Sopenhauer

Studije

PrethodnopriopćenjeUDK17Kant,I.,Schopenhauer,A.Primljeno23.4.2009.

Jasenka FrelihPantovčak194a,HR–10000Zagreb

[email protected]

Schopenhauerova kritika Kantove etike

SažetakArthur Schopenhauer (1788.–1860.), filozof postkantovske tradicije, u svojim se djelima Svijetkaovoljaipredodžba i Otemeljumorala u velikoj mjeri bavio i etičkim pitanjima. Pri tome je bilo nemoguće zaobići Kantovo etičko naučavanje, koje je Schopenhauer podvrgnuo detaljnoj kritici. Schopenhauer je Kantu spočitavao rigorizam u etici, koji je za njega neprihvatljiv s obzirom da predstavlja čisti formalizam, a ne govori ništa o zbiljskim motivima koji pokreću ljudsko ponašanje. Za te Kantove odredbe Schopenhauer je pronašao mjesto unutar uređenja pravne države, jer se pravne države ne tiču motivi koji nekoga navode na određeno ponašanje, već isključivo formalno zadovoljenje načela pravednosti.

Ključne riječietika,volja,država,ArthurSchopenhauer,ImmanuelKant

Uvod

Schopenhauersam,kakousvomglavnomdjeluSvijet kao volja i predodžbatakoiuknjiziO temelju morala,naglašavadasenikakvoetičkonaučavanjenemožekvalitetnoizložitiakoseneuzmeuobzirshvaćanjemoralananačinkakojetoobjasnioKant.1SchopenhauerjeKantovuetikuizložiodetaljnojkritici,alinijenegiraodajeKantsvojometikomnapravioizvjesnureformu,tj. pokušaj utemeljenja čitavog etičkognauka, kojegprije njeganije bilo ikojajecijelotovrijemeostalavažeća.Zbogtogajeonsmatraodajenjegovadužnostpodvrgnutijeispitivanju,dabiizonogaštoćenakontogaostatimo-gaoizgraditisvojetičkinauk.KodKantaseetikajavljakaopraktičkafilozofskadisciplinakojaimasvojemetafizičkenorme,jerljudskoponašanjeponekadimaobilježjakojanadilazesvakorealnoiskustvo.2SchopenhauerseusvomosvrtunaKantovuetikudr-

1

Schopenhauerćerećida je to»Kantovmaj-storski prikaz«. Arthur Schopenhauer, Die Welt als Wille und Vorstellung I,Zürich1977.,str.365.

2

Kant će reći: »No takva, potpuno izoliranametafizikaćudoređa,kojanijepomiješananisakakvomantropologijom,nikakvomteolo-

gijom, nikakvom fizikom ili hiperfizikom,jošmanje sa skrivenimkvalitetama (kojebisemoglenazvatihipofizičkima),jestnesamoneophodan supstrat svake teorijske, sigurnoodređenespoznajnedužnosti,negodezideratod najviše važnosti za zbiljsko izvršavanjenjenih propisa.« Immanuel Kant, Osnivanje metafizike ćudoređa, preveo Viktor D.Sonnenfeld,Zagreb2003.,str.29–30.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA120God.30(2010)Sv.4(649–654)

J.Frelih,SchopenhauerovakritikaKantoveetike650

žaoknjigeOsnivanje metafizike ćudoređa,jerjeKritiku praktičnog umasma-traozanadopunuprvogdjelaukojemjeKantzastranio,štojeobjašnjavaonjegovomstaračkompopustljivošćuili,kakojesamrekao,timeštoje»višeprostoraostaviostaračkojbrbljivosti«.3

Moralno djelovanje: namjera ili dužnost?

SchopenhauersažaljenjemkonstatiradasredišnjidioKantoveetiketvorinaukokategoričkomimperativu.OnsmatradajeKantdotogadošaoizteo-loškogmorala,tj.izDekaloga.Timejesamootvorioputzarazvojmoralneteologije,jerisključivoutakvojeticimožepostojatisistemkojizahtijevavršenjenekedužnosti,azakojiseobećavanagradailiprijetikaznom.Na-ime,Kantusvojojeticinenavodirazlogezbogčegaseneštodogađatakokakosedogađa,većpostavljazakonekakobisestvari trebaledogoditi.4Schopenhauertvrdidaonnatonemapravo,tepitakojitozakonnalažedasestvariodvijajupovećzadanojformi.Onsmatradajejedinivažećizakonljudskevolje–zakonmotivacije,tedaonjedinimožebitidokazan.Akogovorimoozakonukakobisestvaritrebaleodvijati,ondaonmožeimatismislasamouodnosunakaznuilinagradu,ovisnooljudskomdjelovanju.Schopenhauer tvrdi da takvi unutarnji, prijeteći glasovi,mogu rezultira-tiposlušnošću,alijerezultatponašanjauvijekkoristoljublje.ZbogsvegaovogaonsmatradapostavljanjekategoričkogimperativauKantovojeticinemaopravdanja,iakonenegiraKantovpokušajutemeljenjaetikeneovi-sneodteološkognaučavanja.IakojeiprijeKantabilogovoraoimpera-tivnojformićudoređa,sobziromdajeetikabiladiometafizike,sKantomje započelo njeno osamostaljivanje kao zasebne discipline, s naglaskomnaproblematiziranjumoralnesvijesti,aučijemsesredištunalazisvijestodužnosti poštivanja autonomnogmoralnogzakona, što jeSchopenhauersmatraozaneutemeljnupretpostavku,azakojujedržaodanitkonijedo-kazao da »zaista stoji zapisana u našoj glavi, našim grudima, ili našemsrcu«.5

Slijedom toga,Schopenhauer želi naglasiti da je nemogućedaprije bilokakvogiskustvapostojinaznakazaljudskodjelovanje,kojaseutomsmis-lu očituje kao kategorički imperativ. Zbog toga je njemuKantov pojamapriornostineprihvatljiv.Onpostavljapitanjekakojemogućedanekodje-lovanjemože imatimoralnuvrijednostsamopoduvjetomda je izvršenoizdužnosti,bezikakvesklonostipremanjoj.6Upravosuprotno,Schopen-hauernaglašavadajejedinonamjeratakojadajeobilježjemoralnosti ilinemoralnosti nekog čina.7 Nadalje, Schopenhauer postavlja pitanje kojese direktno tiče samog zakona, naime, gdje je taj zakon zaista propisan.Zakonisemijenjajutijekomvremenaiimajusvojerazlikeunutarrazličitihprostora,pajenejasnokojijetouniverzalnizakonkojimoževrijeditizasveljude.ZaSchopenhauerajeizvornekogzakonaunutarnassamihne-moguć,zatoštobitoznačilodačovjekimasvijestkojamunalažeupravopronalaženjetogistogzakona.Takvamisaonemožesamadoćiuum,većsamopoduvjetomdabimupovodzatodalaneka»moralnapobudakojaseobjavljujesamaodsebe«8ikojabiimalautjecajnadjelovanjevoljepodbilokojimokolnostima.ZbogtogaSchopenhauertvrdidamoralnapobudačovjekadjelujeposvojevrsnomautomatizmu,anečekadamionjojpo-stavljamopitanja.Uzaključkuovekritike,Schopenhauerkažedajemoraluvezisazbiljskim ljudskimdjelovanjem,ane»sapriornimpravljenjemkulaodkarata«.9



Autonomnost volje i pravo države

Kant je naglašavao važnost autonomnosti volje,10 koja je izraz praktičnogumaikaotakvajeobvezujućazasvabića,aliSchopenhauertakvojtezipri-govaračinjenicudajetakvavoljaobvezujućasamounutarformalnihodredbizakona,11štojeueticineprihvatljivo.Onsmatradabilokakvivanjskiutjecajinaljudskoponašanje,bilodadolazeodBogailioddržave,lišavajuljudemo-ralneodgovornosti,jerononepotvrđuječovjekovuslobodnuodluku,čimebionzavrijediodamusedjelasmatrajumoralnim.Kant je problemetike formulirao kao pravni problemkoji ima zadatak danitkonebudeizložennepravdi.Sdrugestrane,moralimazaciljdanitkonečininepravdu.SobziromdajeKantovonačeloetike»Djelujtakodamaksimatvojevoljeusvakodobaujednomoževažitikaoprincipopćegzakonodav-stva«,12onjetimevoljidaopotpunuautonomnost.13Tobitakođerznačilodasvatkotkotražiopravdanjezadjelovanjesvojevolje,moraistovremenonaćii opravdanje zadjelovanje tuđevolje.Schopenhauer je žestokonapaoovutvrdnju,smatrajućidajenjegovabitutemeljenanaegoizmu,ukojemčovjeksamoželiizbjećizlokojebiinjegasamogmoglosnaći,alipritomenemožebitigovoraonekakvojmotivacijizačinjenjemdobra.Ovateorijamoglabiseprihvatitiunutarpravnihnormiili»kaotemeljteorijeodržavi,alinevrijediništakaotemeljetike«,14jerjedržavatakojajeustanovljenasciljemsprje-čavanjanepravdiusmjerenihpremabilokojemčovjeku,alionaistotakonijeumogućnostiosiguratidjelovanjemotiviranoosjećajemsućutizadruge.Sdrugestrane,etikaimazaciljispitatiljudskičin»kaočinitouneposrednomznačenjuzačinitelja«,15sposebnimnaglaskomnačovjekovenamjereipo-kretačetogdjelovanja,anesamonaposljedicetogistogčina.Zajednoskategoričkimmoralnimimperativom,Schopenhauerjeipostavkupremakojoj jedržavastvorenakaosredstvopomoćukojegćedoćidopo-

3

ArthurSchopenhauer,O temelju morala,pre-velaVeselkaSantini,NoviSad1990.,str.56.

4

»Naime,toposebnoodređivanjedužnostikaoljudskihdužnosti,dabiserazdijelile,mogućejesamoondaakojenajprijespoznatsubjekttog određivanja (čovjek), prema kakvoći skojom on zaista jest, premda samo utoliko,ukolikojepotrebnoupogledudužnostiuop-će.«ImmanuelKant,Kritika praktičnog uma,preveoViktorD.Sonnenfeld,Zagreb1990.,str.37.

5

A.Schopenhauer,O temelju morala,str.53.

6

»Riječjeopedantnojtvrdnjidajednodjelo,dabibilozaistadobroizasluženo,trebabitiizvršenojedinoizpoštovanjazakonaipojmadužnosti.«A.Schopenhauer, Die Welt als Wille und Vorstellung I,str.641.

7

Zbogtogasečestoidogađadaseljudi,kadasenekinjihovčinosuđuje,pravdajunanačindanisuimalilošunamjeru.

8

A.Schopenhauer, O temelju morala,str.80.

9

Isto,str.81.

10

Usp.I.Kant,Osnivanje metafizike ćudoređa,poglavlje»Autonomijavoljekaonajvišiprin-cipćudorednosti«,str.63.

11

»Noupravojetoformulakategoričkogimpe-rativaiprincipćudorednosti;dakleslobodnavolja i volja pod ćudorednim zakonima jestjedno te isto.« I.Kant,Osnivanje metafizike ćudoređa,str.72.

12

I.Kant,Kritika praktičnog uma,str.64.

13

»Autonomnostjevoljejediniprincipsvihmo-ralnihzakonainjimaprimjerenihdužnosti.«Isto,str.67.

14

A.Schopenhauer, Die Welt als Wille und Vorstellung I,str.640.

15

Isto.



boljšanjaopćegmoraladržaozazabludu,jernastanakdržavenijevezanuzmoralnost,većuzsprječavanještetnihposljedicakojeproizlazeizljudskogegoizma.Čakikadabipostojalaidealnadržava,kojabisvojimnagradamaikaznamamoglaspriječitisvezločine,onanamoralnomplanunebipolučilanikakavnapredak,jerjošuvijeknebipostojaonikakavzbiljskidokazomo-ralnostinjezinihljudi.16

SchopenhauertvrdidaKantovaetikamoževrijeditisamouslučajuuređenjapravnedržave,jerseonaodvijasamounutarnezadiranjautuđedobro,alinedajenikakvekonkretnenadeuaktivnopostupanjebilokojegčovjeka,usmis-ludaspriječituđunesrećuiličakdamu,uslučajunekenesreće,konkretnimdjelovanjempomogne.Stimuvezi,SchopenhaueridečaktolikodalekodaKantovuetikuizvrgnepodsmijehu,jertakvaetika,kojaidezatimdaniko-meneprouzročizlokakvosičovjeksamnebipoželio,ostajeunutarokviraegoizma,asdrugestrane,negovoriništaodobrovoljnompostupanjunekogčovjeka,negosamoukolikojenekičinizvršenizosjećajadužnosti.Schopen-hauer, naime, smatra da semoralnost nekog činamože shvatiti samo poduvjetomda jeon izvršendragovoljno,anepodnekomsamoprisilom, idačiniradostonomekojitajčinvrši.17KantovuetikuSchopenhaueruspoređujesnastankomumjetničkogdjela,zakojebisetvrdilodagasemoženapravitisamouzprimjenuestetskihpravila,abeznekogunutarnjegporiva.ZaScho-penhauerajejednostavnonemogućedabibilokakavetičkinaukmogaopro-izvestimoralnogčovjeka,itojepotpunouskladusnjegovimnaučavanjemostalnostivoljeinjenogdjelovanja.Kantjeusvometičkomnaučavanjuspojioteoretskiipraktičkiumuizvjesnomeđudjelovanje.Zanjegapraktičkiumimasnaguproizvestinekodjelovanjesamopoduvjetomdajeto»razumno«,beznekogdrugogpokretača,pamakarsamostraha.Njegovajeetikautemeljenanadužnostiradidužnostisameinatajnačinstojinavrhusvihciljeva,kaosvojevrsniunutarnjimoralni zakon svakogčovjeka,koji pozivanavršenjedužnosti. Schopenhauer je, slijedom ovog Kantovog naučavanja, preuzeotezuounutarnjempokretačukojinavodičovjekanamoralnodjelovanje.KodKantagajefasciniralonaučavanjeoslobodnomdjelovanjučovjeka,kojejeprekinulodotadašnjeetičkonaučavanjeonagradiikazni.18

ŠtosetičeKantoveteorijeprava,Schopenhauersmatradajeonaneuteme-ljena,posebnonpr.pravoprvogzaposjedanja.Nadalje,njemusmetaKantovtrudokoodvajanjateorijepravaodetike,aliitruddaistovremenoteorijupra-vanepostaviovisnomopravnomzakonodavstvu,većdapojampravapostavisamogzasebe.Stimuvezi,SchopenhauerkažedajenatajnačinKantpojampravapostaviouneodređenusferu,tj.»onnemačvrstotlopodnogama«,19dok je za Schopenhauera pravo sastavni dio etike.Također, SchopenhauerspočitavaKantuštojenaglašavaovažnostpravnoguređenjadržave,izčegabiproizlazilodaizvanuređenogdruštvapravonitinepostoji.Natajnačin,sma-traSchopenhauer,Kantjepozitivnompravupodčinioprirodnopravo,umje-stodajeistakaoupravovažnostprirodnogprava,nakojemjepozitivnopravoiutemeljeno.Zbog togaSchopenhauerdržidaćevremenomnestatiznačajkojioveteorijeimaju,sobziromdasuproistekleizKantovognaučavanja,alidajeutjecajkojisuoneizvršileusvojevrijemebiopoguban.

Sloboda i nužnost

UsvojojeticiKantjeistaknuopitanjespajanjaslobodeinužnosti,pričemujenaglasionjihovukoegzistenciju.20Naime,čovjekusvojimodlukamajestslobodan,alitajeslobodauodređenimokolnostimaograničena,jerjeuvjeto-vananekimspecifičnostima.Schopenhauerjepohvalnogovoriooovakvom



Kantovom shvaćanju ljudskogdjelovanja, čak tvrdi da je upravonaovommjestuKantnapravionajznačajnijipomakuetici.UpravojeodKantaipre-uzeoovutezu,21kojujeiskoristiokaodokazsvojemtumačenjuoprimatuvo-ljenadumom.Tojeobrazloženonanačindaum,komesuprilikomdonošenjanekeodlukesveopcijeotvoreneimoguće,ukonačniciuopćenemautjecajananjih,većpasivnočekaštoćevoljanapraviti.»Upravoovdje jestprividempirijskeslobodnevolje«,22zaključujeSchopenhauerpobjedonosno.SobziromdajeKantuljudskičinsmislenvećsamozbogtogaštojeučinjenizosjećajadužnosti,neovisnootomekakvejeunutarnjesklonostipremaizvrše-njutogčinanetkoimao,Schopenhauerjetakvutvrdnjusmatraoza»apoteozunedostatka ljubavi«23 i kao takav, taj čin zanjegapredstavlja činkoji jeusuprotnostikršćanskommoralu,kojinaglašavaljubavkaoglavnipokretačzačinjenjenekogdjela.24ZbogtogaSchopenhauerdržidačinpotaknutizosje-ćajadužnostinemanikakvogznačenja,akousebinesadržiistinskočovjeko-ljublje.»Jerštobijošosimstrahamoglopokrenutitvrdosrce?«,25propitujeSchopenhauernakraju.SchopenhauerjepokušaoKantovkategoričkiimperativdovestiuvezusasa-vješću,aliKantovimperativ,kaozapovijed,uvijekbičovjekatrebaoupozo-ritiprijeizvršenjasamogčina,iakosereakcijaupraktičnomživotunajčešćejavljaposlijenjegovogizvršenja.Nadalje,savjestdjelujeposredstvomisku-

16

Schopenhauerjesmatraodasupitanjaood-nosimaudržaviusvojojsržimoralnapitanja,alikojasuokrenutanapravniproblem.Takosesaktivnestranesamoprešlonapasivnu.Zanjega kazneni zakon »nije ništa drugo negopopis ‘kontramotiva’ eventualnim kriminal-nimčinima.«ArthurSchopenhauer,Essay on the Freedom of the Will, Indianapolis–NewYork1960.,str.101.

17

S timuvezi,Schopenhauernaglašavada jeusržikršćanskeetikedasenekodjelomožesmatratimoralnimsamoakojeučinjenopodpobudomljubaviilimilosrđa.Jedinosezata-kvo djelomože očekivati nagrada, dok samčinposebiostajebezvrijedan.Usp.A.Scho-penhauer,Die Welt als Wille und Vorstellung I, str.641idalje.

18

»Bezteslobode(upotonjempravomznače-nju),kojajejedinoapriorimoguća,nijemo-gućnikakavmoralnizakon,nikakvauračun-ljivostponjemu.«I.Kant,Kritika praktičnog uma,str.140.»Razlikovanjenaukeoblažen-stvuodnaukeo ćudoređu, odkojihuprvojempirijski principi sačinjavaju cijeli funda-ment,dokudrugojnesačinjavajuninajmanjinjegov dodatak, jest dakle u analitici čistogpraktičnogumanjenoprvoilinajvažnijeoba-veznozanimanje,ukojemonamorapostupa-titakotočno,štoviše,akotreba,jošitočnijenegoštojegeometarigdapostupaousvojemposlu.«Isto,str.135.

19

A.Schopenhauer,Die Welt als Wille und VorstellungI,str.459.

20

Najjednostavnijiprimjerzatojeobranalopo-va,koji,iakojebioslobodanusvomdjelova-nju,jednostavnotvrdidagajenekavišasila,nekanužnost,tjeralaupravonatakvodjelova-nje.Otomevišeu:I.Kant,Kritika praktičnog uma,str.137idalje.

21

Vezanonaraspravuoslobodiidužnosti,Scho-penhauer je iskoristio priliku naglasiti da jei samSchellingpreuzeoovu tezuodKanta,te da ju je čak bolje objasnio jer se služiojednostavnijimprikazima.AliSchopenhauerjezamjerioSchellinguštonijebiodovoljnopošten »da kaže da on tu iznosiKantovu, anesvojuvlastitumudrost«.A.Schopenhauer,O temelju morala,str.117.Schellingotomegovori u Sistemu transcendentalnog idealizma(preveoViktorSonnenfeld,Zagreb1986.,str.253idalje).

22

A. Schopenhauer, Die Welt als Wille und Vorstellung I,str.367(»…diesnunebenistderScheinderempirischenFreiheitdesWil-lens«).

23


24

Ironičnoćeotomekazati:»Umjestotoga,činsemoraizvršitineradoipodsamoprisilom.«A.Schopenhauer, Die Welt als Wille und Vorstellung I,str.641.

25




stva, a imperativprije samogdjelovanja;u tomsmisluKantovkategoričkiimperativmogaobisedovestiuvezusasavješćusamonatajnačinštosavjestmožedjelovatinačovjekatakodaoneventualnokorigirasvojuodluku.

Zaključak

UzasvekritikekojejeSchopenhaueruputioKantuikojenisubileneosnova-ne,26trebauvidjetidajeonbioiskrenkadajetvrdiodajecjelokupnanjegovafilozofija,aposebnoetika,utemeljenanaKantovomnaučavanju,zarazlikuoddrugihfilozofa,kojinisutootvorenorekli.27Schopenhauerjesamoželiostavitinaglasaknatodajeteknjemuuspjelodatipraviprikazetike,učemumujeKantbioodpomoćisamokakobimunaznačioputkojimtrebapoći.Za razlikuodKanta,koji je svojetičkinaukpokušao racionalnoobjasniti,Schopenhauerpolaziodintuicijekojačovjekunalažedadrugeprihvaćananačinkakobiisamželiobitiprihvaćenisamotozanjegačinisržmetafizič-keistine.SchopenhauerjesmatraodajeKantbionadobromputuuotkrićusamesržietike,alidamujenedostajalohrabrostiotićikorakdalje.Utomsmislu,Schopenhauerzaključujedasuobojicafilozofakrenuliistimputem,alida je samonjemuuspjelodoćido samogkraja. Ipak,Schopenhauernakrajupriznajedanitionsamnijeuspiodatiodgovorenasvapitanjakojasenameću,alinestogaštoihonnebimogaopronaći,većzatoštojetadašnjafilozofijapostavilanekaograničenja,prekokojihsejošnemožeprijeći.Zatojesmatraodajeodizuzetnevažnostidanjegovinasljedniciuspijuprevladatitegranice.Alidonjihovogdolaska,Kant/Schopenhauerovskafilozofijaostatćevrhunacfilozofijedokojeseuopćedotogvremenamoglostići.

Jasenka Frelih

Schopenhauer’s Critique of Kant’s Ethics

AbstractArthur Schopenhauer (1788–1860), the philosopher of postKantian tradition, in his writings TheWorldasWillandRepresentation and OntheBasisofMorality, has been dealing a lot with ethical questions. In that way, it was impossible to skirt from Kant’s ethical teaching, which Schopenhauer submitted to detailed criticism. Schopenhauer reproached him his ethical rigorism, which was unacceptable for Schopenhauer, knowing the fact that it represents pure formalism, but it does not tell anything on real motives that are driving force of a human behaviour. These Kant’s instructions were placed by Schopenhauer in the frame of establishing legal state, because the system in itself is not considered of human motives as being a reason for certain behaviour, while the system is exclusively considered of a formal fulfillment of a principle of justice.

Key wordsethics,will,state,ArthurSchopenhauer,ImmanuelKant

26

Tesukritikeupućivaneiodkasnijihetičara,kojisuKantaproglasilizastupnikomrigoriz-mauetici.DankoGrlićspomenutćeKantovuetikukao»podoficirskimoral«.DankoGrlić,Leksikon filozofa,Zagreb1983.,str.205.

27

PosebnoćeserazračunatisFichteom,nati-pičanschopenhauerovskinačin,tvrdećidaje

Fichte Kantov kategorički imperativ doveodo»moralnog fatalizma« (A.Schopenhauer,O temelju morala,str.122),čijeimperativneformeusvomprenaglašavanjupostajusmiješ-nei»bogatmaterijalzasatiru«.Isto,str.123.

Sopenhauer

Documents

Transcript of Sopenhauer