te 1993. uspjeva na čudan način doći u Bern sinu Ivi i kćeri Ani. Švicarske vlasti i djeca pomažu oko smještaja, a osobito se služ-beno za nju brine Ivka Stanić. Nakon 27 godina umire u Bernu 10.09.2020. godine. Misionar fra Gojko, koji ju je čes-to posjećivao u staračkom domu, pokopao je nekoliko dana kasnije u Ostermundigenu, u krugu obitelji i prijatelja.Pokoj vječni daruj joj Gospodine.

FotozapisFotozapis

Ni Corona ne smije spriječiti naše međusobne susrete i posjete. Na rođendanski poziv fra Gojka odazvali su se oni hrabriji kolege - fratri.

Matej Franjić i Ivana Gadža, 6. kolovoza 2020 u GraboviciPetar Majstorović i Andrea Blažević, 18. srpnja 2020. u Sesvetskim SelimaDanijel Bradarić i Janja Matijević, 1. kolovoza 2020. u OpatijiMatej Olujić i Marina Garić, 15. kolovoza 2020. u Bernu

Vjenčanja

Kršteni u Misiji

Srebreni jubilej braka

Antonija i Zlatko LozićAntonija i Zlatko Lozić slavili su srebreni jubi-lej u našoj zajednici u Langenthalu. Oni i nji-hova djeca Lucija, Luka i Dajana vrlo su aktivni u posluživanju kod oltara, kao i u susretima nakon sv. Mise u župnoj dvorani. Čestitamo.

Hrvatska katolička misijaParadiesstrasse 38, 9000 St. GallenTelefon: 071 277 83 31, Faks: 071 277 83 36Natel: 079 444 85 49Misionar: fra Mićo PinjuhKatehistica i orguljašica: Prof. Jelena Kučak Vujnovićwww.hkm-stgallen.chE-Mail: info@hkm-stgallen.ch

■ Raspored misa

■ BALGACH: Kath. Pfarrkirche, svakog 1. petka u mjesecu i svake (osim 1.!) subote u mjesecu u 18.30 sati ■ WIL: Kapuzinerkirche (St. Antonius), svake nedjelje i zap. blagdana u 9.30 sati■ JONA: Kath. Pfarrkirche (St. Franziscus) u Kempratenu, svake nedjelje u 12.00 sati■ ST. GALLEN: Kath. Pfarrkirche St. Maria (Neudorf), svake nedjelje i zapovjednog blagdana u 18.00 sati, te krunica (u korizmi križni put) i sv. misa svake srijede u 18.30 (Wallfahrtskirche Heiligkreuz)

† Darko Jurić 1996. – 2020. † Stjepo Lučić 1976. – 2020.

naši pokojnici

MOVIS • 3/200 • rujan • 2020 1312 MOVIS 3/200 • rujan • 2020

Kršteni u Misiji

Stjepo Lučić, prvo dijete i stariji sin pok. Ive i Ane Lučić, rođen je 7. kolo-voza 1976. u Gradačcu. Rano djetinjstvo proveo je u Tramošnici s djedom i bakom, gdje je završio i osnovnu školu. Roditeljima u Švicarsku u Staad došao je 1991. gdje je, nakon veoma

uspješnoga ovladavanja njemačkim jezikom, upi-sao i 1998. s odličnim uspjehom završio svoj omi-ljeni autolimarski (Carroserriespengler) zanat. Po završetku zanata, kao uzoran učenik i izniman radnik, tvrtka Opel Frei iz Widnau-a, u kojoj se strukovno usvršavao, rado mu je ponudila stalno radno mjesto. Uskoro je, na temelju svojih ljud-skih osobina i profesionalnoga znanja, promaknut u voditelja radionice. Nakon što je njegov odjel 2010. izmješten u «Zünd Mobilcenter» u Lüchin-gen, Stjepo je preuzeo vođenje limarije i lakirnice. Istodobno se školuje za stručnog učitelja mladih učenika (Lehrlingsausbilder). Svojim odjelom je upravljao velikom zauzetošću i iznimnom ozbilj-nošću, istodobno vodeći posebnu i posvemašnju, odgojnu i strukovnu, brigu o svojim učnicima, kako je to izrijekom i u najrazličitijim prigoda-ma isticao njegov poslodavac gosp. Stefan Zünd. Svoje početno prijateljstvo, koje je postupno pre-raslo u istinsku i postojanu ljubav, Stjepo i Sandra Mandura, okrunili su sakramentalnim vezom 28. lipnja 2003. u crkvi sv. Martina u Bruggen-u. Gos-podin je njihovo skladno bračno zajedništvo bla-goslovio s dvoje prekrasne djece – Ivanom (2006.) i Cecilijom (2008.). Stjepo je svoje slobodno vrijeme, koliko su mu do-puštale obiteljske obveze, rado posvećivao športu. Dugo je trenirao nogometne klubove FC Rebste-in i FC Altstätten, dok je i sam aktivno igrao za seniore FC Rebstein. Uz nogomet, njegova druga športska ljubav bila je vožnja motorom, što je bio razlog da je s obitelji i prijateljima rado organizirao različite izlete. Volio je glazbu, zdrava prijateljska i obiteljska druženja – i bio kadar u svakoj prigodi napraviti pravo ozračje. Njihovu obiteljsku sreću narušila je neugodna dijagnoza u studenom 2019. Nada, koju je njihovoj obitelji nakon prvog kirur-škog zahvata vratio liječnički optimizam, naglo se ugasila nakon ponovnog povratka neugodne bolesti u lipnju ove godine. U vječnost je prešao, opremljen svetim sakramentima, u nedjelju 6. ruj-na u Kantonalnoj bolnici u St. Gallenu. Pokopan je, uz nazočnost obitelji i rodbine, radnih kolega, brojnih znanaca i prijatelja u srijedu 9. rujna 2020. na mjesnom groblju u Altstättenu. Pokopne obre-de su, usljed spriječenosti domaćega misionara, suslavili mjesni župni upravitelj Roman Karrer i hrvatski misionar u Frauenfeldu fra Miljenko Mika Stojić. Stjepinim preranim odlaskom najsnažnije su po-gođeni njegova supruga i djeca, njegova uža i šira obitelj. No i mnoštvo drugih ljudi koji su ga po-znavali i imali sreću, makar i povremeno, s njim surađivati i družiti se. To, dakako, vrijedi i za našu Misijsku zajednicu, koja je u pokojnome Stjepi iz-gubila postojanoga vjernika, dugogodišnjega po-uzdanog suradnika i iskrenoga prijatelja. Njegovoj ožalošćenoj obitelji izričemo iskrenu ljudsku sućut, a našega Stjepu preporučujemo milosrđu i dobroti Svevišnjega.

Konačno smo, nakon proljetošnje prinudne odgode, proslavili Prvu svetu pričest u našoj Misiji. Prvo-

pričesnička slavlja smo, sukladno više-godišnjoj pastoralnoj praksi, organizirali u dvama najvećim misijskim središtima – St. Gallenu 20. rujna i Kempratenu tje-dan dana kasnije tj. 27. rujna 2020. Una-toč činjenici da se radilo o, uvjetno rečeno, brojčano malim slavljeničkim skupinama, programske cjeline su bile, zahvaljujući ponajprije ozbiljnu i sustavnu radu njiho-ve katehistice prof. Jelene Kučak Vujno-vić, na iznimnoj – liturgijskoj i organiza-cijskoj – razini. Mali slavljenici i njihovi vidno uzbuđeni roditelji bili su istinski nositelji liturgijskih i glazbeno-pjevačkih programskih cjelina. Dok su roditelji do-stojanstveno naviještati Božju riječ i su-djelovali u programskim uprizorenjima,

NIKOLINJSKA SLAVLJA

I ove godine se, unatoč pomalo ne-sigurnim okolnostima, marljivo

i sustavno pripremamo za redovite predblagdanske susrete sa svetim Nikolom, nebeskim zaštitnikom djece, mladeži, pomoraca i svih ne-pravedno progonjenih i nedužno optuženih pojedinaca. Slavljenički niz bismo, sukladno već odavno utanačenom planu, započeli u Bal-gachu u subotu 28. studenoga, na-stavili bismo subotnjim susretom 5. prosinca u Oberuzwilu i zavr-šili svečanim nedjeljnim skupom 6. prosinca u Joni-Rapperswilu. U ovome trenutku, iz razumljivih razloga, još uvijek ne možemo go-voriti o cjelovitim programskim ponudama ovogodišnjih nikolinj-skih slavlja. No ono što, na temelju pouzdanih obećanja Nikolina ne-beskoga stožera, u ovome trenut-ku s vama ipak možemo podijeliti, njihovo je čvrsto obećanje da nas svetac daronosac ni ove godine ne će iznevjeriti.

BOŽIĆNI KONCERT

Svakodnevice čitamo i slušamo kako se diljem svijeta otkazuju

najrazličitiji događaji – nerijetko i oni koji, uz desetljetnu i bogatu tradiciju i izniman međunarodni ugled, imaju neobično veliku druš-tvenu, športsku i gospodarsku te-žinu. Brojni razlozi tih, uglavnom nepopularnih odluka nacionalnih i međunarodnih stožera, u konač-nici se svode na jedan zajednički – COVID 19 koji čitav svijet već mjesecima drži u čvrstom i sve ne-ugodnijem zagrljaju. I Crkva, kao neodvojiva sastavnica cjelokupne svjetske društvene zbilje, nužno dijeli sudbinu naroda i društava u kojima je već stoljećima snažno ukorijenjena. To, između ostaloga, podrazumijeva poštivanje pozitiv-nih zakonskih odredaba i propisa koje, sukladno okolnostima donose nadležna državna tijela. Upravo u tom suodnosu, u ovim iznimnim okolnostima, treba promatrati i naš ovogodišnji Božićni koncert. Mi se, dakako, i ove godine veoma ozbilj-no i sustavno pripremamo za našu tradicijsku predblagdansku prired-bu, koja je planirana za subotu 12. prosinca 2020. Iako su (to također želimo naglasiti!) tijekom naših raz-govora o ovogodišnjemu Božićnom koncertu, sve opcije trajno na stolu. Živo se nadamo da ćemo i ove godi-ne, makar i uz nužne organizacijske izmjene, skladnom pjesmom i pri-kladnom glazbom najaviti najljepši i najtopliji kršćanski blagdan.

VJERONAUČNI SUSRETI I PROBE PJEVANJA

BALGACH- FRONGARTEN (utorkom)

16.15 – Dječji zbor17.00 – Prvopričesnici17.45 – Krizmanici18.30 – Djevojački zbor19.30 – Ženski zbor

KEMPRATEN – ST. FRANZISKUS (srijedom) 16.15 – Prvopričesnici 17.00 – Dječji zbor17.45 – Krizmanici 18.30 – Veliki mješoviti zbor

Djevojački zbor nedjeljom neposredno iza svete mise u 13.00

ST. GALLEN - BRUGGEN (subotom)

9.30 – Prvopričesnici 10.15 – Dječji zbor11.00 – Krizmanici 11.45 – Djevojački zbor

Veliki mješoviti zbor ponedjeljkom u 19.30

dotle su mali slavljenici uvježbano krasno-slovili, predmolili i skladno pjevali. Izni-mno posjećena slavlja, svojim su skladnim višeglasjem istinski obogatili mješoviti misijski zborovi. Slavljenici su pred kraj euharistijskih slavlja bili nagrađeni zna-kovitim spomen-diplomama, prigodnim molitvenicima i prekrasnim prvopriče-sničkim križevima.

Prvopričesnici u St. Gallenu: Lu Agatić, Niko Barnjak, Julia Jažo, Barbara Klaić, Sara Marčinković i Daria Mijatović

Prvopričesnici u Kempratenu: Eneo Barač, Antonio Barić, Gabriel Đordić, Klara Katušić, Marin Katušić, Ivan Klarić i Roko Klarić

Petar Petrović i Tina Janić, 18. srpnja 2020. u Sesvetskom KraljevcuAleksandar Kolar i Doroteja Petković, 25. srpnja u Selnici Marko Petrović i Ivona Alić, 25. srpnja 2020. u ZagrebuAndreas Ćorić i Marija Jonjić, 2. kolovoza 2020. u Vrpolju Stipe Gospić i Marijana Bagarić, 5. kolovoza 2020. u ZadruAnto Čeko i Valentina Bogdanović, 19. rujna 2020. u Zürichu

NAJHRABRIJI SU USTRAJALI DO KRAJA St. Gallen

Kempraten

Darko je rođen 7. svibnja 1996. u St. Gallenu kao dru-go dijete Ante i Zorice Jurić. Temeljnu školu završio je u Wittenbachu. Srednju stru-kovnu u St. Marghretenu gdje je, po završetku školo-vanja, proglašen najboljim učenikom generacije. Prvu godinu ekonomsko-infor-

matičkog studija završio je upravo ove godine od-ličnim uspjehom na ZHAW u Winterthuru. Darko je bio u svakom smislu izniman mladić – iskren, ži-vahan, marljiv, nepotkupjiv, štedljiv i uvijek nasmi-jan. Negova ljubav prema roditeljima, bratu Mariju i brojnim prijateljima bila je jedinstvena. Posebnu povezanost njegovao je s majkom Zoricom, koju je jednostavno ‘obožavao’. Na zdravom obiteljskom zajedništvu – uzajamnoj ljubavi i sigurnosti – pla-nirao je i gradio svoju budućnost. Šport općenito, i nogomet posebice, bio je Darkova posebna strast. Trenirao ga je, unatoč zdravstvenim rizicima, od djetinjstva. Tu svoju iznimnu ljubav prema špor-tu prenio je i na hrvatske izabrane vrste – vatrene i kauboje. Zbog njihovih poraza je istinski patio, dok je pobjede s prijateljima dugo i bučno slavio. Njegov drugi ‘hobi’ kojemu se posvećivao svim sr-cem bili su njegovi brojni prijatelji. O tim iznimnim Darkovim ljudskim vrlinama, o trenutcima zajed-ničkih radovanja i tugovanja, o praznini koja je u njihovim srcima njegovim odlaskom nastala i sreći da su dio života dijelili s njim, u svom oproštajnom proslovu, u ime brojnih prijatelja, emotivno je pro-govorio njegov nerazdvojni prijatelj David, nagla-sivši kako je Darko za mnoge od njih bio više od prijatelja – zapravo dragi član njihovih obitelji. Od pokojnika se, u ime obitelji, oprostio njegov stariji brat Mario, prisjetivši se brojnih, veoma dirljivih i nezaboravnih, trenutaka i događaja iz godina njiho-va zajedničkog odrastanja. S posebnom ljubavlju je govorio o Darkovoj privrženosti obitelji i prijatelji-ma, o čvrstoći njegova ljudskoga značaja i upornosti u ostvarivanju postavljenih životnih ciljeva. «Bio je brat i sin, kakvog se samo poželjeti može… Stoga sam siguran da sada imamo anđela na nebu, koji će paziti na mamu, tatu i mene i pokazivati nam put kojim u životu trebamo ići. Tkođer sam uvjeren da će doći dan kada ćemo se ponovo vidjeti, kada ćemo te moći ponovo zagrliti i biti s tobom. Ovaj opro-štajni proslov završavam riječima koje je mama ovih dana toliko puta ponovila. Dragi Bože, iako je bol tako velik, iskreno smo ti zahvalni da smo našega Darka pune 24 godine smjeli imati za sina i brata», u suzama je svoj oproštajni proslov završio njegov stariji brat Mario. Darko je usnuo u Gospodinu 4. rujna 2020. u Sveučilišnoj bolnici u Zürichu, osam dana nakon kirurškog zahvata, koji je trebao biti samo rutinski postupak. Pokopan je u četvrtak, 10. rujna 2020. na groblju uz crkvu sv. Ulricha u Witte-nbachu. Misu zadušnicu i pokopne obrede kojima su, uz Darkovu obitelj i rodbinu, nazočile stotine njegovih i obiteljskih znanaca i prijatelja, predvo-dio je fra Miljenko Mika Stojić, hrvatski misionar iz Frauenfelda. Darkovi roditelji i ovim putem iskreno zahvaljuju rodbini, brojnim znancima i prijateljima svih nacionalnosti koji su došli iz Austrije, Njemač-ke, Luxemburga – jedan Darkov prijatelj Papin gar-dist iz Vatikana - kako bi s roditeljima i obitelji po-dijelili bol zbog gubitka tako drage i vrijedne osobe i oprostili se od svoga i njihova Darka. Dok našega Darka preporučujemo milosti i ljubavi Božjoj, njegovim roditeljima Anti i Zorici i bratu Mariju, izričemo iskrenu i duboku sućut.

Valentina Barić Hrvojeva i Irenina, 5. srpnja 2020. u KempratenuMelanie Drkelić Franjina i Martinina, 19. srpnja 2020. u Wilu Daniel Stjepić Tomislavov i Ivanin, 1. kolovoza 2020. u St. Gallenu Lorena Dedić Darijeva i Sandrina, 30. kolovoza 2020. u KempratenuTea Lazzeroni Matina i Patricijina, 19. rujna 2020. u Wilu Leoni Ćurić Marijeva i Ružičina, 20. rujna 2020. u Kempratenu

Vjenčanja

MISIJA ST.GALLEN

Život s koronom – Nakon molitvenog lanca u koji smo u vrijeme korone ugradili 75 karika – tj. povezani modernim sredstvima priopćava-nja toliko dana u isto vrijeme molili, konačno smo na svetkovinu Duhova s prisutnim vjerni-cima slavili svete mise. Taj dan smo se osjećali kao učenici na prvu Pedesetnicu iščekujući si-lazak Duha Svetoga. Budući da su do daljnjega na snazi ostale posebne mjere vezane uz pan-demiju koronavirusa, molitveni program smo prilagodili spomenutim okolnostima. Uz ogra-ničen broj prisutnih svete mise su slavljene sri-jedom i petkom u misijskoj dvorani, a u crkvi sv. Karla u Luzernu umjesto jedne nedjeljom su slavljene dvije svete mise. Od jeseni svete mise se slave i u filijalnim crkva: u Hitzkirchu, Sarnenu druge i Schenkonu. Krštenja se uglav-nom organiziraju u misijskom centru s manjim brojem sudionika. Manji broj sudionika bio je i na vjenčanjima, a pojedini zaručnici su svoje crkveno vjenčanje odgodili za iduću godinu. Vjeronaučna poruka organizirana je subotom u misijskom centru: učenici od 5. - 8. razreda u 9, a učenici od 2. – 4. razreda u 10 sati. Bu-dući da po kantonalnim propisima za vrijeme vjeronauka u centar ne smiju ulaziti odrasli na vjeronauku neće sudjelovati manja djeca. Zbog spomenutih mjera do daljnjega neće biti ni proba pjevanja.

Zadušnica za s. Berhmanu – Na svetkovinu Tijelova, 11. lipnja 2020. proslavili smo svetu misu zadušnicu za + s. Berhmanu Galić. Uz fra Branka sumisio je fra Ivan Prusina iz Züricha, a uz s. Anu Mariju prisutne su bile i s Zora Jažo i s. Zdenka Ćavar. Fra Branko je na početku

pročitao kratki životopis i zahvalio s. Berhmani koja je gotovo 17 godina bila misijska suradni-ca u Luzernu. Svetu misu su lijepim pjevanjem animirali predstavnici mladih. Na kraju mise sestre Ana Marija i Klara Šuman su zahvalile s. Berhmani uz koju su odrastale. Riječi zahva-le: «Draga naša časna Berhmana, bile smo još male kada smo te po prvi put upoznale. Živo se sjećamo svih trenutaka na vjeronauku, a osobi-to na probama Trubadura Svetog Franje. Priča-la si nam priče, učila nas pjesme i upoznavala nas s vjerom u Boga. Zasigurno možemo reći, da svi mi imamo »one« trenutke provedene s tobom, koje će nam doživotno ostati u sjeća-nju i u srcu. Dočekivala si nas uvijek otvore-nih ruku i zvala nas svojom djecom, a mi smo

osjećali tvoju majčinsku ljubav prema nama. Nikad ti nije bilo teško pripremiti nove recita-le, pjesme ili kostime za naše nastupe. Davala si se uvijek svim srcem za nas i našu Misiju i bila nam tako uzor. Gledala si nas kako raste-mo i sazrijevamo te nas uvijek usmjeravala na pravi put i poticala na dobro u životu. A danas ti osobito želimo zahvaliti što si nas uporno ohrabrivala da sudjelujemo na svetoj misi i u crkvi kao ministranti, pjevači i čitači. Bez tvog angažmana ne bismo danas bili tu gdje sada jesmo. I evo danas stojimo tu i fališ nam kao kada si se vratila u našu domovinu prije 5 go-dina nakon dugogodišnjeg služenja u našoj Hr-vatskoj katoličkoj misiji Luzern. Na kraju nam još preostaje reći da te volimo i da ćeš zauvijek ostati u našim srcima. Počivaj u miru draga naša časna.»

Hodočašće Bruderu Klausu – U subotu, 29. ko-lovoza 2020. godine organizirano je tradicio-nalno misijsko hodočašće zaštitniku Švicarske sv. Nikoli iz Flüelia - Bruderu Klausu. Nakon

molitve u župnoj crkvi sv. Karla u Luzernu 60-tak pješaka na čelu s fra Brankom krenulo je u 7 sati ujutro. Uz molitvu, pjesmu i razgovor, ali i pokoji žulj, propješačili su oko 28 kilometara i u popodnevnim satima stigli u Sachseln. Nije ih na tom putu obeshrabrila ni kiša koja ih je pratila čitavim putem. Na misi su im se pri-družili hodočasnici pristigli prometnim sred-stvima. Zbog epidemijoloških mjera u crkvi u Sachselnu prisustvovalo je oko 150 vjernika. Na početku mise zavjetnu je svijeću prinio Nikolas Stojak koji uskoro u redu salezijanaca započinje svoju duhovnu pripravu izbližeg sli-jediti Gospodina. Zbog nemogućnosti nastupa zbora pod misom je upriličeno pučko pjevanje kojim je ravnala s. Ana Marija. Nakon misnog slavlja u Flüeliu - rodnom mjestu Brudera Klausa obavili smo ispit savjesti po četrnaest postaja križnog puta, a molitveni je program završio klanjanjem i blagoslovom s Presvetim. S pješacima je hodočastio Hans-Peter Bucher, predstavnik Administrativrata koji se u sklopu Crkve u Luzernu brine za pastoral stranaca.

Prva pričest – U nedjelju, 6. rujna 2020. godine u župnoj crkvi sv. Karla u Luzernu organizira-no je prvopričesničko slavlje. Tema je bila «Isus je naše sunce!» Crkva je za ovu prigodu bila posebno uređena s velikim suncem na oltaru i fotografijama prvopričesnika. Fra Branko je u prigodnoj propovijedi govorio o važnosti kršćanskog odgoja, te o značenju i vrijednosti sunca i svjetla u našem tjelesnom i duhovnom životu, te pozvao prvopričesnike i sve prisut-ne da biraju Isusa jer je «On naše sunce». U obredu su aktivno sudjelovali i roditelji prvo-pričesnika: predvodili su pokajnički čin, preu-zeli ulogu lektora, te prvopričesnicima predali svijeće uz obećanje i dalje bdjeti da se svjetlo vjere ne ugasi na njihovom životnom putu. Prvopričesnici su pjesmama i recitacijama za-hvalili Bogu za ovaj milosni dan i svojim rodi-teljima za njihovu brigu i ljubav. Svetu misu je pjevanjem i sviranjem animirao misijski zbor mladih. Slavlje je nastavljeno u domovima na-ših prvopričesnika. Prije svečanog objeda pr-vopričesnici su upalili svijeću s euharistijskim motivom i njihovim imenom koju je za ovu prigodu posebno ukrasila s. Ana Marija. Milost prvi put pristupiti k oltaru Gospodnjem imalo je 20 djece: Ivan Ćurić, Noah Kafadar, Dario Garić, David Nađivan, Nikola Mikulić, Matej Jurčević, Gabriel Golub, Filip Kolenda, Ivano Filipović, Benedikt Vladović, Petar Milićević, Vanesa Domić, Lea Jaković, Lara Taraba, Lau-ra Vučić, Dea Dujić, Katarina Bauer, Mia Pa-rić, Emeli Marjanović i Jana Raič. Budući da je zbog epidemijoloških mjera bio ograničen broj onih koji mogu sudjelovati, cijeli je program preko Facebooka prenošen uživo.

Mile Sučić - Blizne – rođen je u Ričicama (općina Travnik), 1. rujna 1957. godine. U Švi-carsku je došao 1980. godine. Crkveni brak s Katom r. Ga-rić sklopio je 1981. godine. U braku su dobili tri sina: Jozu,

Marka i Milu. Oni su im pak s nevjestama Dija-nom, Majom i Nikolinom podarili petero unu-čadi: Roka, Karla, Ivu, Neu i Ivana kojima se Mile posebno radovao. Posljednjih godina naj-duži dio vremena je provodio u rodnom kraju. Preminuo je iznenada u Travniku u srijedu, 5. kolovoza 2020. godine. Pokopan je dva dana poslije na mjesnom groblju Gradac. Članovi njegove obitelji posebno pamte njegovu dobro-tu i vedar duh. Njegov osmijeh im je uvijek bio snaga i podrška. Tješi ih vjera da dobar čovjek nikada ne umire, nego samo s ovoga svijeta od-lazi u bolji.Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!

Novi postulant

Član naše Misije Nikolas Stojak, sin Leonida i Brankice r. Erić odlučio se izbližeg slijedi-

ti Gospodina i započeti formaciju u provinciji hrvatskih salezijanaca. Nikolas se do svoje 16. godine intenzivno bavio sportom. Predviđali su mu ozbiljnu nogometnu karijeru. Kako su stizali sportski rezultati, tako je s druge strane osjećao da ga taj način života ne čini sretnim. Tragao je za nečim višim i trajnijim. Okrenuo se Bogu i molitvi i u sebi otkrio Božji poziv. Želimo mu Božji blagoslov, a kao Misija obe-ćavamo na njegovom putu pratiti ga molitvom. Gospodin mu podario mir i ustrajnost.

Hrvatska katolička misijaMatthofring 2/4, 6005 Luzern Telefon: 041 360 04 47 i 041 360 15 04Natel: 079 541 35 08 Faks: 041 360 01 73E-Mail: misija@hkm-luzern.ch i hkm.luzern@bluewin.chwww.hkm-luzern.ch www.facebook.com/HKMLuzernMisionar: fra Branko RadošSuradnica: s. Ana Marija Biško

■ Raspored misa

■ LUZERN: crkva sv. Karla, St. Karlistrasse, svake nedjelje i zapov. svetkovine u 12.00■ ENGELBERG: Espenkapelle, po dogovoru srijedom ili četvrtkom u 20.00 sati■ HITZKIRCH: Marienkapelle, svake 1. i 3. nedjelje u mjesecu u 9.00 sati■ SARNEN: Dorfkapelle, svake 2. i 4. nedje-lje u mjesecu u 9.00 sati■ SCHENKON: Kapelica Namen Jesu, svakog 1. i 3. petka u mjesecu u 19.00 sati

MISIJA LUZERN

†Mile Sučić 1957. – 2020.

naši pokojnici

MOVIS • 3/200 • rujan • 2020 1514 MOVIS 3/200 • rujan • 2020

Kršteni u Misiji

Misijski Kalendar

Vjenčanja

Misijska kronika

Kako usrećiti drugoga Jednom je jedan mudri starac išao putem. U susret mu je išao čovjek koji je na svojim le-đima nosio toliko težak teret da su mu noge podrhtavale.– Zašto osuđuješ sebe na tako naporan rad i mučenje? – pitao je starac.– Mučim se kako bi moja djeca i unuci bili sret-ni – rekao je siroti čovjek.– Moj pradjed je činio isto. Teško je radio kako bi pomogao mom djedu, djed se žrtvovao zbog mog oca, moj otac zbog mene, a ja se sada mu-čim zbog sreće moje djece.– A je li netko u vašoj obitelji bio sretan? – upi-tao je mudrac.– Još uvijek nije, ali moja djeca i unuci sigurno hoće! – uzviknu čovjek.– Nažalost, nepismen čovjek vas ne može učiti čitati, niti krtica koja je u zemlji uči orla letjeti! – uzdahnu mudri starac.Samo sretan čovjek može usrećiti drugoga!

Dario Čačić, sin Branka i Ružice r. Potočanac – 20. lipnja 2020. u LuzernuMatej Agatić, sin Kreše i Tereze r. Vinovčić – 27. lipnja 2020. u LuzernuRocco Žigun, sin Mathiasa i Tomislavke r. Mioč – 28. lipnja 2020. u Luzernu Julijan Matija Filipović, sin Antuna i Isabele Caroline r. Berthold – 4. srpnja 2020. u NeuenkirchuLea Harambašić, kći Ilije i Gyöngyi r. Boldizsar – 4. srpnja 2020. u LuzernuLeona Cakalin, kći Marka i Tijane r. Lučić – 8. kolovoza 2020. u LuzernuAna Lea Dovođa, kći Josipa i Marine r. Pranjić – 22. kolovoza 2020. u LuzernuDalia Licci, kći Valentina i Marije r. Dubravac – 12. rujna 2020. u LuzernuNiko Fischer, sin Dominika i Valerije r. Dujić – 12. rujna 2020. u LuzernuToni Injić, sin Josipa i Katarine r. Kafadar – 19. rujna 2020. u LuzernuMarino Gadža, sin Alojzija i Kristine r. Šola – 19. rujna 2020. u LuzernuMateo Jonah Lang, sin Ivana Gadže i Nadine Lang – 19. rujna 2020. u Luzernu

Ivan Plazibat i Marina Majić, Luzern, 20. lipnja 2020.Toni Škaro i Andjelina Krakan, Split, 20. lipnja 2020.Ivan Gošak i Marija Bandić, Küssnacht, 8. kolovoza 2020.Ivan Tadić i Ana Levarda, Luzern, 29. kolovoza 2020.Tomislav Kovačević i Tatjana Matekalo, Srima, 5. rujna 2020.Mario Matošević i Ivana Brica, Luzern, 12. rujna 2020.

Planirane aktivnosti bit će održane ovisno o epidemijološkim mjerama. Podrobnije ćete biti informirani putem misijskih portala – weba i facebooka.

Prva pričest – nedjelja, 9. svibnja 2021. Cromin – Duh. ponedjeljak, 24. svibnja 2021.Krizma – nedjelja, 30. svibnja 2021.

Mise za pokojne:Svi sveti, 1. studenog 2020. – crkva sv. Karla u 11.30 i 12.45 satiDušni dan, 2. studenog 2020. – crkva sv. Kar-la u 19 sati

Blagoslov jubilaracaNedjelja, 15. studenog 2020. u crkvi sv. Karla u 11.30 sati - prijave do nedjelje, 8.11. 2020.

Sjećanje na VukovarNedjelja, 22. studenog 2020. – pod misama u crkvi sv. Karla

Nikolinje Subota, 28. studenog 2020. – u papa Giovanni centru - Emmenbrücke u 18 sati

Zornice Subota – 5., 12. i 19. prosinca 2020. – u misij-skom centru ili crkvi sv. Karla u 6 sati

Božićni koncertSubota – 12. prosinca 2020. – u misijskom centru u 18 sati

Božićne ispovijediSchenkon – 4. i 18. prosinca 2020. u 18 satiHitzkirch – 6. i 20. prosinca 2020. u 8 satiSarnen – 13. prosinca 2020. u 8 satiLuzern – 15. prosinca 2020. od 16.30 – 19.30 sati (bez svete mise)

Hrvatska katolička misijaRue du Lac 130, 1815 ClarensTelefon: 079 446 45 21

Misionar: fra Vladimir ErešE-Mail: fra.vlado@gmx.ch vlado@cromission-wallis.ch hkm_lausanne@hotmail.com

■ Raspored misa

■ LAUSANNE: župna crkva St. Redempteur, Av. De Rumine 33, svake 1. i 3. nedjelje u 17 sati■ VISP: Stara župna crkva/Dreikönigskirche, svake 2., 4. i 5. nedjelje u mjesecu u 10 sati■ ZERMATT: katolička župna crkva, svake 2. i 4. nedjelje u 14 sati■ SAAS FEE: katolička župna crkva, (misa po dogovoru)■ FRIBURG: Route de Chantemerle 64,1763 Granges-Paccot, svake 1. i 3. nedjelje u mjesecu u 10.15 sati■ YVERDON: kat. župna crkva S. Pierre, svake 1. i 3. nedjelje u mjesecu u 13 sati■ CLARENS: crkva sv. Terezije, 4. nedjelje u 19.15 sati i 2. subote u 19.15 sati■ GENEVE: župna crkva Saint Julien, rue Vi-rginio-Malnati 3, Meyrin, svake 1. i 3. subote u mjesecu u 19.15 sati■ SION: Avenue St. Francois 18, 1915 Sion, svake 2. i 4. subote u 17 sati■ NEUCHATEL: kapelica Hopital la Providen-ce, svake 1. i 3. subote u mjesecu u 16.30 sati ■ COLLOMBEY: kat. župna crkva, Rue des Dents-du-Midi, svake 4. subote u mjesecu u 19 sati■ LEUKERBAD: kapelica Volksheilbad, (misa po dogovoru)

MISIJA LAUSANNE-WALLIS

†Anto Daidžić 1946. – 2020.

naši pokojnici

MOVIS • 3/200 • rujan • 2020 1716 MOVIS 3/200 • rujan • 2020

Misijski Kalendar

Godina Krštenje Pr.Pričest Krizma Vjenč. Pokop 1973-1982. 13

1982. 2 - - - 1983. 6 - - 2 1984. 6 - - 1 1985. 3 - 1 - 1986. 3 - - - 1987. 5 - 1 2 1 1988. 4 - 2 1 2 1989. 4 - - - 1990. 6 - 5 2 1991. 16 - - 1 1992. 39 - - 3 1993. 25 5 8 2 ? 1994. 21 10 14 6 1 1995. Lausanne 19

Wallis 15 7 -

15 -

2 12

2 5

1996. Lausanne 25 Wallis 27

13 -

25 -

5 5

2 2

1997. Lausanne 18 Wallis 7

15 -

11 -

6 1

1 1

1998. Lausanne 14 Wallis 17

11 -

- -

2 4

3 -

1999. Lausanne 13 Wallis 10

7 -

9 -

5 2

1

2000. Lausanne 12 Wallis 15

7 22

11 -

5 3

1

2001. Lausanne 8 Wallis 17

7 26

4 -

1 1

1 2

2002. Lausanne 9 Wallis 10

10 27

41 -

1 2

2 1

2003. Lausanne 11 Wallis 8

15 14

2 -

1 2

1 3

2004. Lausanne 5 Wallis 7

11 24

26 -

- 1

3 2

2005. Lausanne 6 Wallis 9

8 19

- -

1 1

1 1

2006. Lausanne 2 Wallis 11

12 12

13 23

1 -

1 1

2007. Lausanne 8 Wallis 8

16 27

1 4

- 4 5

2008. Lausanne 16 Wallis 15 14

23 16

- 2

2009. Lausanne 14 Wallis

20 16 3 9

2010. Lausanne 14 Wallis

18 26 1 3

2011. Lausanne 15 Wallis

20 15 2

2012. Lausanne 17 Wallis

10 19 2 8

2013. Lausanne 15 Wallis

16 16 2 2

2014. Lausanne 11 Wallis

13 22 8 4

2015. Lausanne 19 Wallis

19 12 8 8

2016. Lausanne 12 Wallis

6 18 5 3

2017. Lausanne 10 Wallis

12 16 13 6

2018. Lausanne 20 Wallis

8 21 11 5

2019. Lausanne 11 Wallis

14 - 6 2

2020. Lausanne 12 Wallis

-? -? 2 3

Svega 629 523 435 179 98

Kanton Mjesto Obitelj Osoba Obit. iz BiH Waadt

Lausanne 150 367 41 Morges 10 29 5 Totochenaz 5 20 5 Vevey 29 98 15 Clarens 20 70 10 Montreaux 24 66 7 Yverdon 55 196 53 Payerne 6 14 - Aigle 23 70 7 Bex 7 19 3 Lavey 2 8 1 L. Diabler. 12 38 6 Leysan 4 15 2 Villars 8 21 5

Ukupno 356 1026 164

Frib. 75 230 36

Neuchatel St. Aubin 4 12 4 Boudry 7 22 5 Columbier 11 34 7 Neuchatel 11 34 10 La Chaux… 13 33 3 La Locle 6 25 5

Ukupno 52 158 34

Ženeva Ženeva i okol. 200 500 75

Wallis Vouvry 11 39 13 Muraz 4 16 2 Collombey 9 33 8 Monthey 30 91 16 St. Maurice 12 8 7 Martigny 32 83 9 Sion 25 83 19 Oko Siona 22 72 16 Gr. Monta. 12 32 23 Sierre 10 28 Susten 4 17 4 Leukerbad 10 33 4 Wil-Gamp. 10 22 6

Visp i oko. 82 270 56 Glis 35 120 40 Brig 20 50 17 Naters 50 135 44 Mor-La-Fie 20 49 13 Stalden 4 12 3 Saas Fee 10 34 8 Grachen 4 13 4 Tasch 34 80 30 Zermatt 35 110 34 Ukupno 475 1430 380 Sve zajedno Kantoni Vadt 356 1026 164 Fribourg 75 230 36 Neuchatel 52 158 34 Ženeva 200 500 74 Wallis 475 1430 380 Sve 1158 3344 688

Procjenjujem da imamo misiju od cca 1250 3500 750

Iva i Drago Radoš (sa sinovima Ivanom i Stipom i njihovim obiteljima)

Predugo živim u iseljeništvu ali ovo nisam doživio. Zato ovo zaslužuje poseban osvrt.

U Fribourgu, u našoj misiji živi, odnosno ži-vjela je do neki dan, obitelj Drage i Ive Radoš, zvana od milja - «Kosa». Oni su porijeklom iz Crvenica, iz duvanjskog (odn. tomislavgrad-skog) kraja. Ovog proljeća najavili su povratak u domovinu, kako oni tako i njihova dva sina sa obiteljima. Pođimo redom: Drago je došao u Švicarsku «davno» 1979. godine da bi zaradio kruha kao «sezonac». Godine 1973. osnovao je obitelj sa Ivom r. Buljan iz istog mjesta. Do svoga polaska u Švicarsku rodili su troje djece: Lucu 1974.), Ivana (1975.) i Stipu (1978). Go-dine 1986. dolazi obitelj u Švicarsku i tu ostaju do ovog ljeta. Otac i dva sina sa obiteljima odlučju se vrati-ti nazad u Hrvatsku, pa i u svoj Tomislavgrad. Naša zajednica u nevjerici da to može biti isti-na. Od Drage i Ive smo se oprostili svečanom sv. Misom, a tako i od Ivana i Stipe, s nevjeri-com, da je to stvarno istina. Zašto? Na čelu sa svojim ocem bili su vrlo uspješni u poslu, imali svoj obrt. Lijepo živjeli, ali želja je «prelomlje-na» i povratak se ostvario.Ivan se oženio 1998. s Lucinkom r. Ivanković iz Bos. Posavine i imaju tri predivne kćeri: Lea, Ela i Ana, a Stipe se oženio 2000. sa Ružom r. Šarić iz Omolja, koji su rodili petero (5) djece: Iva, Drago, Klara, Marta i Jozo. Najstarija Dra-gina i Ivina kći Luca živi sa svojom obitelji u Splitu, gdje će i oni najviše obitavati.U našoj su zajednici bili aktivni na svim polji-ma života, rada i molitve. Ništa nije moglo bez njih: čitanja, ministriranje, pjevanje, pobožno-sti, folklor itd. Jedna prava pobožna, aktivna i dobra «dinastija». Nakon njihova odlaska primjećuje se «praznina» u zajednici; ipak je to 14ero čeljadi. No, nama je drago što će naša domovina biti obogaćena sa ove tri obitelji. O svima mogu napisati samo pohvalne riječi. Na koncu Dragi i Ivi želim lijepe godine koje će najviše provesti po svetištima i pazeci na unu-čad. Drago će pomagati sinovima u posla, jer je još vitalan i dobar. Blago župama gdje budu živjeli jer će obogatiti crkvenu i župsku zajed-nicu. Sretno vam svima bilo i Bog vas čuvao i blagoslovio!

Sophie Miličević, kći Maria i Ružice r. Kljajić, 20. lipnja 2020. u NatersuNoemie Sluganović, kći Denisa i Tihane r. Radić, 2. kolovoza 2020. na Čiovu (Okrug Gornji)Ivano Mišić, sin Marka i Manuele r. Mlikota, 23. kolovoza 2020. u ŽeneviLanea Kostić, kći Dominika i Anele r. Pandurević, 29. kolovoza 2020. u Natersu Emeli Antonela Lovrić, kći Josipa i Marine r. Žonka, 30. kolovoza 2020. u TäschuMarina Gudelj, kći Ilije i Ivane r. Crnac, 19. rujna 2020. u Fribourgu

Sv. mise za Svi Svete

Visp, 31. 10. u 18 satiFribourg, 1. 11. u 10.15 satiYverdon, 1. 11. u 13 satiLausanne, 1. 11. u 17 satiClarens, 1. 11. u 19.15 satiŽeneva, 2. 11. u 19.15 satiLeukerbad, 4. 11. u 20.30 sati

Zajednice do kojih ovih dana ne mogu doći neka se priključe sv. Misama gdje je najbliže.

IVAN PETROVIĆ i MAGDALENA TERZIĆ24. srpnja 2020. u ZagrebuIVAN SRDAROVIĆ i NIKOLINA RIPIĆ7. kolovoza 2020. u ZadruIVAN BEVANDA i KRISTINA ROZIĆ29. kolovoza 2020. u Mostaru

Na smrtovnici mu je pisalo: «Neka ti odmor bude sladak kao što ti je srce bilo dobro». Zbilja tako možemo napisati ukratko s naše misijske strane o ovom pokojniku. Pitao sam mnoge i svi su bili istog stava: ‚Bio je to dobar čovjek‘. No,

tko je taj čovjek, pitat će se oni koji ga ne po-znaju ili su ga davno vidjeli? Naš Anto potječe iz poznatog, ponosnog i kršćanskog sela i župe Novo Selo – Balegovac, iz Bosanske Posavine. Iz kraja gdje žive oni koji su puno pretpjeli za svoju vjeru i nacionalnost. Poznato je to. Djetinjstvo i mladost je proveo u rodnom kra-ju te pošao tražiti kruha za sebe i svoju obi-telj. Stigao je u Švicarsku, u mjesto Yverdon i tu ostade do svoje smrti. Rekli bismo mi koji pišemo ovakve životopise: klasika! Radio, živio te osnovao svoju obitelj. Sa suprugom Anicom r. Blažanović iz Tišine rodio je dvoje djece, si-nove Ivu i Iliju. Dan za danom, godina za go-dinom prolazili su a onda se i bolest «zaradi». Život je donese mimo volje i želje. Tako je i naš Anto puno trpio od bolesti i teškoća. Zadnju pobjedu nije mogao uživati, Gospodin Bog ga je pozvao k sebi 28. kolovoza ove godine u svo-joj 74. godini života. Ispratili smo ga pobožno, dostojanstveno i po-nosno. Nakon sv. Mise zadušnice i pogrebnog ispraćaja crno auto iz njegova kraja ga je odve-zlo tamo gdje se rodio i odakle je pošao u svijet – u Balegovac. Pokopan je 3. rujna na župno-seoskom groblju. Neka mu je laka, njemu draga rodna gruda, i počivao u miru na groblju pored koga je u svome životu puno puta prolazio, a mi zaključimo kako smo i započeli ovu tužnu vijest: Bio je dobar čovjek! Pokoj vječni daruj mu, Gospodine! Počivao u miru!

Naši povratnici Kršteni u Misiji

Vjenčanja

Statistika HKM Lausanne-Wallis

FotozapisFotozapis

Roko Mateljić najbrži u Švicarskoj

Ministrant Roko Mateljić, iz Veveya, ovih je dana bio najbrži u Švicarskoj na turniru

plivanja leptir stilom u Renensu (Lausanne). Moj dragi ministrant Roko je u svojoj klasi (ni 13 godina nema) isplivao najbrže vrijeme od svih turnira u Švicarskoj.Bravo Roko, tako ćeš i sv. Krizmu uskoro «položiti», ako-Bog-da!

Hrvatska katolička misijaPostfach 3077004 Chur

Telefon: 081 641 11 33E-Mail: hkmgr@bluewin.ch

Misionar: fra Vine Ledušić

■ Raspored misa

■ CHUR: Heiligkreuz Kirche, Masanserstra-sse 161, nedjeljom u 17.00 sati (zimi u 16.00).■ BUCHS: Pfrundgutstrasse 5, svake nedjelje u 12.15 sati.■ HEILIGKREUZ/MELS; Staatsstrasse 111, 8888 Heiligkreuz, nedjeljom u 10.00 sati.■ DAVOS: Praviganweg, 12.9.; 10.10.; 14.11.; 12.12. u 19.30 sati.■ ST. MORITZ: Via Maistra 43, 9.9. i 9.12. u 20.00 sati.

MOVIS • 3/200 • rujan • 2020 1918 MOVIS 3/200 • rujan • 2020

MISIJA GRAUBÜNDEN/GONZEN/FL

KRIZMA U HKM GRAUBÜNDEN/GON-ZEN/FL (KNEŽEVINA LICHTENSTEIN)

U župnoj crkvi Heiligkreuzkirche, u Churu, naša misijska zajednica je

u subotu 12.9.2020. svečano proslavila sakrament svete potvrde. Poštujući sve odredbe mjesnog ordinarija i preporuke državnih i kantonalnih epidemioloških službi, svetom sakramentu je pristupilo 14 djevojaka i mladića.

Nakon adekvatne vjeronaučne pripreme, otvorena srca Duhu Svetome, Laura Alilović, Karla Bačinić, Katarina Bi-lješko, Marina Crepulja, Marko Crepulja, Gabrijel Filipović, Rafael Filipović, Laura Mandić, Lorena Matković, Niko Mat-ković, Antonio Pejić, Đuro Pejić, Nadia Starčević i Anabale Vinković su potvrdili svoju vjeru.

Sakramenat krizme je podjelio voditelj misije fra Vine Ledušić, po dekretu mje-snoga ordinarija apostolskog administra-tora monsinjora biskupa Petera Bürchera.

Našim mladim vjernicima čestitamo i že-limo im da vođeni Duhom Svetim hrabro žive i svjedoče svoju vjeru.

Kažu da čovjek najbolje osjeti koliko mu je netko važan ili koliko mu je nešto važno u onom trenutku kad

mu se to oduzme. I mi trenutno živimo u razdoblju kad nam je toliko stvari oduze-to. Koliko su nam one važne? Koliko su mi važni moji prijatelji? Odlasci u crkvu? Odlasci u šetnju? Odlazak frizeru? Odla-zak u muzej? Starbucks? Omiljeni pub ili omiljeno kazalište? Koliko mi je važna sve-ta misa, sveta euharistija i sveta ispovijed? U ovom razdoblju učimo, čini mi se, jako važne životne lekcije. Učim tko sam ja i kakav sam ja? Bez čega mogu, a bez čega ne mogu? Što je važno, a što nije važno? Imam li pouzdanja u Boga ili nemam? Netko reče da je najopasnija kombinaci-ja koja se može pojaviti u ovom vremenu tvrdoglavost, glupost i sebičnost. Dragi prijatelji, moramo paziti na sebe i jedni na druge. Čitamo i previše informacija ovih dana, bombardiraju nas sa svih strana ra-znim teorijama o virusu. Pripazimo i na sebe i na druge. Kad čovjek misli samo na sebe (pa čak kad je u pitanju i moli-tva), dovodi druge u opasnost. Kad čovjek ustraje tvrdoglavo na tome da stalno ide među ljude i dovodi i njih u opasnost – ne obazirući se na upozorenje, pa čak i kad je u pitanju molitva – ne čini dobro ni sebi ni drugima. I na kraju glupost. Provjeravajte informacije koje dolaze do vas. Ne vjeruj-te svemu što pročitate. Budimo otvoreni

Netko reče da je najopasnija kombinacija koja se može pojaviti u ovom vremenu tvrdoglavost, glupost i sebičnost

DARIO TOMAS i LUCIJA MATIĆZadar, 1.08. 2020.

Manuel Kopić, sin Adriana Kopića i Lucije Kopić r. Mikić, Buchs, 19.09.2020.

Luka Bičvić, sin Tomislava Bičvića i Katarine Bičvić r. Gagulić, Chur, 22.08.2020.

savjetu drugih ljudi. Pokušajmo poslušati što nam drugi govore. Pokušajmo ne biti najpametniji na svijetu i tako dovoditi druge u opasnost.Tu bih se posebno osvrnuo na one moli-tvene lance koje i ja ponekad dobijem od ljudi. Pa kaže da neku molitvu trebam po-slati 20 drugih ljudi i da će se nešto lijepo dogoditi, a ako ne pošaljem da će se nešto ružno dogoditi. To je jedan primjer glupo-sti. A, u ovom vremenu, tih primjera ima puno… Moliti nije glupo ni beskorisno, ali vjerovati da će ta neka poruka koja je do mene došla pomoći ili upropastiti je po-malo naivno i glupo.Završavam molitvom koju je molio drevni Psalmist stoljećima prije Kristova rođenja, a i danas zvuči tako dobro i tako priklad-no. Iz dubine vapijem tebi, Gospodine, Gospodine, usliši glas moj. Neka pazi uho tvoje na glas moga vapaja! Ako se, Gospo-dine, grijeha budeš spominjao, Gospodine tko će opstati? Al' u tebe je praštanje, da bismo ti služili. U Gospodina ja se uzdam, duša se moja u njegovu uzda riječ. Duša moja čeka Gospodina, više no zoru stra-ža noćna. Više no zoru straža noćna, nek Izrael čeka Gospodina. Jer je u Gospodi-na milosrđe, i obilno je u njega otkuplje-nje; on će otkupiti Izraela od svih grijeha njegovih. Marijo, Zdravlje bolesnih, moli za nas.Fra Zeljko Barbarić

HKM GraubündenGonzenLichtenstein

Raspored misa u božićno vrijeme

24.12. 2020. misa «Ponoćka» je u 20.00 sati u Heiligkreuzkirche - Chur.

25.12. 2020. bozićne mise su u sve tri crkve redovito kao i nedjeljom.

26.12. 2020. Sv. Stjepan Prvomučenik - sveta misa je u Heiligkreuz/Mels u 12.15 sati.

1.1. 2021. Nova Godina (Marija Bogorodica) – sveta misa je u Heiligkreuz/Mels u 16.00 sati.

6.1. 2021. Bogojavljenje (Tri Kralja) – sveta misa u Buchsu u 12.15 sati

Hrvatska katolička misijaKlösterliweg 7, 8500 FrauenfeldNatel: 079 101 42 84E-mail: hkmfrauenfeld@bluewin.chwww.hkm-frauenfeld.chwww.facebook.com/HKMThurgauSchaffhausenMisionar: fra Miljenko Mika Stojić

■ Raspored misa

■ FRAUENFELD: crkva Klösterli, svake nedjelje u 12.00 sati■ SCHAFFHAUSEN: crkva sv. Petra, St. Peter-strasse, svake nedjelje u 17.30 sati■ ARBON: župna crkva sv. Martina, svake 1. i 3. subote u mjesecu u 19.00 sati■ MÜNSTERLINGEN: Klosterkirche, svakenedjelje u 9.30 sati

■ Molitvena večer (krunica, prigoda za sakrament pomirenja, sv. misa i klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu) svakog 1. i 3. četvrtka u mjesecu u 18.30 u Schaffhausenu.

■ Vjeronauk za djecuVjeronauk se održava u sklopu Hrvatske nastave u Kreuzlingenu i Schaffhausenu u dogovoru s učiteljicama.

MISIJA FRAUENFELD

naši pokojnici

Rijec za tebe!

Ljubav i mržnja među kršćanimaJedan je putnik sletio avionom u nepoznat grad, uzeo je taksi i pošao prema hotelu. Vozeći se kroz grad primijetio je puno cr-kava uz put. Tada putnik reče taksistu: – Vidim puno crkava u gradu. Imam do-jam da ovi ljudi ovdje jako vole Boga. Taksist mu nervozno odvrati: – Slušajte, ne znam koliko vole Boga, ali sigurno znam da mrze jedni druge.

Po(r)uka: Isus nam kaže: «Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge».(Iv 15, 17). Dakle, ovo je obvezujuća zapovijed, a ne preporuka!

MOVIS • 3/200 • rujan • 2020 2120 MOVIS 3/200 • rujan • 2020

Misijski Kalendar

Kršteni u Misiji

Obiteljski piknik – zajedništvo na djelu

U subotu 12. 9. 2020. imali smo obitelj-ski piknik u Arbonu. Započeli smo

sv. Misom u lijepoj Božjoj prirodi. Zahva-lili smo dragom Bogu za sve darove. Ovo je ujedno bila prigoda za zajedničku pro-slavu 80. rođendana našega slavnog Bobe – Ante Konjicije. Za sav njegov trud i rad u Misijskoj zajednici uzvratili smo mu pri-godnim darovima koji su mu posvjedočili da mislimo na njega i da znamo odakle je, pa je bilo i par pjesama o Sarajevu, Bobinu rodnom gradu.Nakon sv. Mise druženje smo nastavili zajedničkim blagovanjem. Onda smo uz zvuke domoljubnih i raznih drugih pje-sama (po želji i izboru prisutnih) nastavili druženje natjecanjem u «Arbonskom pi-ciginu». Najprije djeca, pa ženske i onda muške ekipe. Pravila su najstroža za muš-karce, oni imaju najviše snage, pa gađaju s veće udaljenosti.Pobjedničke ekipe dobile su nagrade, a muška pobjednička ekipa sljedeće godine časti cijelo društvo večerom.Tako je bilo i ove godine. Pobjednička eki-pa častila je večerom prisutne, a oni su u vrećicu ubacivali svoje dragovoljne prilo-ge za našu korizmenu akciju i tako priku-pili 500 franaka.

Hvala lijepa svima na sudjelovanju i na tru-du, posebice našim logističarima, te hvala lijepa svima na prilozima za korizmenu akciju koju ovih dana završavamo.

Lovre Bartolin, sin Marina i Nataše r. Rakić, iz Kreuzlingena, Kreuzlingen, 29. kolovoza 2020.

Matteo Ivano Ladišić, sin Josipa i Branke r. Salamandić, iz Schaffhausena,Schaffhausen, 5. rujna 2020.

Dorian Filipin, sin Ivana i Mirjane r. ŠkvorcSchaffhausen, 26. rujna 2020.

IVAN PETROVIĆ i MAGDALENA R. TERZIĆZagreb, Hrvatska, 24. srpnja 2020.

Korizmena akcija 2020. Pomoć djeci s posebnim potrebama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini

Kao i do sada, u posljednjih nekoliko godina, i ove smo godine korizme-

nom akcijom željeli pomoći djeci s po-sebnim potrebama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Uvijek želimo pomoći oni-ma kojima do sada nismo pomagali. Želja nam je biti tiha, mala pomoć onima koji su se rodili s poteškoćama i bolesni, tako žive i tako uglavnom prožive svoj život. Posebno nam je stalo da njihovi roditelji i njegovatelji osjete da nisu sami u svojim poteškoćama nego da dragi Bog uvijek potiče i nadahnjuje nas kršćane da im bu-demo blizu otvorenim srcem i djelatnom ljubavlju.U ovoj godini htjeli smo pomoći usta-novama koje pomažu djeci u Hrvatskoj: Rehabilitacijskom centru Zlatni cekin u Slavonskom Brodu te Društvu osoba s in-validitetom Zvjezdice u Gunji i u Belom Manastiru.U Bosni i Hercegovini htjeli smo pomo-ći Udruzi Nada u Tomislavgradu i Udru-zi Cvijet u Čapljini. Ovom akcijom htjeli smo iskazati ljubav i dobrotu i Centru za djecu s posebnim potrebama koji vodi Ca-ritas Srijemske biskupije.Ova situacija s koronom pokušala nas je zaustaviti u treću korizmenu nedjelju. Sve je stalo i bilo zatvoreno. Ali ljubav se ne može stopirati. Stari su znali reći: Ako se hoće, nađe se i načina da se nešto ostvari.Iako nismo mogli slaviti svete mise zajed-no niti imati korizmene juhe, akcija nije propala nego se nastavila na drugačiji na-čin i završili smo je u mjesecu rujnu. Vjer-nici su nam se sami javljali i sudjelovali podržavajući akciju svojim prilozima koje su nam dostavljali na razne načine. Prikupili smo 22.678 FR, a sve spomenute ustanove dobivaju po 3.780 FR.Hvala svima koji su se odazivali te svojom ljubavlju i darežljivošću pomogli da ova akcija ne propadne iako nas je korona po-kušala zaustaviti.

Proslava sv. Franje Asiškog Arbon, 3. listopada 2020. u 19.00Münsterlingen, 4. listopada 2020. u 9.30 Frauenfeld, 4. listopada 2020. u 11.45 Schaffhausen, 4. listopada 2020. u 17.30

Listopad – molitva i pomoć misijamaU listopadu molimo za misije i misionare. Ove godine Misijska nedjelja je 18. listopada. Svoje novčane priloge poslat ćemo misiona-ru franjevcu kapucinu fra Ivici Vrbiću, koji djeluje u Boliviji. Svoje priloge možete dati u kolekti, misionaru ili uplatiti na naš bankovni račun s naznakom: ZA MISIJE.Naš račun u banci: Kroatische Katholische Mission, Kloesterliweg 7, 8500 FrauenfeldKonto: 80-500-4 Credit Suisse AGIBAN CH53 0483 5066 1728 9100 0 Rad ovoga misionara možete pratiti na facebooku: Ivica Vrbić. Hvala vam svima na vašim darovima za misije.

Dan kruhaSchaffhausen, nedjelja 25. listopada 2020. u 17.30 sati – zahvala dragom Bogu za kruh i sve plodove Zemlje i ljudskog rada.

Dan narodaFrauenfeld, 7. studenog 2020. u 17.30 satiKreuzlingen, 8. studenog 2020. u 10.30 satiSchaffhausen – ove godine neće biti. Prebacu-je se na sljedeću godinu (jesen).

Nikolinjska slavljaArbon, 28. studenog 2020. u 17 satiSchaffhausen (u crkvi), 5. prosinca 2020. u 17 satiFrauenfeld, 12. prosinca 2020. u 19 sati

Zornice u došašćuSchaffhausen: 3. (četvrtak), 9., 16. i 23. 12. (srijedom) u 6.00 Frauenfeld: 4.12. (petak), u 6.00

Vjeronauk za djecuVjeronauk se održava u sklopu Hrvatske na-stave u Kreuzlingenu i Schaffhausenu u dogo-voru s učiteljicama.

Telefonski pozivi !U svom mobitelu imam brojeve svih vjerni-ka naše Misije koji su me ikada kontaktirali. Imam i puno brojeva vjernika drugih misija. Ako me netko zove na mobitel više puta, a ja se ne javljam, onda je to znak da taj broj ne-mam u svom mobitelu. Budući da živimo u zemlji u kojoj mnogi gnjave i dave pozivima za razne reklame i slično, molim one koji me zovu, a ja im ne odgovaram, da mi pošalju poruku i da se tako predstave, a ja ću ih na-zvati čim budem mogao.Doživio sam neugodnosti, čak i napad od nekih ljudi kao da ne želim odgovoriti na te-lefonski poziv. Hvala vam na razumijevanju.

Bolesnici doma i u bolniciJavite misionaru kada je netko bolestan, bilo da je doma, u bolnici ili u staračkom domu. Posjetit ću bolesnika čim prije budem mogao. Neki boluju, a misionar ne zna, a možda se pitaju zašto ih ne posjetim. Rado ću posjetiti bolesnike. Ako je netko bolestan i ne može doći u crkvu na ispovijed, samo pozovite i dolazim doma, u bolnicu ili u starački dom.

Posebna vrijednost ove naše akcije, kao uostalom i dosadašnjih godina, jest to što nijedna ustanova za djecu s posebnim po-trebama nije od nas tražila pomoć nego smo mi preko svojih vjernika njih «pro-našli» na prostoru Hrvatske i Bosne i Her-cegovine i odlučili biti uz njih da bi tako naša ljubav imala još znakovitiju snagu i djelovanje. Želja nam je i ubuduće biti s onima kojima je najteže, koji su rođeni bolesni ili s poteškoćama koje ih prate do kraja života. Želimo i dalje vjerovati i ži-vjeti djelujući po Isusovoj riječi: «Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!» – Mt 25, 40.

15. Dan misijskog zajedništva – Rheinau 2020.

Došao je još jedan Dan zajedništva naše Misije – hodočašće Gospi na

otočić Rheinau. Ove godine bilo je to u nedjelju 6. rujna. Zbog situacije s koro-nom mislili smo slaviti dvije sv. Mise, jed-nu poslije druge, ali sakristanka u svetištu nam je omogućila da dio vjernika može stajati iza oltara, ako bude trebalo. Sabralo se lijepo mnoštvo vjernika, a dvadesetak vjernica došle su pješice. Slavili smo sv. Misu te imali kratko klanjanje i blagoslov s Presvetim. Predali smo Bogu i Gospi svoje živote i svoje dane koji su ispred nas.Nakon sv. Mise imali smo druženje u sa-mostanskom vrtu uz kavu, kolač i piće te uz taktove domoljubnih i drugih prigod-nih pjesama zajedno ostali dugo nakon sv. Mise.Vrijedni članovi Misijskog vijeća i ostali suradnici dali su sve od sebe da nam i ovaj put bude lijepo iako je ove godine sve bilo posebno i drugačije. I vrijeme nas je lijepo poslužilo i sve nam je išlo u prilog. Korona oko nas, a u srcu ljubav i dobrota te želja da slavimo Boga i Gospu svojim životom, svojim djelima i zajedništvom.

Život ne može stati u brojke, ali opet se moramo poslužiti brojkama kao okvirom koji nosi platno životnog por-treta. Ana se rodila 28.3. 1936. u Tepljuhu kod Siverića, u Hrvatskoj. Mlada je otišla «trbuhom za kruhom», a

u Njemačkoj je radila od 1966. S Josipom se vjenčala 28. 12. 1969., a 1970. prešli su u Švi-carsku te živjeli i radili u Schaffhausenu. Kćer jedinicu Elviru rodila je u Šibeniku. Ana je otišla u mirovinu 1993.Posljednju godinu života posebno je teško bo-lovala. Preminula je 5. rujna 2020. u Schaffha-usenu, a pokopana je u Parčiću, kod Drniša. Obitelj zahvaljuje svima koji su bili s Anom i s njima u ovoj posljednjoj patničkoj godini nje-zina života. Ožalošćeni: muž Josip, kći Elvira, zet Ignacio, unučad Valentina, Josip, Ante i Antonija, praunuke Marta i Maša.Pokoj vječni daruj joj, Gospodine!

Vjenčanja

†Ana Sikavica 1936. – 2020.

naši pokojnici

Bog nam je darovao lijep dan i susret pre-pun lijepih sadržaja, a i mi smo uzvratili darivanjem – i ovaj put darovali smo svoje priloge za djecu s posebnim potrebama u sklopu naše Korizmene akcije koju smo polako privodili kraju. Skupili smo 2.860 FR i pridodali ih Korizmenoj akciji. Hvala lijepa svima koji su taj dan bili s nama, fizički i duhovno. Htjeli smo na po-seban način biti sa svima povezani u duhu i molitvi kad već nije moguće da budemo fizički zajedno.Hvala članovima Misijskog vijeća i svim drugim suradnicima koji su nam za ovo hodočašće bili na raspolaganju svojom dobrotom i svojim uslugama. Hvala za ko-lače i kruh koje su pripravile vrijedne ruke i srca naših domaćica. Hvala voditelju Zbora, Matiji Murku, koji se potrudio i unatoč obvezama ovaj dan bio s nama i sa Zborom te su sviranjem i pjevanjem obogatili naše liturgijsko dru-ženje.Hvala svima! Neka nam bude radost i čast što služimo Bogu i jedni drugima i što će djeca s posebnim potrebama osjetiti našu ljubav.

HODOČAŠĆA U 2021. GODINI Ako bude moguće organizirati hodočašća, biti će obavijesti u Movisu, na www.hkm-frauenfeld.ch ili na Facebooku: www.facebook.com/HKMThurgauSchaffhausen.

Misijska kronika

MISIJA AARGAUHrvatska katolička misija Bahnhofplatz 1, 5400 Baden, Telefon: 062 822 04 74; Faks: 062 822 57 75Natel: 079 819 87 15E-Mail: niko.leutar@kathaargau.chwww.hkm-aargau.chMisionar: fra Niko LeutarSuradnici: Mario Lovrić i Sanja Nevistić Slavka Minarski (orguljašica i vod. zborova)

■ Raspored misa

■ AARAU/ BUCHS: crkva sv. Ivana, Bühl- strasse 8, svake nedjelje u 9.00■ WETTINGEN: crkva sv. Ante, Zentral-strasse 59, svake nedjelje u 12.30 sati, te krunica i sv. misa svakog prvog i trećeg četvrtka u mjesecu u 19.30 u kapeli, a sva-kog četvrtka krunica u 19.30■ MENZIKEN: crkva sv. Ane, Mühlebühl-strasse 5, svake 2. i 4. nedjelje u 16.00 sati.■ ZOFINGEN: crkva Krista Kralja, Mü-hlethalstrasse 15, svake 1. 3. i 5. nedjelje u mjesecu u 16.00■ RHEINFELDEN: crkva sv. Josipa, Her-mann-Keller-Strasse 10, svake 4. subote u mjesecu u 17.45■ BAD ZURZACH: crkva sv. Verene, Haupt- strasse 42, prva subota u mjesecima: veljača, ožujak, svibanj, lipanj, rujan, listopad i studeni - u 18.00 krunica, a u 18.30 sv. misa■ OBERENTFELDEN: crkva sv. Martina, Erlenweg 5, svakog petka krunica u 19.30 sati, a 1. i 3. petka krunica i sv. misa, te sva-kog 1. petka klanjanje Presvetom.

†Jela Rebac 1937. – 2020.

†Mijo Jelović 1966. – 2020.

naši pokojnici

MOVIS • 3/200 • rujan • 2020 2322 MOVIS 3/200 • rujan • 2020

Misijska kronika

Kršteni u Misiji

Jela je rođena u Ključu 26. 12. 1937. od roditelja Nikole i Ma-rije r. Šarić. Otac Nikola je bio domobranski časnik i svaki trag mu se gubi u Blajburgu. Majka Marija ostaje sama sa dvoje djece, Danom i Jelom. Osnovnu i nižu realnu gimna-

ziju završava u Ključu. Udaje se 1957. godine za Domagoja Rebca s kojim dobiva djecu: Irenu, Emiliju, te sina Tomislava. Cijeli radni vijek je provela u Ključu, u ključkoj općini u katastar-skom uredu.Voljela je kuhati, posebno kolače i dočekivati prijatelje, djecu i unuke. Posebna stras joj je bilo cvijeće. Gotovo nitko nije imao ljepše ure-đen balkon. U Švicarsku dolazi početkom rata 1991. godine. Stanovala je u Telliu – Aarau. Umrla je, opremljena svetim sakramentima, 2. rujna 2020 u Kantonspitalu Aarau.Za svakoga je imala samo riječi ohrabrenja i svima je bila na usluzi. Mi djeca, ne bismo mo-gli poželjeti bolju majku, a unuci bolju baku. Zahvalni smo joj za sve i ostat će u našim srci-ma. Volimo te mama i bako.Počivaj u miru Božjem!

Mijo je rođen 31. listopada 1966. godine u Gučoj Gori kod Travnika, od oca Mirka i majke Jelene r. Selak. Sklopio je brak 1988. godine s Draga-nom Pranješ. U Švicarsku je došao 1993. godine i ostao do svoje iznenadne smrti 2. kolo-

voza 2020. koja ga je snašla u rodnom kraju. Sahranjen je na mjesnom groblju. Ožalošćeni supruga Dragana, sin Bruno, sestra Marina i mnogobrojna rodbina.Obitelji iskrena sućut.Pokoj vječni daruj mu Gospodine! Počivao u miru Božjem!

Leon Cakalin, sin Kristiana i Marine r. Marić, (Zezwil), 20. lipnja 2020. u MenzikenuAlissia Karadža, kći Jure i Jessice r. Yavuz, (Neuenhof), 20. lipnja 2020. u WettingenuDalija Šapina, kći Zlatana i Ivane r. Blažević, (Zofingen), 20. lipnja 2020. u Bad ZurzachuTiago Fran Volić, sin Roberta i Antonie r. Kuna, (Zug), 27. lipnja 2020. u ZofingenuClara Paradžik, kći Ante i Magdalene r. Tunjić, (Rheinfelden), 27. lipnja 2020. u RhienfeldenuMaria Ćuk, kći Ante i Dajane r. Kesten, (Aarau Rohr), 4. srpnja 2020. u AarauValentino Miloš, sin Sandra i Marijane r. Mikulić, (Niedergösgen), 4. srpnja 2020. u BuchsuRafael Šimić, sin Ive i Paule r. Marić, (Döttingen), 18. srpnja 2020. u LeuggernuKarlo Martić, sin Srđana i Ivane r. Jukić, (Stetten), 15. kolovoza 2020. u Stettenu AGMariano Karadža, sin Domagoja i Vesne r. Rašo, (Neuenhof), 5. rujna 2020. u WettingenuMihael Cisarik, sin Martina i Magdalene r. Muhur, (Bellikon), 5. rujna 2020. u BellikonuLuka Pušeljić, sin Katarine Pušeljić, (Buchs), 12. rujna 2020. u BuchsuAna Marija Stjepanvić, kći Ante i Marine r. Erceg, (Niederlenz), 13. rujna 2020. u WettingenuIva Ćuk, kći Ivana i Kristine r. Jelović, (Aarau – Rohr), 19. rujna 2020. u AarauBože Džolan, sin Ivice i Kristine r. Džolan, (Reinach), 19. rujna 2020. u AarauTeo Tepeš, sin Nikole i Matee r. Marić, (Spreitenbach), 19. rujna 2020. u Spreitenbachu

IVAN DUKIĆ i ANA BOŽINOVIĆ, 1. kolovoza 2020. u Hrvacama (Sinj)ANTE IVANČIĆ i MARIJA ČULO, 8. kolovoza 2020. u Grabovici (Tomislavgrad)ANDREAS ĆORIĆ i MARIJA JONJIĆ, 2. kolovoza 2020. u Vrpolju (Šibenik)

Bračni jubilarciU nedjelju, 25. listopada 2020. godine, na svim svetim misama, na poseban način molit ćemo i blagosloviti sve one koji u ovoj godini slave svoju obljetnicu braka. Molim ih da se prijave kod misionara zbog organizacije.

Svi Sveti i Dušni danSveta misa na Sve Svete 1. 11. 2020. slavit će se u Buchsu, Wettingenu i u Zofingenu po nedjeljnom rasporedu, a na Dušni dan 2. 11. 2020. u Buchsu u 19 sati.

NikolinjePrema sadašnjoj epidemiološkoj situaciji ne-ćemo biti u mogućnosti organizirati i provesti proslavu Nikolinja kakvu smo zadnjih godina prakticirali. Na jedan skromniji i jednostav-niji način ćemo djecu uveseliti.

BOŽIĆNE ISPOVIJEDIMenziken, 2. 12. 2020. od 17.30 do 19.30Buchs, 9. 12. 2020. od 16.30 do 19.30Wettingen, 14. 12. 2020. od 16.30 do 19.30Zofingen, 17. 12. 2020. od 17.30 do 19.30 Rheinfelden, 19. 12. 2020. od 17.45 do 19.15

MISE ZORNICE U DOŠAŠĆUSrijedom - 2., 9., 16. i 23. prosinca 2020. u 6.30 u Buchsu Petkom - 4., 11., i 18. prosinca 2020. u 6.30 u Wettingenu

Važniji termini u 2021. godini

Sveta krizma 2021.Sveta krizma predviđena je u subotu 5. lip-nja 2021. godine u 11 sati u crkvi svetog Ante u Wettinggenu. Kandidati za krizmu već se pripremaju vjeronaučnom obukom za ovaj veliki dan.

Prva pričest 2021.Prva sveta pričest je predviđena 22. svibnja 2021. godine u crkvi svetoga Petra i Pavla u Aarau u 11 sati. Molim roditelje koji žele da im dijete bude poučeno na materinskom jeziku i pripremljeno za Prvu svetu pričest i ispovijed, da popune prijavnice koje mogu podići kod misionara. Kandidati su djeca tre-ćeg razreda osnovne škole.

Proslavu 25-te obljetnice Misije kao i 26. zavjetno hodočašća sv. Vereni u Bad Zurzach - zbog trenutne situacije i epidemiloških mjera nismo u mogućnosti proslaviti na način kakav smo predvidjeli. Bit će prigoda, ako Bog da, za proslave i druženja u kršćanskom duhu.

ZahvalaZa vrijeme ljetnog odmora u našoj Misiji u zamjeni je bio fra Miro Jelečević, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Fra Miri iskreno zahvaljujem!

Raspored održavanja vjeronauka za prvopri-česnike i krizmanike (župna kateheza):

Baden, srijedom, u prostorijama Misije (Bahnhofplatz 1) od 14 do 15 sati – prvopričesnici, a od 15 do 16 sati – krizmaniciAarau, srijedom, u prostorijama Misije (Laurenzenvorstadt 71) od 17 do 18 sati – prvopričesnici, a od 18 do 19 sati - krizmanici

Vjeronauk nedjeljom prije ili poslije svete mise – za svu djecu

Buchs, 1.–9. razred (dvije skupine), 1. i 3. nedjelja u mjesecu od 10.00 do 10.45 sati Wettingen, 1.– 9. razred (dvije skupine), 2. i 4. nedjelja u mjesecu od 11.15 do 12 sati Menziken, svi, 2. i 4. nedjelja u mjesecu od 17 do 18 sati Zofingen, svi, 1. i 3. nedjelja u mjesecu od 17 do 18 sati

Velika Gospa

Na Veliku Gospu, Marijino Uznesenje na Nebo, svetu misu smo slavili u Gospinom

svetištu u Leuggernu, 15.8.2020. u večernjim satima. Veliki broj vjernika koji se okupio mo-lio se Gospi, našoj Majci. Tom prigodom bio je prisutaan i novinar lokalnih novina koji je napisao vrlo lijep članak o našem susretu i na-šoj Misiji.

Prva sveta pričestOvogodišnju Prvu svetu pričest proslavili smo u subotu 19. rujna 2020. godine u Aarau. U

lijepom ambijentu, prekrasnom danu, odličnom raspoloženju 17 tero razdragane dijece, koja su se zaista istinski i srcem pripremili za ovaj veliki svoj dan, primilo je Isusa u svoju dušu, u svoje srce. Pjevali su nam naši zborovi mladih i djece.Imena ovogodišnjih prvopričesnika:Babić Jelena; Barać David; Bilješko Karlo; Ćuk Sara; Džolan Katarina; Grgić Lea; Jazvić Luka; Kelčić Luisa; Kovač Kristiano; Kovačević Matea; Marić Anđela; Marić Fabijen; Pavić David; Pavlović Lorena; Šišić Ana-Marija; Šoprek Elena; Vukadin Anna.

Mala Gospa Leuggern, 8. 9. 2020.

Mala Gospa – Gospin rođendan

Na blagadan Male Gospe, rođenja Blažene Djevice Marije, 8. rujna 2020., hodočasti-

li smo Gospi u Leuggern. U večernjim satima molili smo krunicu, slavili svetu misu i u pro-cesiji izmolili po sedam Očenaša, Zdravo Ma-rijo i Slava Ocu. No, ovaj put se jedna skupina hodočasnika uputila pješice iz Aarau, ispred Crkve sv. Petra i Pavla, a druga skupina iz Wettingena ispred crkve sv. Ante. Bilo je četrdesetak hrabrih hodočasnika-pješaka.

Hodočasnici «pješaci» iz Aaraua i Wettingena u Gospinoj špilji u Leuggernu.

Misijski Kalendar

Vjenčanja

FotozapisFotozapis

U nedjelju, 13. rujna 2020. u crkvi Sv. Ante u Wettingenu, primili smo u Zajednicu

krštenih Anu Mariju Stjepanović. Ana Marija je peto dijete u obitelji Ante i Marine Stjepa-nović. Čestitamo, i zazivamo na sve njih Božji blagoslov.

foto

: sib

ylle l

ovric

sepp

foto

: sib

ylle l

ovric

sepp

Hrvatska katolička misijaLandhausstrasse 15, 6340 BaarTelefon: +41 767 71 43Fax: +41 41 767 71 44E-Mail: hkm@zg.kath.chMisionar: fra Slavko AntunovićLanggasse 18, 6340 BaarTelefon: +41 41 763 11 86Natel: +41 79 939 13 93 E-Mail: slavko.antun@gmail.comSuradnica: s. Zdenka ĆavarUredno vrijeme: utorkom i petkom od10.00 do 12.00 i od 15.00 do 17.00 sati. Ostalim danima prema dogovoru.

■ Raspored misa

■ ZUG: Pfarrkirche - Gut Hirt, Baarerstr. 62, svake nedjelje u 11.00 sati.■ ALTDORF: kapelica sv. Josipa, Missionshaus, St. Josefs-Weg 15, svake 1. i 3. nedjelje u mje-secu u 17.00 sati.■ PFÄFFIKON: Pfarrkirche, Mühlematte 3, svake 2. i 4. nedjelje u mjesecu u 14.30 sati.■ SCHWYZ: Kapuzinerkirche, Herrengasse 33, svake 2. i 4. subote u mjesecu u 17.00 sati. ■ EINSIEDELN: svake 1. subote u mjesecu u 18.00 sati.

MISIJA ZUG

† Ante Rezić 1942. – 2020.

naši pokojnici

MOVIS • 3/200 • rujan • 2020 2524 MOVIS 3/200 • rujan • 2020

Misijski Kalendar

Roden je 24.2.1942. godine u Crncu - Široki Brijeg u kršo-vitoj Hercegovini u brojnoj obitelji Stanka i Mare Rezić. Svoje djetinjstvo proveo je s braćom Vladom i Gojkom i sestrama Milom, Verom, Blagicom i Darinkom. U Cr-

kveni brak stupa sa svojom Drinom 2. siječnja 1967. Dragi Bog im je podario tri sina Ivu, Da-nijela i Branimira.Ante je došao u Švicarsku 24.2.1968. u Küssnacht am Rigi, zapošljava se u Schilliger Holz Haltikon. Njegova supruga Drina dolazi za njim samo godinu dana poslije. 1974 skupa odlaze u Kanton Zug u Inwil/Baar, gdje se Ante zapošljava u Gysi, Baar i tamo ostaje 33 godine sve do svoje zaslužene mirovine.Ante je bio dugogodišnji član Hrvatske Kulturne zajednice, aktivno je sudjelovao i u drugim hrvat-skim udrugama. Nije bilo nedjelje da nije posjetio svaku svetu Misu kako ovdje tako i u Domovini.Uvijek vedar, nasmijan i jako vrijedan kakvog ga svi pamtimo, nakon cijelog dana provede-nog na radnom mjestu, odlazio bi u svoj Schre-bergarten i tamo uživao svoj mir. Tako je bilo i pri povratku iz Švicarske u svoju rodnu grudu u proljeće 2007. I dalje je radio i sadio u svojem vrtu i za to nikada nije bio umoran.Od srca je volio svoje tri unuke Tinu, Leu i Ju-liu kojima je ispunjavao svaku želju. Bio je sa njima na Krštenju, Prvoj pričesti i Krizmi, ništa nije propustio, rado je dolazio u Švicarsku zbog njih. I one su njega posjećivale svako ljetno fe-rie u svojoj domovini u Hercegovini.Nažalost više neće biti tako, u četvrtak 14. svib-nja 2020. nakon kraće bolesti u svojoj 79. godi-ni života, primivši sakrament umirućih, blago je u Gospodinu zauvijek preminuo.Sahranjen je u rimokatoličkom groblju Vuletica u Donjem Crncu -Široki Brijeg u Hercegovini.Pokoj vječni daruj mu, Gospodine.Počivao u miru Božjem, naš dragi Ante.

Svi Sveti – raspored svetih misaSvetkovina je ove godine nedjeljom, pa su svete mise redovito, dakle: Zug, u 11.00 satiAltdorf, u 17.00 sati Lachen (Riedkapelle), u 14.30 sati

Božićni raspored ispovijediZug, 10.12.2020. (Gut Hirt) od 16.30 do 19.30 satiSchwyz, 12.12.2020. u 15.30 satiPfäffikon i Einsiedeln, 13.12.2020. u 14.00 satiAltdorf, 13.12.2020. u 16.00 sati

Božićni raspored svetih misa

Badnjak, 24.12.2020.Lachen (Riedkapelle), 19.30 satiBrunnen (St. Theresienkirche) 22.00 sataBaar (St. Martin), 00.30 sati

Božić, 25.12.2020.Zug (Gut Hirt), u 11.00 sati

Sv. Stjepan Prvomučenik 26.12.2020.Zug (Gut Hirt), u 11.00 sati

Sv. Obitelj 27.12.2020.Zug (Gut Hirt), 11.00 sati

Nova godina – Marija Bogorodica 1.1.2021.Zug (Gut Hirt), u 11.00 sati

Nedjelja 3.1. 2021. Zug (Gut Hirt), u 11.00 sati i Altdorf u 17.00 sati (sa blagoslovom soli i vode)

Subota 9.1.2021.Schwyz, u 17.00 sati (sa blagoslovom soli i vode)

Nedjelja - Krštenje Isusovo 10.01.2021. Zug (Gut Hirt), u 11.00 sati i Pfäffikon u 14.30 sati (sa blagoslovom soli i vode)

Proslava NikolinjaProslava Nikolinja 29. studenog 2020. u Zugu (Gut Hirt), sveta misa u 11.00 sati i poslije mise doček sv. Nikole. Ovo je za cijelu misiju, a ako bude i na drugim mjestima objaviti ćemo na vrijeme.

«Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.»

Ovaj odlomak iz Evanđelja dobro je odogovarao kao moto našeg tradi-

cionalnog misijskog hodočašća Gospi u Einsiedeln, koje se ove godine, unatoč svim okolnostima oko pandemije, održalo 5. rujna 2020. godine. No, naravno nas je kao svake godine bilo daleko više od dvo-jice ili trojice. Za 24 vjernika iz Pfäffikona i 10 vjernika iz Zuga (još dvoje se pridružilo na putu) hodočašće je počelo već prije podne, od-nosno u ranim jutarnjim satima. Pod vre-menskim uvjetima koji nisu mogli biti bo-lji, ove dvije skupine uputile su se radosnih srdaca pješice ka Einsiedelnu, gdje su na vrijeme i stigle u posljepodvnevnim satima, kako bi sa svim ostalim vjernicima proveli divnu večer uz molitvu i razmatranje.U 17 sati slijedio je Put Križa uz Kalvariju koji su predvodili fra Slavko i s. Zdenka uz pomoć mnogih vjernika koji su, kao svake godine, čitali razmatranja na svih 14 postaja.

Nakon Puta Križa vjernici su se uputuli u Jugendkirche, gdje je u 19 sati počela sveta misa u čijoj je propovijedi fra Slavko među ostalim istaknuo važnost zajedništva, bilo u misijskoj zajednici ili obitelji. Poseban trenutak za našu dragu slavljeni-cu, ali i za sve prisutne vjernike, dogodio se na kraju svete mise, kada je fra Slavko objavio da naša s. Zdenka slavi punih 50 godina redovništva (od toga 19 godina u misiji Zug). Predivnim stihovima hvale, drage mlade dvjevojke, Barbara i Mihaela, uručile su s. Zdenki dar, a nakon toga je uslijedio pljesak svih vjernika. Hvala ti za sve, draga sestro!S molitvom da će ove okolnosti uskoro proći, tako da ćemo moći ovaj jedinstveni događaj u godini održati pod normalnim uvjetima, već sada sa veseljem najavljuje-mo da će sljedeće misijsko hodočašće biti u subotu, 4. rujna 2021. godine. (I.M.)

Franka Gavrić, kći Tome Gavrića i Antonije rođ. Čolić, 13. lipnja 2020. u Sisikonu (St. Josef)Matija Duvnjak, sin Ante Duvnjaka i Martina rođ. Kolenda, 27. lipnja 2020. u Zugu (Gut Hirt)Emilija Vukobratović, kći Mihaela Vukobra-tovića i Veronike rođ. Rusan, 27. lipnja 2020. u Zugu (Gut Hirt)Klara Karešin, kći Darka Karešina i Monike rođ. Markić, 28. lipnja 2020. u Pfäffikonu SZ Mia Crnjac, kći Zlatka Crnjca i Lidije rođ. Zeljko. 4. srpnja 2020. u Rischu St. Verena KapelleSara Vukadin, kći Ilije Vukadina i Ivana rođ. Galić, 11. srpnja 2020. u Zugu (Gut Hirt)Patrik Vukadin, sin Ivana Vukadina i Maje rođ. Čosić, 11. srpnja 2020. u Zugu (Gut Hirt)Fran Glavina, sin Davida Glavine i Marije rođ. Pavković, 29. kolovoza 2020. u Pfäffikonu SZ Lea Kesedžić, kći Kristiana Kesedžića i Monike rođ. Medukić, 6. rujna 2020. u Zugu (Gut Hirt)Božo Brnada, sin Zorana Brnade i Gabriele rođ. Ivoš, 19. rujna 2020. u Inwilu (St. Thomas)

Kršteni u Misiji

Napomena! S obzirom na vrijeme u kojem živimo nada-mo se i vjerujemo da će se sva slavlja i svete mise moći održati kako je navedeno. Svaku promjenu na vrijeme ćemo objaviti s oltara. Možda će biti najteže organizirati proslavu Nikolinja po ovim važećim mjerama i pro-pisima, ali ćemo vidjeti kako i na koji način. Uvjeren sam da se neće dogoditi s prosla-vom Božića kao s Uskrsom ove godine koji nismo proslavili u crkvama sa svetim misa-ma i obredima.I božićna ispovijed u Zugu nije na svetkovi-nu Bez. Zač. BDM kao obično nego radnim danom 10. prosinca od 16,30 do 19,30 tako da više svećenika može biti na raspolaganju duže vrijeme svima koji se žele ispovijediti. Poželjno je da taj dan dođu u Zug na ispovi-jed i iz drugih mjesta koji to mogu, iako će i na tim mjestima biti ispovijed kao i do sada.

Zavjetno hodočašće Misije Zug Gospi u Einsiedeln 5. rujna 2020.

Misijska kronika

Od 4. listopada 2020. godinedvije svete mise u Zugu

Dvije sv. mise u Zugu (Gut Hirt) u 11.00 i 12.00 sati slaviti ćemo od 4. listopada 2020.Nedjeljom i svetkovinom iz svima poznatih razloga slavit ćemo dvije svete mise jednu iza druge u crkvi Gut Hirt u Zugu i to u 11.00 sati kao i do sada i u 12.00 sati. Ipak četvrte nedjelje u mjesecu imat ćemo samo misu u 11.00 sati zbog zauzetosti crkve u 12.00 sati. Na sv. misu u 11.00 sati neka dolaze vjernici iz Baara i Zuga, a u 12.00 sati iz svih ostalih dijelova misije. Raspored svetih mise na drugim mjestima (Pffäfikon, Schwyz, Altdorf, Einsiedeln) ostaje isti kao i do sada.

Hodočasnici pješaci iz Zuga

Hodočasnici pješaci iz Pfäffikona

Važni datumi u 2021. godini

Tečaj priprave za brak Baar, Landhausstrasse 15,24. i 25. veljače 2021.

Duhovna obnova u Misiji Zug (Gut Hirt), 26., 27 i 28. veljače 2021.

Prva pričest Zug (Gut Hirt), 18. travnja 2021.

Sv. krizma 29. svibnja 2021. – prema broju krizmanika odredit ćemo na vrijeme mjesto i crkvu u ko-joj ćemo slaviti sv. krizmu.

Svetu misu smo slavili u Jugendkirche

Hrvatska katolička misijaAl Mai 18, 6528 CamorinoTelefon: 091 840 23 06Mobilni: 079 203 92 40E-Mail: hkmticino@gmail.comwww.hkm-ticino.ch

Misionar: fra Slaven Mijatović

■ Raspored misa

■ ASCONA: crkva u Collegio Papio, svake nedjelje u 9.30 sati■ BIASCA: Chiesa parrocchiale, svake nedjelje u 11.30 sati■ GIUBIASCO: Chiesa san Giobbe, svake nedjelje u 13.00 i svakog I. petka u 19.00 sati■ LOCARNO: Chiesa Nuova, via Cittadella 17, svakog četvrtka u 19.00 sati■ LUGANO: S. Lucia, Massagno, svake subo-te u 19.00 sati

MISIJA TICINO

† Marko Kesten 1934. – 2020.

naši pokojnici

† Ljubica Rajkovačić 1934. – 2020.

MOVIS • 3/200 • rujan • 2020 2726 MOVIS 3/200 • rujan • 2020

Marko Kesten rođen je 26.7.1934. godine u Donjim Krčevinama, okrug Travnik, BiH, od oca Adama i majke Jele Kesten. Djetinjstvo i mla-dost proveo je u svom rod-nom kraju. Godine 1971. do-lazi u Švicarsku, u Ticino. Sa

suprugom Blaženkom (vjenčani 18.12.1957.) rodio je četvero djece: sin Ivo, kćeri Mara, Milica i Kata. Preminuo je 30.3.2020. godine. Sahranjen je u Zadru, u Hrvatskoj. Za njim tu-guju, pored supruge i djece, i zetovi i unučad.Marka ćemo se sjećati po dvije velike vrednote. Prvo bio je snažan čovjek, a onda i veliki rad-nik. Svi koji su ga poznavali govore o njegovoj odanosti radu. Marljiv i vjeran radnik, to je bio Marko. A onda iz te marljivosti, iz radom svo-jih ruku – brinuo se za svoju obitelj. Druga vrednota koja je krasila Marka jest nje-gova vjernost crkvi, molitvenom i sakramental-nom životu. Redovito i nepogrešivo prisustvo-vao je nedjeljnim slavljima sv. Mise – redovito i pobožno primajući svete sakramente. Neka mu dragi Bog podari vječni mir i pokoj.

Ljubica je rođena 1949. go-dine a preminula ove, 2020. godine. Dakle u 71. godini života. Rođena je u Odžaku – Posavina, BiH. Već u ranoj mladosti, sa svojim mužem Tomom doselila se u Nje-mačku, 1970. godine. Tu im

se rodilo i dvoje djece Klaudia i Ljiljana, Ma-rijana je pak rođena u Odžaku. Tri kćeri, koje će roditi po troje djece – tako da su Ljubica i Tomo imali devetoro unučadi. Godine 1985. Tomo i Ljubica odlučili su se vra-titi u svoju rodnu Posavinu, jer su čežnjom i ljubavlju oboje bili vezani za svoju rodnu gru-du. Ratne neprilike natjerale su ih ponovno na odlazak, tako da su se u ranim devedese-tima zatekli u Švicarskoj. Ljubica je preminula upravo u Ticinu, u Švicarskoj 22. 3. 2020. sa posljednjom željom izraženoj kćerci Klaudiji – da bude pokopana u rodnoj Posavini. Tako se i dogodilo, njeni posmrtni ostaci prenešeni su i pokopani u Bosni i Hercegovini, u njenoj Posavini, 4. srpnja 2020. godine. Pokojna Ljubica je s puno ljubavi, sa svojim mužem Tomom gradila svoje obiteljsko gni-jezdo. Tako su i djecu odgajali u ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Kćerke su sa svojim obite-ljima neizmjerno zahvalne svojim roditeljima koji se nisu štedjeli pomoći u odgajanju i podi-zanju djece – unučadi. Po toj ljubavi – neka ostane upamćena kao majka i baka, draga žena svima koji su je poznavali. Počivala u miru Božjemu.

Obiteljima naših pokojnika HKM Ticino izražava iskrenu sućut.

Ako ove neprilike oko korone dopuste – tada bismo imali i veliku Božićnu ispovi-jed i sv. Mise po uobičajenom rasporedu. Ako pak bude kakvih promjena – tada ćemo javiti o promjeni rasporeda.

RASPORED ISPOVIJEDI ZA BOŽIĆ

UTORAK, 8.12.2020. Ascona, u 18 sati

SRIJEDA, 9.12.2020.Lugano - Massagno, u 18 sati

ČETVRTAK , 10.12.2020. Locarno, u 18 sati

PETAK, 11.12.2020.Giubiasco, u 18 sati

SUBOTA, 12.12.2020.Lugano, u 18 sati

NEDJELJA, 13.12.2020.Ascona, u 8.30

A u svim mjestima sv. Ispovijed prije Mise.

SV. FRANJO ASIŠKI Svetac koji usavršava odnose

Idemo ususret svetom Franji Asiškom – svecu čije vrijeme dolazi ili svecu kojega je vrijeme pregazilo? Niti jedno

niti drugo. Sveti je Franjo svetac koji osta-je. Slavi se 4. listopada. Ali dan prije, tre-ćeg listopada, slavi se preminuće sv. Fra-nje. Tranzitus. Odnos svetog Franje prema smrti – odnos prema prirodi, odnos prema

Bogu i prema bližnjemu čine ovog sveca svecem svih vremena i prostora. Rođen je Italiji, Umbriji, u Asizu 1181-82. g. Sin je trgovca i pobožne majke. U mladosti htio je postići slavu – kao vitez, ali njegove ratne avanture završavale su vrlo neslavno. Spoznao je u tim svojim lutanjima drugačiji put u životu. Promi-jenio je svoj način razmišljanja o sebi, o svijetu – obratio se. Počeo je živjeti dru-gačije. Njegov su život prepoznali i drugi, slični njemu, te mu se pridružili. Da bi bili priznati unutar Katoličke crkve morali su imati pravilo. Nakon mučnog pregovara-nja papa Inocent III odobrio je i Pravilo i Red 1209. – franjevcima, fratrima, braći, kako su sebe nazivali. Franjo je ustanovio i druga dva reda: časne sestre, klarise, te treći svjetovni red – za vjernike, laike koji bi pobliže željeli živjeti Evanđelje prema svojim mogućnostima. Tako je Franjo napravio malu revoluciju – zapravo pro-mijenio način razmišljanja unutar crkve. Učinio je važnim one malene. Zapravo one od kojih Crkva i vjerom i inim živi. U najboljem smislu te riječi – vratio je de-mos, plebs, puk na važnu stepenicu unu-tar javnoga života u Crkvi i izvan Crkve. Sv. Franjo Asiški i životom i institucijom preporodio je, demokratizirao Crkvu. Žr-

tvovao je sebe – zapravo svoju «karijeru» bogatog nasljednika, titulu viteza, juna-ka, uspjeh i slavu heroja – sve ono za čim ljudska narav u ovom životu trči. Htjeli bismo dohvatiti te lažne vrijednosti ovoga svijeta i biti sretni. Ali vidimo da te silne izmišljene službe, oholo napuhane titule, lažne, počesto mitom i korupcijom uspjele karijere – ne čine čovjeka sretnim. Franjo je istesao svoju narav do svetosti. Nije dopuštao da lažne vrijednosti uđu u život i u samostane njegove braće. Nije do-puštao da postoje veći i manji. Svi su bili manji – Manja braća. Od ljudi Evanđelja prepoznata je njegova ideja. Ali od ljudi

RASPORED MISA ZA BOŽIĆ 2020. BADNJAK, Četvrtak, 24.12.2020. Ascona, u 21 satLugano, S. Antonio u 23 sata

BOŽIĆ, Petak, 25.12. 2020.

Ascona, u 10 satiGiubiasco, u 13 satiMassagno, u 18 sati

STJEPANDAN, Subota, 26.12.2020. Lugano, u 19 sati

NEDJELJA, 27.12.2020. SV. OBITELJ ISUSA, MARIJE I JOSIPA Raspored svetih misa kao i nedjeljom

PONEDJELJAK, 28.12.2020. NEVINA DJEČICA, mučenici Giubiasco, u 11 sati

NOVA GODINA, PETAK, 1.1.2021.Ascona, u 10 sati

Na drugim mjestima nema svetih Misa.

NIKOLINJA u Giubiascu i Luganu, savjetom civilnih vlasti i odlukom Misijskog vijeća, neće se održati ove 2020 godine. Na taj način štitimo jedni druge i molimo nebeskog Oca da providi svim ljudima – osobito onima dobre volje – za-štitu od „rata, potresa, kuge i svih bolesti“ te svoj sveti mir i blagoslov.

ISPRAVAK POVIJESNOG PREVIDA

U lipanjskomu broju MOVIS-a, u prilogu o utemeljenju HKM Ticino, dogodio se nehotični previd, na koji su nas upozorili neki bivši misionari i neki vjernici. Riječ je, naime, o točnom redoslijedu službenih mi-

sionara u Ticinu. Uvidom u službene dekrete mons. Wolfganga Haasa, biskupa u Churu, od 18. srpnja 1990. i mons. Eugenia Correca biskupa u Luganu od 11. veljače 1994., nedvojbeno je da je prvi službeni misionar u Ticinu bio o. fra Ante Medić. Fra Ante je također, za dane i prigode kada je zbog pastoralnih razloga mo-rao više dana boraviti u Ticinu, imao i službena boravišta najprije u Bellinzoni, a potom u mjestu Losone u blizini Ascone. Daljnji redoslijed misionara u HKM Ticino odgovara povijesnoj istini. Nadamo se, cijenjene čitateljice i čitatelji, da ćete razumjeti i dobronamjerno prihvatiti ovaj nehotični povijesni previd, temeljen na nejasnim podatcima objavljenim u monografiji «ČETRDESET GODINA DUHOVNE SKRBI O HRVATIMA U ŠVICARSKOJ» 2001. godine.

koji ne prepoznaju Evanđelje, koji ne žele ili su zaslijepljeni logikom ovoga svijeta da ne mogu prepoznati Isusa iz Nazareta – ta-kvi ljudi ni onda ni danas ne mogu prepo-znati svetost, veličinu Sv. Franje Asiškoga. Možda je njegova svetost mnogima i sme-tala. Kako u Crkvi – tako i izvan Crkve. Zvali su ga Drugi Krist – toliko je htio biti sličan svom Učitelju. Možda i radikalan i preradikalan za sve oko sebe. Papa Grgur IX proglasio ga je svetim 16. srpnja 1228. godine, nepune dvije godine nakon smrti. I opet zanimljivo – od tada do današnjih dana – tek ovaj današnji papa, koji je za-pravo Isusovac, po prvi put u povijesti Cr-kve uzima ime Asiškoga sveca – kao svoje papinsko ime. Zanimljivo. Tri godine prije smrti na njegovom su se tijelu pojavile rane Kristove – stigme. Dar Neba. Pečat pravednosti u ovom svi-jetu. Apsurdno ali istinito. U trenutku pri-manja svetih rana osjećao se napuštenim, teško bolesnim, neshvaćenim, osamljenim čovjekom. Tada mu je Bog, očito, bio naj-bliži prijatelj. Franjina smrt posebna je priča. Sva-ki se čovjek boji smrti. To je prirodno. A sv. Franjo je zazivao sestricu smrt da mu dođe što prije ususret. I te noći, 3. listo-pada 1226. sazvao je svoju braću fratre da mu budu blizu – u trenutku prelaska – tranzitusa – s ovoga svijeta. «Dok su sva braća naokolo sjedila, nad njima je u obliku križa ispružio prekriže-ne ruke, jer je taj znak uvijek volio, te je svu, i nazočnu i odsutnu braću blagoslo-vio snagom i imenom Propetoga. Osim toga je dodao: Ostanite mi zdravo, svi moji sinovi, u strahu se bliži kušnja i nevolja, sretnih li onih koji će ustrajati u onome što su započeli. Žurim se Bogu čijoj vas milosti preporučujem.Kad je Bogu nadasve dragi čovjek dovršio te očinske opomene, naredio je da mu se donese evanđelistar i da se čita Evanđelje po Ivanu o muci i smrti Gospodinovoj koje počinje riječima: Bijaše pred blagdan Pas-he.., a zatim je blaženi Franjo sam, kako je mogao, zapjevao ovaj psalam: Iz svega gla-sa vapijem Gospodinu, iz svega glasa Gos-podina zaklinjem… i otpjevao ga do kraja:Kad su se konačno na njemu ispunile sve tajne i kad se njegova duša lišila tijela i utonula u ponor ljubavi Božje, blaženi je čovjek usnuo u Gospodinu». (prema sv. Bonaventuri).I mi živimo u vremenima u kojima smo određeni upravo odnosima prema Bogu, bližnjemu, prirodi i samima sebi. Sv. Franjo je te odnose učinio svetim odnosima i postao svet i blažen čovjek. Fra Slaven Mijatovic, OFM

FotozapisFotozapis

Franjevački samostan - Orebić

▶

Reiserstrasse 83, 4600 Olten

Telefon: 062 296 41 00 Fax: 062 296 41 01E-Mail: sito.coric@gmx.netwww.kroatenmission-solothurn.ch

Misionar: fra Šimun Šito Ćorić

Hrvatska kućaReiserstrasse 83, 4600 OltenTelefon: 062 296 41 00 Fax: 062 296 41 01

■ Raspored misa

■ SOLOTHURN: crkva Hl. Geist-Kirche (Hrv. crkva), Wengi Brücke, uvijek prema dogovoru■ DULLIKEN: crkva sv. Vendelina, Bahnhof-strasse 44, svake nedjelje u 12.00■ SOLOTHURN: crkva sv. Marije, Allmen-dstr. 60, svake nedjelje u 14.30 sati■ BALSTHAL: župna crkva, St. Annagasse 2, 1. i 3. nedjelje u mjesecu u 17.00 sati.Molitvene skupine■ Crkva sv. Martina u Zuchwilu, svakog če-tvrtka u 18.30 sati.■ Crkva sv. Vendelina u Dullikenu, krunica svakog četvrtka u 19.00 sati.■ Hrvatska kuća u Oltenu, «Molitvena zajed-nica Krvi Kristove», prvi petak u mjesecu u 19.00 sati. ■ Hrvatska kuća u Oltenu, «Molitvena zajed-nica Sv. Franje», druga nedjelja u mjesecu u 18.00 sati.

MISIJA SOLOTHURN DOBRO JE ZNATI … Da bismo djelovali

Vijesti izabire i komentira: Fra Šito

Što će ti vjera, ako ne rađa dobrim djelima?! Sv. Jakov, apostol

PRATITE OBAVIJESTINA NAŠOJ MREŽNOJ STRANICIKako se ne viđamo svake nedjelje zbog koro-navirusa, a i zbog toga što ne idu svi redovi-to na svetu misu i ne čuju obavijesti, novosti iz misije i oko nje možete pratiti na našoj mrežnoj stanici: www.kroatenmission-solothurn.ch Posebna ZAHVALA ide mladom i nesebičnom Josipu Mandiću, koji vodi tehničko uređivanje ove mrežne stranice naše misije.

MOVIS • 3/200 • rujan • 2020 2928 MOVIS • 3/200 • rujan • 2020

JE LI GRIJEH ZBOG KORONE NE IĆI NA MISU?

Sve češće mi se ljudi pravdaju, da ne dolaze na misu zbog – koronavirusa, a neki i upi-

taju, je li to grijeh? Odavno vidim da se jedan broj naših ljudi odrekao svetih misa «zbog ko-rone». Istina, od ove pošasti umire se mnogo manje nego gotovo od bilo koje druge, čak i od gripe, ali jer se brzo prenosi po cijelom svijetu i jer nam strahom od nje mediji iz nekih sumnji-vih razloga svaki dan peru mozak, postala je i golemoj većini svijeta koji nema ništa s njome, nametnuta opterećujuća svagdašnjica. Kad su naše svete mise u pitanju, kod jednih koji boluju od neke teže bolesti, strah od zaraze igra ulogu, kod drugih se radi očito o pretje-ranom strahu, a ima i trećih kojima je korona samo zgodna isprika da ne dolaze u crkvu i da ne sudjeluju u misijskom i općenito u životu zajednice. U isto vrijeme mnogi od svih na-brojenih žive u kućama i blokovima pa prolaze kuda i moguće zaraženi ljudi, odlaze na posao, u razne kupovine i dućane, toče gorivo po ben-zinskim crpkama, odlaze na ferje i slično, a što je sigurno sve rizičnije nego otići nedjeljom na misu. Osim toga, nisam čuo nigdje u našim mi-sijama da se netko zarazio na nedjeljnoj misi, ali jest priličan broj u nekim drugim prigoda-ma, sve do noćnih i drugih druženja ovdje i u domovini. A što se grijeha tiče zbog neodlaska na svetu misu, neka svatko pred Bogom i svo-jom savješću ocijeni svoje razloge i njihovu težinu te snosi odgovornost. Bilo kako bilo, zdravije i sretnije je živjeti bezbrižno «do volje Božje», nego lakomisleno i u stalnom strahu zatvoren u svoju puževu kućicu, a uostalom – ni najmanje ne žureći na «vječne pašnjake» - i umrijeti nije nešto novo ni najnovije!

Ivano Šikalo, sin Denisa i Gordane r. Marin, 20. lipnja 2020. u SolothurnuKlara Šimić, kći Ivana i Katarine r. Jelović, 20. lipnja 2020. u SolothurnuEmanuel Miloš, sin Ive i Brankice r. Blažević, 20. lipnja 2020. u SolothurnuUna Pižir, kći Hrvoja i Antonije r. Popović, 20. lipnja 2020. u DullikenuEmilia Andrić, kći Gorana i Ivane r. Nišandžić, 20. lipnja 2020. u Dullikenu Samuel Križanović, sin Ante i Marijane r. Babić, 28. lipnja 2020. u DullikenuPetar Gadža, sin Josipa i Verice r. Milić, 4. srpnja 2020. u SolothurnuKatalea Hodžić, kći Ardela i Sandre r. Nišandžić, 11. srpnja 2020. u TrimbachuGabrijel Topalović, sin Tomislava i Valentine r. Šimić, 18. srpnja 2020. u Dullikenu Emma Martinović, kći Melanie i Damjana Zoranović, 9. kolovoza 2020. u DullikenuJana Tomas, kći Dominika M. i Jele r. Jurkić, 12. rujna 2020. u DullikenuEmma Mandir, kći Gorana i Marijane r. Cetina, 12. rujna 2020.u Balsthalu Ivano Martinović, sin Darka i Kristine r. Filipović, 19. rujna 2020. u SolothurnuLena Ivanković, kći Stipe i Marijane r. Manović, 19. rujna 2020. u SolothurnuLiana Jurkić, kći Mirela i Ankice r. Marić, 19. rujna 2020. u BalsthaluMario Matijević, sin Stipe i Marine r. Mikerević, 26. rujna 2020. u DullikenuJan Teo Niedermoser, sin Sendy Olivera i Marizele r. Jedrinović, 3. listopada 2020. u DullikenuAndrej Petrović kći Igora i Vere r. Kostadinović, 17. listopada 2020. u Solothurnu

JEDAN RIJEDAK POTHVATVeć smo izvijestitli o putu Srećka Tadića hodočasničkim putem sv. Jakova u Santiago de Compostela. Vrlo korisno je da je o tome Srećko napisao i knjigu/dnevnik PEREGRI-NO. Predstavili smo je našim ljudima u So-lothurnu i Dullikenu u nedjelju 24. studenog 2019. Naišla je na odličan odziv, a Srečko je dobit od prodatih knjiga dao za sirotinju u «Kruh sv. Ante».

JEDAN USPJEŠAN MODEL PRONALASKA «NESTALIH»

Imam češće prigodu još uvijek i na ovim švi-carskim stranama sretati Hrvate, ali i ljude

drugih nacija, koji još tuguju i tragaju za svo-jim na razne načine stradalima u zadnjim ra-tovima u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu, a za čije ni grobove još ne znaju. Za mnoge obitelji na svim stranama mučan i gorak je teret što ne mogu makar do zemnih ostataka svojih «ne-stalih». Povodom pronalaska i otkopavanja zemnih ostataka prošlih dana prvih žrtava od 19 vodećih Hrvata Bugojna na Rostovu kao i povodom ovogodišnje proslave Oluje, bilo bi korisno slijediti primjere nekih u svijetu koji su se suočavali sa sličnim tragedijama. U svo-je vrijeme, nešto prije naših tragedija, najprije u Čileu, a onda i u El Salvadoru, pokazao se vrlo učinkovitim jedan način u otkrivanju gro-bova sa zemnih ostacima pobijenih. On je bio toliko uspješan model, da je ušao i u stručnu psihološko-sociološku literaturu vezanu za fe-nomene nasilja, osvete, opraštanja, pokajanja i pomirbe. Mislim da bi se taj model i u nas mo-gao primijeniti, a dodatno bi doprinio kajanju

i opraštanju kao psihičkom rasterećenju i ne-zaobilaznom elementu zdravih međuljudskih i međunacionalnih odnosa. A sljedeći način iz bijelog svijeta pokazao se vrlo uspješnim. Naime, biskup Rosa Chavez radio je na istraživanju zloporaba salvadorske vojske i policije, koji su bili odgovorni za mno-ge «nestale». Rodbina je htjela doći makar do zemnih ostataka svojih pokojnih, ali vojnici su se bojali išta o tome reći, jer bi ih to otkrilo kao sudionike ubojstava. Po sličnom čileanskom primjeru, biskup je javno ponudio rodbini pobijenih i vojnicima sljedeće: da se vojnici ispovjede kojem hoće svećeniku, naravno s punom garancijom ispovjedne tajne, a da oni preko svećenika otkriju mjesto grobova pobi-jenih. Rodbina ubijenih je prihvatila prijedlog čak tog «filtriranog» kajanja, a mnogi vojnici su jedva dočekali u toj dobrovoljnoj ispovijedi priznati svoju krivnju i barem nešto učiniti za rodbinu onih za čiju su smrt bili suodgovorni. Vjerujem da bi se i u nas na svim trima vjer-skim stranama, kod katolika, pravoslavnih i muslimana, uz preporuke i podršku državnih i vjerskih službenika, tako nešto moglo i ispla-tilo učiniti, pa ako bi time došlo i do barem djelomičnog uspjeha. Zapravo, zasigurno bi se u interesu baš sviju isplatilo pokušati, kad iona-

ko, evo, već nakon četvrt stoljeća i više mnogi još uzaludno čekaju da barem dostojno poko-paju svoje pokojne. Očito, još se nije pronašao uspješan put do toga minimalnog čina ljudsko-sti nakon zločina, bez obzira što su u dosta slu-čajevima živi i poznati zapovjednici i jedinice pod čijom su se odgovornošću ubojstva doga-đala, kao što je slučaj spomenutih bugojanskih Hrvata.Znamo da muslimanski vjernici nemaju čin ispovijedi, ali mogu se povjeriti, «ispovjediti» nekom hodži ili imamu kojeg sami u punoj dis-kreciji odaberu i u kojega imaju puno povjere-nje. Uvjeren sam da bi se u kršćanskoj i islam-skoj vjeri na svim stranama našlo toliko zdrave religioznosti i istinski religioznih i dobrih lju-di koji bi u ovakvom jednom iscjeliteljskom procesu željeli i mogli s punim povjerenjem sudjelovati. U ovom kontekstu je posebno važ-no istaknuti da i prema suvremenoj znanosti zdrava religioznost nužno uključuje vertikal-no-horizontalnu dimenziju, to jest zdrav od-nos prema Bogu, sebi, bližnjemu i okolišu, a koji isključuje svaku prisilu i nasilje.

PS. Ovaj fra Šitin prijedlog objavljen je na nizu strana, u Glasu koncila također, i naišao je na vrlo dobar odziv i poglavara drugih vjera).

PROSVJETITELJ I SPASITELJ SIROTINJE

Od Paoče do Innsbrucka i natrag

Od prošle godine na repertoaru Hrvat-skog narodnog kazališta u Mostaru na-lazi se mjuzikl fra Šimuna Šite Ćorića

DIDAK – SVJETLOST IZ HERCEGOVINE. To je glazbeno-dramska priča o fra Didaku Buntiću (Paoča,1871. – Čitluk, 1922.), zasigur-no jednome od najpoznatijih hercegovačkih franjevaca. Školovao se u rodnom mjestu, na Širokom Brijegu, Humcu i Innsbrucku u Au-striji. Nakon gimnazije, uz teologiju, studirao je filozofiju i klasičnu filologiju. Po povratku iz inozemstva započinje svoj profesorski i od-gojiteljski rad u širokobriješkoj gimnaziji: 25 godina predavao je grčki, latinski, hrvatski je-zik te vjeronauk. Osam godina bio je ravnatelj

gimnazije, a 1919. izabran je za provincijala hercegovačkih franjevaca.

Spašenih dvadeset tisuća djece Fra Didak je uz svoje profesorske i redovničke dužnosti svoje sposobnosti i vrijeme posveći-vao društvenom radu za svoj narod. Osobito je poznata njegova skrb za sirotinju i spašavanje gladne djece u stravičnoj ratnoj 1917. godini. Te je godine u Hercegovini i šire vladala kata-strofalna suša, pa je narod ostao i bez najnuž-nije hrane, dok je većina radno sposobnoga muškog stanovništva bila u ratu na raznim bo-jištima diljem Europe, pa je narod počeo ma-sovno umirati od gladi. Tada fra Didak i drugi franjevci i svećenici stupaju u akciju prikuplja-nja hrane i slanja najugroženijih, dakle djece, u bogatije krajeve na prehranu, najviše u Slavoni-ju, Srijem, Banat i Bačku. To je svakako jedna od najblistavijih epizoda i višestoljetnoj povije-sti hercegovačkih i bosanskih franjevaca u BiH. Prema dokumentima, tom akcijom spašeno je poimence oko dvadeset tisuća djece, uključuju-ći nekoliko tisuća i s područja Kvarnera.

Druge bogate fra Didakove aktivnostiFra Didak se također brinuo za opismenjavanje nepismenog puka. Poznati su njegovi analfa-betski tečajevi koji su vodili franjevci i pismeni seljaci po njegovim uputama i metodama. Pre-ma dostupnim podacima, na tim je tečajevima u razdoblju od 1910. do 1914. naučilo čitati i pi-sati oko trinaest tisuća muškaraca i žena. Svake su se godine velike kolone naroda iz različitih mjesta, noseći hrvatske zastave, upućivale na Široki Brijeg, gdje su se održavali javni ispiti znanja, uz veliku svečanost nakon njih. Za svoj prosvjetno-kulturni rad fra Didak je odlikovan Viteškim križem cara Franje Josipa I. Također je učio seljake u cijepljenju i zasađiva-nju plemenitih voćaka, a dovodio je klesare iz

Dalmacije, koji su poučavali darovite mladiće po Hercegovini klesarskom zanatu, tako da su kasnije gradili lijepe kamene kuće i crkve, kao i onu na Širokom Brijegu, čiju je gradnju fra Didak organizirao i predvodio. Za sposobne, a siromašne studente pronalazio je besplatno školovanje i smještaj ne samo u Zagrebu, nego u više europskih zemalja, jedino uz obvezu, da se nakon završenog studija vrate u svoj narod i u njemu djeluju. Njegovim za-laganjem otvoren je i otkupni ured za duhan, gdje se zaposlilo 500 do 600 radnika. Hrabro se borio za nacionalna i socijalna prava hrvatskog naroda, a i aktivno se bavio politi-kom. Bio je član Hrvatske narodne zajednice do svršetka Prvog svjetskog rata, a po okonča-nju rata bio je član Narodnog vijeća, Narodnog predstavništva i Konstituante Kraljevine SHS. Odlučno se borio protiv beogradske hegemo-nije i nasilja, a isticao da je spas hrvatskog na-roda u svojoj vlastitoj nezavisnoj državi i onda dobrosusjedskim odnosima. Fra Dodak je pre-minuo od kapi u Čitluku u naponu snage i dje-lovanja, u 51. godini svoga života.

Fra Šitino glazbeno-dramsko djelo Fra Šito je u svom djelu o fra Didaku (Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru, DIDAK - SVJE-TLOST IZ HERCEGOVINE, Mostar, 2019.), u čijem se selu i susjedstvu i on sam rodio, na je-dan privlačan način opisao fra Didakov napeti život i još napetije vrijeme u kojem je živio i djelovao. Uz prvu postavu Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru, djelo je postavljeno na sce-nu i uz suradnju s Hrvatskim narodnim kaza-lištem u Zagrebu, te je i dalje na programu. Uz dramske tekstove sadrži 15 (petnaest) glazbenih brojeva/pjesama, a sve pjesme iz istoimenog mj-uzikla objavljene su na CD-u (Mostar, 2019.), a koji se može dobiti i u HKM Solothurn.

ZNAČAJNA POMOĆ DOMOVINIHKM Solothurn, koliko god spada u najmanje hrvatske misije u Švicarskoj, uvijek je bila orijen-tirana na značajnu humanitarnu pomoć domo-vini. Uz ostale manje pomoći, uobičajeno je, da svake godine pomognemo sagraditi ili dograditi stambeni objekt jednoj ili dvjema obiteljima s mnogobrojnom djecom. Ove godine koronavi-rusa u RH i BiH te potresa u zagrebačkom kraju, u svojim se humanitarnim djelatnostima HKM Solothurn iskazala kao rijetko kada do sada. Naime, pomažemo sagraditi ili dograditi pet (5) kuća za obitelji s mnogobrojnom djecom: za dvije obitelji preko župe u Kninu te po jednoj obitelji preko Caritasa u Zagrebu, u Sarajevu i u Đakovu. Tu su i jednokratne povremene po-moći dvjema obiteljima: jedna s osmero djece o kojoj smo već pisali, a najnovija druga s devetero djece od kojih sedmero ide u školu, a najstarije dijete je u 3.razredu srednje škole. Stipendije za dvoje studenata u domovini pre-ko Fonda hrvatskih studenata (FOHS), jedno-kratne pomoći najsiromašnijima za «kruh i mlijeko» koje ponesu sa sobom naši ljudi kad pođu na ferje, pomoć pučkim kuhinjama, po-moć pri izdavanju vrijednih studija i knjiga u domovini, a hitne pomoći prigodom pojedi-načnih skupljanja da i ne brojimo. Ova naša ovogodišnja dobrotvorna akcija još traje, pa u ime navedenih zahvaljujemo svim koji su dali svoje priloge, a potičemo i one koji dosad to nisu učinili, stvarno je potreba, da sudjeluju u njoj svojim pa i skromnim prilozima, te tako pomognu koliko-toliko dostojan život ovoj si-rotinji, zahvaljujući Bogu što je u ovoj zemlji nas sve bolje zapalo. Ta možemo zamisliti da u kući nemamo vodu i WC i mogućnost okupati se, a toliko djece oko nas.

Kršteni u Misiji Sve više obitelji - s trećim djetetom!

MOVISOV INTERVIEWMOVISOV INTERVJU

30 MOVIS • 3/200 • rujan • 2020 MOVIS • 3/200 • rujan • 2020 31nastavak teksta na 32. str. ▶

Razgovarao: Vlado ČuturaFotografije: Bernard Čović

Tito je planirao i zapovjedio ubojstvo hercegovačkih frataraIntervju s dr. sc. Hrvojem Mandićem –koji je doktorirao temom o ubijenim hercegovačkim franjevcima u Drugom svjetskom ratu

rijeme života, posebno u trenutcima pandemi-je može se promatrati s više stajališta, a dva su ključna - «vrijeme proš-losti i vrijeme budućno-

sti». Prošlost i budućnost čine sadašnjost. Prošlost nam rasvjetljuju povjesničari, dok budućnost najčešće određuju neki nalo-godavci. Stvarnost je u sredini, ona je tu u ljudskoj svakidašnjici. Jedna od temeljnih zadaća svake budućnosti jest rasvjetljenje prošlosti, sukladno stoljetnom narodnom izričajnom blagu «zaklela se zemlja raju, da se tajne sve doznaju». Nije malo onih koji su na razne načine pokušavali, a neri-jetko i uspijevali posve izbrisati, ili (barem sakriti!) svoju nečasnu prošlost. No, ipak im, uz sav trud i posvemašnju logistiku njihovih političkih mentora i nalogodava-ca, ta nastojanja nisu u potpunosti uspjela. Tom povijesnom problematikom danas se sustavno bave mladi hrvatski povjesniča-ri i znanstvenici. Jedan od njih je i dr. sc. Hrvoje Mandić koji je doktorirao temom «Hercegovačka franjevačka provincija u Drugom svjetskom ratu i poraću». Nepri-jeporna je povijesna istina da su hercego-vački franjevci, unatoč brojnim i nerijetko teškim iskušenjima, uvijek čvrsto stajali uz svoj narod skrbeći o njemu duhovno, ma-terijalno i moralno. Budući da je jedan od temeljnih ciljeva jugokomunističkih vlasti, nakon preuzimanja građanske uprave, od-vajanje ljudi od Crkve i uništenje vjere u narodu, franjevci su bili prvi na udaru kao «jedini» intelektualci koji su ostali čvrsto uz svoj obespravljeni i porobljeni puk. Tako su partizanske i komunističke vlasti na području Hercegovine ubili 66 fratara. Najveći masakr dogodio se na Širokom Brijegu, za koji je, prema znanstveno ned-vojbenom izvoru hrvatskoga povjesničara dr. Vladimira Šumanovića, uz ‘suglasnost’ Britanaca, izdao sam Josip Broz Tito. Tu

temu je sustavno i znanstveno obradio dr. Mandić, što je bio temeljni povod za obja-vu ovoga razgovora u Movisu. U sumrak poraća Drugoga svjetskoga rata, partizan-ske, odnosno komunističke vlasti ubile su nevine franjevce koji su obnašali različite dužnosti: jednoga provincijala, trinaest profesora, dvojicu gvardijana, jednoga samostanskoga vikara, 12 župnika, devet župnih vikara, dva vjeroučitelja, četiri mladomisnika, osam bogoslova, tri časna brata, jednoga načelnika ministarstva bo-goštovlja i deset fratara u miru. Dr. Man-dić uskoro će objaviti knjigu o najnovijim spoznajama, koje će biti svojevrsna i veo-ma korisna dopuna njegovoj doktorskoj disertaciji.

Iz glasovite obitelji Mandić

Doktorirali ste na temu «Hercegovačka fra-njevačka provincija u Drugom svjetskom ratu i poraću» i istraživali ubojstva širokobrijeških mučenika i ostalih hercegovačkih franjevaca, otkuda to zanimanje i tko Vas je vodio kroz mentorstvo?Dr.sc. Hrvoje Mandić: Dva su ključna ra-zloga. Prvi je osobne, odnosno obiteljske naravi. Naime, dolazim iz loze Mandića s Ciganskoga brda na Širokom Brijegu, ko-joj pripadaju ubijeni fra Nevinko Mandić i jedan od najznačajnijih hrvatskih franje-vaca u drugoj polovini 20. st. fra Dominik Mandić. Drugi je razlog znanstveni, a riječ je o proučavanju japanske vojne doktrine poglavito u Drugome svjetskome ratu. Diplomirao sam na temi «Kamikaze – ja-panske specijalne postrojbe u ratu na Pa-cifiku 1941. – 1945.» Studiozno sam pro-učavao  doktrinu dragovoljne smrti  koja uključuje polaganje život za domovinu, odnosno japanskoga cara. Istraživanje me vodilo do kršćanstva i mučeništva, odnosno do pobijenih hercegovačkih fra-njevaca, koje proučavam od 2010. Želim

zahvaliti gospodinu Ivanu Zlopaši, pukov-niku HVO-a u miru, koji mi je mnogo po-mogao u izučavanju i razumijevanju vojne povijesti Drugoga svjetskoga rata, vice-postulatoru fra Miljenku «Mići» Stojiću i naposljetku mentoru dr. sc. Mariju Jarebu s Hrvatskog instituta za povijest za pomoć pri izradi doktorske disertacije.

Dokumentirano istraživanje

Koji su Vam bili znanstveni izvori za doktor-sku disertaciju, posebno kad su u pitanju ubojstva hercegovačkih franjevaca? Dr.sc. Hrvoje Mandić: Istraživanje se te-meljilo na izvornoj dokumentaciji nastaloj tijekom Drugoga svjetskoga rata i poraća. Dio izvornoga arhivskog gradiva koje sam rabio, nalazi se u Bosni i Hercegovini. U Širokom Brijegu u arhivu župe i samosta-na Uznesenja Blažene Djevice Marije imao sam priliku znanstveno obraditi digitalizi-ranu korespondenciju fra Dominika Man-dića. Činjenice sam crpio i iz dokumenta-cije Vicepostulature postupka mučeništva «Fra Leo Petrović i 65 subraće», Arhiva franjevačke provincije u Mostaru i Arhi-va župe i samostana Humac u Ljubuškom. Značajan dio izvornog ratnog gradiva iz mostarskog Arhiva Hercegovačko-nere-tvanske županije, fondovi: zbirka ustaš-ko-domobranskih dokumenata (1941.-1945.), zbirka njemačke dokumentacije (1941.-1945.), zbirka partizanskih doku-menata (1941.-1945.) i zbirka četničkog pokreta (1941.-1945.), Sreski komitet sa-veza komunista BiH Lištica (1945.-1955.), Sreski komitet saveza komunista BiH Posušje (1945.-1955.), Oblasni komitet za Hercegovinu - Zapadna Hercegovina (1942.-1945.) i Oblasni komitet za Herce-

govinu - Zapadna Hercegovina 1944, bili su dio istraživačkog fokusa. U Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, koristio sam arhivske fondove: Zbirka mikrofilmova, Narodnooslobodilačka vojska (NOV) i partizanski odredi (PO) Hrvatske, VIII. dalmatinski korpus arhivska oznaka (ZM-51 D) i zbirka mikrofilmova Ministarstva oružanih snaga NDH (MINORS) arhivska oznaka (ZM.53 b), Odjeljenja za zaštitu naroda (OZN-a) za Hrvatsku, arhivska oznaka 1491, i Ustaška vojnica, arhivska oznaka 0250. Državni arhiv u Splitu i fon-dovi: Vojni sud VIII. dalmatinskog kor-pusa (1943.-1945.), arhivska oznaka 55, i Opunomoćstvo OZN-e za biokovsko-ne-retvanski okrug - Makarska (1943.-1945.), arhivska oznaka 433, bili su vrijedan izvor za stvaranje ključnih zaključaka o raz-doblju poraća. U disertaciji sam koristio nekoliko povijesnih metoda istraživanja, poput deskripcije na njenom početku, do ostvarenja korporativnog interdiscipli-narnog znanstvenog pristupa, uz nužno korištenje kronološkog i problemskog pri-stupa. Osim navedenih koristio sam i po-vijesno-narativnu metodu, metodu anali-ze sadržaja, metodu brojenja/nabrajanja i metodu oralne (usmene) povijesti.

Doc. dr. Vukelić spasila povjerenstvo

Je li bilo osporavanja od mentora i povjeren-stva prigodom obrane doktorske disertacije?Dr.sc. Hrvoje Mandić: Dovoljno je samo istaknuti kako su neke strukture pokušale srušiti povjerenstvo na čelu s doc. dr. Vlat-kom Vukelić. Sukladno tomu i ostalu dvo-

jicu članova prof. dr. sc. Josipa Jurčevića i dr. sc. Zlatka Hasanbegovića. Srećom sve je ostalo na pokušaju.

Ubijeni iz mržnje prema vjeri

Do kojih ste spoznaja došli, zapravo u čemu je Vaš znanstveni doprinos?Dr.sc. Hrvoje Mandić: U disertaciji je de-mistificirana jugoslavenska karakteristič-na uporaba triju prokomunističkih izričaj-nih konstrukcijska: «tijesno surađivanje hercegovačkih franjevaca s represivnim aparatom NDH», «sudjelovanje hercego-vačkih franjevaca u pokrštavanju Srba na području Mostara, njihovom progonu i likvidaciji» i «sudjelovanje hercegovačkih franjevca na Širokom Brijegu u borbenim djelovanjima protiv partizana». Nadalje, razjašnjen je odnos KPJ prema Hercego-vačkoj franjevačkoj provinciji u Drugome svjetskome ratu s posebnim osvrtom na ubojstvo 66 franjevaca, koje su počini-li jugoslavenski komunisti. Također, od pretpostavljenih hipoteza zaokružene su postavljene teze: djelatnost hercegovačkih franjevaca bila je spašavanje ratnih žrtava, dušobrižništvo i humano preživljavanje u ratnim vremenima, a ne njihovo sudjelo-vanje u aktivnoj državnoj politici ili bilo kakvim ratnim sukobima. Najznačajnije su dokazane tvrdnje kako likvidirani her-cegovački franjevci u veljači 1945. nisu bili kolateralne žrtve ratnih operacija, nego su likvidirani prema unaprijed osmišljenu planu te kako su pojedini hercegovački franjevci ubijeni iz mržnje prema vjeri i iz promidžbeno-političkih razloga.

Komunisti «su proizvođači» blaženika i svetaca

Koliko će to pridonijeti da ih se stavi među «blaženike», uzdigne na čast oltara? Zapravo, kakva je suradnja s Vicepostulaturom? Dr.sc. Hrvoje Mandić: Smatram da su hercegovački franjevci ubijeni nedužni, a pitanje postupka mučeništva prepustio bih Katoličkoj crkvi. Mogu samo reći da su mi mnogi pobijeni franjevci osobni uzor, a prije svega mislim na provincijala fra Lea Petrovića koji je živio po franjevač-kom geslu «Mir i dobro». Vicepostulator fra Miljenko Stojić je prvi koji je ovu te-matiku podigao na višu razinu u javnom prostoru, jer marljivo radi na prikupljanju arhivskih izvora, istraživanju i saslušava-nju svjedoka te dokumentiranju podataka vezanih za otkrivanje istine o pobijenim hercegovačkim franjevcima. Ovim pu-tem mu želim izraziti zahvalnost jer mi je

omogućio uvid u dio Pismohrane Vicepo-stulature, što mi je znatno omogućilo izra-du doktorske disertacije.

Ubojice – Britanac Fitzroy Maclean i Tito

Kratki opis događanja ubojstva nevinih franjevaca? Zašto su ubijeni?

Dr.sc. Hrvoje Mandić: Zločin je bio isplaniran u samom vrhu Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) od Josipa Broza Tita i njegovih bliskih suradnika poput Aleksandra Rankovića. Zapovjednik bri-tanske vojne misije pri Vrhovnom štabu NOVJ-a Fitzroy Maclean je iz Beograda britanskom ministarstvu vanjskih poslo-va (Foreign Officeu) poslao izvješće napi-sano 8. veljače 1945. (br. 164), u kojemu se osvrnuo na likvidaciju širokobrijeških franjevaca. U izvješću, između ostalog, navodi kako mu je J. B. Tito «nedavno rekao da će iz vojnih razloga i razloga

unutarnje sigurnosti, biti prisiljen podu-zeti drastične akcije protiv tih franjevaca, iako se više no ikad žestoko suprotstavlja bilo kom obliku vjerskih progona.» Izvje-šće Fitzroya Macleana posredno dokazu-je kako je Josip Broz Tito planirao pobiti širokobriješke franjevce puno prije, još u jesen 1944. godine. Mjesec dana nakon navedenih događanja, točnije 12. ožujka 1945., u Beogradu je britanski brigadir Maclean odlikovan ordenom partizanske zvijezde I. reda na prijedlog maršala Josi-pa Broza Tita za izvanredne zasluge i hra-brost u borbi protiv zajedničkog neprijate-lja Jugoslavije i Velike Britanije – fašističke Njemačke. Visoko odlikovanje predao je predsjednik AVNOJ-a Ivan Ribar u na-zočnosti predstavnika savezničkih misija. Dokumenti OZN-e i KNOJ-a su danas u najvećoj mjeri nedostupni javnosti ili su pak selektivno arhivirani. Pretpostavlja se kako su naredbe za ubojstva hercego-vačkih franjevaca u samostanu Širokom Brijegu i mjesnog pučanstva bile usmene

U provođenju pokolja nad hercegovačkim franjevcima KPJ je angažirala OZN-u, KNOJ, postrojbu 3. prekomorske brigade, 2. dalmatinske brigade i druge postrojbe u sastavu VIII. dalmatinskog korpusa. Zločin je ispla-nirao vođa KPJ Josip Broz Tito uz pomoć Aleksandra Rankovića, šefa OZN-e.

V

32 MOVIS • 3/200 • rujan • 2020 MOVIS • 3/200 • rujan • 2020 33

MOVISOV INTERVJURasgovor s dr. Hrvojem Mandićem

▶ nastavak teksta s 31. str.

zapovjedi partizanskog Vrhovnog šta-ba upućene OZN-i. Postoji iznimka, a to je slučaj ubojstva fra Valentina Zovke i fra Andrije Topića u Kočerinu u svibnju 1945., koje je organizirao časnik OZN-e Danilo Pecelj. Ovakva pretpostavka di-jelom je odgovor na upit zašto toliko desetljeća nakon pokolja hercegovačkih franjevaca nemamo dokumente prema kojima bi se otkrilo tko su sve bili ostali izvršitelji pokolja hercegovačkih franjeva-ca u samostanu na Širokom Brijegu, Izbič-nu, Bleiburgu i Križnom putu te ostalim mjestima.. Ostaju nam samo iskazi bivših pripadnika NOVJ koji su bili očevidci pokolja, kao i brojni ratni dokumenti na temelju kojih možemo rekonstruirati ope-rativno kretanje postrojbi koje su sudjelo-vale u napadima i u osvajanju franjevač-kog samostana. Sukladno tomu možemo utvrditi na kojem operativnom pravcu postrojbi NOVJ su izvršena ubojstva po-litičkih neistomišljenika. Jugoslavenska historiografija i publicistika nakon 1945. konstruirala je stvarnost na način da je širokobriješke franjevce označila mono-litnom skupinom ustaških suradnika što oni nisu bili. Činjenice ukazuju na to da širokobriješki franjevci nisu ubijeni zato što su navodno podržavali ustaški režim. Za komunistički su režim franjevci bili potencijalni neprijatelji, anglofili, odno-sno pristaše demokracije zapadnog tipa i usto odani Katoličkoj crkvi, koja je bila istinski ideološki neprijatelj novoga reži-ma. Potencijalni su neprijatelji bili i zato što se tijekom rata nisu kompromitirali ni na koji način. Surađivali su s protivnicima ustaškog režima, mnoge od njih spasili od pogibelji i štitili kroz čitavo vrijeme rata ostavši tako vjerni uputama Katoličke cr-kve. Za nekolicinu hercegovačkih franje-vaca koji su se povukli zajedno s oružanim snagama NDH u proljeće 1945. možemo pretpostaviti da su surađivali s vlastima NDH. I jedni i drugi ubijeni su bez ika-kva suđenja od jugoslavenskih partizana. U vremenima koja su uslijedila ubijenim hercegovačkih franjevcima se naknad-no dokazivala krivnja i tako se pokušalo opravdati ratni zločin.

Franjevačka knjižnica u gimnaziji gorjela je puna dva dana?

Što je bilo s Franjevačkom knjižnicom nakon ubojstva fratara i koliko je ona brojila naslova? Dr.sc. Hrvoje Mandić: Franjevačka knjiž-nica u gimnaziji na Širokom Brijegu dva

puta zapaljena - u borbama za Široki Bri-jeg 6. i 7. veljače 1945., te ponovo 1947. kada je izgorjela do temelja. Komunistički su aktivisti na zidu Franjevačke klasične gimnazije na Širokom Brijegu 1947. na-pisali «kultura i prosvjeta to je naša osve-ta». Svjedoci kažu da je knjižni i arhivski fond, zapaljen 1947., gorio puna dva dana. Možemo samo pretpostaviti da je Franje-vačka gimnazijska knjižnica čuvala bogato knjižno i arhivsko gradivo.

Poznate su postrojbe koje su izvršile zločin!

Tko su ubojice, zapravo znaju li se postrojbe i imena, i zašto su ubijeni fratri?Dr.sc. Hrvoje Mandić: U provođenju po-kolja nad hercegovačkim franjevcima KPJ je angažirala OZN-u, KNOJ, postrojbu 3. prekomorske brigade, 2. dalmatinske bri-gade i druge postrojbe u sastavu VIII. dal-matinskog korpusa. Zločin je isplanirao vođa KPJ Josip Broz Tito uz pomoć Alek-sandra Rankovića, šefa OZN-e. O izvršite-ljima zločina bit će riječ u monografiji koja je u pripremi.

Vjera i ljubav jači od zločina!

Koliko je prema Tertulijanovim riječima «krv mučenika sjeme novih kršćana»?Dr.sc. Hrvoje Mandić: Spomen na po-bijene hercegovačke franjevce duboko je urezan u sjećanje hrvatskog pučanstva zapadne Hercegovine. Narod koji je izgu-bio svećenike 1945. poznaje kako je teško živjeti bez sakramenata, svete mise, prija-telja i dobročinitelja kakvi su bili pobijeni fratri. Upravo u ljubavi prema njima i spo-menu na žrtvu koju su podnijeli leži sjeme novih kršćana.

Treba sve istražiti iz Domovinskoga rata Kao povjesničar koji znanstveno otkriva strahote Drugoga svjetskoga rata, kako gle-date na obrambeni Domovinski rat, posebno ubijenu djecu i žene? Koliko je to istraženo? Dr.sc. Hrvoje Mandić: Dosada je naprav-ljen solidan istraživački temelj za prouča-vanje hrvatskih žrtava u Domovinskom ratu na teritoriju Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Ubijene žene i djeca u Domovinskom ratu dosad su pripajani sveukupnom broju žrtava. Do sada se nije

smatralo nužnim njih posebno izdvojiti. Smatram tu znanstvenu inicijativu hvale vrijednom.

Nema pomirbe bez pune istine o totalitarnim režimima

Istina i pomirba nezaobilazna su pitanja. Na koji način ih spojiti? Dr.sc. Hrvoje Mandić: Gotovo je nemo-guće naći uspješan recept za pomirbu u društvenoj stvarnosti. Pomirba će biti moguća ukoliko se žrtve svih totalitarnih režima (nacionalsocijalizma, fašizma i ko-munizma) budu jednako tretirale, odno-sno da žrtve imaju jednak status u druš-tvu. Odgovorni smo znanstveno istražiti i napisati istinu o svim žrtvama 20. stoljeća na teritoriju Republike Hrvatske i javno osuditi počinitelje, te taj zalog ostaviti bu-dućim hrvatskim naraštajima.

HERCEGOVAČKI FRANJEVCIŽRTVE KOMUNISTIČKOG ZLOČINA

1942. - 1945.Tko je dr. sc. Hrvoje Mandić?Doktor povijesnih znanosti Hrvoje Mandić ro-đen je 1987. u Mostaru. Osnovnu školu i Opću gimnaziju završio je u Širokom Brijegu. Preddi-plomski studij povijesti i pedagogije upisao je 2006. na Sveučilištu u Mostaru, gdje je 2009. ste-kao diplomu prvostupnika povijesti i pedagogi-je. Diplomski studij povijesti upisao je 2009. na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, gdje je stekao naziv magistra povijesti 2011. godine. Na Fakultetu hrvatskih studija doktorirao je u veljači 2020. godine. Zaposlen je u Središnjem uredu za arhivsku građu Sveučilišta u Zagrebu. Tema njegove doktorske disertacije je bila «Her-cegovačka franjevačka provincija u Drugom svjetskom ratu i poraću». U historiografiji, do te disertacije, nije bila učinjena cjelovita sinteza o Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji u Drugo-me svjetskome ratu i poraću, iako je posebice u Bosni i Hercegovini kvalitetno postavljen istra-živački temelj, koji je iskoristiv za proučavanje povijesti Hercegovačke franjevačke provincije u razdoblju od 1941. do 1945. U formativnom smislu doktorska disertacija sadržajno je struk-turirana unutar 21 cjeline. Upotpunjena je sa-žetcima na hrvatskom i engleskom jeziku, te prilozima koji historiografski upotpunjuju temu. Rad je napisan na 434 stranice, u skladu s upu-tama o strukturi doktorskoga rada Sveučilišta u Zagrebu. Sadrži 1676 bilješki u kojima se ‘refe-rira’ na arhivsko gradivo i recentnu znanstvenu literaturu.

Lijepa li si ... Našice ■

Ministrantski Kutak

MALI MOVIS Stranicu pripremaju:

Iva Noršić i Marijin i Mihael

Kuzmičić

Mladi Osnaženi Vjerom Izgrađuju Svijet

Stranicu uređuju: Nikola Kuzmičić, dipl. teolog i Kristina Bitanga, magistra novinarstva

U vrijeme najveće pandemije jednog opasnog virusa, poznatog pod na-

zivom korona, izdato je upozorenja svim građanima da ne napuštaju svoje domove i ne izlažu svoj život nepotrebnoj opasnosti. Slušajući jednoga dana upozorenja na vi-jestima da se ne izlazi vani, neki je čovjek pogledao u voditelja vijesti i glasno uzvi-knuo: «Nevjerniče! To je kukavički čin za čovjeka koji vjeruje u Božju svemoć. Ako doista vjerujem u Boga, virus mi ne može ništa, jer će me Bog zaštititi». Obukao je svoj kaput i krenuo prema izlazu. Na vra-tima ga je zaustavila žena i rekla: «Dragi, nemoj ići, poslušaj što ti drugi govore! Vremena nisu dobra, mnogi su se raz-boljeli, svakoga dana sve je više umrlih». «Zar je i tebi ženo vjera slaba? Bog upravo sada najviše želi iskušati našu vjeru. Doka-zat ću mu kolika mi je! Dokazat ću svima vama da ste slabi vjernici».Izišao je vani i prvo se zaputio prema obližnjoj crkvi gdje se želio pomoliti. Bila je prazna. Ušao je, došao u prvi red, kle-knuo, pogledao prema Isusu na križu i rekao: «Bože, vjerujem u tebe i znam da ćeš me zaštiti! Daj mi samo jedan znak gdje trebam ići i gdje ću biti najviše od pomoći». Nakon nekoliko trenutaka šut-nje, prekrižio se i izašao. Vidio je u daljini vozilo hitne pomoći i potrčao prema kući iz koje su na nosiljci iznosili jednoga stari-jeg čovjeka. «Gospodine, morate otići, ne smijete biti ovdje – upozoravao ga je jedan bolničar u zaštitnom odjelu koji je nosio bolesnika». «Ne možete me zaustaviti, vi niste gospodar moga života. Ja želim po-moći rodbini unesrećenoga». Ne slušajući

upozorenja na silu je ušao u kuću odvede-nog čovjeka ali je nakon kratkog vremena izišao, jer su mu rekli da ne trebaju nje-govu pomoć. Tužan se vratio kući i nakon nekoga vremena počeo se osjećati veoma loše, te je na poziv hitno prebačen u bolni-cu. Ležao je danima bez snage u kritičnom stanju i kada je napokon došao sebi uzeo je križ u ruke i rekao: «Bože, zašto me nisi zaštitio kada sam ti vjerovao?». Gledao je neko vrijeme u križ pred sobom, a onda kao da je začuo odgovor s križa: «Tri puta sam ti slao upozorenje po ljudima u tvo-joj blizini, ali ti me nisi slušao. Prvo sam ti govorio s televizije, drugo kroz savjete tvoje žene, a treće kroz riječi onoga bol-ničara koji je nosio bolesnog čovjeka. Ti si ih zanemario u želji da dokažeš svoju vjeru u mene. Pokaži prvo svoju vjeru u bližnje, pa ćeš onda pokazati i svoju vjeru u mene». (Mario Žuvela)

zaštitu, nego da se okrećemo Bogu koji je lju-bav i u čijoj ljubavi možemo i mi kvalitetno rasti. A kvalitetan rast uključuje životni opti-mizam. Vedrinu kojom pristupamo životu. Jer vjerujemo i znamo da smo u Božjem srcu i da nas on nosi na svome dlanu, te da u konačni-ci sve ima razlog i ispunjenje. I što nam život izgleda naporniji, a brige teže, to je Bog bliži i intenzivnije je s nama. Taj životni optimizam, koji svoj smisao crpi iz odnosa prema Bogu, pokazuje se i u odnosu prema sebi i drugom čovjeku. Pa ljubav i dobrotu koju primamo spontano darivamo drugima čineći ovaj svijet boljim mjestom.Ne čekaonicom u kojoj dokono glavinjamo, nego blagoslovljenim trenutkom u kojemu svojim talentima možemo oplemenjivati i pro-stor i vrijeme i ljude koje u životu srećemo. Zato neizvjesnom životu krenimo ususret puni vjere i djelatnog optimizma.

VJERNIK KOJI JE ISKUŠAVAO BOGA

34 MOVIS • 3/200 • rujan • 2020 MOVIS • 3/200 • rujan • 2020 35

Hajdete za mnom (4)

Iz bakine škrinje { }

ZA CRKVU KOJA PRIVLAČI I POKREĆE

«Neka se ne uznemiruje srce vaše!Vjerujte u Boga i u mene vjerujte!» (Iv 14,1)

«Ništa neka te ne uznemiruje. Ništa neka te ne straši. Sve prolazi. Samo Bog ostaje isti. Tko je strpljiv sve po-stiže. Tko ima Boga ima sve. Jedino Bog dostaje.» (Sv. Terezija Avilska)

Učenik kojega je Isus ljubio ...

Najmlađi od dvanaestorice apostola bio je Ivan, brat apostola Jakova starije-ga. Poput Jakova, Petra i Andrije, i Ivan je bio ribar kojega je Isus pozvao da ga slijedi. A Ivan je s njime bio u nekim posebnim događajima, jer je

bio jedan od trojice najbližih Isusovih učenika. U Svetome pismu često se spominje zajedno s apostolom Petrom, na primjer, kad su prvoga dana Pashe zajedno pri-pravili sobu za posljednju večeru ili kada su prvoga dana u tjednu zajedno trčali na Isusov grob. Premda je bio najmlađi apostol, Ivan se pokazao najhrabrijim kada je Isusu bilo najteže. Naime, Ivan je jedini od apostola nazočio Isusovoj smrti na kri-žu, uz Isusovu majku Mariju i druge žene. Tada mu je Isus povjerio da se brine za njegovu majku. Preko Ivana, Isus je Mariju dao i svima nama za Majku. Nakon Ma-rijina uzašašća na nebo putovao je Judejom i propovijedao. U Maloj Aziji osnovao je sedam crkava, te se nastanio u Efezu. Ivan je napisao jedno od četiri Evanđelja, u kojemu o sebi piše pod imenom «učenik kojega je Isus ljubio», te ga nazivamo i Ivanom Evanđelistom. Autor je i triju poslanica te knjige Otkrivenja. Nadživio je ostale apostole i umro oko 100. godine.

U svojim poslanicama Ivan veoma često spominje ljubav, a u njima nam je dao i najljepši «opis» Boga. Stavi tekst ispred zrcala, pa ćeš doznati što je Ivan rekao za Boga. Potom rečenicu prepiši u okvir gdje možeš i nacrtati nešto po svome izboru.

?

Sv. Ivan Evanđelist na slikama se prikazuje s orlom koji u

kršćanstvu ima dugu povijest bogate simbolike. Orao ima spo-sobnost vinuti se u visine pa tako predstavlja kršćanina koji teži k svetosti približavajući se Bogu. U Hrvatskoj je 1923. g. osnovan Hrvatski orlovski savez. Osnivač je bio blaženi Ivan Merz koji je napisao i pravilnik te organizaci-je, a cilj organizacije bio je odgoj katoličke mladeži na vjerskom, intelektualnom, moralnom i tjelesnom području.

MOLITVA SVETOJ KORONISv. Korona kršćanska je mučenica rođena oko 160. godine u Egiptu, a zbog vjernosti katoličkoj vjeri ubijena je u Siriji. Zaštitnica je od svake epidemije, štuje se kao zaštitnica novca i čuvari-ca blaga, te je austrougarska valuta kruna tako-đer dobila ime po njoj.

O, sveta Korono, mučenice i zagovornice pred Bogom, moli za nas i zaštitinas u ovoj dolini suza od nevidljivih sila mraka, koje po cijelom svijetusiju smrt pod tvojim svetim imenom.

O, sveta Korono, svjetlosnim prstenom tvoga imena opasano je Sunce,pokreni taj krug svjetlosti neka nas rasvijetli u našim dušama, a posebno da zaštiti i naša tijela od bolesti opasnog koronavirusa. Neka pred Bogom, tvojom molitvom, nevidljive sile zla budu poražene od te silne Božje svjetlosti.

O, sveta Korono, zaštitnice od svih mogućih epidemija, već dva tisućljeća ti zaustavljaš te opake bolesti, pomozi nam i danas u našoj velikoj kušnji.

O, sveta Korono, skini obruče zla koji su sa svih strana zlokobno opasali cijeli svijet, i ponovno uz Božju pomoć, opaši cijelo čovječanstvo presjajnim prstenom Božje mudrosti.

O, sveta Korono, narod te se sjeća u velikim nevoljama, pomozi nam svojim zagovorom pred Bogom, da od sve Božje djeceukloniš opaku smrtnu opasnost, koja se nad sve nas nadvila.Kako danas, tako i u vijeke vjekova. Amen!AMEN! (Mile Prpa)

BOG JE LJUBAV

Što je Ivana poticalo da ostane uz Isusa pod križemPromisli: Kako se očituje tvoja ljubav prema Isusu?

Tema za razgovor u zajednici: Prva Ivanova poslanica.

ŽIVOTU USUSRET Uvijek sam zazirao od autobusnih i želje-

zničkih kolodvora kao i od trajektnih i zračnih luka. Bilo mi je mučno promatrati ljude koji čekaju svoj polazak, ne znajući što bi sa sobom, beskorisno trateći vrijeme. Cijeli naš život je jedna velika čekaonica. Svatko od nas čeka trenutak polaska s ovoga svijeta i po-vratka Ocu. Samo što za taj polazak ne postoji vozni red i može nam se dogoditi u bilo koje-mu trenutku. Naš život bitno obilježava neiz-vjesnost. Ali ta neizvjesnost može biti poticaj za radosno služenje ili prigoda za strah. Može biti poziv na zauzeti optimizam ili na bezvoljno beznađe. Upravo zato je mudro ne biti pasivni čekač. Jer put i odredište ovise o načinu na koji smo proživjeli čekanje. Ne samo da nam život u cjelini obilježava neizvjesnost, nego je i svaki dio našega života protkan neizvjesnošću. Čo-vjek nikada ne može imati sve pod nadzorom i biti apsolutni gospodar. I to nam se daruje kao prigoda da se odgajamo u poniznosti i okre-ćemo Bogu, oslobađajući se oholosti. Ne da se okrećemo Bogu od kojega tražimo pomoć i

Dr. sc. Tamara Gazdić-AlerićHRVATSKI MOJ JEZIK MATERINSKI

Uzalud se diči tuđim, tko svoj materinski jezik ne poznaje!

XLIV.

MOVIS • 3/200 • rujan • 2020 3736 MOVIS 3/200 • rujan • 2020

Vrijeme naše svagdašnje

PROPLAMSAJI DUHA■ Piše: Stjepan Lice

Iako je od Boga određeno vrijeme za svako događanje, ono u biti ostaje čovjeku nepo-znato i ono ga može u svakom trenutku

zaskočiti. O tome progovara Propovjednik u Bibliji (3,1-8), uzimajući pojedine drevne mudrosne izreke na kojima gradi svoja promišljanja.

«Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme; Vrijeme rađanja i vrijeme umiranja;vrijeme sađenja i vrijeme čupanja posađenog.Vrijeme ubijanja i vrijeme liječenja;vrijeme rušenja i vrijeme građenja.Vrijeme plača i vrijeme smijeha;vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja.Vrijeme bacanja kamenja i vrijeme sabiranja kamenja;vrijeme grljenja i vrijeme kad se ostavlja grljenje.Vrijeme traženja i vrijeme gubljenja;vrijeme čuvanja i vrijeme odbacivanja.Vrijeme deranja i vrijeme šijenja;vrijeme šutnje i vrijeme govorenja.Vrijeme ljubljenja i vrijeme mržnje;vrijeme rata i vrijeme mira.» Propovjednik (3,1-8)

Današnja je tema, kao što ste već sigurno na-slutili, vezana uz poimanje vremena i njegovo izražavanje s pomoću jezika. Da bismo u pri-jenosu misli mogli biti uspješni, moramo se moći osloniti na činjenicu da jezik kojim se služimo znaju svi sudionici komunikacije. Vri-jeme možemo izreći na različite načine, zato je pri izricanju vremena česta mogućnost nerazu-mijevanja. Svim pripadnicima hrvatske jezične zajednice razumljivo je koliko je sati kada je oznaka sata napisana brojkama, npr. 9:15; 9:30; 9:45; 21:15; 21:30; 21:45.

Vrijeme 9:15 standardno se izriče kao devet i petnaest. Isto vrijeme u nekim hrvatskim go-vorima izriče se kao 9 i kvarat (kvarat je četvrti dio nečega, četvrt, u našemu slučaju četvrti-na sata, tj. 15 minuta). Tako 9 i kvarat znači 9 sati i 15 minuta. Do nerazumijevanja dolazi kada se u označavanju vremena upotrebljavaju oznake kvarat, četvrt, frtalj, tri frtalja, pola i sl. U hrvatskim govorima koji su dugo bili pod njemačkim utjecajem vrijeme 9:15 izricalo bi se kao frtalj 10 (njem. viertel znači četvrti dio, četvrt, četvrtinu). Frtalj 10 zapravo označava četvrtinu od 10, prvu četvrtinu u desetom satu ili petnaest minuta u desetom satu. Svako vri-jeme nakon 9 sati u desetom je satu, zato frtalj 10 znači 9 i 15, a ne 10 i 15. Kada čujemo izraz

frtalj 9, frtalj 10 itd., najlakše možemo odrediti njegovo značenje ako iza riječi frtalj dodamo prijedlog od, npr. frtalj od 9 (tj. 8 i 15), frtalj od 10 (tj. 9 i15).

Vrijeme 9:30 standardno se izriče kao devet i trideset. Isto vrijeme u različitim se hrvatskim govorima izriče kao pola deset (pola od deset, što je devet i trideset) ili kao devet i po (devet i pola sljedećega sata, tj. devet i trideset minuta).

Vrijeme 9:45 standardno se izriče kao devet i četrdeset pet. Isto vrijeme u različitim se hrvat-skim govorima izriče kao tri frtalja 10, petnaest minuta do 10, petnaest do 10, za petnaest minu-ta 10. Tri frtalja označavaju tri četvrtine sata, tj. 45 minuta od sata koji traje. I kod određiva-nja značenja izraza tri frtalja najbolje je ako iza izraza tri frtalja dodamo prijedlog od, npr. tri frtalja od 9 (tj. 8 i 45), tri frtalja od 10 (tj. 9 i 45).

Evo još nekih jezičnih savjeta vezanih uz pra-vilnu uporabu riječi vezanih uz označavanje vremena.

Na elektroničkim uređajima, u tabličnim po-pisima, ali i drugdje gdje je važno potpisivanje broja, u brojevima se pišu nule da se popuni potreban broj mjesta i s lijeve i s desne strane, npr. Zagreb 07:10 | Osijek 10:07.

Nula se ne piše kad ostavljanje praznoga mjesta nije nužno, npr.: Vlak kreće iz Zagreba u 7:40, a u Zaprešić stiže u 8:03.

Ako se uz sat navode i minute, iza cijele vre-menske oznake ne piše se riječ sati, dakle, pra-vilno bi bilo napisati npr. Vlak kreće iz Zagreba u 12:53., a ne: Vlak kreće iz Zagreba u 12:53 sati.

Imenicu minuta nije pravilno upotrebljavati u obliku minut jer je to imenica ženskoga roda, a ne muškoga. Nepravilno je: Kako minuti mogu biti dugi. ili Autobus polazi za minut. Pravilno je: Kako minute mogu biti duge. i Autobus po-lazi za minutu. Isti je slučaj i s imenicom se-kunda.

Imenica sat u nominativu jednine ima jedan, a u nominativu množine dva pravilna oblika (sati i satovi), ali svaki s drugim značenjem. Imenica sati označava trajanje, npr. školski sati, a imenica satovi označava predmete kojima se mjeri vrijeme, npr. U prostoriji su bili izloženi razni satovi. Sati, dakle, mogu biti sunčani, školski i dr., a satovi pješčani, zidni, ručni, stol-ni i dr.

U poslovnim pismima datum se (iza oznake mjesta) može pisati na početku ili na kraju poslovnog pisma. Ako ga pišemo na početku poslovnoga pisma, pravilno se piše, npr. St. Gallen, 15. rujna 2020. Ako ga pišemo na kraju poslovnog pisma, pravilno se piše, npr. U St. Gallenu 15. rujna 2020. U prvom načinu pisa-nja iza naziva mjesta piše se zarez jer je riječ o nabrajanju. U drugom načinu pisanja oznaka mjesta i datuma dolazi iza prijedloga i uklo-pljena je u skraćenu rečenicu koja bi u punom obliku glasila: «To što sam napisao, napisao sam u St. Gallenu 15. rujna 2020.».

Provjerite znanje:

1. U kojem su nizu sve riječi pravilno napisane?

A za ništa, vjerovnik B operacioni, rijeđiC žuć, dobroćudanD sa uputnicom, podatciE iznesen, žlijezde

2. U kojim rečenicama glagoli nisu upotrije-bljeni u skladu sa svojim značenjem?

A Uvijek se pitam koje cipele obuti uz večernju haljinu. B Moramo sve obveze odložiti za sutra.C Na natjecanju se povrijedio nakon prve utrke. D U turističku ponudu uključili su se i lokal-ni poduzetnici.E Rizik se može smanjiti svakodnevnim brzim hodanjem.

Točni odgovori: 1. E; 2. B i C.

Svjedoci smo neugodne pandemije uzrokovane koronavirusom koja je odredila cijelu ovu godinu. Nažalost, čovjeku ponekad trebaju takve pošasti kako bi se vratio temeljnim vrijednostima. Ova svjetska kriza naučila nas je mnogočemu, a najviše ljubavi, zahvalnosti, solidarnosti i cijenjenju istinskih vrijednosti. Jedna od njih je i vrijeme koje nam je darovano. Kako ćemo gospodariti tim darom, ovisi o nama samima.

Krsna košuljicaTradicija je u vremenu za nama

kroz mnoge naraštaje čuvala, osmišljavala i usmjeravala život.

Pojašnjavala ga, darivala ga izrazitošću, naravno, ne bez otpora i suprotstavlja-nja. Ublažavala je različitosti, istina, ne-rijetko i gušila osobnosti, premda one najsnažnije nije uspijevala odvratiti od njihovog viđenja zbilje. Život je u sve-mu bio poput rijeke sa svojim brzacima i rukavcima, s vodama koje su usporava-le njezin tok, zaustavljale ga, i s vodama koje su hrabro i ne pitajući odviše hrlile ususret svome moru. Poput rijeke koja je opravdavala svoje postojanje.No značenje riječi tradicija pomalo je izblijedilo a s njime je, na neki način, izblijedio i sam život. Još ne tako davno, svaki je naraštaj imao mnogošto vrijed-no što je mogao predati mlađemu nara-štaju i mlađi je naraštaj, stječući životno iskustvo, primljeno znao sve više cijeniti i ucijepiti u svoj život. Svijest o slijedu naraštaja je sama po sebi bila i poruka i vrijednost koje su obogaćivale život. Znati da ti netko prethodi, da netko sli-jedi nakon tebe, i tvoje dane čini i smjer-nima i osobitima, u svim okolnostima vrijednim življenja. U obitelji mojih prijatelja, kad je tome bilo vrijeme, mlada je majka, na-kon što je rodila sina, za njegovo kršte-nje sašila krsnu košuljicu. Potom je istu krsnu košuljicu na svome krštenju imala i njihova kći. Život im je tekao i lijep i grub. Neki je bezobziran vozač usmrtio njihovu kćer, još gotovo djevojčicu. Go-dine su protekle i nedavno je kršten sin njihovog sina. Njihov unuk. Na krštenju je imao onu istu krsnu košuljicu, košulji-cu koja povezuje obitelj u slijedu narašta-ja. Jednostavan i snažan znak. U njemu su se, u činu krštenja, uz djetešce okupili i prolaznost i neprolaznost, i vrijeme i vječnost. Po njemu su u ljubavi koja po-vezuje naraštaje okupili toliki – i nazočni i odsutni – u molitvi za život. Za život koji će biti blagoslov. Za život u kojemu će ista krsna košuljica ponovno poslužiti.

Sredinom dana, 14. kolovoza moja su-pruga i ja stižemo u Kornić, na otoku Krku, k našem prijatelju svećeniku

Antonu Peraniću. Dok nas uvodi u svoj dom, dok se raspremamo, pita nas hoće-mo li s njim uvečer na koncert u Krk. Na-ravno. Veoma rado. Uvečer, kad se mrak već počeo zgušnjavati, dolazimo pred Dom za starije osobe «Mali Kartec». Pred domom su se već okupile članice ženske klape «Vejanke». Po balkonima i prozo-rima – osvjetljenima i neosvjetljenima – nanizale su se osobe koje borave u domu. Vejanke lijepim i proživljenim pjevanjem, Anton Peranić duhovnim porukama i vrc-kavim dosjetkama, diraju duše okuplje-nih. Pjesme se nižu, svjetovne i duhovne, sve od srca.

Ured Hrvatske biskupske konferencije za život i obitelj dosjetio se potaknuti klape da u sklopu inicijative nazvane «Zagrli-mo starije pjesmom» dođu pred domove za starije osobe širom Hrvatske i uz blag-dan Velike Gospe zapjevaju onima koji u njima borave, a do kojih, zbog tzv. koro-na-krize iz zdravstvenih razloga, nitko ne smije doći. Stjecajem okolnosti moja supruga i ja bili smo u prilici svjedočiti lje-poti jednog takvog događanja. Svi nazočni bili su potreseni ovim nesvakidašnjim do-gađajem. U vrijeme kada su se preporuke kojekakvih stožera za zaštitu od korona virusa COVID-19 uvukle među ljude, ni-šta manje i u njih, vrijedno je osvjedočiti se o dosjetljivosti koja premošćuje nepre-mostivo i povezuje odijeljene. Vrijedno je ne pristati na zazor, ne pristati drugoga

doživljavati ugrozom. Silno je važno ne dopustiti strahu da nas okrada u našoj ljudskosti. Da nam ukrade našu ljudskost. Da, Dom za starije osobe «Mali Kartec» i oni pred njim bili su zakriljeni istim zagr-ljajem, istom vedrinom. No, u svemu tome bilo je i nešto neprirodno, nije pretjerano reći – i bolno. Premda smo svi bili tako blizu jedni drugima, istodobno smo bili i daleko. Nepodnošljivo daleko.

Kako bez zagrljaja biti čovjek? Kako bez zagrljaja susresti čovjeka? Zar je moguće odustati od blizina? Od bliskosti – one du-hovne, ništa manje i one tjelesne? Zar je moguće biti čovjek ako u njemu poticaj da se odmakne nadjačava onaj da se prima-kne? I Bog je imao potrebu prići čovjeku. Roditi se kao čovjek. Proći ljudskim puto-vima. Iskusiti majčinski, očinski, bratski, prijateljski... jednostavno, ljudski zagrljaj. Zagrljaj je božanski pristup. U njemu je sažeto Božje shvaćanje života. Božja že-lja sa životom. Odijeljenost nije njegov pristup. Odijeljenost se protivi Božjoj na-mjeri s čovjekom. I zato nemojte odustati od zagrljaja. Nipošto nemojte odustati od zagrljaja. Dakako, zagrljaj o kojemu govo-rim ne događa se u ispraznosti. U razuz-danosti. Zagrljaj o kojemu govorim uzdiže čovjeka. Nemojte odustati od dodira, od dodira i tijelom i dušom. Nemojte odustati od pogleda koji krijepi. Nemojte odustati od susreta licem u lice. Jer Bog nam je da-rovao lica da se znamo međusobno prepo-znati. Da znamo sebe prepoznati. I njega da znamo prepoznati.

Nemojte odustati od zagrljaja

foto

: pixa

bay.c

om

MOVIS • 3/200 • rujan • 2020 3938 MOVIS 3/200 • rujan • 2020

Preminuo fra Mirko BagarićBukovica, 7. listopada 1949. – Tomislavgrad, 30. kolovoza 2020.

Fra Mirko je rođen 7. listopada 1949. u Bukovici, Tomislavgrad. Osnovnu školu pohađao je u Bukovici, Mesihovini i Posušju, a klasičnu gimnaziju na Poljudu u Splitu od 1964. do 1968. godine. Franjevački habit obukao je 1969. godine na Humcu, a doživotne zavjete položio 1974. u Duvnu. Filozofsko-teološki studirao pohađao je u Sarajevu i Luzernu gdje je diplomirao 1975. godine. Za đakona je zaređen 1974. u Luzernu, a za svećenika 15. lipnja 1975. u Zürichu. Kao svećenik djelovao je među našim narodom u inozemstvu i domovini. Svećeničku službu vršio je kao duhovni pomoćnik najprije u Čapljini, zatim kao misionar u Zürichu i Augsburgu. Gvardijansku službu obnašao je u samostanu u Tomislavgradu. Na-kon toga je župnik u Kongori, te drugi odgojitelj franjevačkih studenata i samo-stanski vikar u Zagrebu. Od 2013. godine boravi u samostanu u Tomislavgradu, gdje je i preminuo u nedjelju 30. kolovoza 2020. u 71. godini života, 51. godini redovništva i 46. godini svećeništva kao župni vikar i glavni urednik mjesečni-ka Naših ognjišta. Pokopan je na groblju Karaula u Tomislavgradu, 31. kolovoza 2020. godine.Svetu misu zadušnicu i sprovodne obrede predvodio je provincijal Hercego-vačke franjevačke provincije dr. fra Miljenko Šteko. Sumisili su generalni vikar mostarske biskupije don Željko Majić i duvanjski gvardijan fra Sretan Ćurčić, te izrekli prigodne oproštajne riječi izrazivši sućut svim fratrima, obitelji pokojnog fra Mirka i njegovoj sestri, č. s. Petri Bagarić. Uz njih je sumisilo još 57 svećeni-ka. Ispraćaju su nazočile brojne redovnice, novaci i bogoslovi, te veliko mnoštvo vjernika. U ime Naših ognjišta od fra Mirka se oprostio fra Gabrijel Mioč, odgo-vorni urednik.U prigodnoj homiliji fra Miljenko je u kratkim crtama opisao pokojnog Mirka i između ostalog rekao: «Fra Mirko potječe iz pobožne hrvatske i katoličke obitelji našeg duvanjskog kraja. Već je iz okrilja svoje obitelji baštinio sklonost duhovno-mu pozivu, kao i njegova rođena sestra, časna sestra Petra. Tjelesno je izgledao velik i snažan, a opet tako blag, veseo i plemenit. Uvijek s onim svojim posebnim osmijehom na licu. Vršio je savjesno sve svoje obveze. Uživao u radu s vjernicima, s njima htio uvijek biti jedno. Osobito s trećarima – članovima franjevačkog svje-tovnog reda. Osjećao je njihove boli, njihove radosti, njihove potrebe. Htio im je uvijek biti na usluzi, uvijek ispuniti sve njihove vjerske zahtjeve. Gdje god je bio, htio je najbolje. U Švicarskoj, Njemačkoj, Tomislavgradu, Hercegovini, Zagrebu. Htio je dati što može i više od toga. Bio je iskren i produhovljen franjevac. Uvijek sklon onoj lijepoj i sunčanoj strani života, uvijek sklon onomu ljepšem u svakoj stvari. Mnoge je probleme znao izraziti šalom, želio je uvijek nasmijati ljude oko sebe. Držao je da su radost i osmijeh pravi lijekovi za dušu i tijelo».Fra Mirko je doista poticajnim riječima, duhovitim anegdotama, mudrim izreka-ma, stripovskim pričama, te redovitim uvodnicima u Našim ognjištima govorio je o ljepotama, ali i tegobama ljudskog života. Cijenio je svaki trenutak zajed-ništva unoseći u njega ugodu po lijepoj riječi, duhovnoj pjesmi, prigodnoj šali i daru kojim je znao razveseliti posebno one najmlađe. Vrijednosti koje je najviše promovirao među ljudima bile su blagost i mir, kao što i kaže njegovo ime. Nasto-jao je svugdje donijeti i biti mir. Fra Mirku zahvaljujemo na iskrenom navještaju Božje riječi kao i na blagosti koju je živio i svjedočio među nama - u misiji Zürich i na svim našim međumisijskim okupljanjima u Švicarskoj.Pokoj vječni daruj mu Gospodine.

Fra Ljubo je rođen 18. ožujka 1938. go-dine u Čitluku, gdje je završio pučku školu. Klasičnu gimnaziju je pohađao

u Biskupijskom sjemeništu u Splitu i Fra-njevačkoj gimnaziji u Visokom gdje je, na-kon godine novicijata u Kraljevoj Sutjesci, i maturirao 1958. godine. Filozofsko-teološki studij je započeo u Visokom, nastavio na Fra-njevačkoj teologiji u Sarajevu i Teološkom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1966. godine i diplomirao. Dvogodišnji poslijediplomski studij na Lateranskom sveučilištu ‘Academia Alfonsiana’ u Rimu upisao je 1971. uspješ-no položivši doktorandske ispite iz moral-ne teologije, socijalne etike, teorije i prakse psihoterapije. Uz materinski jezik, tečno se služio engleskim, talijanskim, njemačkim i francuskim jezikom. Za svećenika je zare-đen 2. kolovoza 1964. godine na Širokom Brijegu, gdje je, uz nastavak dvogodišnjega studija na Teološkom fakultetu u Zagrebu, obnašao i službu duhovnog pomoćnika u širokobriješkoj samostanskoj župi. HKM za Švicarsku vodio je od srpnja 1967. do listo-pada 1971. godine. Nakon dvogodišnjega studija u Rimu, Uprava provincije ga 1974. godine šalje u SAD. O fra Ljubinim redov-ničkim i pastoralnim službama u Americi i Kanadi, te o iznimnim rezultatima njegovih socioloških, prosvjetiteljskih i kulturoloških nastojanja u povezivanju Hrvatica i Hrvata u tom dijelu svijeta, organiziranju hrvat-skih škola i promicanju hrvatrskoga jezika i uljudbe, tijekom 42 godine samozatajna i stručna rada, zadaća je koja zahtjeva puno više prostora i daleko sustavniji i temeljitiji pristup. U Provinciju se vratio, vidno naru-šena zdravlja, u rujnu 2016. godine. Svoje umirovljeničke dane provodio je uglavnom u samostanu na Humcu gdje je, opremljen svetim sakramentima, usnuo u Gospodinu u nedjelju 21. lipnja 2020. Njegovi zemni ostat-ci, nakon mise zadušnice koju je predslavio provincijal fra Miljenko Šteko, položeni su, uz nazočnost brojne redovničke subraće, rodbine i prijatelja, dan kasnije u fratarsku grobnicu na mjesnom groblju u Čitluku.

Kratka pretpovijest Duhovna skrb o katoličkim Hrvaticama i Hrvatima u Švicarskoj praktički je započela 1953. godine dolaskom o. fra Lucijana Kor-dića, hercegovačkog franjevca, iz Rima na liječenje u švicarski Fribourg. Iako su njegov dolazak u Švicarsku uvjetovali prvenstveno zdravstveni razlozi, on je uskoro, upoznavši brojne hrvatske iseljenike i političke izbje-glice, počeo duhovno skrbiti za njih. Njegov svećenički djelokrug uskoro se proširio na cijelu Švicarsku. Neumorno je obilazio svo-je vjerne sunarodnjake, duhovno ih krijepio i pomagao na najrazličitije načine. Riječ je,

dakle, o razdoblju tzv. ‘neslužbenog’ dušo-brižništva Hrvata u toj alpskoj zemlji, jer fra Lucijan niti je tražio niti imao bilo ka-kav službeni dekret za tu službu. No, s vre-menom, kako se povećavao broj hrvatskih doseljenika, fra Lucijan je uvidio potrebu sustavnije i službenije duhovne skrbi za hr-vatske doseljenike, pa je zatražio i 13. rujna 1961. dobio dekret od nadležne Kongrega-cije iz Rima, kojim je imenovan prvim hr-vatskim dušobrižnikom u Švicarskoj. Riječ je, dakle, o događaju i godini koji se sma-traju početkom službene duhovne skrbi za hrvatske katolike u Švicarskoj. Novoimeno-vani misionar, međutim, nije imao nikakvih službenih misijskih prostorija, ni službenoga sjedišta. Stanovao je u franjevačkom samo-stanu u Fribourgu i iz samostana obilazio svoje katoličke sunarodnjake diljem Švicar-ske. Ubrzo je, međutim, uvidio da pastoral-ne potrebe sve većega broja hrvatskih dose-ljenika značajno nadilaze njegove ljudske i svećeničke snage, što ga je ponukalo na oz-biljno razmišljanje o povlačenju s te veoma zahtjevne službe. Svoju odluku je i pismeno uobličio 1. studenoga 1966. i poslao ju ono-dobnom ravnatelju Hrvatske inozemne pa-stve dr. Vladimiru Vinceu u Zagreb. Kada je dr. Vince shvatio da se fra Lucijan ne kani predomisliti, uputio je – preko onodobne Bi-skupske konferencije Jugoslavije – zamolbu dr. fra Rufinu Šiliću, tadašnjemu provincija-lu Hercegovačke franjevačke provincije, da mu stavi na raspolaganje drugoga fratra za Hrvatice i Hrvate u Švicarskoj. Uprava Pro-vincije je pozitivno odgovorila na Vinceovu zamolbu odredivši mladog, veoma poduzet-nog i radinog, svećenika o. fra Ljubu Krasića za novoga misionara u Švicarskoj.

Misionar s jasnom vizijom i ciljevimaDr. Vince se snažno založio kod švicarskih, hrvatskih i vatikanskih crkvenih vlasti kako bi se novom misionaru osigurali potrebni

boravišni i radni papiri i pristojni uvjeti za rad. Rezultat tih njegovih nastojanja bilo je ustanovljenje službenoga sjedišta Hrvatske katoličke misije za Švicarsku u Zürichu, koju je fra Ljubo Krasić preuzeo 1. srpnja 1967. godine. Stoga se taj nadnevak smatra službe-nim utemeljenjem Hrvatske katoličke misije za Švicarsku. Novi misionar je temeljna na-čela svoga pastoralnoga djelovanja objavio vjernicima na prvoj svetoj misi u crkvi sv. Obitelji u Zürichu, 16. srpnja 1967. Taj nje-gov programski sažetak glasio je: stići k svi-ma, staviti se u službu svima, ne odreći se ni-jedne duše, nijedne Hrvatice ili Hrvata koji su mu povjereni, te nastojati da nitko među njima ne ostane bez svoga znaka raspozna-vanja – kao kršćanin, kao katolik Hrvat, kao katolik Slovenac, jer je HKM za Švicarsku u početku skrbila i o slovenskim katolicima. U tim programskim točkama, novoime-novani misionar je zapravo sažeo temeljna načela i ciljeve, koje su hrvatski misionari u Švicarskoj tijekom desetljeća imali pred očima prihvaćajući ovu odgovornu službu. Zbog osjetnoga povećanoga broja vjernika, a uskoro i misionara, te slojevitosti i razgra-natosti pastoralnih djelatnosti, razložno se može reći da je s fra Ljubom Krasićem za-počelo novo razdoblje organizirane duhov-ne skrbi za hrvatske katolike u Švicarskoj. Misionari su danonoćno obilazili tvornice, bolnice, staračke domove, hotele, ubožnice, uznice i najrazličitija gradilišta i radilišta u potrazi za svojim rasutim vjerničkim ‘sta-dom’. Redovite svete mise uskoro su slavljene u Zürichu, Badenu, Baselu, Bernu, Luzernu, St. Gallenu i Schaffhausenu, te povremeno u još 40-ak manjih središta. Podatci da su njih dvojica (fra Ljubo i fra Zlatko Ćorić koji mu se pridružio 1968.) samo tijekom 1969. godi-ne imali 247 pastoralnih pohoda hrvatskim katoličkim zajednicama diljem Švicarske i obišli 73 središta, razumnu čovjeku dostatno govore o razini njihove svećeničke zauzetosti za povjereni im puk. Takav oblik pastoralno-ga rada potrajat će sve do 1971. godine kada se, do tada jedinstvena, Hrvatska katolička misija za Švicarsku dijeli na više samostalnih misija, tako da danas u Švicarskoj imamo 12 samostalnih, organizacijski dobro ustrojenih i duhovno veoma živih i životnih hrvatskih katoličkih misija u kojima djeluju 14-torica misionara, članova Hercegovačke franjevač-ke provincije Marijina Uznesenja,

Nadgradnja na postojanim temeljimaFra Ljubo je u četiti i pol godine (od srpnja 1967. do listopada 1971.) zajedno sa svojim suradnicima, postavio veoma solidne temelje za pastoralnu nadgradnju i razvoj hrvatskih katoličkih misija u Švicarskopj. Jedan od tih sjajnih kamenčića, u fra Ljubinu osebujnom

misionarskom mozaiku, koji ni nakon pola stoljeća ne gubi svoju duhovnu vrijednost i prepoznatljiv sjaj, svakako je dvodnevno tradicijsko svehrvatsko hodočašće Gospi u Einsiedeln. Stoljetna i veoma snažna privr-ženost hrvatskoga naroda Majci Božjoj, po-nukali su fra Ljubu na traženje svetišta gdje će hrvatski katolici, sukladno svom katolič-kom odgoju i stoljetnoj tradiciji, moći častiti svoju nebesku Odvjetnicu. Prekrasno Gos-pino svetište u Einsiedelnu, nametnulo se kao logičan izbor. Prvi molitveno-pokornič-ki hrvatsko-slovenski hodočasnički pohod Crnoj Gospi u Einsiedeln, na kojemu se oku-pilo oko 400 hodočasnika, dogodio se 9. i 10. prosinca 1967. Već slijedeće godine u Einsie-deln su hodočastili samo Hrvati treće subote i nedjelje u listopadu. Listopadski nadnevci su ostali sve do 1978. kada je hodočašće – uglavnom zbog hladnoće – premješteno na drugu subotu i nedjelju u lipnju. Takav ras-pored je ostao sve do današnjega dana. Prva hodočašća su organizirana pod zajedničkim sloganom SVOJI K SVOJIMA i fra Ljubinim temeljnim životnim i svećeničkim načelom ZA POTPUNOGA ČOVJEKA.

MOVIS, službeno glasilo HKM za Švicarsku (koje ove godine slavi 50. obljetnicu izlaže-nja), fra Ljubo je, s malobrojnim suradni-cima, skromnim materijalnim sredstvima i tehničkim mogućnostima - s nakladom od 7000 primjeraka - pokrenuo u proljeće 1970. godine. List je, sukladno sadržaju skraćeno-ga naziva, bio zamišljen kao misijsko glasilo, koje će biti snažnom poveznicom među hr-vatskim čitateljima i služiti im posredujući im najvažnije događaje i sadržaje korisne za život i izgradnju konkretne misijske za-jednice. Već slijedeće godine (6. ožujka) pri Hrvatskoj katoličkoj misiji za Švicarsku po-krenuta je Akademska tribina VOD (Večeri Otvorenog Dijaloga), na kojoj su, među pr-vima, nastupili: dr. Žarko Dolinar, dr. Alojz Skenderović, Branimir Donat, dr. Stjepan Gaži, Vlado Gotovac, dr. Ljudevit Jonke… Fra Ljubo je, što također treba istaknuti, u ostvarivanju spomenutih i brojnih drugih pastoralnih zamisli imao posvemašnju po-moć svoje redovničke subraće: fra Zlatko Ćorić od 1968., fra Andrija Babić od 1970., te fra Rade Vukšić od veljače i fra Karlo Lo-vrić od kolovoza 1971. godine.

FRA LJUBO KRASIĆ – UTEMELJITELJ I PRVI VODITELJ HRVATSKE KATOLIČKE MISIJE ZA ŠVICARSKU

Čitluk, 18. ožujka 1938. – Humac, 21. lipnja 2020.

FENOMEN MEĐUGORJEStranicu uređuje: fra Branko Radoš

Gospina poruka 25. kolovoza 2020.

«Draga djeco! Ovo je vrijeme milosti. S vama sam i iznova vas pozivam, dječice, vratite se Bogu i molitvi dok vam molitva ne bude ra-dost. Dječice, nemate budućnosti ni mira sve dok vaš život ne počne osobnim obraćenjem i promjenom u dobro. Zlo će prestati i mir će zavladati u vašim srcima i u svijetu. Zato, dječice, molite, molite, molite. S vama sam i zagovaram pred mojim sinom Isusom za sva-koga od vas. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.»

CRTICE IZ DOMOVINE■ Dr. sc. Ivica Šola

GLAS IZ MEĐUGORJA

MOVIS • 3/200 • rujan • 2020 4140 MOVIS 3/200 • rujan • 2020

Ljudska mjerilaMi koji imamo nešto više godina pamtimo i dan kada je sve počelo, čak i trenutak u kojemu smo prvi put čuli vijest da se dogodilo nešto neobično. Odrastali smo, mijenjali se i starili, no tema Gospinih ukazanja u Među-gorju konstanta je naših života evo već 39 godina. Samo mjesto postalo je dijelom i naše osobne identifikacije (u tuđini bi nam za pobliže lociranje vlastita zavičaja Međugorje redovito služilo kao općepoznati orijentir).

Uza sve nevjerice i sumnje, ismijavanja i poruge koje su je otpočetka pratile, vijest o neobičnim događajima potkraj

lipnja 1981. dočekana je kod većine ovdašnjih vjernika kao čudesan dar njihovim napaćenim i izoliranim životima. Onomu tko imalo poznaje prošlost ovdašnjih ljudi ili tko je u takvoj dobi da je još pamti, poznato je da su njihov način života obilježili težak i iscrpljujući, sizifovski obavljan fizički posao i molitva – jednostavna i glasna, usklađena s ritmom dana i godišnjih doba, sa samim životom. Vijest o Gospinom ukazanju nije doživljena kao nešto nemogu-će, čak ni kao neočekivano, prije kao uslišanje izrečenih molitvi brojnih naraštaja, kao odgo-vor na stoljetne vapaje, kao dugo iščekivano ispunjenje pravde koje nije bilo na njihovoj ze-mlji, barem ne prema njima. Nitko u to vrijeme nije mogao naslutiti što će sve ta vijest polučiti, u što će se s vremenom razviti. Ni najmaštoviti-ji nisu mogli zamisliti da će Međugorje postati planetarno poznato, da će ljudi iz svih kutaka Zemlje tražiti načine i putove da stignu ovamo, na susret sa samim sobom i s Bogom u molitvi i tišini, tu u Međugorju, između dva brda i jedne crkve. Tko je tada mogao sebi predočiti sliku mnoštva iz različitih kultura i jezika, u redovi-ma pred ispovjedaonicama.

Danas je u retrospektivi moguće propiti-vati i analizirati i najsitnije pojedinosti, sagledavati kontekste, opažati tragove i

uočavati znakove (lokalne i globalne), no 1980-ih sve je to bilo neuočljivo, maglovito, nepoj-mljivo i prije svega opasno u ondašnjem poret-ku. Sve je u to vrijeme, po ljudskim mjerilima, upućivalo na zaključak da je posrijedi bizaran lokalni fenomen, osuđen u ondašnjim okolno-stima na brzo ugasnuće. Prvi koji je sve poduzeo da to tako i bude, bio je tadašnji jugoslavensko-komunistički režim. Mjesna vlast je odmah su-tradan, po primitku vijesti o tvrdnjama vidjelaca da im se ukazala Gospa na brdu Crnica, digla uzbunu. U prvoj službenoj informaciji, posla-noj telefaksom, o tomu piše: «dana 26. 06. 1981. godine (petak) SUP (sekretarijat unutrašnjih

poslova) Čitluk je u 1. sati primio informaciju od predsjednika mjesne zajednice Međugorje da je grupa petero maloljetnih lica tvrdila kako su istoga dana oko 10 sati vidjeli lik Bogorodi-ce na obroncima obližnjeg brda Crnica. Vijest o tome brzo se prenijela na veći dio područja općine a i šire. O pojavi sam informiran nared-nog dana u 10. sati. Odmah sam zatražio da se o tome ‘informiše’ sekretar SUPA Čitluk i zakazao sam sastanak u komitetu istog dana.» Smjesta se alarmiraju republičke i državne vlasti u Sarajevu i Beogradu zbog sve većega okupljanja vjernika i znatiželjnika na brdu Crnici: «Obaviješteni smo i od SUP-a Metković da se vijest prenijela i u nji-hovu kraju i da je ogroman interes građana da prisustvuju tom mjestu. Na sjednici predsjed-ništva OK SSRN prihvaćena je informacija o idejno političkoj platformi o prevladavanju ove situacije, mi je još nismo proglasili da je krizna, ali se ponašamo kao i da jest u nekoj mjeri.»

Signal za početak hajke i represije «na vi-novnike» (Branko Mikulić), partijski je vrh odaslao početkom srpnja 1981., po-

vezavši suludom kombinatorikom okupljene vjernike i vidioce, u to vrijeme djecu koja su uporno i bez straha tvrdila da vide Gospu, s terorizmom, kontrarevolucijom, nacionaliz-mom i užasima Drugoga svjetskog rata. Počela su uhićenja, prijetnje, maltretiranja, zabrane okupljanja na Brdu ukazanja. Sve je to po ljud-skim mjerilima trebalo biti ugušeno i ugašeno, ali eto nije. Jedan od nekadašnjih partijskih čelnika nakon svega je došao do «zaključka» da je komunistička vlast tada napravila «po-grješne procjene» i da su represivne mjere i atmosfera straha proizvele suprotan učinak: «Tada je bilo i nekih posve pogrješnih procje-na: u Međugorje su doveli specijalce i policijske pse. To je bilo potpuno nepotrebno i blesavo. Dovesti pse da bi se ljude spriječilo da se penju na brdo?! Kakav promašaj! Psi su bili skriveni u jednoj šumi, a onda su naglo iskakali, doduše na lancima, kako bi učinak straha bio maksi-malan. Da nismo tako radili, siguran sam da bi i ovo ukazanje prošlo kao i mnoštvo drugih.»

Zaboravlja, međutim, da je ista ta vlast nakon nekog vremena promijenila taktiku i pristup «ovom ukazanju», ali opet se pokazalo da ono nije prošlo «kao mnoštvo drugih». Prvi koji su u vjernicima i hodočasnicima vidjeli samo tu-riste i ništa više, bili su upravo glasnogovorni-ci tadašnjega režima koji su sredinom 1980-ih ovako rezonirali: «Dolaze turisti u Međugorje, život teče. Vrijeme je da se tim ‘događajima’ re-alno pogleda u oči, jer za društvenu turističku privredu ti su vjernici u prvom redu samo turi-sti. Motivi njihova dolaska su na sasvim spored-nom kolosijeku, pa je sasvim neobično što su ti motivi izgleda zasjenili i devizni rudnik, koji obilato koriste privatnici koji u težnji da brzo zarade doslovno pljačkaju te ljude od kojih je mnoge i nevolja natjerala na ‘hodočašće.’ Kada nam već dolaze, društvo u otvorenoj zemlji Ju-goslaviji treba im osigurati tretman kao i osta-lim turistima. Ovako se samo nojevski bruka-mo pred svijetom i to prije svega zbog tromosti i neposlovnosti naše turističke privrede.»

Od tada pa nadalje: ljudska pohlepa za novcem, profani motivi, konzume-rizam kao stil života i sva prljavština

koje se otpočetka nastoji uvući u svaku poru međugorskog fenomena, trebala je, po ljud-skim mjerilima, sve onečistiti i u prljavom bla-tu sve to ugušiti, ali eto nije. Medijska hajka i halabuka, osporavanja teoloških stručnjaka, kritike iz crkvenih krugova, portalske poruge i persiflaže odavno su već, po ljudskim mjeri-lima, trebale nadglasati tihe molitve i ismijati jednostavne i opetovane poruke o miru, pokori i postu, ali eto nisu. Međugorje i dalje duhovno raste i poziva na mir, molitvu, pokoru i obra-ćenje: čovjeka i svijeta! Pravo pitanje nije zašto međugorski fenomen traje toliko dugo, nego zašto se tako dugo ne da ugasiti!? (usp. Glasnik mira, lipanj 2020.)

Tko normalan, pogotovo s kršćan-skom odgojno-obrazovnom po-zadinom poput moje malenkosti,

može imati išta protiv mira i pomirenja među ljudima i narodima? Apsolutno ništa, naprotiv. Ali sam protiv zloporabe uzvišenih ciljeva, vrijednosti i ideala u ne-časne, pa i opasne svrhe. Poznato je da su vjerski ratovi vođeni u ime istine uslijed čega su potekle rijeke krvi. Poznato je ta-kođer da je komunizam vodio svoju agen-du u ime ideala pravde i jednakosti pri čemu su isti ideali vrijedili samo za «njiho-ve», dok oni koji nisu bili za takvu «pravdu i jednakost» su mučki ubijeni, zatvarani i progonjeni posvuda po svijetu do dana današnjeg, oko stotinu milijuna ubijenih u ime «pravde». Poznato je da se današnji osvajački ratovi, kako je Kissinger priznao, vode u ime ideala demokracije i širenja ljudskih prava, a zapravo za naftu, za no-vac. Poznato je... Dakle, izbaciti plemeni-tu riječ i vrijednost u nekoj agendi, istina, pravda, jednakost, ljudska, manjinska pra-va, mir, pomirenje... nije jamstvo ničega, naprotiv najveće manipulacije ne rade se u ime zla, već u ime dobra, hinjenog dobra, naravno. Kako je Plenković sastavio Vla-du s manjincima, gdje glavnu riječ vodi Pupovčev SDSS, kao prvi potez najavljen je posjet potpredsjednika vlade iz redo-va SDSS – a Miloševića, proslavi Oluje u Kninu, pa onda minstra branitelja gene-rala Medveda Gruborima gdje je nakon (!) Oluje ubijeno šest nedužnih srpskih staraca, zločin vrijedan dubokog žaljenja. To je predstavljeno kao proces hrvatsko – srpskog pomirenja. No to što smo tamo vidjeli zapravo je zabrinjavajuće.

Prvo, staviti sustavan zločin jedne dr-žave, agresora, Miloševićeve Srbije, na istu razinu s incidentima nakon

(!) rata, koje nije naredio ni Tuđman, ni Šušak, niti ijedan hrvatski časnik, već su djelo hijena rata, krivotvorenje je povijesti i ponovno uvođenje ravnovjesja krivnje i relativizacije razlikovanja agresora i žrtve. Vukovar, Škabrnja, genocid i kulturocid (Dubrovnik) kao i cijela agresija na Hr-vatsku, bili su dio organiziranog zločina planiranog i poznatog kao Memorandum

SANU, u izvedbi KOS – JNA, i službena politika Beograda. Grubori ili Varivode to nisu, oni su djelo pojedinaca, a ne politi-ka Hrvatske države. Stavljati na istu razi-nu Knin i Grubore, Škabrnju i Varivode povijesna je krivotvorina i zamagljivanje temeljnog polazišta procesa pomirenja, a to je reći otvoreno tko je bio agresor a tko žrtva, kako bi se potom agresor mogao ispričati, a žrtva oprostiti. Taj temelj je izo-stao, a ono što se gradi bez temelja nije po-mirenje, već relativizacija i manipulacija. Hrvatska se nema što ispričavati za zločine u Gruborima ili Varivodama, vrijednima svakako i bez zadrške dubokog ljudskog žaljenja, jer ih nijedna njena institucija, za razliku od Srbije, nije niti planirala niti naredila niti odobrila, dočim je agresija na Hrvatsku bila planirana, zločini i okupaci-ja sustavno organizirani i planirani u Be-ogradu. Takav pristup hrvatsko srpskom – pomirenju zapravo je nešto sasvim su-protno, to je zapravo provedba Memoran-duma SANU 2. Može li se to potkrijepiti uvjerljivim dokazima?

Da, svakako. Jedna od ponajboljih poznavateljica te problemati-ke u Hrvatskoj i šire svakako je

kolegica Višnja Starešina, novinarka vi-sokih etičkih i stručnih standarda, svje-dokinja događaja i vremena, pa ću dio njezine ‘ekspertize’ prenijeti u cijelosti: «U vrijeme kada je počinjen, zločin u Gruborima pričinio je Hrvatskoj značajnu političku štetu. Čestitke na «Oluji» na me-đunarodnoj političkoj sceni preko noći su zamijenjene kritikama. Hrvatska država je na njih reagirala iritantnim nijekanjem i - iz moje tadašnje perspektive dopisnice iz UN-a u Ženevi - nerazumljivom medij-skom šutnjom. Sjećam se, jer prva od jedi-ne dvije kolumne koje mi nisu objavljene u cijeloj novinarskoj karijeri, odnosila se upravo na Grubore - pljačke i palež na oslobođenim područjima nakon «Oluje».Nerazriješeni zločin u Gruborima ne-koliko godina kasnije postao je ključno gradivno tkivo haaškog tužiteljstva za konstrukciju optužnice za «Oluju» kao zločinačkog pothvata na čelu s predsjed-nikom Tuđmanom, ministrom obrane

Šuškom i generalom Gotovinom. Istra-gu im je kao vanjski suradnik vodio i usmjeravao ratni tajnik i siva eminencija pobunjeničke srpske vlade u Kninu, pri-jeratni sudac i agent KOS-a, a poslije srp-skog vojnog poraza NGO borac za srpsku pravdu - Savo Štrbac. Ne sjećam se koliko sam puta tih godina pisala i upozoravala kako je važno da Hrvatska provede vjero-dostojne i uvjerljive kaznene postupke za zločine nad Srbima, osobito u Gruborima i Varivodama. Bez učinka. Savo Štrbac je u srpskim medijima otvoreno najavljivao kako mu je cilj preko osude hrvatskih rat-nih operacija promijeniti karakter rata i pokazati da je hrvatska država nastala na zločinu. I umalo je u tome uspio. Prvostu-panjska haaška presuda generalima Goto-vini i Markaču iz 2011. godine napisana je upravo po mjeri Štrpčevih želja i srpskog Memoranduma SANU 2, strateškog pla-na kako nakon izgubljenog rata ostvariti velikosrpske ciljeve mirnodopskim sred-stvima: suđenjima pred međunarodnim i domaćim sudovima, promocijom prava žrtava i zaštite manjina... Nerasvijetljeni zločin u Gruborima, bez sudskog epiloga, bio je u tome važna karika... Bez osude velikosrpskog projekta ova nova pomirba ide prema pretvaranju agresora u žrtvu, izjednačavanju krivnje za rat i njegovo svođenje na unutarnji hrvatsko-srpski sukob. U konačnici, prema vraćanju ju-goslavenskog hrvatsko-srpskog duopola u upravljanju Hrvatskom. A to nije nika-kva europska pomirba, već Memorandum SANU 2. I izvor novih sukoba.»

Eto, kako rekoh gore, plemenite ide-je, u ovom slučaju pomirenje, mogu postati podvala ili manipulacija. Na

to sam osobno skrenuo pozornost g. Plen-koviću, rekavši kako on ne bi trebao ići u Varivode 28. rujna, jer on je institucija, predsjednik hrvatske Vlade, a institucije hrvatske države sa zločinima nakon Oluje (nakon rata!) nemaju nikakve veze, što je, uostalom, potvrđeno i presudom u Haagu. Hoće li ipak otići? Ta odgovornost je na njemu, hoće li prihvatiti igru svog koali-cijskog patrnera Pupovca?

Srbija je izgubila rat, ali od Memo-randuma SANU 2 nije odustala

CRTICE IZ DOMOVINSKE CRKVE

42 MOVIS • 3/200 • rujan • 2020 MOVIS • 3/200 • rujan • 2020 43

Službu nadbiskupa koadjutora Split-sko-makarske nadbiskupije mons. dr. Dražen Kutleša preuzeo je u če-

tvrtak 3. rujna u splitskoj prvostolnici sv. Dujma poslije večernje molitve, koju je predvodio splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić. U sveča-nosti uvođenja u službu, uz predsjednika Hrvatske biskupske konferencije zadar-skoga nadbiskupa mons. Želimira Puljića, sudjelovali su sufraganski biskupi Split-ske metropolije dubrovački biskup mons. Mate Uzinić i šibenski biskup mons. To-mislav Rogić, te brojni svećenici i vjernici Splitsko-makarske nadbiskupije. U preu-zimanju službe pročitana je Papina bula u kojoj piše: «Franjo, Biskup, Sluga Slugu Božjih, časnome bratu Draženu Kutleši, dosadašnjemu porečkom i pulskome bi-skupu, novoimenovanom splitsko-makar-skom nadbiskupu koadjutoru, pozdrav i Apostolski blagoslov. Mučenici su Dalma-cije i Istre u ljubljenoj zemlji hrvatskoj po-sebno čašćeni, osobito u svetim biskupima Dujmu i Mavru, koji se ujedno štuju u lateranskoj krstionici te su tako, od drev-nih vremena pa sve do današnjih dana, rimskim prvosvećenicima veoma pri srcu; njih naime i Mi, također, ne doživljavamo kao nijeme promatrače niti kao najamni-ke koji pred vukom bježe, nego kao brižne pastire koji bdiju nad Kristovim stadom, propovijedajući velikom i malenom, bo-gatom i siromašnom svaku mudrost Bož-ju, te oni tako neumorno vode Crkvu kao veliku lađu što brodi po moru ovoga svi-jeta, i koju se, udaranu valovima svakoja-kih napasti, ne smije napustiti, već njome treba brižno upravljati (usp. Sv. Bonifacije, Ep. 3, 352.354). Tako razmatrajući, očin-skom ljubavlju svraćamo misao na stado Splitsko-makarske nadbiskupije čiji je nad-biskup metropolit, časni brat Marin Bari-šić u duhovnoj potrebi žarko zamolio za pomoć kako bi se u vođenju biskupijskoga života mogao osloniti na službu koadju-tora. Na tebe, dakle, časni brate, mislimo, koji si u svojoj obavljenoj pastirskoj službi u Porečkoj i Pulskoj biskupiji stekao dra-gocjeno znanje te si očitovao vještinu u du-hovnim i zemaljskim stvarnostima života. Stoga, tebe, saslušavši savjet Kongregacije za biskupe, puninom Našeg Apostolskog autoriteta, a prethodno te oslobodivši veze s gore spomenutim biskupijama, imenu-jemo splitsko-makarskim nadbiskupom koadjutorom sa svim udijeljenim pravi-ma i danim odgovarajućim obvezama.

O ovome Našemu dekretu želimo da upo-znaš kler i narod navedene biskupijske zajednice koju potičemo da te prime kao oca kojega treba ljubiti, kao učitelja kojega treba slušati te kao zaštitnika kojega treba poštivati. Skladnom riječju i duhom za-jedno s nadbiskupom metropolitom pasi, časni brate, ovu biskupijsku zajednicu na-učavajući i braneći ju, s trudom i nepre-stanim uzdanjem u Gospodina, da i ona sama, vođena primjerom tvojega života, u vjeri koju ustima naviještaš te ustraj-nim radom potvrđuješ, ostane postojana te da se u djelima pouzdano potvrdi, po zagovoru Blažene Djevice Marije, svetoga Dujma i salonitanskih mučenika. Dano u Rimu, kod sv. Ivana Lateranskog, jedana-estoga dana mjeseca srpnja, o spomenda-nu sv. Benedikta opata, godine Gospod-nje dvije tisuće dvadesete, osme Našega Pontifikata.»

Naslonjeni jedni na drugeNa uvođenju u službu nadbiskupa Kutleše, nadbiskup Marin Barišić je između ostalo-ga kazao: «Braćo i sestre, vidite da smo svi, posredno ili neposredno, naslonjeni jedni na druge. To nam je pokazala večerašnja molitva i ovaj čin kanonskog uvođenja u službu nadbiskupa koadjutora. Ljubimo jedni druge kao što je Krist nas ljubio. Budimo iskreni i pažljivi jedni prema dru-gima. Neka nam u tome bude primjer i uzor naša nebeska majka Blažena Djevica

Marija i sveti Dujam čiji zagovor danas molimo za nadbiskupa Dražena, za vjerni Božji narod i za našu domovinu. Nadbi-skupe Dražene, dobro nam došao! Bog Te blagoslovio na mnogaja ljeta!».

Nadbiskup Kutleša je i Veliki kancelarNovoimenovani splitsko-makarski nad-biskup koadjutor mons. Dražen Kutleša zahvalio je nadbiskupu Barišiću, te izme-đu ostaloga istaknuo: «Dolazim u Split-sko-makarsku nadbiskupiju iz Porečke i Pulske biskupije, koje su također drevne biskupije; iz Crkve svetog Mavra i istar-skih mučenika u Crkvu svetog Dujma i solinskih mučenika. Mučeništvo svetaca i blaženika uvijek su bili zalog rasta novih kršćana. Kristova Crkva je rasla i razvijala se na ovim prostorima još od apostolskih vremena, a od sedmoga stoljeća i u hrvat-skom narodu, kojemu pripadamo, kojega ljubimo, kojemu služimo i u čiji duhovni napredak sebe ulažemo». Nadalje je na-stavio nadbiskup Kutleša: «Na koncu bih želio još spomenuti da vam dolazim iz susjedstva, iz duvanjskog kraja odakle su moji korijeni i gdje sam rođen a gdje je palmu mučeništva zadobio i sv. Venancije. I taj je kraj nekoć bio dio ove nadbiskupi-je, a njegovi su žitelji ostali egzistencijalno naslonjeni na Split. Tako zapravo mogu reći da ne dolazim u nepoznato. Poznata mi je naime povijest i kultura ovoga kraja, poznate su mi radosti i poteškoće ovdaš-njih ljudi, poznati su mi ovaj mentalitet i podneblje. Zato vjerujem da ćete i vi upo-znati mene i primiti me kao svojega među svoje.» Splitsko-makarski nadbiskup koa-djutor Dražen Kutleša preuzeo je službu Velikog kancelara Katoličkoga bogoslov-nog fakulteta Sveučilišta u Splitu.

Briga o 187 župa i 420 svećenikaSplitsko-makarska nadbiskupija koja ima 13 dekanata te 187 župa, zatim više od 220 dijecezanskih i više od 200 redov-ničkih svećenika. K tome više desetaka samostana, četiri velika Gospina svetišta, sjedište jedne muške i četiri ženske redov-ničke provincije, Centralno bogoslovno sjemenište, Nadbiskupsko sjemenište, franjevački klerikat, franjevačko sjemeni-šte u Sinju, Katolički bogoslovni fakultet, Nadbiskupijsku klasičnu gimnaziju, Fra-njevačku klasičnu gimnaziju, Caritas, pa-storalne urede te crkveni interdijecezanski sud 1. i 2. stupnja.

Nadbiskup Dražen Kutleša preuzeo službu koadjutora u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji

Dolazim iz susjedstva, iz duvanjskog kraja

Donedavni hvarski biskup mons. dr. Petar Palić, na blagdan Uzviše-nja sv. Križa 14. rujna u Mostaru

je preuzeo službu biskupa hercegovačkih biskupija mostarsko-duvanjske i trebinj-sko-mrkanske. Unatoč pandemiji, tom događaju preuzimanja hercegovačkih biskupija veliku važnost dali su prisutni sudionici u misnom slavlju, te u samoj svečanosti preuzimanja biskupske službe od dosadašnjega biskupa mons. dr. Rat-ka Perića, koji je biskupijama upravljao 28 godina. U misnom slavlju sudjelovali su apostolski nuncij u Bosni i Hercegovi-ni Luigi Pezzuto, bosansko-hercegovački nadbiskupi vrhbosanski kardinal Vinko Puljić i koadjutor Tomo Vukšić, banjo-lučki biskupi Franjo Komarica i pomoć-ni Marko Semren, te apostolski vizitator za Međugorje mons. Henryk Hoser. U duhu katoličkoga zajedništva u misnom su slavlju sudjelovali članovi Hrvatske biskupske konferencije predvođeni njezi-nim predsjednikom zadarskim nadbisku-pom Želimirom Puljićem, uz kojega su bili splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić s koadjutorom Draženom Kutle-šom, biskupi: krčki Ivica Petanjak, gos-pićki Zdenko Križić, varaždinski Bože Radoš, dubrovački Mate Uzinić, šibenski Tomislav Rogić i umirovljeni Ante Ivas. Važnost 'stolice' hercegovačkih ordinari-jata potvrdili su i članovi Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda predvođeni beogradskim nadbiskupom Stanislavom Hočevarom te Mirko Stefko-vić kao predstavnik Subotičke biskupi-je. Na misnom slavlju ustoličenja mons. Palića uz brojne svećenike koncelebrirali su provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenko Šteko, te nacio-nalni ravnatelj Dušobrižništva za Hrva-te u inozemstvu dr. Tomislav Markić. U duhu izgradnje ekumenskoga zajedništva nazočan je bio i episkop zahumsko-her-cegovački i primorski vladika Dimitrije Rađenović. Tekst Papine bule u izvorniku pročitao je mons. Amaury Medina Blanco iz Apostolske nuncijature u Sarajevu, a hr-vatsku inačicu ceremonijar don Ivan Šti-ronja, župnik u Studencima. Bulom papa Franjo dosadašnjega hvarskog biskupa Petra Palića (48) imenuje mostarsko-du-vanjskim biskupom i trebinjsko-mrkan-skim trajnim upraviteljem. Nakon čitanja

bule mons. Perić svojemu je nasljedniku Paliću predao biskupski štap i dopratio ga do biskupske katedre. Obred uvođenja u službu zaključen je pjesmom «Na tvoju Riječ Gospodine, bacit ću mrežu», glazbe-no obrađenim biskupskim geslom mons. Petra Palića.

Zahvala biskupu Periću i potpora biskupu PalićuUz velik broj crkvenih predstavnika svoju zahvalnost dosadašnjemu biskupu Ratku Periću i potporu novoimenovanom mons. Paliću, svojom su nazočnošću potvrdili predstavnici vlasti Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske na čelu s hrvatskim predsjednikom Vlade Andrejom Plenko-vićem, te predsjednikom Federacije Bosne i Hercegovine Marinkom Čavarom i pred-sjednikom Hrvatskoga nacionalnoga vije-ća Draganom Čovićem. Riječi ohrabrenja novousotličenom mons. Paliću i zahvale umirovljenom biskupu Periću uputio je u ime BK BiH kardinal Vinko Puljić, zatim zadarski nadbiskup Želimir Puljić, pred-sjednik HBK. U ime Crkve mostarsko-du-vanjske i trebinjsko-mrkanske prigodnu riječ uputio je generalni vikar don Željko Majić koji je istaknuo da hercegovačke bi-skupije okupljaju 180 tisuća vjernika u 81 župi. U njima djeluje više od 200 svećenika, dijecezanskih i redovničkih. Uz biskupijske svećenike, djeluju i dvije muške redovničke zajednice i šest ženskih. U ime hercegovač-kih franjevaca zahvalnu riječ biskupu Peri-ću i dobrodošlicu biskupu Paliću izrekao je provincijal fra Miljenko Šteko.

Dan ranije, u nedjelju 13. rujna, uprili-čen je blagoslov Biskupijskog kulturnog centra i priređena prigodna akademija iz zahvalnosti prema biskupu Periću. Uz akademiju predstavljena je i njegova nova „Pođite i propovijedajte. Nakon akademi-je, u zgradi Biskupskog ordinarijata, bilo je priređeno prigodno primanje za biskupe i druge uzvanike. Tom svečanom događa-ju nazočili su: apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini mons. Luigi Pezzuto, članovi Biskupske konferencije Bosne i Hercego-vine na čelu s nadbiskupom metropolitom vrhbosanskim kardinalom Vinkom Pulji-ćem, osmorica članova Hrvatske biskup-ske konferencije na čelu s predsjednikom mons. Želimirom Puljićem, apostolski upravitelj Prizrenske biskupije mons. Dode Gjergji iz koje potječe mons. Palić, te oba biskupa iz Crne Gore, a tijekom večeri pridružio im se i nadbiskup metro-polit beogradski mons. Stanislav Hočevar. Katoličkim biskupima kasnije se pridružio i episkop zahumsko – hercegovački i pri-morski Dimitrije, a pisanu čestitku uputio je muftija mostarski Salem ef Dedović.

Ukratko o biskupu Petru PalićuBiskup dr. Petar Palić rođen je u Prištini 3. srpnja 1972. Nakon osnovne škole po-hađao je klasičnu gimnaziju u Skopju i Subotici, te Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu. Za svećenika Dubrovačke bisku-pije zaređen je 1. lipnja 1996. Na Teološ-kom fakultetu Karl-Franzens Sveučilišta u Grazu 2009. je obranio doktorat iz teologi-je s temom «Za kulturu života. Zauzimanje Crkve u Hrvatskoj za kulturu života na te-melju enciklike Evanđelje života od 1995-2005». Godine 2003. bio je predsjednik Središnjega odbora za pripremu posjeta pape Ivana Pavla II. Dubrovniku, te pred-sjednik Organizacijskoga odbora Susreta hrvatske katoličke mladeži u Dubrovniku 2014. Od 2011. do 2017. obnašao je službu generalnog vikara Dubrovačke biskupije. Bio je i član Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju. Od 2017. bio je gene-ralni tajnik Hrvatske biskupske konferen-cije. Biskupom hvarskim imenovan je 9. ožujka 2018. Papa Franjo imenovao ga je 11. kolovoza 2020. mostarsko-duvanjskim biskupom i trajnim apostolskim upravite-ljem Trebinjsko-mrkanske biskupije.

Biskup Petar Palić preuzeo hercegovačke biskupije

IZ KUTA JEDNOGA PSIHIJATRAProf. dr. sc. Zoran Zoričić, psihijatar

ZDRAVI ODGOJDr. sc. Jadranka Pavić

Roditeljska pomoć je presudna za djetetovo samoprihvaćanje

Emil Kraepelin, čuveni berlinski psihijatar, podijelio je psihičke po-remećaje u tri velike skupine: psi-

hoze, neuroze i psihoorganske sindrome (delirij i demencije). Freudovo doba bilo je snažno obilježeno neurotskim simp-tomima, koji su najčešće svoje izvorište imali uglavnom u sukobu nagonskog s veoma strogim normama onodobnog konzervativnog društva. Danas, stotinjak godina nakon čitavog spektra neurotskog, svjedoci smo činjenice da se težište s ne-urotskih simptoma postupno pomaklo k poremećajima osobnosti. Dobiti dijagno-zu poremećaja osobnosti danas je postalo previše lako i prečesto se događa. Razvoju dijagnoze poremećaja osobnosti znatno su pogodovali i suvremeni dijagnostički su-stavi svojim čestim promjenama, unoseći ozbiljne zabune svojim nejasnim kriteriji-ma prema kojima bi se uspješnije mogao razlikovati jedan poremećaj od drugoga.

Zadnje revizije klasifikacijskih sustava uvele su tzv. klastere. Prema toj reviziji u klaster A spadaju «čudaci», ekscentrici (paranoidni, shizoidni, shizotipalni); u klaster B «dramatičari» (histrioni, narcisi, antisocijalni pojedinci, granično struktu-rirane ličnosti), te u klaster C «plašljivci» (izbjegavajući tip ličnosti, pasivni tip lič-nosti, opsesivno kompulzivni tip lično-sti). Unutar klastera A učestalo je bizarno, čudno ponašanje, emocionalna otuđe-nost, projekcije i fantazije kao mehanizmi obrane. Za klaster B karakteristične su dramatičnost, impulzivnost i egocentri-zam, dok su za klaster C karakteristične anksioznost, potreba za nadzorom soci-jalne situacije, a obrambeni mehanizmi su pasivna agresija i somatizacije.

Doba s kraja devetnaestog i prve polovice dvadesetog stoljeća, doba je razvoja psi-hodinamičkih teorija i praksi, s dominaci-jom gledišta na osobnost kao odraz odno-sa među primarnim subjektima - mama, tata, te sublimacije za njihov lik. Druga polovica dvadesetog stoljeća obilježena je razvojem «naučnog», biološkog pogleda,

koji naglašava kako je sve zapisano u geni-ma (sekvencama aminokiselina), te kako gen ima izravni utjecaj na protein, odno-sno tijelo. S obzirom na sustavni način razmišljanja, osobnost je zapravo višestru-ko uvjetovana, što znači da uključuje bi-ološke (genetske) i okolinske (psihološke, socijalne, kulturološke i duhovne) čim-benike. Danas smatramo kako ponašanja nisu izravno naslijeđena, odnosno upisa-na u genima, već genotip samo nosi poru-ku kao pretpostavku ponašanja, a okolišni čimbenici reguliraju stupanj utjecaja. Epi-genetski mehanizmi moduliraju utjecaj i aktivnost gena.

Ovaj integrativni pristup ne samo da daje jasniju etiološku sliku nastanka strukture osobnosti, koju konačno vidimo u sistem-skoj interakciji, već i pomiruje prethodno dosta udaljene koncepte (biološke u od-nosu na okolišne). Ovaj pristup temelj je za oživljavanje psihodinamičkih i socijal-nih teorija nastanka strukture osobnosti i njenih poremećaja. Tim više što obu-hvaća i područja koja je psihijatrija neri-jetko zaboravljala - činjenicu da kultura i duhovnost imaju veoma važnu ulogu u izgradnji naše osobnosti. Ovim se, za ra-zvoj zdrave osobnosti, potvrđuje važnost učitelja, kulturnih djelatnika, svećenika…

Tako primjerice dijete koje potječe iz obi-telji opterećene pojačanom agresivnošću kao sastavnicom njegove osobnosti, ako je od ranoga razdoblja kao takvo prepozna-to, te primljeno i prihvaćeno kao vrijedno i voljeno od strane odgovornih odraslih (socijalni radnik, učitelj, pedagog, dušo-brižnik), može u znatnoj mjeri premosti-ti genetski hendikep i ostvariti emotivnu i društvenu funkcionalnost. Upravo zbog naglaska na mogućnostima da se mla-da osoba, unatoč hendikepu, društveno ostvari, radije govorimo o poremećaju prilagodbe osobnosti, nego o poremećaju strukture osobnosti. Psihoterapeut daju-ći podršku i pomoć kroz neki od brojnih oblika psihoterapije, socioterapeut djeluju-ći na pojedinca kroz utjecaj i formu grupe, te svećenik, koji dajući u okvirima religio-znog modela smisao patnji i životu, te utje-hu, zapravo djeluju na neuroplastičnost mozga, odnosno epigenetske promjene.

Mnogi profesionalci, kao i volonteri, koji rade s djecom, adolescentima i mladima često se osjećaju nedovoljno stručnima za odgovornost koju takav rad traži. Od-govorno tvrdim da je sposobnost empati-je, prihvaćanja različitosti, strpljenje koje u radu pokazujemo s djecom i mladima često važno koliko i stručnost. Timski, multidisciplinarni pristup, ključ je uspje-ha. A u timu mogu skladno raditi liječnik, psihijatar, psiholog, socijalni pedagog, medicinska sestra, učitelj, razrednik, vje-roučitelj… I svako od njih ima svoje mje-sto u timu – svoje obveze, kompetencije i odgovornosti. Pošto je u timu interakcija najvažnija, treba izbjegavati svaku hijerar-hijsku podjelu. Činjenica je da je psihija-trija relativno mlada znanost i često nije u potpunosti znanstveno utemeljena dis-ciplina. Očekivali smo u «dekadi mozga» devedesetih godina i značajnije stručno-znanstvene probitke nego li su se dogodili. Ipak, sposobnost samopreispitivanja, kri-tičnosti, te spremnost sudjelovanja u okvi-ru multidisciplinarnih pristupa, čine je još uvijek zanimljivom i privlačnom mladim liječnicima pri odabiru profesije.

Stotinjak godina nakon čitavog spektra dijagnoza s neurotskim simptomima, svjedoci smo činjenice da se težište s neurotskih simptoma postupno pomaklo k poremećajima osobnosti. Dobiti dijagnozu poremećaja osobnosti danas je postalo previše lako i prečesto se događa.

44 MOVIS • 3/200 • rujan • 2020 MOVIS • 3/200 • rujan • 2020 45

Strukture ljudske osobnosti

Način na koji osoba doživljava samu sebe, značajno utječe na sva područja njezina života, te

se snažno odražava na njezino funkcio-niranje i zdravlje. Stoga je glavni zadatak roditelja usmjeriti djete da odraste u od-govornu i osjećajno postojanu osobu. U tom iznimno zahtjevnom odgojnom pro-cesu veoma je važno učiti dijete da prihva-ti sebe i da razvija zdravu sliku o sebi. U procesu odrastanja dijete upoznaje sebe, razvija odnose s drugima, uspoređuje se s okolinom i razvija stavove, odnos i pojam o sebi. Rana iskustva i poruke koje dobi-va iz okoline u kojoj živi imaju značajan utjecaj na odnos i mišljenje koje će dijete oblikovati o sebi. U Sveučilišnom udžbe-niku Primijenjena psihologija - pitanja i odgovori(2009.), psihologinja Margareta Jelić navodi: «Pojam o sebi javlja se za-jedno s pojavom svijesti o sebi, odnosno u trenutku kada dijete shvati da ima sebi svojstvene osobine i da se razlikuje od okoline. Svijest o sebi čin je razmišljanja o samomu sebi i odnosi se na unutarnji osje-ćaj pojedinca o tome tko je on.» Roditelji imaju odlučujući utjecaj na oblikovanje djetetove slike o sebi, jer se u najranijem djetinjstvu stvaraju temelji za razvoj osob-nosti. Iako roditelji imaju nakanu odgojiti dijete u postojanu i sretnu osobu, tu svoju nakanu katkada svojim svakodnevnim ne-svjesnim postupcima ozbiljno ‘potkopava-ju’. U stručnoj literaturi često se spominju različiti stilovi roditeljskog odgoja, koji se mogu svesti na dva temeljna oblika: pru-žanje roditeljske topline koja se očituje u roditeljskoj podršci i ohrabrivanju djeteta, ili pokušaj upravljati djetetovim životom primjenjujući posvemašnji nadzor nad djetetom, koji nerijetko uključuje i kažnja-vanje. Ono što je svakako važno, navodi psihologinja Majda Rijavec: «Pohvala tre-ba biti više nego kritika, neki kažu da je omjer 4:1 prava mjera - na jednu kritiku trebaju uslijediti četiri pohvale. Kritika je nešto negativno, a negativne stvari puno jače djeluju na nas. Zato da ne bismo di-jete »ubili« kritikama, moramo paziti da bude puno više pohvala. No, ni s pohva-lama ne smijemo pretjerivati, ne smijemo hvaliti bez razloga».

Ozbiljno shvatiti djetetov doživljaj sebe

Pišući o roditeljstvu u znanstvenom časo-pisu Medicina fluminensis (2010.), psiho-loginja Mirjana Pernar navodi: «U odgoju djece dobro je da roditelji uzimaju u obzir djetetovu razvojnu spremnost, da su na-grade puno učinkovitije od kazne, da se u razgovoru nikoga ne etiketira ružnim riječima, a pogotovo ne djecu jer je to veo-ma razorno za njihovu sliku o sebi, da obi-teljska pravila budu jasna i postojana, da komunikacija bude otvorena i da se djeci dopušta da sami biraju sve do razine kada bi ih vlastiti izbor mogao fizički ili psihički ugroziti.» Pretjerani nadzor, stalna kritika i autoritet koji se očituje u zahtjevnom i restriktivnom ponašanju roditelja koji visoko vrjednuju disciplinu i prilagođava-nje njihovim vrjednotama, a ne pokazuju mnogo ljubavi i topline, značajno se odra-žava na crte osobnosti djeteta poput per-fekcionizma, neuroticizma, anksioznosti i slično. Perfekcionizam, kako ga defini-raju Lahart i Rosenblate (1990.) uključu-je nekoliko dimenzija, a to su: pretjerana samokritičnost povezana s visokim osob-nim standardima, sumnja u učinkovitost vlastitih postupaka, pretjerana zabrinutost

zbog pogrješaka, pretjerana potreba za urednošću i organizacijom, te potreba za zadovoljavanjem tuđih očekivanja (prven-stveno roditeljskih). Jedna od temeljnih karakteristika osobnosti, koja može biti posljedica stalnih kritika, je i neurotici-zam čija je temeljna odrednica strah od pogrješke, kao i razni drugi oblici anksi-oznosti (tjeskoba, strepnja, strah, panika, uznemirenost, zabrinutost).

Sve to, značajno se odražava na samopo-uzdanje i samopoštovanje djeteta i njego-vu sliku o sebi. Prema slici o sebi, djeca postavljaju određena očekivanja u svojim postignućima, odnosima s drugima, izgle-du. Ona mogu biti stvarna, ali mogu biti niža ili viša od onoga što stvarno mogu postići. U ophođenju s djetetom važno je ne proturječiti njegovu negativnom doživ-ljaju sebe, već ga kroz razgovor pokušati obeskrijepiti.

Na izjave poput: ‘Glup/a sam, ružan/na sam, nitko me ne voli i slično ne treba odgovarati optužujuće poput: lijen/a si pa zato imaš loše ocjene, ljuti me ovakvo tvo-je ponašanje, to nije istina, nezahvalan/na si i slično. Ponekad je poznat izvor djete-tove loše slike o sebi, no najčešće roditelji-ma nije jasan izvor takvih stavova. Stoga je nemoguće jednostavno i brzo promijeniti sliku koju dijete ima o sebi. Najvažnije je ne zanemarivati takva ponašanja već pri-hvatiti djetetov doživljaj i o njemu razgo-varati s ciljem pomoći a ne optuživanja. U nekim slučajevima kod adolescenata, osim razgovora s roditeljima, može po-moći i razgovor s nekim odraslim koga dijete prihvaća (npr. svećenik, član ili pri-jatelj obitelji i slično). Osim toga, treba biti svjestan da se obrazac ponašanja roditelja često prenosi na dijete, pa ukoliko ono ima prilike u obitelji doživjeti samokriti-ziranje, samosažaljevanje, samoponižava-nje, sklono je preuzimanju takvog modela. Ne prihvaćanjem sebe, teško je prihvatiti i druge ljude. Sve to može voditi u depre-sivno i destruktivno ponašanje, koje sa sobom povlači čitav niz posljedica koje mogu ozbiljno ugroziti zdravlje.

foto

: pixa

bay.c

om

foto

: pixa

bay.c

om

vm@caritas-aargau.ch | T 056 210 35 80

46 MOVIS • 3/200 • rujan • 2020 MOVIS • 3/200 • rujan • 2020 47

Foto: M. Cvjetko

(SU)ŽIVOT S MEDIJIMADr. Igor Kanižaj i dr. Danijel Labaš

Mediji i izazov (naše) komunikacije (33)

SLOBODA I ODGOVORNOST – TEMELJ SU ZDRAVA SUODNOSA IZMEĐU MEDIJSKE PONUDE I NJEZINIH KORISNIKAOd slobode do odgovornosti medija i publike

Neprijeporna je činjenica da su nam sa-dašnjost i neposredna budućnost veo-

ma neizvjesne i nejasne A sve se to odražava i u medijima i na medijima. Iako mediji u ovo pandemijsko vrijeme iz dana u dan pre-nose različite društvene informacije, u sredi-štu pozornosti je ipak izvještavanje o širenju koronavirusa. Sredstva javnoga priopćavanja svakoga dana, kao po nekom diktatu, u prvi plan stavljaju upravo tu vijest, dok su na ne-kim manjim (mjesnim) radijskim postajama svakodnevni izvještaji o broju novozaraže-nih gotovo jedine vijesti. Neki im stoga pri-govaraju da «pušu u isti rog» s vladajućima po cijelome svijetu koji nas «plaše» virusom koji, prema njihovim tvrdnjama, nije ništa opasniji od «obične» sezonske gripe, samo se brže širi. Drugi jedva čekaju novi medij-ski izvještaj, jer smatraju da se upravo na temelju novih medijskih informacija mogu najlakše odrediti u svakodnevnom životu, očuvati se od zaraze, te zaštititi druge i sebe od te virusne pandemije. U ova dva, recimo to tako, različita pa i suprostavljena stava vidljivo je ipak jedno, razina stupnja odgo-vornosti i važnost medija za naš svakodnev-ni život s jedne, te stupanj naša odgovornost kao korisnika medija s druge strane.

Odgovornost medija

Razmislimo u ovom prilogu o tim odgo-vornostima, polazeći od odgovornosti

medija. Claude Jean Bertrand u svojoj knjizi «Deontologija medija» napisao je da mediji mogu biti odgovorni samo ako su slobodni. A to znači samo ako njihov rad nitko ne uvjetu-je i ne cenzurira. Novinar, profesionalac, piše Bertand, «treba slobodu s obzirom na državu, ali i s obzirom na vlasnike. Jednako mu je po-trebna i stanovita ekonomska sloboda: bez do-stojne plaće, teško je izbjeći korupciju.» U tom kontekstu, doista moramo razmišljati i pitati se: jesu li mediji danas slobodni, jer njihovu slobodu danas ne možemo jednostavno defi-nirati kao negaciju političke ili bilo kakve cen-zure nego kao potvrdu jedne zadaće koju valja ispuniti, a to je prema Bertrandu, «zadovoljiti pravo svakoga građanina na informaciju. Pravo da se bude valjano informiran. Ujedno i pravo da se informira, to jest da ima pristup medijima.»

Odgovornost korisnika medija

Ovdje je riječ o našoj odgovornosti kao korisnika medija, koja opet počiva na

slobodi. No, čemu bi služila sloboda izraža-vanja – ili čemu danas služi – ako ne može-mo postići da se naš glas čuje, pita Bertrand? Čuje li se naš glas? Čuje li se u medijima glas onih koji ne misle kao vladajući i imaju li svi danas jednako «pravo na komunikaciju», koje Bertrand definira kao «pravo priznato pojedincima, skupinama i nacijama, da bilo kojim sredstvom izražavanja razmjenjuju bilo koju informaciju. Posljedično tome, na-meće se i obveza pružanja sredstava za raz-mjenu. Pravo na obrazovanje ne bi značilo mnogo kada ne bi bilo škola, kao ni pravo na zdravlje bez bolnica», poentira Bertrand. On nas tim svojim razmišljanjem ponovno vraća na temeljno pitanje o suodnosu naše slobode izražavanja i naše odgovornosti - zapravo na činjenicu koja se na ovomu po-dručju prečesto zaboravlja. Naime, svaka profesija - pa tako i novinarska - temelji se na interakciji davatelja i primatelja. U ovom našem slučaju davatelji su novinari, a prima-telji svi oni koji svakoga dana putem medija primaju informacije. Na prvi pogled moglo bi se reći da su prima-telji pasivna društvena skupina koja «kon-zumira» sve ono što je ponuđeno. Možda je primateljima, dakle nama, ponekad čak i la-godnije predstavljati se takvima, kako bi svu odgovornost «prebacili» na medije, novina-re, vlasnike medijskih kuća, na politiku i vla-dajuće. No, primatelji su tu kako bi aktivno i odgovorno koristili mnogobrojne mogućno-sti medija, ali i kako bi nadzirali rad novina-ra. Oni su isto tako – i na to se danas mora, pišu Clifford Christians i Cees Hamelink, glasno upozoravati u svim raspravama o ovoj temi – «produžena ruka» etičkih kodeksa te svojim primjedbama, prijedlozima i po-hvalama predstavljaju putokaz novinarskim djelatnicima. Pitanje koje u tome kontekstu traži svoj odgovor glasi: Koliko su suvreme-ni primatelji zapravo medijski osviješteni i odgovorni u Hrvatskoj i svijetu da bi mogli medije koristiti u pozitivne svrhe, pomagati razvoj vrijednih i društveno korisnih, a «od-magati» onima koji to nisu? To su samo neka pitanja kojima se moramo nužno i osobno pozabaviti i o kojima moramo razmišljati. A drago bi nam bilo kada bismo i sami, osim što moramo poraditi na svome medijskom obrazovanju i medijskoj pismenosti, razmi-

slili na koji bi se način mogli udružiti, kao što se udružujemo u različite udruge, druš-tva i asocijacije u kojima nas povezuje neki temeljni zajednički cilj. Je li u tom kontekstu zamislivo, recimo, osnivanje «Udruge za za-štitu potrošača-korisnika medija»? Tako je primjerice u Italiji djelovalo, a nadamo se da djeluje i dalje, Savjetodavno vijeće korisnika društvene komunikacije, koje je pripremilo svoj «Dekalog» za novinare i medije. Tih su deset znakovitih, ali veoma konkretnih smjernica nazvali: «Smatraj poučnim!» One su ponajprije upućene novinarima, ali vas pozivamo da i vi – budući da smo danas svi aktivni u medijima, posebno na društvenim mrežama, razmislite o njima i da ih se nasto-jite držati u svojoj komunikaciji:

Ne širi uznemirujuću, nepotpunu i neprovjerenu informaciju.Ne priječi pristup informacijama siromašnom dijelu pučanstva.Ne preziri vrijednosti ljudske osobe.Ne potiči nasilje.Ne banaliziraj spolnost i ljubav.Ne navikavaj se na kulturno siromaštvo.Ne zabavljaj prostaštvom.Ne poučavaj djecu krivim vrijednostima.Ne promiči ‘konzumerizam’.Ne oskrvnjuj književni jezik.

Imajmo na umu ove smjernice i kada kritizi-ramo i kada komentiramo, te i sami pokušaj-mo pomoći novinarima i medijima da se u svojem djelovanju što više približe idealima istine, odgovornosti i slobode.

O društvenim vam mrežama, snažno opterećenim dezinformacijama i svađama u komentarima, nismo ni pisali. No, unatoč tomu potičemo vas, cijenjeni čitatelji, da i o njima razmislite, jer su upravo različite društvene mreže, kako često upozoravamo «leglo» dezinformaci-ja, neprihvatljivoga govora, neodgovorno-sti i neslobode. Iako često, zar ne, imamo sasvim suprotan dojam?

KORISNE INFORMACIJEPiše: Valentina Matolić

KAKO PROMIJENITI BLAGAJNU ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA I UŠTEDJETI?Osnovno zdravstveno osiguranje (Grundversicherung)

Promijeniti blagajnu (Krankenkasse) osnovnog zdravstvenog osiguranja (Grundversicherung) mogu svi, neovi-

sno o tome jesu li zdravi ili bolesni. Jedini uvjet je da nemaju nepodmirenih dugova u dotadaš-njoj blagajni. Pri promjeni blagajne osnovnog zdravstvenog osiguranja treba posebno voditi računa, uz visinu mjesečne pristojbe koju ćemo morati plaćati, i o uslugama koje ona pru-ža. Iako je osnovno osiguranje u pravilu kod svih blagajni isto, u praksi ima velikih razlika. Svakako je korisno, prije konačne odluke, pi-tati prijatelje i znance o njihovim iskustvima s blagajnom koju ste odabrali. Ako ste konačno odlučili promijeniti blagajnu osnovnog zdrav-stvenog osiguranja, pri prijavi u novu blagajnu trebate, uz uredno popunjenu prijavnicu, pri-ložiti i dotadašnju vrijedeću policu staroga osi-guranja. Staroj blagajni treba pravodobno dati pismeni otkaz. Vaš pismeni otkaz mora stići u staru blagajnu do posljednjega radnoga dana u studenome. U novoj blagajni ste osigurani tek nakon što ona nastalu promjenu službeno pri-opći vašoj staroj blagajni. Ukoliko to ne dogodi do kraja godine, vi i dalje ostajete osigurani u staroj blagajni. Ovdje je veoma važno naglasiti da ne možete istodobno biti osigurani u dvje-ma blagajnama i plaćati dvije premije osnov-nog zdravstvenog osiguranja, ali možete biti osigurani za osnovno osiguranje u jednoj, a za dodatno u drugoj blagajni.

Dodatno zdravstveno osiguranje (Zusatzversicherung)

Za dodatna zdravstvena osiguranja je važno znati kada se ona uopće mogu otkazati. Za njih je svojstveno da imaju

drukčije otkazne rokove nego osnovna zdrav-stvena osiguranja. Ako ne vodite brigu o ot-kaznim rokovima, može vam se dogoditi da istodobno budete dodatno osigurani u dvjema blagajnama i da obadvije morate istodobno pla-ćati. Također vam se može dogoditi da otkažete staro dodatno osiguranje a da vas novo, zato što imate zdravstvenih problema, ne želi primiti, te tako ostanete bez dodatnog osiguranja. U veći-ni blagajni najkraće vrijeme trajanja dodatnoga osiguranja je godina dana, iako može biti i duže . Otkazni rok iznosi 3 mjeseca, što znači da ot-kaz mora biti u blagajni do 30 rujna. Ukoliko dođe do povećanja premija, otkaz se može dati u roku od 25-30 dana nakon zaprimanja obavi-jesti o povećanju. U nekim blagajnama je to na-čelno do kraja studenoga ili prosinca. Pošto su rokovi otkaza za osnovno i dodatno osiguranje različiti, neophodno je prije promjene raspitati se u svojoj blagajni što se i kada može otkazati. Svi otkazi moraju biti u pismenom obliku i naj-bolje ih je poslati preporučeno (Einschreiben). Više o zdravstvenom osiguranju, promjeni i mogućim načinima uštede, kao i odgovore na brojna druga zanimljiva pitanja možete naći pod elektroničkim naslovom online-hilfe.cari-tas-aargau.ch. U gornjem desnom kutu klikni-te na «hr» kako biste dobili pristup tekstovima

na hrvatskome jeziku. Potom kliknite na «soci-jalna osiguranja», pa «zdravstveno osiguranje» i pronaći ćete slijedeće tekstove povezane sa zdravstvenim osiguranjem:

Kako mogu uštedjeti u zdravstvenom osiguranju?Osnovno zdravstveno osiguranje u svim bla-gajnama pokriva iste usluge. Tako je propisano zakonom. Zato se isplati uspoređivati različite blagajne zdravstvenog osiguranja i ako je mo-guće prijeći u povoljniju blagajnu. Pogledajte usporedbe zdravstvenih osiguranja od Compa-risa .(DE, FR, IT, EN) Druge mogućnosti uštede premije zdravstvenog osiguranja:■Ograničenja povezana s liječnikom i izbo-rom bolnice. Ovim modelom obvezujete se uvijek prvo otići svom obiteljskom liječniku /liječnici ili svom liječniku ili liječnici u skupnoj praksi (HMO Model).■Odjaviti osiguranje za slučaj nesreće. Ako ra-dite tjedno 8 i više sati kod jednoga poslodavca, preko njega ste osigurani kako za nesreće koje se dogode za vrijeme radnoga vremena, tako i one izvan njega, tj. u slobodno vrijeme. U tom slučaju možete otkazati osiguranje za slučaj nesreće u zdravstvenom osiguranju jer ste već osigurani preko poslodavca.■Prilagoditi franšizu. Franšiza je udio koji morate sami platiti u zdravstvenom osiguranju ako ste se koristili uslugama liječenja. Kada ste taj dio platili, tada će vam vaše zdravstveno osi-guranje platiti 90% daljnjih korištenih usluga, a 10% morate i dalje sami plaćati. Ako se odluči-te za veću franšizu, u pravilu će Vam biti i ma-nja mjesečna premija. Međutim, u tom slučaju ćete morati platiti dogovoreni iznos franšize. Ako često idete liječniku i često koristite us-luge liječenja (u slučaju kroničnih oboljenja i če-stih pregleda), isplati se uzeti nižu franšizu. Na web-stranici možete pronaći i Primjer pisanja otkaza osnovnom zdravstvenom osiguranju i obrazac za isključenje pokrića u slučaju nesreće.

Kako mogu dobiti smanjenje premije zdrav-stvenog osiguranja?Ako imate mala primanja, premija zdravstve-nog osiguranja vam predstavlja veliko opte-rećenje. Postoji mogućnost traženja smanje-nja premije zdravstvenog osiguranja kod SVA koja će ispitati imate li pravo na smanjenje. Isto tako, pomoć kod traženja smanjenja premije možete dobiti i u svojoj općini.Kako možete zatražiti smanjenje premije zdrav-stvenog osiguranja: ■Provjerite na SVA Web-stranici vašeg kanto-na, imate li sa svojom zaradom pravo na sma-njenje premije. To možete učiniti preko online računala za smanjenje premije zdravstvenog osiguranja. Osobe koje primaju socijalnu po-moć, kao i osobe koje primaju dodatna pri-manja, automatski plaćaju smanjenu premiju zdravstvenog osiguranja. Mladi se prijavljuju preko svojih roditelja.■Od SVA ćete poštom dobiti poseban kod (zaporku), ili ga možete tražiti izravno online

na SVA web-stranici vašega kantona. Ako do rujna ne dobijete ništa, obratite se SVA po-dručnoj službi u svojoj općini. Oni Vam mogu pomoći pri podnošenju molbe za smanjenje premije.■S kodom možete na SVA web-stranici vašega kantona podnijeti molbu za smanjenje premije.■Na kraju će Vas SVA informirati imate li pra-vo na smanjenje premije i koliko. Veoma važno je napomenuti da molbu za smanjenje premije zdravstvenog osiguranja treba podnijeti svake godine. Rok podnoše-nja je 31.12. svake godine. Smanjenje premije oduzet će se svake godine izravno od premije zdravstvenog osiguranja bolesničke blagajne, neće vam se izravno isplaćivati.

Prijava promjene osobne situacije (Mutationsänderung).Ako se Vaša osobna situacija u tekućoj godini veoma promijenila, priopćite to što prije SVA vašega kantona. U tom slučaju možete podni-jeti molbu zbog promjene situacije. Ta molba djeluje povratno na smanjenje premije zdrav-stvenog osiguranja. Vaša situacija se promi-jenila primjerice ako ste dobili dijete, ako su Vam se primanja smanjila najmanje 20%, ako ste se razišli od bračnog partnera ili je došlo do razvoda. Ako podnosite molbu samo zbog promjenjene osobne situacije, ne trebate novi kod. Smanjenje premije zravstvenog osigura-nja možete tražiti putem online računara SVA vašeg kantona: Änderungsantrag Prämien-ver-billigung, Meldung von persönlichen und fi-nanziellen Veränderungen.

Zaboravio/zaboravila sam podnijeti zahtjev za smanjenje premije zdravstvenog osigura-nja. Što moram učiniti?Svake godine do 31.12. možete podnijeti zahtjev za smanjenje premije zdravstvenog osiguranja za sljedeću godinu kod SVA vašeg kantona. Kada je nova kalendarska godina već započela, ne možete se više prijaviti za smanjenje premije za tu godinu, nego samo za sljedeću. Ako već nije prekasno, putem linka SVA vašega kantona možete se prijaviti za smanjenje premije zdrav-stvenog osiguranja: Online-Antrag Prämien-verbilligung, putem prethodno dobivenim ili naručenim kodom. Obratite se za pomoć u svo-joj općini. Tamo su područne službe SVA koje će Vas uputiti. U tekućoj godini možete podni-jeti prijavu za smanjenje samo ako se vaša osob-na situacija veoma promijenila u toj godini. To bi, primjerice, bilo rođenje djeteta ili smanjenje prihoda za 20%. Razlozi su i razvod ili odvojeni život od partnera. I ove promjene možete prija-viti pomoću SVA linka vašega kantona: «Ände-rungsantrag Prämienverbilligung».Napomena! Ovi primjeri vrijede za kanton Aargau, što znači da su moguća određena od-stupanja za žitelje drugih kantona. Ako, dakle, živite u nekom drugom kantonu, sve potrebne informacije dobit ćete u SVA vašega kantona ili podružnoj službi SVA vaše općine.

OGLASIOGLASI

Vaš radostan poVratak - naš cilj!

Naše usluge za povratnike: planiranje odlaska u redovnu

ili prijevremenu mirovinu izračun buduće mirovine - AHV provjera konta Pensionskasse i potraga

za izgubljenim kontima porezno i pravno savjetovanje u svezi

isplate kapitala iz Pensionskasse i Säule 3a druge razne usluge (Treuhand) prema dogovoru

Naše usluge u Švicarskoj: savjetujemo, financiramo i pratimo Vas

prilikom kupovine nekretnine pomažemo Vam prilikom osnivanja Vašeg poduzeća pravno savjetovanje sve vrste osiguranja za poduzeća i privatne osobe

Im Ifang 16, CH-8307 EffretikonTelefon +41 052 233 50 52 * Fax +41 052 233 50 53info@cromax.ch * www.cromax.ch

Vaš radostan povratak Naš cilj!Naše usluge za povratnike:

planiranje odlaska u redovnu ili prijevremenu

mirovinu

izračun buduće mirovine AHV

provjera konta Pensionkase i potraga za izgubljenim

kontima

porezno i pravno savjetovanje u vezi isplate kapitala

iz Pensionkase i Säule 3a

druge razne usluge (Treuhand) prema dogovoru

Naše usluge u Švicarskoj:savjetujemo, financiramo i pratimo Vas prilikom

kupovine nekretnine

pomažemo Vam prilikom osnivanja Vašeg poduzeća

pravno savjetovanje

sve vrste osiguranja za poduzeća i privatne osobe

www.cromax.ch

8409 Winterthur , Stegackerstr. 6, Fax: +41 52 208 38 39

+41 (0) 52 208 38 38

Naše usluge za povratnike:

Naše usluge u Švicarskoj:

•••••

•••

Vaš radostan povratak –Naš cilj

Veritas Consulting AG

Alfred-Escher-Strasse 348002 Zürich • www.veritas.chT 043 321 93 93 • F 043 321 93 94

• sve vrste osiguranja • hipotekarni krediti i financije• osnivanje firme i vođenje

poslovnih knjiga• planiranje i savjetovanje

kod odlaska u mirovinu• ispunjavanje poreza

Maestral AG Office & Lager: Giesenstrasse 11 CH-8953 Dietikon Telefon: +41(0) 44 743 82 00 Fax: +41 (0) 44 743 82 01 E-mail: info@maestral.ch www.maestral.ch

VeleprodajaGiessenstrasse 11, 8953 DietikonTel. 044 743 82 00, Fax 044 743 82 01

Velika ponuda domaće robei vina vrhunske kvalitete.Dostava u cijeloj Švicarskoj!Vaš pouzdan partner u pitanju

svih vrsta osiguranja.Goran Milos, Versicherungs- und VorsorgeberaterEidg. dipl. SozialversicherungsfachmannM 078 698 16 18, goran.milos@mobiliar.ch

mobiliar.ch

CSS – Vaš zdrav-stveni partner.

Suzana MlivončićKundenberaterin+41 58 277 36 79suzana.mlivoncic@css.ch

www.css.ch

Mi nudimo• Zdravstvena

osiguranja• Zdravstvena osigu-

ranja za Hrvatsku• Osiguranja za

kućanstvo• Pravna zaštita

Mi nudimo• Zdravstvena

• Zdravstvena osigu-

• Osiguranja za

Fachpsyhologe für Psychotherapie FSP

Mr. Art. Josip Galic

Psihoterapija■ tretman anksioznih poremećaja, fobija, paničnog napada, depresije, Bourn-out-a

■ psihoze i paranoidne šizofrenije

■ problem ovisnosti

Adresa prakse:Eidmattstrasse 57, Zürich iÄrztepraxis Eichwis-Hombrechtikon

Telefon 079 215 98 91Mail: galic.josip@outlook.com

ŠVICARSKA→BiH

» BRZA LINIJA » BRZA LINIJA

ZÜRICH - KISELJAKUtorkom i petkom

KISELJAK - ZÜRICHNedjeljom i četvrtkom

BiH: + 387 65 538 740 | + 387 34 206 501Švicarska: + 41 79 301 6995 Njemačka: + 49 89 21 530 630

Rezervacije se mogu vršiti putem Viber i WhatsApp aplikacija

FREE WIFI

Ugodno i korisno citanje zeli Vam

MOVIS

Ma gdje bili!

48 MOVIS • 3/200 • rujan • 2020 MOVIS • 3/200 • rujan • 2020 49

50 MOVIS • 3/200 • rujan • 2020

Draga braćo i sestre!

Ove godine navršava se 1600 godina od smrti crkvenoga naučitelja sv. Jeronima (347.-420.), prevoditelja i tumača Svetoga Pisma. Potaknuti ovom značajnom obljetnicom, mi biskupi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, na svom 78. redovi-tom zasjedanju u Banjoj Luci, koje je održano 13. i 14. srpnja 2020., odlu-čili smo za područje naše Biskupske konferencije proglasiti «Godinu Božje Riječi». Ona će započeti na liturgijski spomendan sv. Jeronima, 30. rujna 2020., i završiti na isti dan 2021. godine.

Stridon rodno mjesto sv. Jeronima

Prema jednoj od znanstvenih teorija, rodno mjesto sv. Jeronima, Stridon, nalazilo se na području današnjega

Grahovskog Polja. Početna podloga za tu tvrdnju, koja je prisutna u ozbiljnim stu-dijama o ovomu svecu, jest tekst samoga sv. Jeronima, koji se u jednomu svom dje-lu 392./393. godine (De viris illustribus) predstavlja kao «Jeronim rođen od oca Euzebija u mjestu (lat. oppidum – selo, sajmište, utvrda, grad) Stridonu koji, ra-zoren od Gota, nekoć bijaše granica Dal-macije i Panonije».Naša nakana nije baviti se pitanjem: Gdje je bio Stridon? na koje znanost do danas nije dala siguran odgovor. Stoga samo podsjećamo da je u stručnoj literaturi vrlo zastupljena i teza, prema kojoj je Stridon bio negdje na širem području današnjega Grahovskog Polja. Ta teorija ima svoje ra-zloge i zastupnike i u svjetskoj znanstvenoj literaturi vrlo je prisutna.Naša je nakana pastoralna. Odnosno, nama je 1600. obljetnica smrti sv. Jeroni-ma, koji je 420. godine umro u Betlehe-mu, i koji je rođen u Stridonu, gdje god da je on bio, neposredan povod da Crkva u svom dušobrižništvu kroz narednu godi-nu s još većim marom i pobožnošću širi, čita i razmatra poruku Božju sadržanu u Svetom Pismu.

Sv. Jeronim prevoditelj i tumač Svetoga Pisma

Jeronimove zasluge u tumačenju i pre-vođenju Svetoga Pisma iznimno su velike pa se za njega obično kaže, da je

bio najbolji naučitelj u tumačenju Biblije.

On se, na poticaj pape Damaza, 382. go-dine, posvetio popravljanju postojećega prijevoda Svetoga Pisma na latinski jezik, jer taj stariji prijevod – Italu – trebalo je uskladiti s hebrejskim i grčkim izvornici-ma. I otada pa do kraja svoga života sv. Je-ronim najviše se bavio tumačenjem i pri-jevodom Svetoga Pisma, a njegova verzija popravljena prijevoda na latinski prešla je s vremenom u opću uporabu u Katoličkoj Crkvi te je potom prozvana Vulgata.Velik je u starini bio utjecaj duhovnosti sv. Jeronima, prema kojoj on svakog Isusova učenika, a posebice monaha, vidi kao čo-vjeka u hodu prema Kristu po čitanju, pro-učavanju i meditaciji Svetoga Pisma. Što-više, smatrao je da Krista može upoznati samo onaj tko poznaje Pismo. I obratno, neznanje Pisma smatrao je glavnim ra-zlogom nepoznavanja Krista. O tomu je u proslovu za Knjigu Izaije proroka napi-sao legendaran odlomak: «Pokoravam se Kristovoj zapovijedi kada kaže: 'Istražujte Pisma' (Iv 5,39). Također reče; 'Tražite pa ćete naći' (Mt 7,7). Inače bih čuo sa Žido-vima: 'Lutate jer ne poznate Pisma ni Bož-ju istinu' (Mt 22,29). Po apostolu Pavlu, Krist je Božja snaga i Božja mudrost. Zato tko ne zna Pisma, ne pozna Božju snagu ni Božju mudrost. Neznanje Pisama jest ne-poznavanje Krista» (In Isaiam, Prologus, PL 24,17).Jeronimova rečenica: «Neznanje Pisa-ma jest nepoznavanje Krista» nadahnu-la je i papu Franju. On je navodi u svom apostolskom pismu «Aperuit illis» kojim je, na spomendan sv. Jeronima 30. rujna 2019., Treću nedjelju kroz godinu za cije-lu Katoličku Crkvu proglasio «Nedjeljom Božje Riječi». Učinio je to radi proslave, razmatranja i širenja Svetoga Pisma, ali i radi jačanja veza sa židovskim narodom i molitve za jedinstvo kršćana.

Tko zna Pisma, poznaje Krista, Božju snagu i Božju mudrost

Uvjereni smo da «Krista, Božju sna-gu i Božju mudrost» (1 Kor 1,24) pozna samo onaj tko zna Pisma.

Ta misao sv. Jeronima i njegovo veleza-služno djelo u prevođenju i tumačenju Svetoga Pisma potaknuli su i nas bisku-pe da, u povodu 1600. obljetnice njegove smrti, za područje naše Biskupske konfe-rencije proglasimo «Godinu Božje Riječi».Prvoga dana «Godine Božje Riječi», 30. rujna 2020., organizira se svečano Misno slavlje u župi Bosansko Grahovo. Istoga dana u župi Skopaljska Gračanica, kojoj

je sv. Jeronim drugi nebeski zaštitnik, ta-kođer se obilježuje početak Godine Riječi Božje. Naravno, i jedno i drugo Euhari-stijsko slavlje održava se sa svećenicima i vjernicima uz poštovanje propisa mjero-davnih crkvenih i državnih vlasti u vezi s pandemijom koje budu na snazi u tom trenutku.Kršćanski se vjernici duhovno hrane Bož-jom Riječju. Čitaju je i razmatraju. Rastu u njezinu razumijevanju. Ponizno joj služe. Stalno osluškuju Božji govor. Znaju da je uvijek velika potreba za glasom s Nebe-sa. Svjedoče i naviještaju poruku Pisma. I tako se posvećuju. To je uvijek važno, a posebice u vrijeme u kojemu se sve više širi pojava relativizma.

Pozivamo sve članove naših biskupija, žu-pnike i vjernike, ostale svećenike, redovni-ke i redovnice, bogoslove i sjemeništarce da se tijekom «Godine Božje Riječi» još više posvete čitanju, proučavanju, širenju i razmatranju Svetoga Pisma. Neka se, gdje je to moguće, organiziraju kateheze i drugi oblici pouke o Bibliji, što vrijedi osobito za župne i redovničke zajednice. U nekima od tih zajednica bit će moguće, možda kroz Došašće i Korizmu, u vrijeme koje bude najprikladnije, za skupine vjer-nika prirediti kontinuirano čitanje svetih tekstova, pri čemu se svaki put može uve-sti prikladnom poukom i tumačenjem. Bilo bi pastoralno vrlo korisno, ako bi se u svakoj obitelji našao primjerak Biblije, ili barem Novi Zavjet, tako da se tako-đer u obiteljskom krugu mogu čitati sveti tekstovi. Pozivamo i sve vjeroučitelje i na-stavnike vjeronauka u školama, kao i one koji okupljaju studente, učenike, drugu mladež, duhovne pokrete i staleške grupe: neka tijekom sljedeće godine u njihovim katehezama, propovijedima, seminarima i duhovnim obnovama Sveto Pismo bude najvažnija tema i sadržaj.

Po zagovoru sv. Jeronima, kojega katolički vjernici u hrvatskom narodu rado štuju te su ga izabrali za zaštitnika mnogih usta-nova, župa, udruga ili mu posvetili crkve, kapelice, oltare, na sve vas zazivamo Božji blagoslov sa željom, da proučavajući i raz-matrajući Pisma, još više svi upoznamo Krista, Božju snagu i Božju mudrost.

Sarajevo, na blagdan sv. Mateja apostola i evanđelista, 21. rujna 2020.

Biskupi Biskupske konferencije BiH

GODINA BOŽJE RIJEČIPoruka Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine za «Godinu Božje Riječi»

Korisne adrese

Hrvatska predstavništva u Švicarskoj

Veleposlanstvo Republike Hrvatske ikonzularni odjel Veleposlanstva3005 Bern, Thunstrasse 45Veleposlanstvo: telefon: 031 352 02 75 fax: 031 352 03 73Konzularni odjel: telefon: 031 352 50 80 fax: 031 352 80 59Uredovno vrijeme:ponedjeljak-petak: 9.00-12.00 satiutorkom i od: 16.00-18.00 sati(Svakog 2. i 4. ponedjeljka. u mj. konzularni odjel ne radi.)

Generalni konzulat RH u Zürichu8008 Zürich, Bellerivestr. 5Telefon: 044 386 67 50; 044 386 67 51Fax: 044 422 83 54Uredovno vrijeme:ponedjeljak i srijeda: 9-13.00 i 15-18.00utorak, četvrtak i petak: 9-13.00 sati.

Konzulat RH u Luganu6900 Lugano, Hotel PestalozziPiazza Indipendenza 9Telefon: 031 352 50 80; fax: 031 352 80 592. i 4. ponedj. u mj. 10.00-12.00 i 13.00-15.00

Botschaft Bosnien und HerzegowinaVeleposlanstvo Bosne i HercegovineThorackerstrasse 3, 3074 Muri bei BernTelefon: 031 351 10 51; fax: 031 351 10 79

Hrvatska dopunska školaZürcherstrasse 48/50, 8953 DietikonTelefon: 044 212 65 44; E-mail: hds-ch@bluewin.chweb-stranica: www.hds-ch.comUredovno vrijeme: ponedjeljak - petak: 8.30-15.00Koordinatorica: Božica Matak

Sozialdienst für KroatischsprachigeBahnhofplatz 1, 3. kat, 5400 Baden Telelefon: 056 210 35 80E-Mail: vm@caritas-aargau.chwww. hrvatskasocijalnasluzba.chUredovno vrijeme:utorak: 09-12.00; srijeda: 13.30-17.30Socijalna radnica: Valentina Matolić

Promjena naslova (adrese)!

Molimo Vas, ako ste tijekom godine mijenjali mjesto svoga boravišta, prijavite Vašu novu adresu/naslov Uredništvu MOVIS-a.Istovjetna zamolba vrijedi za sve novo-utemeljene obitelji koje žele primati MOVIS. Hvala Vam na razumijevanju!

Telefon: 043 317 96 33E-Mail: movis@hkm-movis.ch

MOVIS - Kath. KroatenmissionBederstrasse 76, CH-8002 Zürich

Cijena: 15 CHF

Cijena: 15 CHF

Preporučene knjige

Cijena: 12 CHF

Bolje humor nego tumor

Plagijat je ponekad lako objasniti

• Na satu hrvatskoga jezika profesor pita Ivicu:- Ivice, pročitao sam tvoj sastavak o majci i primijetio da je potpuno isti kao prošlogodišnji sastavak tvojega starijeg brata. Možeš li mi reći, zašto?- Pa naravno, učitelju, zato što imamo istu mamu ... - odgovori Ivica.

Gary Chapman

Pet jezika LJUBAVI tinejdžera Gotovo preko noći vaša simpatična kći i uvijek nasmijani sin pretvorili su se u mrzovoljne tinejdžere. Odgojne metode koje ste do sada uspješ-no koristili više ne djeluju. U takvim okolnostima kao roditelji nemoćno se pitamo: «U čemu griješimo? Što se najednom promijenilo?» U ovom vodiču dr. Gary Chapman objašnjava na što roditelji trebaju pripaziti i otvoreno progovara o osobitim situacijama, primjerice obiteljima samo-hranih roditelja ili obiteljima u kojima tinejdžeri žive i s očuhom/maće-hom i njihovom biološkom djecom. Pet jezika ljubavi tinejdžera neizostavan je suputnik uz čiju pomoć rodi-telji mogu s ljubavlju pružiti tinejdžerima potporu dok rastu i sazrijevaju.

Ross Campbell, Gary Chapman

Pet jezika LJUBAVI djeceVi, naravno, volite svoje dijete. Ali kako možete biti sigurni da dijete to zna?

Autori Gary Chapman i Ross Campbell pomoći će vam da naučite izra-ziti ljubav djetetu na način na koji će je ono moći prepoznati i razumjeti.Pet jezika ljubavi djece donosi i mnoštvo praktičnih savjeta i prijedloga o tome kako što učinkovitije govoriti djetetovim primarnim jezikom lju-bavi i tako mu pomoći da izraste u samopouzdanu, uspješnu i ostvare-nu osobu.

André Frossard

POSTOJI JEDAN DRUGI SVIJETDugo očekivani nastavak knjige «Bog postoji, ja sam ga susreo» U knjizi Postoji jedan drugi svijet André Frossard, autor brojnih bestsele-ra, francuski publicist, novinar i član prestižne Francuske akademije, na-dovezuje se na autobiografsku knjigu Bog postoji, ja sam ga susreo, du-hovnu ispovijest dramatičnoga obraćenja koja je izazvala veliku svjetsku pozornost. Naime, izvještaj o njegovu naglu obraćenju pobudio je zani-manje mnogih čitatelja koji su željeli znati što se dalje događalo s nekim tko je imao takvo snažno duhovno iskustvo. Stoga autor na ovim strani-cama progovara o najvažnijemu događaju svojega života iz nove perspek-tive, s pozicije zreloga čovjeka i kršćanina, ali i o životu nakon obraćenja koji uključuje i bol zbog smrti vlastite djece. Suočavajući se s osobnim iskustvom patnje, on ne dopušta da ga obuzmu pesimizam i očaj, nego svjedoči živu vjeru u «drugi svijet». Pišući specifičnim stilom protkanim humorom, daje snažno svjedočanstvo nade ističući kako vjeruje i zna da ljudsko biće dolazi iz ljubavi te da se kroz patnju i smrt toj ljubavi vraća.

Hrvoje Lončarević

Velikani i njihove ideje

JANKO PL. VUKOVIĆ PODKAPELSKI PRVI ADMIRAL I ZAPOVJEDNIK HRVATSKE RATNE MORNARICE

(Jezerane, 27. rujna 1981. – Pula, 1. studenoga 1918.)

Janko pl. Vuković Podkapelski rođen je 27. rujna 1871. u obitelji Stjepana Vukovića

Podkapelskog i Berte Lenuci u ličkom mje-stu podno Velike Kapele, koje od 15. stolje-ća nosi ime Jezerane. Odrastavši u rodnom mjestu u krugu stare plemićke obitelji Vuko-vića Podkapelskih, koja je plemićki naslov zaslužila tijekom Tridesetogodišnjeg rata, nakon osnovne škole školovanje nastavlja u Osijeku, gdje je pohađao realnu gimnaziju. U mornaricu je stupio 1886. upisavši se na Mornaričku akademiju u Rijeci. Kao kadet oplovio je gotovo sva svjetska mora na škol-skom brodu Fažana. Čin zastavnika bojnoga broda stekao je 1893., poručnik bojnoga bro-da postao je 1899., kapetan korvete 1910. te kapetan fregate 1912. S tim činom dočekat će Prvi svjetski rat. Bio je zapovjednik više veli-kih ratnih brodova, među kojima bojnih bro-dova Babenberg i Monarch, razarača Csepel, te lake krstarice Admiral Spaun.Istaknuo se u ratu kao promišljen i hrabar zapovjednik. Ubrzo nakon talijanskog pri-jelaza u redove Antante, 24. svibnja 1915. u morskim vodama poluotoka Gargano u še-stosatnoj bici Vukovićeva flota potopila je ta-lijanski razarač Turbine, spasivši brodolom-ce i odvezavši ih u zarobljeništvo u Šibenik. Zbog zasluga u toj bitci bit će promaknut u čin kapetana bojnog broda. Svoju sposobnost pokazao je i u bitci kod Rta Pelagosa 28. srp-nja 1915. Od ostalih bitaka valja spomenuti okršaj s englesko-francuskom mornaricom iste godine, u kojemu su potopljena tri pro-tivnička broda. Tu je i zauzimanje otoka Pa-lagruže, koju su prethodno bili okupirali Ta-lijani. Zapovijedao je i pripremama prepadne pomorske operacije na Otrantski baraž (pro-boj blokade Jadrana u Otrantskim vratima).Kruna njegove austro-ugarske mornaričke karijere bilo je imenovanje 11. ožujka 1918. zapovjednikom bojnoga broda Viribus Uni-tis (Zajedničkim snagama), admiralskog i zapovjednog broda cjelokupne austrougar-ske ratne mornarice. Kraj rata označio je i raspad Autro-Ugar-ske Monarhije. Vrhovno zapovjedništvo au-stro-ugarske vojske prihvatilo je 29. listopa-da 1918. uvjete primirja, a jedan od uvjeta bilo je prepuštanje cjelokupne vojske Narod-nom vijeću SHS-a u Zagrebu, što je znači-lo i predaju austrougarske ratne mornarice i njezine flote. Istoga dana je u Zagrebu Hr-vatski sabor proglasio neovisnost i stvaranje Države Slovenaca, Hrvata i Srba. Budući da je želio izbjeći predaju flote Italiji i nadajući se da će sačuvati mogućnost ostanka južnih Slavena u Austro-Ugarskoj, car Karlo je slje-dećeg dana u Beču potpisao odluku kojom se 31. listopada 1918. ratna mornarica, sve utvrde i luke daju u nadležnost Narodnom

vijeću SHS. Tijekom primopredaje na svim brodovima u Puli spuštena je austrougarska zastava te uz intoniranje hrvatske himne i 21 topovski plotun istaknuta hrvatska zastava. Narodno je vijeće zapovjedništvo nad cjelo-kupnom flotom predalo je Vukoviću Podka-pelskom. Kao prvi zapovjednik hrvatske rat-ne mornarice, preuzeo je mornaričku flotu u činu kontraadmirala, u koji je netom pro-maknut. Time je postao prvi hrvatski admi-ral hrvatske flote. Nažalost, ne zadugo. U noći s 31. listopada na 1. studenoga pred pulskom lukom, u kojoj je bio usidren zapovjedni brod Viribus Unitis, talijanski ra-zarač spustio je u more splav na vlastiti po-gon. Na njoj su se nalazili talijanski diver-zanti, koji su pod trup broda u ranu zoru 1. studenoga postavili mine. No bili su uhva-ćeni i odvedeni Vukoviću na ispitivanje, priznavši razorni plan. Admiral je naredio napuštanje broda, a dopustio je to i diver-zantima. Vuković se zauzeo za dva talijan-ska mornara i zaštitio ih od ljutitih mornara. Oko sedam sati ujutro eksplozija je potresla 21.000 tona težak brod, koji se prelomio, na-gnuo na bok i počeo tonuti. Lomljava je bila strahovita, teški topovi kalibra 305 mm otki-nuli su se, a kapetanski most je pucao. Dok su članovi posade panično napuštali brod u čamcima za spašavanje ili se bacali u more, Vuković je ostao miran i sabran. Preživje-li pomorac Dragutin Valušnig svjedočio je kako je molio admirala da i on s njime skoči s broda, no on nije htio napustiti zapovjed-ni most, nastojao je pomoći mornarima koji su ostali na brodu. Dragovoljno je poginuo, vjeran pomorskom običaju da s brodom mora potonuti njegov zapovjednik. S njim je u desetak minuta nažalost potonulo nekoli-ko stotina mornara.Prema zapisu talijanskog kontraadmira-la Silvia Salza, talijanska mornarica vijest o

predaji austro-ugarske flote Državi SHS za-primila je u 21 sat navečer, a u 21.52 i vijest da je na admiralskom brodu «Viribus uni-tis» podignuta hrvatska zastava. To opovrga-va naknadna opravdavanja da Talijani nisu znali da je cjelokupna austro-ugarska flo-ta prešla pod nadzor novostvorene države SHS. Istina je posve drugačija. Talijani nisu mogli podnijeti i prihvatiti da se u hrvat-skoj Istri vijori hrvatski stijeg na hrvatskom brodovlju. O tom događaju kasnije će jedan od talijanskih diverzanata Raffaelo Rosetti napisati priču «Contro la Viribus unitis» s uvodnim riječima: «Posvećujem ove strani-ce uspomeni Janka Vukovića Potkapelskoga, kapetana bojnog broda Carske i kraljevske Austro-Ugarske ratne mornarice, posljed-njeg zapovjednika broda ‚Viribus unitis‘, rat-nog protivnika koji mi, umirući, ostavi ne-zaboravan primjer plemenite ljudskosti. Neka vrijedi spomen da se napišu nedostoj-ne Njega ove stranice istine i gorčine.» Tako je hrvatski admiral, Ličanin, otišao na dno hrvatskoga mora u Istri, u hrvatskoj Puli s brodom koji nosi hrvatsku zastavu, podi-gnuvši svojim činom trajan spomen hrvat-skom junaštvu, domoljublju i moralu. Taj tragični i slavni događaj opisan je u dvama romanima hrvatskih književnika: Admiral-ski stijeg Ivana Katušića (1986.) i Admiral za vječnost Stjepana Vukušića (2003). U svojoj knjizi Admiralovi zapisi - O pobjedi i ljuba-vi (2015.) admiral Davor Domazet-Lošo po-svećuje mu poglavlje «Admiralska čast», na-pisavši, uz ostalo, da je bio «čovjek plemenite ljudskosti, koji je admiralsku čast uzdigao na nedostižne, nebeske visine». Admiral o ad-miralu nadalje kaže: «Dok god se bude spo-minjalo, a u pamćenju ostalo ‘zapisano’, da je sa zapovjednim brodom na dno pulskoga zaljeva otišao i njegov zapovjednik, Hrvat, to će more i ozemlje oko njega, taj dio Hrvat-ske, unatoč talijanskim i inim posezanjima, biti i jest hrvatsko.» Danas je Janko pl. Vuković Podkapelski poznat tek malobrojnima. Spominjanja je sve manje, a sjećanje o njemu sve više bli-jedi. Zato, ne treba se čuditi što danas svje-dočimo postavljenim dvojezičnim ploča-ma i talijanskim zastavama na pročeljima državnih ustanova u hrvatskoj Istri. To je naša stvarnost. Još godine 2004. admiral Domazet Lošo predložio je da se tunel Mala Kapela nazove imenom admirala Podkapel-skoga. Nije bilo sluha da se to provede. Pri-je dvije godine 100. obljetnica njegove smrti u hrvatskom javnom prostoru nije obilje-žena. Treba se nadati da će se jednom naći oni koji će njegov jedinstveni i plemenit čin htjeti i znati dostojno i trajno obilježiti.