ebe dige ge ei de - KROATENSEELSORGE IN...

lebendige gemeinde

D 2384 € — 1,50E — TRAVANJ/APRIL 2012 — BR./NR.4 (323)

Sretan Uskrs!

Frohe Ostern!

lebendige gemeinde

imp

ress

um

List hrvatskih katoličkihzajednica u Njemačkoj

Zeitschrift der kroatischenkatholischen Gemeinden

in Deutschlandwww.zivazajednica.de

60435 Frankfurt am MainAn den Drei Steinen 42d

Tel.: (069) 9540480Fax: (069) 95404824

E-Mail:[email protected]

[email protected]

Izdavač/Herausgeber:Hrvatski dušobrižnički ured

Kroatenseelsorge in Deutschland

Odgovara/Verantwortlich:Pfr. Ivica Komadina

Glavni urednik/Chefredakteur:Dr. Adolf Polegubić

Uredništvo/Redaktion:Pfr. Ivica Komadina, Željka Čolić,

Stjepan Herceg, Kristina Kovačević,Marija Lovrić-Holenda,dr. Adolf Polegubić,

Antonia Tomljanović-Brkić, P. Jozo Župić

Grafička priprema/Layout &Bildbearbeitung:

Ljubica Markovica-Baban

Tisak/Druck:DENONA d.o.o., Zagreb

Godišnja pretplata s poštarinom/Jahresbezugspreis incl. Porto: € 16,-za ostale europske zemlje: € 22,-za prekomorske zemlje: € 35,-

Bankverbindung:VDD/Kroatenseelsorge in Deutschland

Konto Nr.6498973(BLZ: 750 903 00),

bei der LIGA Bank eGIBAN:

DE03750903000006498973

Zadnja stranica:

Detalj iz Kopačkog rita;snimio: A. Polegubić

Naslovnica:

Hrvatski Uskrs;S. Zdravka Milić, milosrdnica,

akademska slikarica

KORISNO

lebendige gemeinde

JERUZALEM

Nova mrežna stranica franjevačke Kustodije u Svetoj Zemlji

ZAGREB

Aplikacija HR Biblija za iPhone

Aplikacija HR Biblija za iPhone (Kršćanska sadašnjost) koja omogućuje lag-ani pristup cjelovitome biblijskom tekstu pohranjenom na uređaju u prodajije od subote, 10. ožujka. Aplikacija HR Biblija (verzija 1.0) za iPhone u iz-

danju Krš ćanske sadašnjosti donosi najbolji i najvjerodostojniji tekst prijevoda Bi-blije na hrvatski jezik, koji se koristi u liturgijskoj praksi. Aplikacija se pokreće nauređajima iPhone 3G, iPhone 3GS, iPhone 4, iPhone 4S te iPod touch uređaji-ma druge, treće i četvrte generacije, a i svi nadolazeći uređaji bit će takođerpodržani. Na iPad uređajima aplikacija se, kao i svaka druga aplikacija obli-kovana za iPhone, pokreće u 1x i 2x načinu rada. Uz standardno čitanje tekstapo biblijskim knjigama i poglavljima, aplikacija HR Biblija korisniku omogućujedodavanje oznaka, pretraživanje po pojmu, pretraživanje po broju i vođenjednevnika čitanja.

Pri izradi aplikacije posebna pozornost dana je prikazu biblijskog teksta. Ta-ko korisnik, u bilo kojem trenutku, može promijeniti veličinu i vrstu fonta, uključi-ti prikaz preko cijelog zaslona, čitati tekst u „landscape“ (pejzažnom ili vodo-ravnom) i „portrait“ (portretnom ili okomitom) obliku te izabrati dnevni, noćni,bib lijski ili „soft“ (ugodniji za čitanje) prikaz teksta. Osim nabrojenih funkcio-nalnosti, kasnije verzije ove aplikacije sadržavat će i dodatne mogućnosti kaošto su dijeljenje teksta putem facebooka, twittera, SMS-a ili e-maila. Redovitimdograđivanjem aplikacije, širenjem njezinih funkcionalnosti, ali i obogaćivanjemsadržaja koje nudi, aplikacija HR Biblija postaje trajna vrijednost pohranjena uiPhone ili iPod touch uređaju.

Cijena aplikacije je 4,99 USD, a može se kupiti putem AppStore-a. IKA

Sni

mio

: A

. Po

legub

ić

Učetvrtak 15. ožujka fra -njevci Kustodije SveteZemlje, otvorili su novu

mre žnu stranicu na kojoj se mo-že, uz ostalo, krenuti u virtualnušetnju kroz baziliku Svetoga gro-ba. Franjevci najavljuju da ćeubrzo urediti slične virtualneposjete drugih svetih mjesta kaošto su Betlehem, Nazaret, Ka-farnaum … Od sada je virtualnašetnja kroz baziliku Svetog gro-ba dostupna na

www.holysepulchre.custodia.org/virtualtour/index_en.htm.

IKA

Virtualna šetnja krozbaziliku Svetoga grobau Jeruzalemu.

Cvijeće i Cvjetnica

U ovom brojU

ŽIVA ZAJEDNICA 4/2012 3

Uskrsna nada besmrtnosti

Iz uskrsne nade lakše se živi i hrvatska iseljenička stvarnost.

Vrijeme korizme je iza nas. Nas -tupilo je uskrsno vrijeme, vrijeme

radosti i trajne pobjede života nadsmrću. Tijekom korizme u mnogim suhrvatskim katoličkim misijama i za-jednicama u Njemačkoj održane du-hovne obnove, obavljala se pobož-nost križnoga puta, intenzivnije semolilo i promišljalo o Isusovoj muci,ali i vlastitom životnom hodu. Dono-sile su se i osobne odluke glede ži-votnog zaokreta prema drukčijempristupu životu i postavljanju životnihprioriteta.

Hrvatski svećenici i đakoni izZapadne Europe okupili su se od12. do 15. ožujka u Würzburgu naduhovnim vježbama, koje je pred-vodio prof. dr. Tomislav Ivančić.Tije kom duhovnih vježbi dr. Ivančićje odr žao pet meditacija: „Bog ičovjek“, „Zlo u svijetu i obraćenje“,„Isus Krist jedini Spasitelj“, „Crkva isuvremeno kršćanstvo“ i „Kako da-nas svjedo čiti u društvu?“. „Ako čov-jek živi moral no, postići će 70 postozdravlja. Od konflikata na duhovnojrazini dolazi 70 posto naših bolesti.Najviše bole duhovne boli. Psihičkebolesti također imaju korijen na raz-

ni duhovne duše. Izlaz iz zla je uobraćenju. Obraćenje znači zdrav -lje, a na duhovnom području to zna-či vjerovati u dobro. Odreći se gri-jeha ne znači da sam se spasio.Moram činiti dobro da bih se spa-sio. Nije važno biti dobar, već čini-ti dobro. Na Crkvi je da se vrati Isu-su i onda će biti autentična“, istak-nuo je dr. Ivančić.

A pobjeda dobra nad zlom po-najabolje se ostvarila u Isusovu uskr -snuću. Kad su mnogi pomislili da jenakon Isusove muke, smrti i ukopazavladala smrt zasvagda, događase nevjerojatan obrat. Kamen nagrobu bijaše otkotrljan, a Isusova ti-jela ne bijaše u grobu. „Što tražiteŽivoga među mrtvima? Nije ovdje,nego uskrsnu!“ O tome je govoriodok je naučavao i pokazivao put ko-ji vodi do uskrsnuća. Rijetki su to raz-umjeli. Tako je utisnuo u ljudsko srcei dušu nadu besmrtnosti. Iz te nadelakše se živi, lakše se ide premauskrsnuću. Iz te nade lakše se pro-matraju nedaće života. Lakše se ži-vi i hrvatska iseljenička stvarnost.

Svima blagoslovljen Uskrs!Urednik

● INTERVJU: mons. Marin Srakić

USKRSNA POEZIJA I RAZMIŠLJANJA

. . . . . . . . . . . . . . . . . 10--11IZ CRKVE U SVIJETUSirijski biskup upozorava na nepravduPapa je vjernike podsjetio da se u živo-tu moraju donositi brojne čvrste odluke,te da se čovjek mora odricati mnogihstvari i biti spreman na žrtvu.

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4IZ CRKVE U DOMOVINI Lik Gospe Kondžilske u Nazaretu

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5SVIJET MLADIH — JUGENDWELTMladi Albanci protiv „krvne osvete“

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23BEITRÄGE IN DEUTSCHER SPRACHE:Pfr. Ivica Komadina: Blumen undPalmsonntag

VIERZEHNHEILIGEN/CUGOVEC:

Franziskusschwestern eröffnen einAltenheim in Kroatien

. . . . . . . . . . . . . . . . 13--14

Nemjerljiva važnost Hrvat -ske inozemne pastve

● TEOLOŠKI OSVRT: dr. A. Tamarut

Crkva u svad-benom ozračju

Duhovnevježbe zasvećenike iđakone

● WÜRZBURG

Iz delegatove Poruke

Drage sestre i braćo!

str. 6

str. 9

str.12

Unekim je krajevima naše Domo-vine običaj da se na Cvjetnicu

ujutro djeca umivaju u vodi u kojojje potopljeno cvijeće. Tako je bilo ikod nas. Sjećam se, da smo uočiCvjetnice u subotu uvečer znaliubrati različito cvijeće na livadi ili upolju. To smo potopili u čistu vodu,izvorsku ili bunarsku, jer tada još ni-je bilo vode iz vodovoda, te ostavi-li da stoji preko noći u posudi. Ujut -ro smo se umivali, prali lice vodomu kojoj je bilo potopljeno cvijeće.Roditelji su nam govorili da ćemobiti ljepši, ako se umijemo tom vo-dom. A kako i ne bi kad je sve bilobio, sve biološki čisto, prirodno i ne-zagađeno: i poljsko cvijeće, i bistravoda, i mi djeca. Tako vedro ras-položeni, lijepo umiveni, uzimalismo maslinove grančice i odlazili ucrkvu gdje je najprije bio blagoslovgrančica i palmi. Cvjetna nedjeljaili Cvjetnica je i nedjelja palmi-cvi-

jeća, ali i nedjelja Muke Gospod -nje, jer je Cvjetnica ujedno i prvidan Velikog tjedna. U zemljamasredozemlja palme su bile simboliživota i pobjede, napose u Izraelukao simboli neovisnosti i kralja pob-jednika, tako da se Isusov svečaniulazak u Jeruzalem može tumačiti ikao svojevrsna provokacija tadaš -nje rimske vlasti. Običaj se s vre-menom širio po Europi, gdje suvjernici upotrebljavali zelene granei grančice drugih drveća te ih na-kon blagoslova i sudjelovanja ubogos lužju stavljali u svoje domoveili na po lja. Svi ti običaji živi su iz-raz vjere Kris tovih vjernika u razli-čitim narodima i krajevima koji sekroz čašće nje Isusova svečanogulaska u Jeruzalem zorno pripre-maju na proživljavanje Isusove mu-ke i smrti, ali i na dostojnu proslavunjegove veli čan stvene, božanskepobjede: na Uskrs-Isusov ustanak izgroba. Vlč. Ivica Komadina, delegat

vjernika, koji su postali prva Crkva ko-ja se tek rađala. Da bi vjernik naučiopoštivati sve aspekte molitve i molitijednodušno i zauzeto u zajednici, mo-ra se ugledati na Mariju. Ona je usvim takvim trenucima bila potpuno ot-voren, a ta je njezina otvorenost bilaplod tijesnoga i prisnoga odnosa s Bo-gom do koje je dolazila upravo zah-valjujući molitvi. Život prve Crkve bioje zapravo određen „molitvenim rit-mom“, a Duh Sveti davao je snageapos tolima tako da su bili spremni i na

Na Bliskom istoku već dugo vre-mena nestabilnost je glavnoobilježje mnogih zemalja. No,

posljednjih godina u mnogim država-ma došlo je do revolucija i u njimadoslovno „ključa“. A na udaru raznihekstremista i fundamentalista su osobi-to kršćani koje se smatra „saveznicimazapada“. Ništa bolje nije trenutno ni uSiriji. Tamošnji je katolički biskup izgrada Aleppa mons. Giuseppe Naz-zaro zapadnim zemljama predbacioda selektivno zastupaju ljudska prava,

IZ CRKVE U SVIJETU

4 ŽIVA ZAJEDNICA 4/2012

U katehetskom dijelu audijencije Papa je vjernike podsjetio da se u životu mora-ju donositi brojne čvrste odluke, te da se čovjek mora odricati mnogih stvari i biti spreman na žrtvu.

Sirijski biskup upozorava na nepravdu

vjernicima i hodočasnicima iz cijelo-ga svijeta, Sveti Otac je podsjetio namučeničku Crkvu i mučeničku smrtnadbiskupa Paulosa Faraja Rahha ko-ji je ubijen 13. ožujka 2008., dakleprije četiri godine. Prilike u kojima odtada žive kršćani ne da se nisu po-pravile nego su se još i pogoršale, paih je veliki broj i bio izbjegao u sus-jedne zemlje, među ostalima baš i uSiriju. Papa je pozdravio kaldejskogapatrijarha Emmanuela III. Dellyja i po-moćnoga biskupa u Bagdadu Shle-

mona Wardunija koji vrlo često upo-zorava na nepodnošljive uvjete u ko-jima žive njegovi vjernici. Prema nje-govim riječima, kršćanima svih deno-minacija bilo je bolje čak i u dobadiktatura Sadama Huseina. Mons.Rahho bio je kaldejsko-katolički nad-biskup Mosula koji se nalazi na juguIraka. Teroristi su ga oteli 29. veljače2008., a njegovo je tijelo nađenodva tjedna kasnije na nekom smetliš-tu. Očito je fundamentalistima smeta-lo njegovo nepokolebljivo zauzima njeda u novi irački ustav ne uđu elemen-ti islamističkoga zakona — šarije.

Spremnost na žrtvu

U katehetskom dijelu svoje audi-jencije Papa je vjernike podsjetio dase u životu moraju donositi brojne čvr-ste odluke, te da se čovjek mora odri-cati mnogih stvari i biti spreman na žrt-vu. Na Trgu svetoga Petra BenediktXVI. započeo je novi niz kateheza omolitvi u Djelima apostolskim i u pos-lanicama svetoga Pavla apostola. Prvukatehezu posvetio je i molitvenoj pri-sutnosti Majke Božje u skupini Isusovih

mučeništvo i žrtvu. „U Jeruzalemusu apostoli, kojih je os talo jeda-naest zbog izdaje Jude Iškariot -skoga, bili ujedinjeni u kući da bimolili i upravo su u molitvi očeki-vali dar što im ga je obećao uskrs-li Isus, Duha Svetoga“, nastavio jeBenedikt XVI. I upravo u tom kon-tekstu sveti Luka, koji je napisaoDjela apostolska, po posljednji pu-ta spominje Mariju, Isusovu majku.Mariji je evanđelist Luka posvetiopočetak svoga evanđelja, od nav-

ještanja anđela do rođenja i djetinj -stva Božjega Sina koji je postao čov-jekom. „S Marijom započinje zemalj -ski Isusov život i s Marijom započinjui prvi koraci Crkve; u oba trenutka oz-račje je slu šanje Božje riječi, sabra-nosti. Zato bih se danas htio zadržatina toj molitvenoj prisutnosti DjeviceMarije u skupini učenika koji će bitiprva Crkva koja nastaje“, rekao je Pa-pa i pojasnio kako je Marija pratilaIsusov put samozatajno, sve do križaispod kojega je stajala, a nastavila jepratiti put Crkve tihom molitvom. Nje-zin primjer mora služiti i svim vjernici-ma današnjice, a njezina poslušnostBož joj riječi mora biti uzor poslušnostiBožjoj volji. Među ostalim hodočasni-cima, oni iz Hrvatske razveselili su sePapinom pozdravu na hrvatskom: „Sradošću pozdravljam sve hrvatske ho-dočasnike, a osobito vjernike iz župeMajke Božje Fatimske iz Orehovice.Dragi prijatelji, obratiti se znači čita-vim bićem zavoljeti svoga Stvoritelja.Ne bojte se otvoriti svoje srce Isusu i snjime podijeliti svoje radosti i teškoće.Hvaljen Isus i Marija!“ M. K.

što onda i dovodi do ovakvih prob -lema. Od Sirije se traži da poštujeljudska prava, no o kršenju pravau drugim državama Bliskoga isto-ka na zapadu se šuti, izjavio je 12.ožujka mons. Nazzaro za vati-kansku tiskovnu agenciju Fides. Imeđu zagovornicima rezolucijeUjedinjenih naroda protiv Sirijeima država, dodao je bis kup, kojei same ne poštuju ljud ska prava.Zbog toga sve više raste sum njada takva „skrb“ za ljudska prava injihovo poštivanje u Siriji zapravo ni-je humanitarne ili moralne, već politi-čke i gospodarske naravi. Prema bis -kupovim riječima, sta nje je u Siriji ne-promijenjeno i izrazito loše jer niti vla-da niti oporba ne prihvaćaju dogovoroko mirovnih pregovora i zaustavlja -nja ratnih sukoba. No, postoji sumnjada oporbom netko manipulira i taj jesumnja — nastavio je mons. Nazzaro— „osnovana“. Mons. Nazzaro je tali-janski franjevac i apostolski vikar uAleppu. Konkretno, apostolski vikarijatje svojevrsna „prethodnica“, tj. uspos -tavlja se prije nego se osniva bisku pijana onim područjima gdje živi malibroj katolika. U Siriji, prema vati kan -skim podacima, sada ima oko430.000 katolika no Sveta se Stolicaopravdano boji da će se zbog pritisa-ka i oni početi iseljavati, kao što je toslučaj u okolnim zemljama.

Irački biskup mučenik

Da kršćani na Bliskom istoku živesve teže, zna i papa Benedikt XVI. Onje o tome govorio na općoj audijencijiu srijedu 14. ožujka. Obraćajući se

je kardinal Puljić u zajedništvu s voj-nim biskupom u BiH mons. dr. TomomVukšićem i uz suslavlje 23 svećenikameđu kojima je bio i nekadašnji tajnikApostolske nuncijature u Bosni i Her-cegovini, a danas savjetnik Nuncija-ture u Svetoj Zemlji mons. WaldemarStanislav Sommertag. Mozaik GospeKondžil ske, jedan od 43 prisutna mo-zaika u cintoru bazilike, djelo je um-jetnice Blaženke Salavadre.

Knjiga „Stanje katoličkih župa napodručju Bosne i Hercegovine između1991. i 2011. godine“ na 952 strani-ce urednika Franje Marića predstav -

IZ CRKVE U DOMOVINI

Solidarnost i duhovnost vode u svetost


Na poticaj Hrvatske biskupskekonferencije šestu godinu za-redom Hrvatski Caritas organi-

zirao je od 5. do 11. ožujka akciju„Tjedan solidarnosti i zajedništva sCrkvom i ljudima u BiH“. Uz geslo „Do-ista, gdje vam je blago, ondje će vami srce biti“, sudjelovale su brojne župediljem domovine u molitvenom i kari-tativnom zajedništvu. Prema podacimau Bosni i Hercegovini više od 40.000osoba svakim danom hrani se u pučkojkuhinji zbog neimaštine. Godišnja sku-pština Nacionalnog vijeća Papinskihmisijskih djela održana je u Požegi.

doblja života u njegovoj blizini i u za-jedništvu s njime, od 1997. do njego-ve smrti, u ranim jutarnjim satima 11.ožujka 2002. godine, odlučio sam po-duzeti što traži Crkva kako bi se ispi-tala mogućnost za pokretanje kanons-kog postupka o životu i krš ćanskimkrepostima blagopokojnog kardinalaKuharića. Stoga ću narednih danaimenovati postulatora u kauzi.“

O obljetnici smrti sluge Božjega o.Ante Antića u crkvi Majke Božje Lurd -ske, u kojoj počivaju njegovi zemnios taci, svečanu euharistiju predvodioje đakovačko-osječki pomoćni biskup

Đuro Hranić, u koncelebraciji s dva-desetak svećenika.

Lik Gospe Kondžilske u Nazaretu

Mozaik Gospe Kondžilske pos -tavljen u Nazaretu u cintoru bazilikeNavještenja Gospodinova u nazočno-sti oko 140 hodočasnika, predvođe-nih nadbiskupom metropolitom vrhbo-sanskim kardinalom Vinko Puljićem.Tom prigodom donijeli su mozaik Go-spe Kondžilske iz marijanskog svetištaKomušina-Kondžilo kod Teslića u gradNazaret u Svetoj Zem lji i tako će likGospe Kondžilske trajno biti prisutankao spomen na hrvatski katolički na-rod, posebno iz Bosne i Hercegovine.Misno slavlje u bazilici Navještenja,izgrađenoj nad mjestom gdje je an-đeo Gabrijel navijestio Mariji da ćeroditi Isusa Sina Božjega, predslavio

Pokretanje kanonizacijeza kardinala Kuharića

Više od 200 pravnika (sudaca,odvjetnika, javnih bilježnika, prav-nika u upravi i gospodarstvu, pro-fesora Pravnog fakulteta i drugih)uputili su apel predsjedniku VladeRH Zoranu Milanoviću u kojem tra-že da se svojim autoritetom založiza stvaranje zakonodavnog ozrač-ja u kojem bi se nakon ozbiljnog itemeljitog promišljanja donosili za-koni koji bi značili odgoj za vred-note, jer zakon nužno treba bitiusmjeren na dobro čovjeka. „Želi-mo upozoriti na posebnu odgovor-nost onih koji svojim djelovanjem:korupcijom, nepotizmom, nemoral-nošću u javnosti obezvređuju zako-ne čiji je cilj zaštita vrednota koje sutemelj našeg ustavnog poretka i na tajnačin bitno ugrožavaju i ruše temeljnesvrhe zakona, ustavno-pravni opstanakRepublike Hrvatske i opstanak hrvats-kog naroda“, stoji između ostaloga uapelu kojeg su pravnici uputili poslijeduhovnih vježba za pravnike, koje suodržane u organizaciji Zaklade biskupJosip Lang iz Zagreba održane.

Marija Belošević u Trentu izabra-na za prvu potpredsjednicu Međuna-rodne udruge katolika esperantista.

Misu za kardinala Kuharića 10.ožujka u zagrebačkoj katedrali pred-vodio je kardinal Josip Bozanić koji jeizmeđu ostaloga kazao: „Budući dase ispunila kanonska dob i da slavimo10. obljetnicu smrti blagopokojnogkardinala Franje Kuharića, ujednoprimjećujući kako traje i raste vjernič-ka i molitvena povezanost s blagopo-kojnim kardinalom, kao i na temeljuosobnog poznavanja, posebno iz raz-

ljena je u Zagrebu. Kako donosiknjiga 1991. prema podacimaCrkve na području cijele BiH živje-lo je ukupno 835.170 katolika,uglavnom Hrvata, dok je premastatistikama dobivenim prema bla-goslovu obitelji 2010. njihov brojsamo 441.432 odnosno 52% odonog prije ratnih godina. Na po-dručju današnje Federacije broj ka-tolika se prepolovio, a na područjuRepublike Srpske on je sa 152.856spao na 11.924, što znači da jenestalo 92% katolika s tih prostora.

Preminuo umirovljeninadbiskup Ante Jurić

Umirovljeni splitsko-makarskinadbiskup Ante Jurić preminuo jeu Puli 20. ožujka u 90. godini ži-

Mons. Vukšić sa skupinom hrvatskih vjernikaispod mozaika Gospe Kondžilske postavljenog ucintoru bazilike Navještenja Gospodinova u Na-zaretu

vota, 65. svećeništva i 24. biskupstva.Sprovodni obredi i oproštaj od pre-minulog nadbiskupa bili su u subotu,24. ožujka u konkatedrali Sv. Petra uSplitu, gdje je i ukopan.

U Kistanju je slavljena misa u spo-men na mučenike sluge Božje fra Aloj-zija Palića i fra Serafina Kodića, fran-jevce albanske provincije NavještenjaMarijina, rodom iz Janjeva. Obojicafranjevca ubijena su iz mržnje na vje-ru (odium fidei) g.1913. odnosno1949. Svaki je u svoje vrijeme, fraAloj zije Palić za II. balkanskog rata, afra Serafin za komunističkog terora uAlbaniji, službovao u katoličkim župa -ma na Kosovu, odnosno u Albaniji.Obojica pripadaju 40-torici mučenikaalbanske franjevačke provincije, zakoje je 2010. završen biskupijski pos -tupak za proglašenje blaženima, aubijeni su u razdoblju od 1913. do1974. godine. A.O.

Snim

io: V.

Čut

ura

Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije,đakovačko-osječki nabis kup metropolit

mons. Marin Srakić u razgovoru u uskrsnombroju „Žive zajednice“ posebno je istaknuo va-žnost hrvatske inozemne pastve, a bilo je riječii o drugim važnim pitanjima.

INTERvju


Metropolija đakovačko-osječ-ka, a sufraganske su mu bis -kupije Požeška i Srijemska.Znamo da je cijelo to područ-je u Domovinskom ratu prošlokroz teško razdoblje. Kako seu Vašoj nadbiskupiji i na tompodručju danas živi uskrsnanada, kako vjernici gledajuna svoju budućnost?

Nadbiskup Srakić: Prijesvega dopustite mi da Vasispravim. Srijemska biskupijanije nikada dokinuta nego je„personalnom unijom“ u osobi jedno-ga biskupa sjedinjena s Đakovačkomili Bosanskom biskupijom. Zato nije„ponovno uspostavljena“, nego je od-vojena od Đakovačke ili Bosanske bis -kupije, koja je uzdignuta na stupanjnadbiskupije pod novim imenom Đa-kovačko-osječka. Kroz cijelo vrijemeDomovinskog rata i poraća kao po-moćni biskup, zajedno s mons. Ćiri-lom Kosom, u našim prognanicima iizbjeglicama podržavao sam nadu upovratak i onda kada je ona bila „na-da protiv svake nade“. I danas me ko-ji puta ti vjernici podsjećaju na mojeriječi veleći da nisu do kraja bili uv-jereni da će se vratiti svojim kućama.Međutim ta nas nada nije razočarala.I u vrijeme obnove našeg područjapodržavali smo nadu. To vrijedi i zasadašnju situaciju koja je doista teška.

Žz: Uspostavom Nadbiskupijepas toralno djelovanje se u većoj mjeriusmjerava prema Osijeku i Slavon -skom Brodu, kao stvarnim središtimatoga dijela Hrvatske. No, u velikom di-jelu Slavonije župe su opustošene. Ko-ji su pastoralni planovi da se narodzadrži, župe održe?

Nadbiskup Srakić: Pastoralno dje-lovanje u našoj Nadbiskupiji usmjere-no je u svim pravcima, prema svimnjezinim središtima. Svakome gradu isvakoj regiji posvećujemo dostojnu po-zornost. U Osijeku živi petina našihvjernika, a ni Slavonski Brod ne zaos -taje. U Osijeku smo dobili zgradu ukojoj će biti smješten Nadbiskupski vi-karijat s uredima za pastoralno djelo-vanje toga grada i regije. Mi idemoza tim da, prema našim mogućnosti-ma, i u drugim gradovima otvorimonešto slično. Osijek je sveučilišni grads oko 20.000 studenata! U Slavon -skom Brodu imamo „Marijin Dom“ ko-ji planiramo proširiti i do kraja osmis-liti. Tu su i Vinkovci s Vukovarom...Gradovi i sela su materijalno obnov -ljeni, a za vrijeme materijalne obnoveobnavljali smo i župne zajednice. Da-nas se u nekom smislu jedva primje -ćuje da je bio rat. Velik je problempad nataliteta i slaba zaposlenost.Ipak, moram priznati da se u nekimopćinama u istočnom dijelu Slavonijei Zapadnog Srijema mnogo radi u ost-varenju projekata koje već sada finan -cira Europska Unija. Istina, to su ma njiprojekti, ali su ipak efikasni.

Žz: Nalazimo se u ozračju najve-ćeg kršćanskog blagdana — Uskrsa.Kako danas, u doba kada nam se sasvih strana govori o krizi i kriznomvremenu, živjeti iz uskrsne nade iuskrsnu nadu?

Nadbiskup Srakić: Po godišnjemdobu i po svome sadržaju blagdanUskrsa je blagdan nade. On se slavi uproljeće, kada se u prirodi budi noviživot, a po svome sadržaju, odnosnootajstvu u nama vjernicima taj blag-dan budi kršćansku nadu, koja je„Krist, nada naša“. Svojim uskrsnućemIsus nam pokazuje da poslije svakogVelikog petka i svake Velike subotemora svanuti i uskrsno jutro. Svaku be-zizlaznu situaciji i svaki svoj križ mizato ujedinjujemo s Isusovom žrtvom uvjeri da Bog svojih nikad ne ostavlja ida će On kad-tad obrisati naše suze ipretvoriti ih u suze radosnice. Slavilismo Uskrse u najrazličitijim situacija-ma, prilikama i neprilikama. Za vrije-me uskrsnog bdijenja 1992. godinegranate su udarale u Osijeku konka-tedralu. Nismo gubili nadu, ne trebani sada gubiti nadu, iako znamo da jesituacija veoma teška. Ljudi gube po-sao, radna mjesta, poduzeća se zat-varaju, a oni koji su zaposleni iz da-na u dan strahuju za sebe i za svojudjecu. Čovjek je biće koje se nada, jeru sebi nosi tu božansku iskru.

Trajna nada za povratkomŽz: Poštovani oče nadbiskupe, 18.

lipnja 2008. odlukom pape Benedik-ta XVI. ponovno je uspostavljena Sri-jemska biskupija, a ostali dio bivšeĐakovačke i Srijemske bis kupije po-dignut je na razinu nadbiskupije i prei-menovan u Đakovačko-osječku nad -bis kupiju. Nadbiskupija je ujedno i

Nemjerljiva važnost Hrvatske inozemne pastve

RAZGOVOR S PREDSJEDNIKOM HRVATSKE BISKUPSKE KONFERENCIJE, ĐAKOVAČKO-OSJEČKIM NADBISKUPOMMETROPOLITOM MONS. MARINOM SRAKIĆEM

Sni

mio

: A

. Po

legub

ić


Razgranatost oblika evangelizacije i pastorala

Žz: Letimičnim praćenjem medija isusretom sa svećenicima vidljivo je dasu Vaši pastoralni programi snažni,zaživjeli su među vjernicima, ospo-sobljeno je puno laika koji daju svojdoprinos. Kako ocjenjujete pastoralna terenu i koji su dalji planovi?

Nadbiskup Srakić: U posljednjevrijeme na području naše nadbiskupi-je zbilo se nekoliko važnih događaja,a ja bih na prvo mjesto stavio održa-vanje Biskupijske sinode koja je dalasnažan zamah životu naše Crkve.Ona nije bila neki simpozij ili znanst-veni skup, nego doista sinoda na ko-joj se ozbiljno raspravljalo o zahtjevi-ma evangelizacije našega vremenana našim prostorima. Na sinodi je do-neseno niz smjernica i odluka koje ni-su ostale na papiru, nego se premapotrebama i mogućnostima ozbiljnoostvaruju. Sinoda je dala zamah doi-sta razgranatoj djelatnosti u biskupijikojim, pod vodstvom pomoćnog bis -kupa mons. Đure Hranića, koordiniraNadbiskupijski pastoralni centar pre-

Nadbiskup Srakić: U XVIII. stolje-ću je Srijemska biskupija sjedinjenasa Đakovačkom ili Bosanskom bisku-pijom. Biskup otada nije boravio uSrijemu i to je imalo loših posljedica.Srijem je pomalo opustio, broj vjerni-ka katolika se smanjivao. To rješenjesjedinjenja dviju biskupija je i sambis kup Josip Juraj Strossmayer sma-trao lošim. U sadašnjim prilikama tre-balo je nešto učiniti prema potreba-ma Crkve i prema državnim granica-ma. Mi smo predložili Svetoj Stolicida Srijemsku biskupiju „oživi“, tj. daje odvoji od Đakovačke i da dobijevlastitoga biskupa koji će uspostavitistrukture koje su potrebne jednoj bis -kupiji. No inzistirali smo i na tome dana crkvenom području bude sastavnidio Đakovačko-osječke metropolije.Imali smo snažne razloge za to: sve-ćenici su pripadali jednom prezbi -teriju, imamo zajedničku noviju povi-jest i zajedničke institucije, kao što susjemeništa i sl. Mislim da biskupijafunkcionira u onom smislu kako je za-mišljeno odvajanje. Prisutnost biskupaulijeva sigurnost i svećenicima i vjer-nicima.

doš li imale su dovoljno zvanja. Međ-utim, zbile su se značajne promjene.Crkve u novoj domovini moraju se fu-zionirati župe, dekanati postaju župe,mijenja se i ustroj Crkava. Naše objeBiskupske konferencije svake godinebar na jednom zasjedanju raspravlja-ju o pitanjima Inozemne pastve i sva-ki puta se nameću nove poteškoće ko-jima je teško doskočiti.

Zbog događaja koji su se zbili pri-je dvadesetak godina naše iseljenikesam uspoređivao s Josipom Egipat -skim koga su braća prodala, ne zna-jući da će im upravo on pomoći i spa-siti ih od sigurne propasti. I naši ise -ljenici su na neki način „prodani“ odstrane one politike koja ih je primora-la potražiti kruh i egzistenciju izvandomovine. Oni su kasnije pritekli u po-moć u veoma teškim vremenima Do-movinskog rata. U isto vrijeme bili su„ambasadori“ svoga naroda i svojeCrkve. Nažalost, to se zaboravlja i necijeni dovoljno. Naše dvije Biskupskekonferencije zajednički vode brigu o„inozemnoj pastvi“ uzimajući u obzirzahtjeve i pravila mjesnih Crkava.

Djelovanje u promijenjenimokolnostima

Žz: Poznato je da veliki broj Hrva-ta katolika živi izvan domovine. Pas -toralna skrb za Hrvate katolike u svi-jetu zajedničko je područje Hrvatskebiskupske konferencije i Biskupskekonferencije BiH. Kako Vi, kao pred -sjednik Hrvatske biskupske konferen-cije, gledate na ulogu našeg iseljeniš -tva, ali i na smjernice djelovanja do-movinske Crkve prema svojim suna-rodnjacima u svijetu?

Nadbiskup Srakić: Ono što jeHrvatska inozemna pastva tijekomproteklih sto do sto dvadeset godinaučinila za Hrvate katolike izvan do-movine je nemjerljivo. Najviše su zato zaslužni pastoralni radnici, misio-nari na terenu. Prvi misionari krenulisu za našim čovjekom u vrijeme kadje kod nas bio „bum“ svećeničkih i re-dovničkih zvanja. I Crkve kamo su

Ono što je Hrvatska inozemna pas -tva tijekom proteklih sto do sto dva-deset godina učinila za Hrvate ka-tolike izvan domovine je nemjerlji-vo. Najviše su za to zaslužni pasto-ralni radnici, misionari na terenu.

(Nastavak na str. 8)

Žz: Hrvatsko dušobrižništvo u svi-jetu sve se više suočava s visokom sta-rosnom dobi svećenika. Taj problemje sve učestaliji i u domovini. Kako sesuočiti s tim novonastalim prilikama?

Nadbiskup Srakić: Nažalost, vre-mena su se promijenila. Svećeničkih iredovničkih zvanja je sve manje, ne-dovoljno čak i za nas ovdje u domo-vini, a pogotovo za inozemnu pastvu,pa se pojedine misije moraju zatvara-ti ili fuzionirati. Misionari ili župnici uinozemstvu su sve stariji. Nekada bis-mo nešto htjeli sačuvati, ali uz najbo -lju volju to ne možemo. Zbog masov-nog odlaska u iseljeništvo, broj obite -lji u domovini, posebno u nekim kraje -vima, drastično se smanjio, a isto takoi broj djece. Zbog dovoljnog brojasvećenika koji su dolazili iz domovinenismo posvećivali dovoljnu pozornostna djelo zvanja u inozemstvu. Malo jezvanja iz „gastarbeiterskih“ obitelji, akako bi nam bili od koristi oni kojiosim hrvatskog znaju i neki drugi je-zik! Pogotovo danas kada biskupimjesnih Crkava traže poznavanje i je-zika i prilika od strane onih koji želepastoralno djelovati među svojim su-narodnjacima. Svjesni smo i toga dasu mnogi naši vjernici, posebno iz Bos-ne, otišli u inozemstvo i tijekom Do-movinskog rata. Valjalo bi isprav ljati

područja. Oblici evangelizacije i pas -torala su doista razgranati. Razvijenaje suradnja na svim razinama: sveće-nici (profesori i župnici), vjernici laici.Svjesni smo, ako želimo nešto postići,ne možemo to povjeriti samo svećeni-cima nego moramo razvijati surad njus laicima, ali s formiranim laicima.Jedva prođe koji dan a da se nešto nedogađa bilo u dekanatima, regijamaili u središtu — Đakovu. Zato imamorazne škole i doškolovanja: nadbis -kupijska škola za župne suradnike,nadbiskupijska glazbena škola. Veli-ka blagodat je i Katolički bogoslovnifakultet u Đakovu.

Žz: Ponovno uspostavljanje Sri-jemske biskupije od velikog je zna-čenja za katolike, posebno za Hrvatekoji žive na tom području. Kao metro-polit, kako to ocjenjujete, zapravo je-su li već vidljivi rezultati ponovnoguspostavljanja biskupije? Što značiimati svoga biskupa?

ko Središnjeg koordinacij -skog odbora u jedanaest od-jela za pastoral. Prema odlu-kama i smjernicama Sinodepokrenuli smo ili intenziviralievangelizaciju najrazličitijihkategorija (ne)vjernika. Izme-đu ostaloga imamo i susrete spolitičarima i predstavnicimapolitičkih stranaka s našeg


INTERVJU

(Nastavak sa str. 7)

ranije propuste te barem sada inten-zivnije kroz pastoralno djelovanje me-đu našim iseljeništvom, osobito međumladima koji se okupljaju u hrvatskimkatoličkim misijama i župama, buditinova svećenička i redovnička zvanja.U protivnom se može dogoditi da tezajednice postupno ostanu bez želje-nih pastira.

Žz: U hrvatskom iseljeništvu, poglavi-to u Zapadnoj Europi, danas živi i dje-luje već druga i treća generacija. Zarazliku od prije četrdesetak godinakad je domovinska Crkva u iseljeniš -tvu pastoralno brinula za pripadnikeprve generacije „gastarbeitera“, da-nas se situacija prilično promijenila.Što mislite o budućnosti hrvatskih ka-toličkih misija i zajednica u svijetu sobzirom na primijenjene okolnosti?

Podržavanje veze i s vlastitim narodom i sa svojom Crkvom

Nadbiskup Srakić: Pred nama je„treća generacija“ naših iseljenika ko-ja sve manje poznaje jezik i koja sedrugačije odnosi prema „Domovinisvojih otaca“. Ona se udaljuje od sta-re domovine, htjeli mi to ili ne. Unucinaših radnika pohađaju u inozemstvuškole, druže se sa svojim vršnjacimadrugih nacionalnosti. U takvoj situaci-ji ne bismo ih smjeli izgubiti kao vjer-nike-katolike. Još uvijek treba podrža-vati vezu i s vlastitim narodom i sasvojom Crkvom. Pune crkve naših ise -ljenika znak su da se na tom područ-ju mnogo radi i od strane misionara iod strane roditelja.

Jasno, ni mjesne Crkve u ino -zemstvu ne mogu ostati nezainteresi-rane za ta pitanja. Njima je stalo dase vjernici sačuvaju, dakako uz njiho-ve župne i druge zajednice. Neki tonazivaju „asimilacijom“, ali najgorebi bilo kad bismo, u slučaju nedostat-ka hrvatskih misionara vjernike osta -vili nezbrinutima u pogledu vjere. Mise moramo suočiti s tim pitanjem, aline samo mi. O tome razmišljaju i bis -kupi mjesnih Crkava u kojima našiiseljenici žive. Nije dobro zauzeti ne-gativan stav prema onima koji se po-malo uključuju u život mjesne Crkve ukojoj danas žive. Nije negativno kadčujemo da su poneki od naših ljudičlanovi pastoralnih ili drugih vijeća užupi u kojoj žive. Naprotiv! Teškasrca gledamo što se događa, ali neke

stvari ne možemo predusresti. Moždabi se i na ovo područje mogle primi-jeniti riječi Ivana Krstitelja u vezi s nje-govim poslanjem u odnosu prema Isu-su: „On treba da raste, a ja da seuma njujem!“ (Iv 3,30).

Žz: Kako kao predsjednik Hrvatskebiskupske konferencije gledate nacjelokupno domovinsko i crkveno dje-lovanje prema hrvatskom iseljeniš -tvu?

Nadbiskup Srakić: Gledam sa za-brinutošću. U nekom smislu i s osje -

nama. A onima koji otkriju njezinonutarnje nadahnuće i najdublju čež -nju, ta čestitka naviješta uvijek noviblagdan Uskrsa. Ta čestitka mirapostaje ono što ona uistinu jest: istin -sko i novo djelo koje uvijek treba stva-rati i promicati; novo proljeće kojeuvijek treba njegovati, nadati mu sei pozdraviti ga. Stvarno vjerujemo daje snagom Kristova uskrsnuća — uvi-jek moguća prava promjena, radi-kalna novost; ne samo neko prilago-đivanje, neki moralni popravak, negoprava promjena. Upravo zato, uspr-

Vremena su se promijenila. Sve će nič - kih i redovničkih zvanja je sve ma -nje, nedovoljno čak i za nas ovdje udomovini, a pogotovo za ino zemnupastvu, pa se pojedine misije mora-ju zatvarati ili fuzionirati. Misi onariili župnici u inozemstvu su sve stari-ji. Zbog masovnog odlaska u iselje-ništvo, broj obitelji u domovini, po-sebno u nekim krajevima, dras tičnose smanjio, a isto tako i broj djece.

dan krug nije zatvoren zauvijek i danijedna situacija nije bez horizonta;vjerujemo da je „radikalno novo“ i„apsolutno novo” još moguće; vjeru-jemo u Božja iznenađenja, upravojer je Krist uskrsli s nama i s nama je„snaga njegova uskrsnuća”.

Ta snaga pomlađuje naš duh, ko-ji nazire i osjeća budućnost. I u toj tež -nji prema budućnosti mi kao „svjedo-ci uskrsnuća” moramo nositi i sa čuvatiživu snagu nade: nade da budućnostmože biti drugačija od prošlosti; na-de da u ljudskoj mijeni mogu stvari bi-ti onakve kakvih se nije vidjelo nikadi koje su se smatrale nemogućim; na-de da može biti iznenađe nja — Božjihiznenađenja.

Vazmeno otajstvo valja ne samoproslaviti nago i živjeti, a živjeti vaz-meno otajstvo u svagdašnjem životuznači moći ponovno započeti tamogdje se vjerovalo da je sve gotovo.Znači otkriti klice života tamo gdje sevjerovalo da je sve mrtvo, znači ima-ti u srcu nadu da se sve može promi-jeniti, da se svaka situacija može uvi-jek poboljšati i da nema ničega što jezauvijek propalo. A sve to zato što jeKrist uskrsnuo. Braćo i sestre, Krist jeuskrsnuo! Sretan Vam bio Uskrs!

Razgovarao: Adolf Polegubić

ćajem nemoći pred problemima. Mo-žemo imati dobru volju, ali ona nijedovoljna u nekim situacijama. Brigao inozemnoj pastvi treba biti brigasvih nas, a ne samo nekih biskupa ilinekih redovničkih zajednica. Neki ćebis kupi s pravom priznati da je to nji-hova briga, ali to u nestašici zvanjamogu samo konstatirati i ništa više.Na Izakovo pitanje „Oče, a gdje jejanje za žrtvu?“, Abraham je odgo-vorio: „Gospod će već providjeti ja -nje za žrtvu!“. Moramo upeti sve sile,ali računati i na to da će Gospod pro-vidjeti.

Življenje vazmenog otajstva

Žz: Naše će čitatelje sigurno obradovati i Vaša uskrsna poruka zakraj ovoga razgovora. Što im poruču-jete?

Nadbiskup Srakić: Koju bih vammogao bolju poruku uputiti i čestitkuzaželjeti za ovaj blagdan Uskrsa odone koju je uskrsli Krist onog blaže-nog povečerja uputio zaplašenimapostolima i navijestio im sama sebe:„Mir Vama!“ To je moj pozdrav, to jemoja čestitka! Ona uvijek jednakozvuči na našim usnama i u našim srci-ma, jer je mir uvijek potreban svima

kos mračnosti i proturječ-nosti suvremene povijesti,usprkos razočaranju kojesvaki dan doživljavamo,usprkos nesigurnosti zabudućnost, mi imamo topouzdanje: uvijek je mo-guće početi od početkanaš život, našu zajednicu,naš svijet. Usprkos tomešto nam se čini da sve ideprotiv te pashalne sigur-nosti, vjerujemo da budu-ćnost može biti drugačijai da je čovjek još uvijeksposoban pisati nove stra-nice. Vjerujemo da nije-


Suvremena evangelizacija u Crkvi— tema je duhovnih vježbi zahrvatske svećenike i đakone iz

Zapadne Europe, koje je od 12. do15. ožujka predvodio prof. dr. Tomis-lav Ivančić u Kući za duhovne vježbe„Himmelspforten“ u Würzburgu, uogranizaciji Hrvatskoga dušobrižnič-kog ureda iz Frankfurta na Majni.

Vježbe su započele zazivom Du-ha Svetoga, a sudionike je u ime or-

duhovne vježbe

WÜRZBUG Suvremena evangelizacija u Crkvičovjek ima samo sebe. Ako sebe iz-gubi, ništa više ne može imati. Moramtemeljito početi voljeti sebe. Bilo bi do-bro kad bismo tijekom ovih duhovnihvježbi postigli šutnju. Na psihičkoj ra-zini uopće ne znamo tko je čovjek. Du-hovna duša je besmrtna i ona je u da-našnjoj znanosti jako bitna. Sve je tojako važno i za nas Hrvate u Zapad-noj Europi, jer nas je papa Ivan PavaoII. potaknuo neka idemo u Europsku

Odgovarajući na pitanje, tko ječovjek, dr. Ivančić je istaknuo kako jeto jasno na razini intelekta. Čovjek jecjelina od duše i tijela. Duhovna ilibesmrtna duša razlikuje čovjeka odsvih drugih bića. Čovjek je krunastvaranja. On je netko kome je Bogpovjerio sve što je stvorio. Prava slikaBoga je Isus iz Nazareta. To je Bogkoji iz ljubavi prema čovjeku postaječovjek. Bog je netko s kim možemorazgovarati, istaknuo je dr. Ivančić.

Duhovne vježbe su razmatranjekroz šutnju. U prirodi se ne čuje kakonešto raste, a ipak raste. Ljubav zna-či biti za nekoga u svim situacijama.Žena misli kad govori, a muškaracmisli kad šuti. Bogatstvo čovjeka ječovjek, a ne stvari. Ljubav je najvaž-nija. Bog ne voli čovjeka nego ga lju-bi. Bit duha je sloboda. Pri evangeli-ziranju je važno zavoljeti Isusa iz Na-zareta. Pritom ga je važno gledati islušati. Bit nove evangelizacije je dase tradicionalno u Crkvi okrene u dru-gačijem pravcu. Treba razlikovati gri-jeh i zlo. Čovjek je odgovoran i slo-bodan. Zlo je manjak dobra i raza-

Na duhovnim vježbama se okupilo više od šezdeset svećenika i jedan stalni đakon iz Zapadne Europe

ganizatora pozdravio delegat zahrvatsku pastvu u Njemačkoj vlč. IvicaKomadina i zaželio im plodonosnovrijeme. Među sudionicima bio je ipredsjednik Vijeća Hrvatske biskup skekonferencije i Biskupske konferencijeBosne i Hercegovine za hrvatsku ino -zemnu pastvu, pomoćni sarajevski bis -kup mons. Pero Sudar, ravnatelj duš-obrižništva za Hrvate u inozemstvu fraJosip Bebić, uz delegata vlč. Komadi-nu za Njemačku i delegati za Švi-carsku fra Mićo Pinjuh, za skandi-navske zemlje mons. Stjepan Biletić iza Francusku i okolne zemlje vlč. Stje-pan Čukman. Predstavivši okupljeni-ma, kojih je bilo više od šezdeset, vo-ditelja duhovnih vježbi, dr. Adolf Po-legubić je posebno istaknuo dr. Iva-nčića kao osnivača Centra za duhov-nu pomoć i hagioterapiju u Hrvatskoji ino zemstvu te kao uteme ljitelja Za-jednice „Molitva i Riječ“, koja je od-govorana za hagioterapiju i apostolatevange lizacije.

Tijekom duhovnih vježbi dr. Ivan -čić je održao pet meditacija: „Bog ičovjek“, „Zlo u svijetu i obraćenje“,„Isus Krist jedini Spasitelj“, „Crkva isuvremeno kršćanstvo“ i „Kako danassvjedočiti u društvu?“. Činjenica je da

uniju jer nas ona treba. Sve što u na-šem životu dolazi, dolazi od Boga, za-to je dobro ići u osamu i odmoriti se.U osami se ne odriče, već vježba ukrepostima. Izvor svih grijeha je u ras -trešenosti. Bit đavla je razbacivati,razdjeljivati ljude, a Bog radi suprut-no, On sabire. Od s većenika se oče-kuje da budu uronjeni u stvarnost du-ha, inteligencije i svijeta. Govo reći onovoj evangelizaciji, dr. Ivan čić je ka-zao da je ona potrebna jer se primijetida vjernici niti dobro prikazju svojuvjeru niti je dovoljno žve. Naš Bog ni-je negdje nestvaran. Mi kršćani vjeru-jemo u Oca, Sina i Duha Svetoga. No-va evangelizacija znači da Crkva tre-ba sebe evangelizati. Dakle, svi mi —od pape, preko biskupa, svećenka,đakona, redovnika i laika, moramo semijenjati jer nismo svjedoci. O tojevangelizaciji se govori u dokmentimaDrugoga vatikanskog sabora, a i kas-nije u drugim dokumentima. Nije pro-blem svijet, već je problem Crkva. Akosam ja u svjetlu, mrak će nestati. Akonam danas nešto treba, onda je tosvakako nova evangelizacija. Mnogoje pokreta u Crkvi, ali je evangeliza-cija u središtu Crkve, a ona počinje odsvakoga od nas, kazao je. (Nastavak sa str. 24)

ranje dobra. Ako čovjek živi moralno,postići će 70 posto zdravlja. Od kon-flikata na duhovnoj razini dolazi 70posto naših bolesti. Najviše bole du-hovne boli. Psihičke bolesti takođerimaju korijen na razni duhovne duše.Čovjek sam ako se držim moralnogzakona. Izlaz iz zla je u obraćenju.Obraćenje znači zdrav lje, a na du-hovnom području to znači vjerovati udobro. Odreći se grijeha ne znači dasam se spasio. Moram činiti dobro dabih se spasio. Nije važno biti dobar,već činiti dobro. Na Crkvi je da sevrati Isusu i onda će biti autentična,dodao je.

Svećenik je najprije čovjek. Imamosamo jednu sigurnost, a to je Isus izNazareta. Svećenik mora imati vre-mena za sebe. Krist teba biti najvaž-niji u našem životu. Možeš dati samošto imaš. Do Isusa se dolazi po vjeri imolitvi. Treba razlikovati ljudsku odBožje vjere. Vjera je uvjet da mogupreživjeti. Ne postoji čovjek koji moženešto učiniti bez vjere. Cijeli život sesastoji od vjere. Razum ne može vje-rovati, ali može uvjeriti. Razum raz-lomljeno vidi stvari. Ono s čim vjeru-jem jest moja duhovna dimenzija. Duh

uskrs 2012.

sva zla ovoga svijetaukrižiše na plećaČovjeka

i grijehe svijetatrnjem ukruniše na glavuČovjeku

u mržnji bičemčavlom i kopljemprobodoše tijeloČovjeku

zavlada strah i tmina načas

------------------

krasotom zabljesnu svjetloiz zemlje k nebu

uskrsnu Isus

Kristsnagom Ljubavi oslobodii k Bogu privedečovjekadarujući mu vječnosti nebo

uskrsom

mladen lucić

Uskrsnuće

Sa jablana modrih uzdasi suškarei liju se vjetrom u zagrljaju noćiplavetne i n'jeme, raskošne i l'jepe, što zrenikom kao tamna sjena kroči.

S njom se tuga lije kraj uglova kućai krade se plava kada sve već dr'jema, katakombam njenim duša moja lutabijući se bôna gdje izlaza nema.

Otkad prvi lazur noći mene ljubidajući mi cjelov na usne gorućei sa vrućom čežnjom duše moje mlade,čekam željno prve zore uskrnuće.

Đuro Sudeta

USKRS


Uskrs

„Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu!“ (Lk 24, 5—6).

Uskrs je najveći i najvažniji krš -ćanski blagdan. Na Uskrs slavi-

mo središnji događaj kršćanstva —Kristovo uskrsnuće. Zato biti kršćaninznači ponajprije vjerovati da je BogIsusa, onog istog kojeg su ljudi ra-speli, uskrisio i učinio Gospodaremsvega stvorenoga. Kristovo uskrsnu-će je bilo pripravljeno kroz cijeli Sta-ri zavjet, a kad je jednom ostvareno,sva kršćanska pokoljenja riječju i ži-votom svjedoče za tu temeljnu istinupovijesti — Krist je uskrsnuo, s njimei mi neprestano uskrsavamo. Prvosvjedočanstvo za uskrsloga Krista da-li su njegovi učenici. Prema Djelimaapostolskim, kršćanska se zajednicazasniva, razvija i širi na toj činjenicii na vjernosti uskrslome Kristu. Činje-nica Kristova uskrsnuća prenosi se ta-

ko svim budućim kršćanskim naraš-tajima, sve do danas. Kristovo uskrs-nuće početak je novoga svijeta i za-log je našeg uskrsnuća koje se većsada ostvaruje dok se s mukom i na-porom opiremo zlu i grijehu, a kojeće se u punini očitovati kad se Kristjasno objavi svijetu na kraju vreme-na. Današnji blagdan poziva nas nauskrsnu radost i poručuje nam dazbilju uskrslog Krista širimo oko sebepobjeđujući smrt i unoseći u svijetpouzdanje, vjeru i nadu.

„Uzdignimo se k njemu koji jeprah naše niskoće uzeo u tijelo svo-je slave, i ugledajmo se u svemu unjegovu poniznost i strpljivost, damu se možemo pridružiti u njegovuuskrsnuću“ (sv. Leon Veliki).

www.hia.com.hr

Uskrs

Miriše jutro svježinom i suncem,vesela zvona zvone,svileni behar procvale trešnjena plavi zumbul rone.

Kroz polja vjetar proljetni ide,jutro na kuće sjeda,iz svakog cvijeta i svake travkemirisno proljeće gleda.

U malu crkvu na vrhu brdadjevojke đurđice nose,pred crkvom Uskrs okićen čeka,oči mu pune rose.

Ivo Kozarčanin


Uskrs „govori“ i preobražava

Sretna je ona obitelj koja ima iskust-vo sudjelovanja u svetim obredi-

ma, osobito u vazmenoj noći i nasam Uskrs, ili makar i jedan član ko-ji će svojim ponašanjem unositi tra -čak uskrsnoga ozračja. Mi stariji sje-ćamo se blagdanskoga stola, najlje-pšega majčina stolnjaka, češće i ruč-noga rada. Jer, kako će djeca doživ-jeti radost Uskrsa ako se u kući nedrži ni do posebno prostrtoga stola,koji je znak onoga stola Gospodnje-ga u crkvi, a kamoli da se obitelj za-jednički pomoli. Oni koji žive s Crk -vom, a to znači druguju s Uskrslim ueuharistiji, nastojat će učiniti mogućiminimum, pa makar se netko u ob-itelji tome i opirao, ne želeći nikakveceremonije. Tako bi se vjeroučenik,ako obitelj nije u stanju sama zapje-vati, mogao pobrinuti za prikladnuuskrsnu glazbu, što danas nije pro-blem snimiti, a osobito za molitvu pri-

je blagovanja. Koji bi se tek pomak uobitelji dogodio ako bi inicijativu ko -načno preuzeo otac, uz pomoć kodsupruge ili djece, koja bi mogla pro-čitati neki lijepi uskrsni tekst iz svojihvjeronaučnih udžbenika, ili drugihprikladnih materijala! Kakvo bi ob-ogaćenje bilo kada bi se pročitala„posljednica“ koja se na Uskrs u crkvičita ili pjeva prije evanđelja: „Svetojžrtvi uskrsnici dajte slavu krštenici!“Onaj tko predvodi mogao bi se po-četno izraziti i ovim liturgijskim rije -čima: Ovo je dan što ga učini Gos -podin, pozivajući ostale da odgovo-re: Kličimo i radujmo se u njemu. Inas tavi: Okupljeni u radosti zbog Kri-stova uskrsnuća zahvaljujemo ti, Očenaš, što nas u ovoj obitelji ujedinjuješda živimo u nadi i našega uskrsnuća.Zahvalni smo ti što nas podržavaš iovim blagoslovljenim uskrsnim jelom.Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Obiteljsko blagovanje u slavlje-ničkoj atmosferi, makar i skromno,trebalo bi biti podrška svakome čla-nu da živi u „novosti života“ na kojinas je uskrsli Krist pozvao. U ugodnirazgovor, koji je za pravu obitelj uvi-jek nov, zacijelo bi bilo dobro uklju-čiti i odluku da se nekog, ne samo odroda, posjeti. Kako bi to bila snažna„novost“ u našem životu kada bi ba-rem jedan član obitelji otišao neko-me u selu, u susjedstvu ili neboderu,koji se tome najmanje nada. Nije bi-tan dar, već stisak ruke, čestitka iobe ćanje da jedni na druge možemoračunati. Jer krajnje je vrijeme da sezaustavi rastakanje međuljudskih od-nosa, tako da ni susjedi jedni drugi-ma ne čestitaju Uskrs, odnosno da sevladamo prema već ustaljenom pra-vilu: Ne idem k nikome, a drugi pošto će mi doći?

Milan Šimunović

poradi naspredadoše gai on se dadesve grijeha radi

kalež trsovinomnapunjenčovjeka radiispi

i križ čovjekovuze na sêdo smrtičovjeka radi

i stijenu mrakanadvlada

zoru i suncesvjetlo životauskrsnućemvječnost objavičovjekučovjeka radi

Krist uskrsli

mladen lucić

MolitvaIsuseznam

Tebi i meni je križ do vrhadonijeti

Ne molim Te za sebenego učini

Da križ ne bude pretežakŠimunu Cirencu

Da Veroniku ne prestrašistrahota boli

da žene suzamablato ne stvaraju

Ti znaš

Od križa i strmog putanapuštenostsnažnije boli

Željka Šemper


Crkveno ozračje i odnosi

Krist je ustanovio Crkvu kako bipo njoj u svijetu nastavio svojeposlanje pomirenja i poveziva -

nja ljudi s Bogom. Kao što je On u svi-jetu bio sakrament Očeve ljubavi, teje mogao reći: „Tko je vidio mene, vi-dio je i Oca“ (Iv 14,9), Krist je na sli-čan način htio da Crkva bude sakra-ment zajedništva s njime: vidljivi i dje-lotvorni znak njegove spasonosne bli-zine. Oni, koji poput Grka iz Ivanovaevanđelja budu tijekom povijesti tra -žili da ga vide, moći će ga naći uCrkvi (usp. Iv 12,21). Gdje je Crkva,tu je i Krist. Gdje je Glava, ondje je iTijelo, i obrnuto. Crkva je dakle dru-štveni organizam u koji je pohranjenoKristovo otajstveno tijelo.

Društvene forme, institucijskestrukture i norme po kojima je Crkva uvelikom dijelu slična drugim društve-nim ustanovama i organizacijama, nebi smjele zasjeniti otajstvo Krista, nje-govu zaručničku prisutnost, ljubav i je-dinstvo s Crkvom. Crkva bi morala po-put zaručnice biti obilježena životnomradošću i oduševljenjem. Ona bi tre-bala svoj život osmisliti i organiziratitako da u svemu ugađa Kristu, samose njemu sviđa, samo za njega i odnjega živi. U susretu s Crkvom svatkobi morao steći dojam kako je Krist nje-zino najveće i jedino bogatstvo; osimnjega ona više nema nikakva drugo-ga rezervnog blaga. On je njezina je-dina želja i čežnja. Naime, njezin ži-vot u konačnici i nije drugo nego prip -remanje i uređivanje za svadbenoslavlje s njime u kraljevstvu Božjem. Ri-ječ je o slavlju na koje ona u njegovoime treba pozvati cijelo čovječanstvo;u nj treba uključiti svekoliko stvorenje.

Možda ovo zvuči odveć romantič -no i nestvarno. Znamo da je Crkva ut-jelovljena stvarnost, te je neizbježnoda se služi zemaljskim stvarnostima, ida kao ljudsko društvo ima vremenitei tjelesne potrebe. I njezini članovi tre-baju jesti i piti, oblačiti se i obuvati.No, nije problem u tjelesnim i vreme-nitim potrebama, nego u duhu u ko-jem se one zadovoljavaju i u načinukako se društveni organizam u službiKristova otajstva organizira, čuva injeguje. U tom svjetlu treba čitati Isu-

U Crkvi je toliko više radosti i nade koliko je više u središtu njezina života Krist zaručnik.

Piše: dr. AntonTamarut

molitva Ocu: „Ne molim te da ih uz-meš sa svijeta, nego da ih očuvaš odZloga“ (Iv 17,15).

Crkva dakle mora biti drukčija uodnosu na svijet, inače bi svijetu bilanepotrebna. Njoj duh svijeta, poseb-no duh svjetovnog obnašanja vlastimora biti tuđ i nezamisliv. Isusova jojopomena mora stalno biti na pameti:„Nije tako među vama! Naprotiv, tkohoće da među vama bude najveći, ne-ka vam bude poslužitelj! I tko hoće dameđu vama bude prvi, neka bude svi-ma sluga“ (Mk 10, 43-44). Žalosno jekada se u kojeg tog službenika Crkvemože uočiti da razmišlja gotovo naisti način kao i obnašatelji svjetovne ipolitičke vlasti; da se njegov cilj i me-tode upravljanja crkvenom zajedni-com jedva po čemu razlikuju od ciljai načina kako jednim gradom, pokra-jinom, političkom strankom ili poslov-nom tvrtkom upravljaju ljudi iz svijetapolitike, gospodarstva i financija; ka-ko zapravo i njega, umjesto duhaevanđelja motiviraju i vode isti zako-ni materijalnog i društvenog probitka,prestiža i uspjeha.

Očito, ne bez razloga, i na zad -njem svečanom konzistoriju u veljačiove godine, papa Benedikt XVI. poz-vao je nositelje visokih crkvenih službii časti na odustajanje od logike ovo-ga svijeta. Dvadeset i dvojicu novihkardinala, a preko njih i cijelu Crkvu,podsjetio je, kako nije uvijek lako ućiu logiku evanđelja i ostaviti put moći islave, te objasnio kako su vladanje isluženje, sebičnost i altruizam, posje-dovanje i dar, interes i besplatnost —logike koje se duboko suprostavljajujedna drugoj i sukobljavaju se u sva-kome vremenu i na svakome mjestu.Nema nikakve sumnje glede puta ko-ji je Isus odabrao. Dakako, ne samokardinali, nego i svi drugi u službi iposlanju Crkve moraju biti usmjerenijedino Kristu. Tjeskobe se u Crkvi jav -ljaju tada kada je ona više zaokup -ljena sobom, odnosno svojim institu-cionalnim okvirima i strukturama, ne-go živim otajstvom Krista. I obrnuto, uCrkvi je toliko više radosti i nade koli-ko je više u središtu njezina životaKrist zaručnik. n

sove riječi: „Nemojte dakle zabrinu-to govoriti: 'Što ćemo jesti?' ili 'Što će-mo piti?' ili 'U što ćemo se obući?' Tasve to pogani ištu. Zna Otac vaš ne-beski da vam je sve to potrebno. Tra-žite stoga najprije Kraljevstvo i pra-vednost njegovu, a sve će vam seosta lo dodati“ (Mt 6,31-33).

Problem naime nastaje kada seCrkva po pojedinim svojim članovima

Crkva u svadbenom ozračju

Društvene forme, institucijskestrukture i norme po kojimaje Crkva u velikom dijelu sli č -na drugim društvenim usta-novama i organizacijama, nebi smjele zasjeniti otajstvoKrista, njegovu zaručničkuprisutnost, ljubav i jedinstvo sCrkvom.

zaljubi u ono vremenito i zemaljsko,kada se dade fascinirati učinkovitošćui uspjehom ovozemaljskih društava teneke od njih počne gotovo doslovnooponašati što u strukturama što u slu-žbama, zakonima i običajima, čak ses njima i natjecati. Svjestan takvihopasnosti Isus je već svoje prve uče-nike upozorio kako se ne smiju pona-šati kao vladari i velikaši ovoga svije-ta, nego jedini uzor ponašanja treba-ju tražiti u Sinu Čovječjemu, koji nijedošao da bude služen, nego da služii život svoj dade kao otkupninu zamnoge (usp. Mt 20,28). Da od po-četka Crkve postoji opasnost da sepojedinci zaljube u sadašnji svijet inapuste službu evanđelja, potvrđuje islučaj s Demom, koji je zbog toga na-pustio Pavla i otišao u Solun (usp. 2Tim 4,10). No za Crkvu je sigurno jošveća šteta kada se netko poput Demezaljubi u ovaj svijet, ali mu ne padanapamet da napusti Crkvu, već upor-no radi na njezinom posvjetovnjače -nju te i druge želi zaraziti svojom za -ljubljenošću i fascinacijom svjetovnimi vremenitim; duh svijeta želi pošto-po-to uvesti i u Crkvu. Koliko je to velikanapast, dovoljno pokazuje Isusova

In manchen Regionen Kroatiens gabes einen Brauch, welchem nach dieKinder am Morgen des Palmsonn-

tags ihr Gesicht mit Wasser wuschen,in dem zuvor Blumen eingetaucht wa-ren. Dies war auch in meinem Hei-matort üblich. Ich erinnere mich, wiewir am Vorabend des PalmsonntagsBlumen auf Wiesen und Feldern ge-pflückt haben. Da es damals noch kei-ne Wasserleitungen gab, haben wirdie Blumen in rei-nes Quell- oderBrunnenwasser ein-getaucht und überNacht in einemGefäß stehen las-sen. Morgens ha-ben wir dann unse-re Gesichter mitdiesem Wasser ge-waschen. UnsereEltern sagten uns,wir würden da-nach noch hüb-scher aussehen.Wie könnte esauch anders sein,war damals dochalles echt Bio, bio-logisch rein undnatürlich: die Feld-blumen, das Was-ser und wir Kinder.Gut gelaunt, mit frisch gewaschenenGesichtern und Olivenzweigen in derHand machten wir uns dann auf denWeg zur Kirche, wo zunächst dieZweige und Palmen geweiht wurden.

Aus dem lateinischen Namen fürPalmsonntag „Dominica in pal-mis de passione Domini“ lässtsich der eigentliche Sinn dessechsten Fastensonntags ablei-ten. Es ist der Sonntag derPalmzweige, aber auch derSonntag der Ankündigung desLeidens Jesu und zugleich dererste Tag der Karwoche. In derevangelisch-lutheranischen Kir-che in Deutschland, wie auch inKroatien, wird die Karwocheauch noch die „Große Wo-che“, die „Stille Woche“ oderdie „Heilige Woche“ genannt. DasEvangelium vom Palmsonntag berich-tet vom feierlichen Einzug Jesu in Je-rusalem, von seinem Leidensweg undseinem Tod am Kreuz. Jesus geht al-so seinem Leiden und seinem Tode am

Kreuz entgegen und lässt gerade da-bei Hosanna-Rufe zu und meidet nichtin diesen Augenblicken als König ge-huldigt zu werden. „Hosanna demSohne Davids! Gepriesen, der dakommt im Namen des Herrn” (Anti-phon).

Im Mittelmeerraum galten Palmenseit jeher als Sinnbild des Lebens unddes Sieges und insbesondere in Israelauch als Symbol für die Unabhängig-

keit und des siegreichen Königs (1Makk 13,51; 2 Makk 14,4). Der Eselhingegen war Sinnbild der Beschei-denheit und des gewaltlosen Frie-denskönigs (Sach 9,9). Der so gestal-tete Einzug Jesu in Jerusalem könnte

daher als eine Provokation für die da-maligen römischen Machthaber ge-deutet werden.

Der bereits erwähnte lateinischeName für Palmsonntag und der Ur-sprung der christlichen Palmsonntags-

Botschaft des delegaten


feier geht auf die Riten der Christen inJerusalem im 4. Jahrhundert zurück.Sie versammelten sich bereits nach-mittags auf dem Ölberg, feierten eineverlängerte Liturgie und zogen dannabends in einer Prozession mit Palmenund Olivenzweigen nach Jerusalemein.

Mit der Zeit kam dieser Brauchauch nach Europa. Die Gläubigenverwendeten zunächst grüne Zweige

unterschiedlicherBaumarten. Nach-dem die Zweigeim Gottesdienstgeweiht wurden,wurden diese ent-weder zu Hauseaufgestellt oder inFelder für eine gu-te und fruchtbareErnte eingesteckt.

Seit dem 8.Jahrhundert biszum heutigen Ta-ge gibt es vieleBräuche zur Ge-staltung der Ein-zugsfeier an Palm-sonntag. Regional-bedingt werdendazu die unter-s c h i ed l i c h s t e nZweig arten ver-

wendet, z. B. Palmbuschen, Palm-kätzchen, Ahorn-, Buchen-, Birken-oder Wacholderbeerzweige. DiePalmbuschen werden z. B. mit Sal-Weide und auf lange Haselnussästeoder Stangen — bis 10 m Länge — ge-

steckt. Oft werden die Palmbu-schen mit Äpfeln, Orangen,Bändern, Hobelscharten, Bre-zeln und mehr geschmückt.

All dieses ist ein bunter undbedeutsamer Ausdruck des le-bendigen Glaubens der Chri-sten unterschiedlichster Völkerund Regionen. Durch die fest-lich gestaltete Einzugsfeier Jesuin Jerusalem bereiten wir unsauf den Leidensweg und denTod Jesu vor, aber auch aufdas Hochfest des göttlichen Sie-

ges und der glorreichen AuferstehungJesu — auf Ostern.

In diesem Sinne wünsche ich unsallen ein frohes und gesegnetes Oster-fest.

Pfr. Ivica Komadina, Delegat

BEITRÄGE IN DEUTSCHER SPRACHE • NR.136

Blumen und Palmsonntag

Seit dem 8. Jahrhundert bis zum heu-tigen Tage gibt es viele Bräuche zurGestaltung der Einzugsfeier an Palm-sonntag. Regionalbedingt werdendazu die unterschiedlichsten Zweig -arten verwendet, z. B. Palmbuschen,Palmkätzchen, Ahorn-, Buchen-, Bir-ken- oder Wacholderbeerzweige.

Foto

: kath

bild


MELDUNGEN

Die Franziskusschwestern vonVierzehnheiligen feiern inmitteneiner Zeit, in der viel von Mit-

gliederschwund in Kirche und Klösternund von Kirchenaustritten geredet undgeschrieben wird, eine Neugründung:die Einweihung eines neuen Schwe-sternkonventes und eines Altenheimsin Kroatien. Es gab allen Grund zufeiern, denn der Werdegang ist nichtunbedingt geradlinig. So reistenSchwestern, Freunde, Helfer und auchErzbischof Dr. Ludwig Schick nachKroatien, um bei dieser Feier dabei zusein. Höhepunkt war die Altarweihe inder neu errichteten Kapelle im Alten-heim.

Sr. Annemarie Bogdanović hat ih-re familiären Wurzeln in Kroatien. Siekam durch den immer wiederkehren-den Anstoß von Sr. Sophie Kestel(+2010) nicht mehr von dem Gedan-ken los, für Kroatien in die Kongrega-tion der St. Franziskusschwestern vonVierzehnheiligen gesendet zu sein. Sr.Sophie war von der Lebens- und Lei-densgeschichte des kroatischen Kardi-nals Aloisius Stepinac (+1960) sehr er-griffen. Sie interessierte sich für dieWeiterentwicklung des leidgeprüftenLandes nachdem das kommunistischeSystem unter Tito zerbrochen war. Ge-mäß des Charismas der Kongrega-tion: „Not sehen, angerührt sein — umder Menschen willen — und helfen!“ kri-stallisierte sich in vielen kleinen, auchunsicheren Schritten das „Projekt Kro-atien“ heraus. Die erste gemeinsame

Franziskusschwestern eröffnen ein Altenheim in Kroatien

VIERZEHNHEILIGEN/CUGOVEC

Reise von Generaloberin Sr. ChristineKöberlein und Sr. Annemarie führte imApril 2003 nach Zagreb, in dieHauptstadt Kroatiens. Bei dieser Reisezeigten die Kirchenverantwortlichender Erzdiözese Zagreb das Haus unddas Grab des seligen Kard. Stepinac,auch den bekannten Wallfahrtsort Ma-rija Bistrica und die Unterkünfte vonKosovo-Flüchtlingen. Nach dieser Rei-se gab es keinen Zweifel mehr, vor ei-ne neue Aufgabe gestellt zu sein.Doch welche? Getragen von der Ein-willigung „auf Probe“ von ErzbischofDr. Ludwig Schick gab es noch imSommer 2003 einen ersten Aufbruch.Sr. Annemarie legte ihre bisherige

Aufgabe als Stationsschwester imWaldkrankenhaus St. Marien in Er-langen nieder. Zusammen mit Mit-schwestern, die abwechselnd für kur-ze Zeit in Kroatien mitlebten, tastetesie mehrere Aufgabenfelder ab. Erstmit der Übereignung einer Immobiliemit Grundstück an die Kongregationder St. Franziskusschwestern durch dieMutter von Sr. Annemarie konkreti-sierte sich die Sendung: für alt gewor-dene, einsame Menschen da zu sein.

Ende 2006 erwarb sich die Kon-gregation die rechtliche Anerkennungin Kroatien und hatte eine erste be-zugsfertige Unterkunft für 4 bis 5 Per-sonen. Das Vorhaben, ein Altenheimaus früheren Stallungen und Scheunenzu bauen, dauerte lange. Erschwerendin dem Genehmigungsverfahren wardie Tatsache, dass Kroatien durch denbevorstehenden EU-Beitritt rechtlichesNeuland betritt. In Abschnitten wurdendurch die Kongregation und mit Hilfevieler tatkräftiger Helfer die bisherigenGebäude abgetragen und ein Alten-heim erbaut, das 40 Bewohner auf-nehmen kann. Das Schwesternhauswurde zuerst fertig gestellt und ist in di-rekter Nähe. Das Mobiliar im Schwe-sternhaus und Altenheim stammt zugroßen Teilen aus Auflösungen inDeutschland. Es wurde mittels mehrererHilfstransporte nach Kroatien gebracht.Für diese Hilfstransporte fanden sichstets bereitwillige, ehrenamtliche Hel-fer, insbes. auch aus Wachenroth. Re-novabis, das Osteuropa-Hilfswerk der

Erzbischof Schick, die Bischöfe Huzjak und Šaško mit Konzelebranten aus den umlie-genden Gemeinden und Deutschland, Generaloberin Sr. Christine Köberlein und Sr. Annemarie Bogdanović

Das neueröffnete Altenheim „Stepinčev dom“ in Cugovec ➧


NAŠE ZAJEDNICE

REUTLINGEN

Korizmena duhovna obnovaodržana je od 16. do 18.ožu jka za sve tri hrvatske

katoličke zajednice — Reutlingen,Tübingen i Metzingen u crkvi Sv.Wolfganga u Reutlingenu. Ob-novu je vodio mr. vlč. Marko To-mić, župnik u Kupresu. U petak16. ožuj ka bila je pobožnost križ -noga puta i sv. misa. U subotu 17.ožujka voditelj obnove održao jeprigodno predavanje o povjere -nju kao ljudskom izrazu vjere idaru vjere, a nakon toga bila jeispovijed i sv. misa. Sudjelovalisu i ovogodišnji krizmanici. Unedjelju 18. ožujka vlč. Tomić jepredvodio misna slavlja u sve trizajednice: Reutingenu, Metzin-genu i Tübingenu zajedno s vodi -teljem zajednica vlč. Antom Kut-lešom i dušobrižnikom vlč. IvicomZrno. Voditelj obnove u propo -vijedi je istaknuo kako svaki vjer-nik svoj život treba vidjeti u oz-račju Kristove muke. Ante Kekez

Katholischen Kirche unterstützte dasProjekt finanziell.

Während der langen Bauzeit be-gegnete Sr. Annemarie immer wiederMenschen, die ihre Hilfe und Unter-stützung annahmen: kranke Men-schen, bei denen sie zu Hause Wund-versorgung machte; arme Menschen,denen sie Kleidung oder Lebensmittelbrachte; zwei pflegebedürftige Perso-nen konnten bereits im Schwestern-haus mitversorgt werden. Sr. Anne-marie begegnete auch vielen Men-schen, die sie in diesem Vorhaben be-stärkten und die ihr mit Rat und Tat zurSeite standen. Mit Erlangung der Be-triebsgenehmigung konnten ab 1. De-zember 2011 die ersten Bewohner indem Altenheim „Stepinčev dom“ auf-genommen werden. Zum Tag der Ein-weihung im Februar 2012 waren be-reits 14 Bewohner und das dafür er-forderliche Personal da.

Die Segensfeier zur Einweihungdes Altenheims „Stepinčev dom“ undder hauseigenen Kapelle des SeligenAloisius Stepinac fand am Samstag,dem 04. Februar 2012 in Cugovec,unweit der Stadt Vrbovec, statt. Denfestlichen Gottesdienst leitete Erzbi-schof Dr. Ludwig Schick zusammen mitdem Diözesanbischof Dr. VjekoslavHuzjak (Bistum Bjelovar-Križevci) und

Obnovu je predvodio mr. vlč. Marko Tomić

Povjerenje — izraz i dar vjere

dem Weihbischof Dr. Ivan Šaško (Erz-diözese Zagreb) in Konzelebration mitzahlreichen Priestern. Die Weihe derKapelle vollzog Diözesanbischof Dr.Vjekoslav Huzjak. Eine Reliquie desseligen Kardinal Aloisius Stepinac wur-de in den Altar eingebettet. Priester,Ordensleute, Personal, Bewohner, eh-renamtliche Helfer — auch aus Deutsch-land -und der junge Chor, füllten nichtnur die neu errichtete, hell wirkendeKapelle, sondern auch die Flure imHaus. Das Geschehen in der Kapellewurde über Bildschirm auch in die Be-wohnerzimmer übertragen. ErzbischofDr. Ludwig Schick, der mit der Entwik-klung dieses Projekts von Anfang anvertraut ist, sagte: „Normalerweisesagt man: Aller Anfang ist schwer! —hier sage ich: aller Anfang ist Gna-de!“. Und er wünschte der Einrichtungund allen, die in Cugovec leben undarbeiten, eine gesegnete Zukunft. Ge-neraloberin Sr. Christine Köberlein be-schrieb den Werdegang dieser Sen-dung nach Kroatien. Sie sagte: „Eswar ein Ruf, der uns hierher geführthat. Dies bedeutet, aufmerksam zusein und hin zu hören: Was will Gottvon uns? Oft ist dieser Ruf nicht so klarund deutlich, sondern rätselhaft undwir wehren uns dagegen. Oder wirwerden belächelt oder bekämpft und

naiv genannt, wenn wir uns einlassenund folgen. Dazu kommt noch, dassdie Verwirklichung ja nicht wie einWunder passiert, sondern viel Durch-haltevermögen von uns fordert“. Undsie ergänzte, welche Jesus-Worte siein dieser Situation geführt haben:„Fürchtet euch nicht!“ und „Ich bin beieuch alle Tage“.

Das kroatische Fernsehen berich-tete ebenfalls von der Einweihung desneuen Altenheims in Cugovec, mitdem Ergebnis, dass unzählige Nach-fragen nach einem Platz im Altenheim„Stepinčev dom“ eintrafen. Der Be-darf ist groß.

Cugovec ist ein Dorf mit ca. 500Einwohnern und liegt ca. 70 km öst-lich von der Hauptstadt Zagreb. Es fin-den sich relativ schnell junge Men-schen, die einen Arbeitsplatz anneh-men möchten. Auch weiterhin werdenHilfen und Unterstützung aus Deutsch-land gebraucht, finanzielle, materiel-le und tatkräftige. Über einen Fondsoll es notleidenden Menschen auchmöglich sein, ihren letzten Lebensab-schnitt bei gesicherter Pflege und inWürde leben zu können. Neben derFürsorge für pflegebedürftige und alteMenschen möge das geistliche Lebenin Gemeinschaft Ausstrahlungskrafthaben. rp

➧

Snim

io:

Peta

r Ć

uk

KELKHEIM

naše zajednice


UHrvatskoj katoličkoj župi Main-Taunus/Hochtaunus sa sjediš-tem u Kelkheimu od subote 17.

do ponedjeljka 19. ožujka održana jekorizmena duhovna obnova o temi„Korizmenim opraštanjem i pomire -njem do zajedničke radosti uskrsnu-ća“. Obnovu je vodio prof. dr. Ivica

Opraštanjem i pomirenjem do radosti

matranje, misa i molitva za zajedništ-vo obi telji. Duhovnu obnovu su sklad-nim pjevanjem uveličali članovi žup-nog mješovitog zbora pod vodstvompastoralne suradnice mr. s. Magdale-ne Višić te skupina mladih.

Razdoblje od četrdeset dana koji-ma se pripravljamo za proslavu Uskr-

da bi bila plodnija, a pepeo seposipao po zemlji da bi bila plod-nija. Pepeo korizmenog obraće njanema samo negativni vid — onajkoji bi pokazao kako je čovjekpropadljiv — nego i onaj pozitivni— korizma je vrijeme duhovneplodnosti. Pepeo ima označiti našizlazak u život. Korizma vodi odpepela k buđenju novoga života.Ona je vrijeme procvata i plod -nosti. A plodnost korizme niče izVazma prema kojemu teži sav ko-rizmeni hod. Zato čitavu korizmuvalja posuti pepelom da bi svaki

Veliki broj vjernika sabrano i pobožno je sudjelovao u duhovnoj obnovi

sa, u liturgijskoj je godini posebno vri-jeme. To je vrijeme obnove, pomire -nja i pripreme za Uskrs. Korizma jehod prema Uskrsu, vrijeme u kojem sevjernici dublje susreću s velikim istina-ma svoje vjere, a svoje tijelo i duh pri-pravljaju da bi primili dar spasenja.Četrdeset je bibiljski broj hoda krozpustinju u obećanu zemlju, ali i brojdana Isusovih provedenih u pustinju.Korizma je po tom broju vrijeme pov-lačenja. Obratiti se znači uvidjeti svo-ju propadljivost, ali i uvdjeti potrebutrajnog obračenja i hoda prema svjet-lu Uskrsa. Korizma u sebi nosi velikeevanđeoske slike spasenja u koje sevalja zagledati i u njima pronaći no-vi početak u vjeri. Znakovito je da ko-rizma započinje u znaku pepela. Pe-peo je doista znak propadljivosti, alii plodnosti. Nekoć su se palila polja

postio u pustinji i tako se priprav ljaoza svoje javno djelovanje. Kršćanipreuzimaju ovaj simbol broja četrdesetda bi u njemu živjeli pokornički, ali ikrsni smisao priprave za Uskrs. Nai-me, u počecima nije bilo korizme kaoposebnog vremena priprave za Uskrs.Korizma se razvila iz priprave odras-lih za krštenje, iz tzv. katekumenata —vremena čišćenja i prosvjetljenja onihkoji idu ususret krštenju. U katekume-natu su se pripravljali odrasli ljudi nakrštenje, te je ono bilo shvaćeno kaobliža priprava za primanje sakrame-nata inicijacije — krštenja, potvrde i eu-haristije. Tijekom stoljeća to je bilauobi čajena praksa Crkve, da zajedni-ca prati katekumene na njihovom putuobra ćenja i da se sama na neki načinpripravlja zajedno s njima na proslavuUskrsa. S vremenom će gotovo svi

Duhovnu obnovu je predvodio prof. dr. Ivica Žižić iz Splita

dan bio plodno tlo rasta u vjeri. S ka-lendarskog gledišta korizma započi njePepelnicom, a završava Velikim četvrt-kom. Korizmeno vrijeme se protežekroz četrdeset dana. Ovaj broj simbo-lično naznačuje hod izraelskog naro-da iz egipatskog ropstva u obe ćanuzemlju. I Isus je kroz četrdeset dana

Žižić s Katoličkoga bogoslovnogfakulteta Sveučilišta u Splitu i Pa-pinskog liturgijskog instituta u Ri-mu. Voditelja obnove i okupljenevjernike pozdravio je župnik fraMarinko Vukman.

Obnova je započela u subotu17. ožujka u 18 sati u crkvi Sv. Dio-nizija u Kelkheimu misom, molit-vom pred Presvetim i blagoslovom.Okvirna tema prvog dana bila je„Korizma u znaku praštanja i mi-renja“. U nedjelju 18. ožujka vo-ditelj obnove dr. Žižić predvodioje župna misna slavlja u 10 sati uBad Homburgu u crkvi Sv. Križa; u11.45 sati u Kelkheimu u crkvi Sv. Dio-nizija te u14 sati u Bad Sodenu u crkviSv. Katarine. Na misnom slavlju u BadHomburgu bili su hrvat ski generalnikonzuli iz Frankfurta na Majni JosipŠpoljarić i iz Hamburga Slavko No-vokmet. Okvirna tema drugoga danaobnove glasila je „Susret s Bogom —Izvorom opraštanja i pomirenja“. Usklopu teme „Ljepota susreta s Isusomu sakramentu pomirenja“ u nedjelju u17 sati organiziran je susret mladih uHrvatskom centru u Kelkheimu. U sklo-pu susreta bilo je prigodno predava -nje, diskusija i skupni rad. Posljednje-ga dana obnove, na blagdan sv. Josi-pa, u ponedjeljak 19. ožujka u 18.30sati organizirana je Večer obitelji ucrkvi Sv. Dionizija u Kelkheimu. U sklo-pu okvirne teme „Obiteljsko zajedniš -tvo u liturgijskom slavlju“ bilo je raz- ➧


Već duže vrije-me, na idejus . Pav l imire

Šimunović, u Hrvat -skoj katoličkoj misi-ji u Frankfurtu naMajni održavaju se„Obiteljski susreti“ ito svake druge sri-jede u mjesecu spočetkom u 18 sati.Cilj susreta je dakroz druženje, raz-govor i molitvu svat-ko osjeti olakšanjeu nošenju svakod-nevnog životnogkri ža. Susreti sesas toje od tri dijela:prvi dio je kratkopredavanje o odre-

du ili bilo kakvu uvredu, koja je važ-nost opraštanja posebno za žrtvu,kojoj je zlo naneseno i kako bi izg -ledao svijet u kojem živimo i naši me-đusobni odnosi bez opraštanja. Za-tim je ukazala i na česti problem svihnas, govoreći o tome što opraštanjenije, a ponekad bismo htijeli da jest,pa i mislimo da jest. Opisala je opro-štenje kao ljudsku duhovnu pustolo-vinu i istaknula kako je neophodnotražiti i prihvatiti opraštanje, jer zasvakog kršćanina dogođeno opraš-tanje je milosrdni dar neizrecive Bo-

žje ljubavi, koja nikada ne želi smrt,nego život i ozdravljenje ra njenogčovjeka.

Lijepo i nadasve poučno preda-vanje zaokružila je živa raspravapotkrijepljena i životnim primjerima.Središnji dio susreta bila je presvetaEuharistija nakon koje je slijedilo kla -njanje pred Presvetim Oltarskim Sak -ramentom uz meditativno razmiš -ljanje o evanđelju o izgubljenom sinu i milosrdnom ocu, koje je pred-vodio i pripremio fra Ivan Čikara.

I. Č.

FRANKFURT AM MAIN Obiteljski susreti

Okupljeni su sa zanimanjem pratili predavanje

đenoj temi uz diskusiju, drugi dio je isredišnji dio susreta — sveta misa, dokje treći dio klanjanje pred PresvetimOltarskim Sakramentom uz meditativ-no razmiš ljanje o temi iz prvog dijela.

Tako je 8. ožujka organiziran sus-ret o temi „Opraštanje — Kako opros -titi i kako prihvatiti oproštenje?“ O te-mi je govorila mr. s. Magdalena Višić koja je nedavno magistrilala natu temu.

S. Magdalena je pokušala pribli-žiti svima nazočnima, što se događas nama kada doživimo zlo, neprav-

Snim

ila: Lj. M

.-Baban

➧odrasli postati kršćani, pa će biti svemanje katekumena, ali i sve više potre-be da se oni koji su već postali kršćanivrate svojem krsnom dostojanstvu. Ta-ko će korizma dobiti i pokornički kara -k ter, posebno zbog tzv. javnih pokor-nika. Post, razmatranje Kristove muke,obraćenje postat će sastavni dio koriz-menoga hoda prema Uskrsu. Korizmaje vrijeme povratka na krštenje. A krš-tenje je početak, temelj čitavog našegvjerničkog bića. Samo odatle možemoispravno shvatiti pokorničku praksu,djela ljubavi i molitvu koja slijedi ko-rizmeni hod. U korizmenom susretu skrsnim iskonom, pokornička praksa,djela ljubavi, i molitva protkani su ra-došću iščekivanja, koja ne narušavaozbiljnost obraćenja i plodnost odri-canja. Korizma je stoga preludij Uskr-sa. Nisu li se uostalom apostoli našli u„ozračju sreće“ na Taboru dok su gle-dali preobraženi Kristov lik u zajedni-štvu s Mojsijem i Ilijom i slušali neuvje-

tovano Božje prihvaćanje Sina? Uisti-nu, Tabor stoji u neposrednom odnosus Golgotom, kao što smrt stoji u nepos-rednom odnosu sa životom. Kristovopak taborsko preobraženje unosi uče-nike u novost uskrsloga života, koji tre-ba proći kroz žrtvu križa da bi budu ćimgeneracijama u krsnom vrelu posredo-vao sretnost života u Kristu. Korizmenipreobražaj, u susretu s krsnim izvoromprianjanja Kristovu Vazmu, ostvarujeobraćenje kao upravljenost prema no-vosti života, kao odgovor na Kristov po-ziv nasljedovanja u slavi i u muci te kaopredokus uskrsne slave. Vrijeme koriz-me tako će postati razdoblje intenziv-noga života vjere. Uvriježeno je miš -ljenje da je korizma vrijeme odricanja,promjene stila života, vrijeme ukla -njanja loših navika i vježbanja u krje-posti. Ove činjenice, široko prisutne ucrkvenoj retorici, toliko su točne kolikoi površne. Površnost proizlazi iz jedno-stranog pogleda na korizmu, često

ograničenog na shvaćanje odricanjakao zauzetoga rada na vlastitom usavr -šavanju. Korizma je, naime, nesvedivana odricanje i napor oko „vlastitogaspasenja“, ma koliko oni bili učinkoviti.Ona je radije prihvaćanje spasenja,sudjelovanje na spasenju koje je daro -vano u Kristu. Njezin je identitet odre-đen preobrazbom preko odnosa s Kris -tom — po Kristu — a ne samo preko uzo-ra i moralnih imperativa. Nedvojbeno,korizma je vrijeme katarze kroz odri-canje i dobra djela. No, ona se neiscrpljuje u tome vidu. Štoviše, zbogprenaglašavanja toga vida, korizma riskira postati vrijeme autonomne mo-ralne korekcije koja teži za oslobođe -njem ne znajući pritom kamo smjestitislobodu i kako je realizirati, kazao jedr. Žižić, istaknuvši kako korizma nijesamo razmatranje Kristove muke,razmišlja nja o vjeri i drugih molitavaveć vrijeme djelovanja.

Adolf Polegubić

NAŠE ZAJEDNICE


UHrvatskim katoličkim zajedni-cama „Bl. Alojzije Stepinac“ uSchwenningenu i „Sv. Leopold

Bogdan Mandić“ u Rottweilu saSchrambergom održan je 10. ožujkakorizmeni susret mladih hrvatskih kato -ličkih obitelji u prostorijama hrvatskekatoličke zajednice u Schwenninge-nu. Tema je bila „Bolest — smrt — bolu mladoj obitelji“. Kratko je sve okup -ljene pozdravio i u temu uveo voditeljzajednica vlč. Luka Lucić, a potom suo temi iz osobnog iskustva govoriliAnkica i Željko Milošević, koji su pri-je desetak godina izgubili trinaesto-godišnjeg sina Olivera, nakon trogo-dišnje borbe s opakom bolesti.

Okupilo se devet mladih obitelji spodručja tih hrvatskih zajednica i svisu bili duboko dirnuti snagom i vjeromobitelji Milošević, koja ih je u tim teš-kim iskušenjima vodila i krijepila. Nakraju izlaganja svi su sudionici imalipriliku postaviti pitanja bračnom paru

SCHWENNINGEN Susret mladih obiteljiMilošević na koje su oni iscrpno od-govarali. Bio je to upečatljiv i dirljivkorizmeni susret, susret prave pripra-ve za nadolazeće uskrsne blagdane.Na kraju je vlč. Luka u ime svih na-

zočnih najiskrenije zahvalio obiteljiMilošević na hrabrosti, volji i svjedo-čenju vjere na temelju tog teškog ži-votnog iskustva.

Mladen Lucić

Na susretu u Rottweilu okupilo se devet mladih obitelji

Premijera film-mjuzikla o feno-menu Međugorja pod naslo-vom „Jedna Žena — Priča o lju-

bavi Kraljice Mira“ bila je u Solo-thurnu 26. veljače pred tisućuHrvata i Švicaraca, ali pripadnikai drugih naroda. Premijera je oku-pila brojne vodeće ljude iz švicar -skog crkvenog, kulturnog i politič-kog života, a predstavnike hrvat skediplomacije u Švicarskoj predvodioje veleposlanik Jakša Muljačić. Uime švicarske Crkve bio je biskupMartin Gachter, prvi čovjek Švi-carske biskupske konferencije, za-dužen za migracije. Osim katolikana premijeri su bili i kršćani drugihCrkava, ali i skupina muslimana ihindusa. Sa skupinom srpskih pra-voslavnih vjernika na premijeri jebio i arhijerejski namjesnik za Švi-carsku, protojerej dr. Stanko Mar-ković.

Nakon premijere podijeljen ješvicarski „Zlatni runolist“ („Das gol-dene Edelweiss“) za 2011. godinunajbo ljim pjevačima i glumcima za

duhovna ostvarenja. Dodjeljuje gakatolička ustanova „Römisch — ka-tholische Synode“, a sastoji se odsvečanog priznanja i švicarskogdukata, tradicionalnog Vrenelija. Utom film-mjuziklu sudjelovalo je pet-sto glumaca, pjevača, plesača iostalih sudionika, te više od stotinutisuća hodočasnika u Međugorju.Iz Hrvatske je svojim pjevanjemsudjelovalo tridesetak vodećih pje-vača, a „Das goldene Edelweiss“dobili su: Danijela Martinović kaonajbolja interpretkinja (za pjesmu„Pater noster“), Zlatan Stipišić Gi-bonni kao najbolji interpret (zapjesmu „Isuse, Isuse“), Ansambl Lado kao najbolja vokalna grupa(za pjesme „Kraljice mira“ i „MukaGorka“), Dado Topić, Sanja Marini Blaženka Žilić za najbolju glaz-benu scenu (s pjesmom „Daruj lju-bav i mir“), te Ivica Murat za krea-tivne glazbene aranžmane. Od do-movinskih glumaca dobitnica je ta-kođer Marija Sekelez za ulogu li-ječnice Filipinke, a Goran Milić,

koji je glumio samog sebe u „Bris-anom prostoru“, za ulogu tv-novi-nara. Od glumaca koji žive u Švi-carskoj dobitnici su: Kruno Iličić zaulogu 10-godišnjeg vidioca Jakova,te Mario Lovrić, Jure Milić i Juro Šimić za najbolju glumačku scenuovog film-mjuzikla, a za tekst iglazbu fra Šimun Šito Ćorić.

Film-mjuzikl „Jedna Žena — Pri-ča o ljubavi Kraljice Mira“ objav -ljen je na sedam jezika (titlovano),tj. na sedam zasebnih DVD-a upa-kiranih zajedno s knjigom s cjelo-kupnim tekstom na dotičnom jezi-ku, te s notnim zapisima pjesama:na hrvatskom, njemačkom, francus -kom, talijanskom, engleskom, špa -njolskom i poljskom. Uz to, sveskladbe iz tog film-mjuzikla snim -ljene su i na zasebnom CD-u. Film-mjuzikl je snimljen u hrvat sko-švicarskoj produkciji, a autor tekstai glazbe je fra Šimun Šito Ćorić.Produkciju i režiju potpisuju RolfM. Berger i Boris Katich, a izdavačje IC MIR Međugorje. n

ŠVICARSKI ZLATNICI ZA HRVATSKE PJEVAČE

Neobičan film-mjuzikl o fenomenu Međugorja


DUISBURG Kardinal Puljić predvodio misno slavlje

Mnogobrojni ljudi u Duisburgu iNiederrajni preko vas i vaše molitvepomogli nam nositi naš križ u Bosni.“

Kardinal je u propovijedi istaknuokako je danas 17 godina nakon ratai dalje vidljivo siromaštvo. Stariji ljudimoraju gledati kako preživjeti sa 150eura mirovine, ako je uopće dobiju.Kardinal Puljić se zahvalio HeribertuHölzu, inicijatoru „Bosnienhilfe“ Duis-

Kardinal Puljić za misnog slavlja s koncelebrantima

burškog Caritasa i njegovoj supruziUrsuli. Iako međunarodna pomoć višene dolazi, Bosnienhilfe pomaže i da -lje. U proteklih 20 godina prikupljenoje više od 2,5 milijuna eura pomoćiza Bosnu, 72 konvoja pomoći preko200 tona. Trenutno se preko kums -tava pomaže više od 60 obitelji s dje-com.

Francisko Pavljuk

Nadbiskup metropolit vrhbo-sanski kardinal Vinko Puljićpredvodio je svečano misno

slavlje u nedjelju 4. ožujka u Duis-burgu u povodu 20. obljetnice „Po-moć Bosni“ (Bosnienhilfe) CaritasaDuisburg. Kako stoji na mrežnoj stra-nici Bis kupije Essen (www.bistum-es-sen.de) kardinal Puljić je došao kaoprijatelj i bio je među prijateljima, štoje bilo i vidljivo. Karmelićanska crkvau Duisburgu bila je dupkom puna. Skardinalom Puljićem misu su suslavilipomoćni biskup mons. Franz Vor-rath, biskupski vikar za Caritas, dr.Mirko Šimić, direktor Caritasa Sara-jevske nadbiskupije, gradski dekanBernhard Lücking, mons. Klaus Wil-helm Mertes, duhovnik Caritasa Du-isburg.

Na početku misnog slavlja kardi-nal Puljić je kazao: „Hvala vam da stetu. Danas sam ovdje da bih zahvalioBogu, da bi molio za vas i za sve onekoji su nas pomagali u proteklih 20godina. Vidim u vama Šimuna Ciren-ca koji je pomogao Isusu nositi križ.

WÜRZBURG

Održana duhovna obnova

Duhovna obnova održana je od16. do 18. ožujka u Hrvatskojkatoličkoj misiji Würzburg-

Schweinfurt, koju vodi hrvatski franje-vac konventualac o. Paško Mandurić.Obnovu je vodio o. Đuro Hontić,hrvatski ispovjednik u bazilici Sv. Petrau Rimu. Duhovna obnova započela jeu petak 16. ožujka u Würzburgu križ-nim putom i sv. misom. U subotu 17.ožujka u Würzburgu je održano pri-godno predavanje, klanjanje, molitvahvale pred Presvetim, te je slavljena sv.misa. Toga dana u Bad Mergentheimuprije sv. mise bila je pobožnost križ-nog puta. U nedjelju 18. ožuj ka prijepodne u Würzburgu je slavljeno misnoslavlje, a u popodnevnim satima i uBad Mergentheimu. Vjernici su tijekomduhovne obnove imali prigodu zaispovijed i osobne molitve. n

Foto

: Bistu

m E

ssen w

ww

.bistu

m-e

ssen.d

e

BRUXELLES

„Le Havre“ — najbolji europski film 2011.

Nakon filmova kao što su „Waltz with Bashir“ (2008),„Das Weisse Band“ (2009) i „Des hommes et des Die-ux“ (2012) nagradu SIGNIS-a za najbolje filmsko ost-

varenje na području Europe u protekloj godini, koju dodjeljujeeuropski ogranak Svjetske katoličke udruge za komunikaciju imedije, osvojio je „Le Havre“ redatelja Akija Kaurismakija. Fins-ki filmski majstor na vješt je način tematizirao pitanje migraci-je, te pokazao da taj problem nije nerješiv već da solidarnosti humanost osnažene izravnim humorom mogu odnijeti pobje-du nad ravnodušnosti i egoizmom.

Drugo mjesto pripalo je filmu „The Kid with the Bike“ bel-gijskog redateljskog dvojca Jean-Pierre i Luc Dardennea, trećemjesto filmu „Pina“ njemačkog majstora Wima Wendersa. Opobjedničkom filmu odlučilo se nakon dva kruga glasanja u ko-jem su sudjelovale SIGNIS europske nacionalne organizacije,njih 26.

SIGNIS Europa jedna je od šest regija Svjetske katoličkeudruge za komunikaciju i medije, a svake godine dodjeljuje na-gradu za najbolji film Starog kontinenta. Svrha nagrade je dapromiče i potakne interes za kvalitetne europske filmove, istak-nuvši pritom tematske vrijednosti. IKA

Tek što je odzvoniopos ljednji akord„Sek steta za dvije

violine, violu, violončelo,kontrabas i klavir” BorisaPapandopula, u izved binjemačkih profesionalnihglaz benika, članova Sim-fonijskog orkestra Os-nabrück, u sastavu: Ad -rian Wonnemann i AnaKirchmayer-Wonnemann,violine; Gab riele Heinek-ke, viola; Lavinia Reck,violončelo; Matthias Wernecke,kontrabas, te Thomas Leuschner, gla-sovir; njemačka je publika mnogo-

brojnim „bravo“ uzvicima, te pljeskomkoji nije prestajao, pokazala velikooduševljenje prema djelu, koje je u

nedjelju, 11. ožujka u ka-zalištu „Osnabrück“ dož-ivjelo svoju osnabrüškupraizvedbu. To je bio po-vijesni događaj i zaHrvatsku, jer se po prviputa u povijesti kazalištau Osnabrücku izve laskladba jednog hrvat -skog skladatelja. Hrvat skiskladatelj Boris Pa p an -dopulo rođen je u Nje-mačkoj1906. u Honnefuna Rajni, a umro 1991. u

Zagrebu i jedan je od najplodnijih inajznačajnijih hrvatskih skladatelja uopće. Ana Kirchmayer-Wonnemann

AKTUALNOSTI


RECKLINGHAUSEN Dvadesetogodišnji dragovoljac

Ugradu Recklinghausen u pokra-jini Sjeverna Rajna i Westfalijanalazi se kuća za siromašne i

beskućnike (Gasthaus), a voditelj ku-će je laička redovnička zajednica„Kanizijanci“ (Brüdergemeinschaftder Canisianer — www.canisianer.de).Od 1. siječnja ove godine u kući dra-govoljno radi dvadesetogodišnji nje-mački mladić imenom Heiko Niehau-sen. Malo je čudno na prvi pogled,da se jedan mladić u ovim ranim go-dinama mladenaštva na to odluči. Onse je u biskupiji Münster prijavio kaodragovoljac jedne socijalne godine iima ugovor s biskupijom i kućom u ko-joj radi. Ne prima nikakvu plaću zataj rad, nego dobije nešto džeparcaod biskupije. Prošle godine je maturi-rao na gimnaziji „Petrinum“ u Rek-klinghausenu. Želio je upisati studijhotelijersko — turističkog smjera u Düs-seldorfu, ali nije u tome uspio jer nijebilo dovoljno prijavljenih kandidata

za taj smjer studija. Vikendom bi ra-dio u jednom restoranu. Ali preko tjed-na imao je previše slobodnog vreme-na. Da ne gubi to dragocjeno vrijemeželio je nešto dragovoljno raditi. Takoje preko svoje majke došao u kontakts kućom za beskućnike. U dogovoru svoditeljem kuće župnikom LudgeromErnstingom i biskupijom trenutno radiu toj kući kao dragovoljac. Nije mužao, jer želi pomoći čovjeku koji je upotrebi. Tako guli krumpire, pereposu đe, dijeli hranu, ide u kupovinuza beskućnike, prikuplja dobrovoljnepriloge u hrani i odjeći, obilazi peka-re … Ima i svoje propisano radno vri-jeme, dnevni plan i obveze. Oko četr-deset sati tjedno, ali on na vrijeme negleda. Ostaje i duže po potrebi. Živisa svojim roditeljima i svojom mlađomsestrom u župi Sv. Katarine Sijenske ugradskom dijelu Recklinghausen —Hochlar. Trenutno s njim u toj kući ra-di i trideset-dvogodišnji Hrvat koji je

na dvomjesečnoj praksi kao postulantte redovničke zajednice. Više o ovojkući za siromašne i beskućnike nawww.gastkirche.de.

Francisko Pavljuk

Prilikom održavanja sjednice Sre-dišnjeg odbora Hrvatskoga svjet -skog kongresa (HSK) u Zagrebu,

od 1. do 3. ožujka, uz novog pred -sjednika Miju Marića, izabran je i no-vi glavni tajnik Stjepan Asić. Izvršniodbor čine tajnik Danijel Lučić i rizni-čarka Diana Vukušić. Izabrani su i koordinator HSI Franjo Pavić i Josip Ante Sovulj za političkog tajnika zaveze s domovinom. Dopredsjednici suJure Gađže za Južnu Ameriku, Anto-

ZAGREB Novo vodstvo Hrvatskoga svjetskog kongresanio Sammartino za Europu, Ivan Cur-man za Kanadu i SAD a Stjepan Asićza Australiju i Novi Zeland. Glas -nogovornik HSK je Šimun Šito Ćorić,a Željka Lešić ravnateljica domovin -skog sjedišta. Članovi Izvršnog od -bora su Ivan Curman internet/promid -žba, Siniša Kusić je zadužen za od-nose s EU, Vladimir Šoljić za domo-vinski ured BiH, Petar Kuntić za hrvat -ske manjine, a Željko Batarilo imeno-van je za IT komunikacije. n

Za pred -sjednika

HSK-a izabran je Mijo Marić

OSNABRÜCK Ovacije za Borisa Papandopula!

Za izvedbe Papandopulova djela u Njemačkoj


Svrni svete oči blage

KNJIGA

Štovanje „Gospe Sinjske“ u Sinjui Cetinskoj krajini važan je znakduhovnosti ovoga područja.

Ovakav kult ima različite modalitete isukladan je u dobrom dijelu općenitopoznate marijanske teme. Na širemplanu, ovu temu ponajprije obilježujeizravni odnos iznimno odane vjernič-ke populacije prema Kristovoj Majci,nebeskoj pomoćnici i zaštitnici, kojatu ulogu ima od početka kršćanstva,pa i još ranije: od svetopisamskogMarijina opisa za vrijeme Bezgrešnogzačeća, njezina učešća u Kri-stovu odrastanju, uloge za vri-jeme Njegova spasonosnogdjelovanja (posebice sudjelo-vanja u „Muci“ i posebice natragu Njegovih riječi voljenomučeniku „evo ti majke“). Ta itakva Marija bila je vjerničkabaština/popudbina koja se ni sčim ne da zamijeniti. Vjerničkije puk štovao Mariju na sebisvojstvene načine. U hrvatskojje stvarnosti, u njegovu životu iobičajima, kult bl. Djevice Ma-rije, važan i prepoznatljiv znakkršćanske duhovnosti. Marijinasvetišta diljem hrvatskoga pro-stora uvijek su bila posebnoprofilirana mjesta i vjere i kultu-re. I Sinj tu ima značajno mje-sto, jer se od pojave čudotvor-ne slike u Sinju, od dolaskafranjevaca i većeg broja pučan -stva iz Rame i okolice iz 1687.,uglavnom mjeri i prepoznajenjegova mjesna specifičnost.Čudotvorna je slika odmahpostala simbol, čvrsti znak i uporište,izvorište i okupljalište marijan skog kul-ta, vjerničko utočište, duhovna i um-jetnička inspiracija. Ukratko: sve onopo čemu se ovo mjesto mjeri, što u nje-mu duboko zrači, što postaje i ostajesmisao.

Fra Jozo Župić je prepoznao tu sil-nu količinu Marijine snage u kultu Go-spe Sinjske i u ovoj je knjizi sabraodobar dio duhovne baštine koja je na-stala Njoj u čast. Nakon dužeg pre-traživanja, odlučio je sakupiti „pjesmekoje su napisane i spjevane u čast Go-spi Sinjskoj“ s ciljem da odatle „vjer-nici mogu crpsti iz te riznice pobož-nosti prema Gospi kroz pjesmu, stih“.

U Uvodu svom rukopisu ističe da je pri-kupio sve pjesme koje su se na ovu te-mu otisnule od 1914. do našeg vre-mena u desetak listova i časopisa, pre-težito u „Gospi Sinjskoj“ i „Mariji“. Utim je tiskovinama objavljeno osam-desetak tekstova na temu Gospe Sinj -ske i Župić ih je poredao kronološki,kako su se pojavljivali iz godine u go-dinu u odabranim publikacijama. Tihosamdesetak tekstova (pjesama, lirskihproznih reminiscencija, memorata) jemarijanski cvjetnjak - usredotočen pri-

je svega na čudotvornu sliku i vjernič-ku odanost i autora tekstova i onih ko-ji će tekstove moliti, pjevati, čitati.

Tekstovi inače pripadaju različitimrazdobljima i literarnim stilovima. Na-vedeni su i autori tekstova i poneka bi -lješka kako su i kada tekstovi nastaja-li. Vremenski slijed otisnuća pjesamapouzdano govori o duhovnim strem -ljenjima određenoga vremena i vjer -skim manifestacijama u kojima su sepojavile. Vidi se i njihova specifičnafunkcija, molitvena/duhovna, koja na-dilazi sve druge funkcije koje se ina čemogu naći u literaturi. Kad se sagle-daju sve okupljene pjesme i procjenju-ju po estetskim mjerilima, uočljivo je

da tu nema neke velike poezije, pose-bice ne one koja bi bila znatniji prinosnacionalnoj literaturi. Ali, ipak nije toneuspjelo literariziranje. U okupljenimtekstovima ima uspjelih formulacija istilskih inovacija u opisima Gospine sli-ke, obilje figura i velika, gotovo zač-udna, koncentracija emocija koje onaproizvodi u mislima i dušama i autoratekstova, napose u motritelja i molite -lja Gospina misterija. Neke su pjesmedobile i svoju notnu izvedbu i ušle upjevni repertoar marijanskih pjesama

(posebice Jadrijevićeva „O Gos -pe Sinjska, Djevo sveta“).

Kad su pjesme okupljene ucjelinu može se lakše procjenji-vati njihova i struktura i funkci-ja. Može se dovoditi u svezu sasličnom obradom ove teme naširem hrvatskom prostoru. Mo-že se uspostaviti sveza s pučkimi usmenoknjiževnim fenomenomkoji često literarizira marijanskutemu. Može se, konačno, proc-jenjivati svaka pjesma pojedi-načno. Zasad bih samo rekaoda veću pozornost zavrjeđujustarije pjesme, posebice onepoznatih hrvatskih književnikafranjevaca: fra Filipa Grabov-ca, fra Andrije Kačića Miošićai fra Petra Kneževića. Sva troji-ca su i živi svjedoci glasovitaboja pod Sinjem (iz 1715.) kadse očitovala Gospina moć/po-moć i tako su to zanosno opje-vali. Stihotvorac glasovita Plačai Pisama duhovnih (Knežević)izrazio je zanosno hodočasnič-

ko raspoloženje pred čudotvornom sli-kom, moleći Mariju „digni tvoju ruku/ i blagoslov Tvoj daj puku, / jerbo ktebi jest došao, / da bi utješen otiš-ao“. A taj blagoslov i utjeha i jest po-najvažnija stečevina koju proizvodiovakva poezija.

Ovaj niz pjesama posvećenih Go-spi Sinjskoj, motiviranih i ostvarenihoko njezine čudotvorne Slike, primje-ren je i autentičan odzvuk Gospinaštovanja u Sinju, Cetinskoj krajini iopćenito u Hrvata, ali i znatan prinoshrvatskoj marijanskoj poeziji. Dobro jeda su okupljene na jednom mjestu i dabudu otisnute u knjizi.

Prof. dr. Stipe Botica

Fra Jozo Župić, „Svrni svete oči blage“, Vlasita naklada, München, 2012., 232 str.

Posloži slova i dobit ćeš pet „uskrsnih“ pojmova

DNEVTROLJENUĆEKRSUSKUSNARS SAMISITELJSAPSIPANICE

■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■

■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■

■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■

■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■

■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■

djeČji kutak

Napisala i priredila: Željka Čolić

Drage mlade čitateljice i čitatelji!


Stiže nam proljeće, a s njim i uskrsno vrijeme. Želimo vam da radosno prove-dete uskrsne blagdane. Za dobro raspoloženje i ovoga smo vam puta prip -remili, nadamo se, zanimljiv sadržaj u vašem i našem Dječjem kutku.

Svima blagoslovljen Uskrs!

1) Golgota je mjesto Isusovaa) rođenjab) razapinjanja c ) stanovanja

2) Koji rimski državnik je osudio Isusa na smrt?a) Neronb) Cezarc ) Pilat

3) Koliko ima kršćana na svijetu ?a) 2 milijardeb) 20 milionac ) 200 tisuća

4) Naziv za hrvatsko tradicio-nalno bojanje jaja? a) pismeniceb) pisanicec ) poslastice

5) Paljenje uskrsne svijeće potječe iz kojeg stoljeća?a) 6. stoljećab) 5. stoljećac ) 4. stoljeća

Rješenje:1b, 2

c, 3a, 4

b, 5

c

Pitaliceda u današnje vrijeme dvije milijarde ljudi na svijetu slavi Uskrs— toliko ima kršćana na cijelom svijetu

da je svaka zemlja u tijeku stoljeća razvila svoju uskrsnu tra dicijui običaje

da bijela ili žuta boja uskrsne svijeće simbolizira nadu i novi ži-vot i da plamen svijeće predstavlja uskrslog Isusa — svjetlo života

ZZnnaattee ll ii……•

•

•

II zzgguubbll jjeennee rr ii jj eečč iiUpiši riječi na odgovarajuće mjesto

života — srijedu — sveto — vatra — naš —post — katolički — Veliku — Korizma — petak

Uskrs je najvažniji _ _ _ _ _ _ _ _ _ blagdan.

Priprema na uskrsno vrijeme je _ _ _ _ _ _ _ i počinje na

Čistu _ _ _ _ _ _ _. Korizmeno vrijeme znači

_ _ _ _ i suzdržanje u jelu i piću. Vazam je naziv za

_ _ _ _ _ trodnevlje: Veliki _ _ _ _ _ , Velika subota i

Uskrs. Na Veliki petak se tradicionalno posti, a na _ _ _ _ _ _

subotu se odlazi na bdijenje — svetu misu, gdje se pali uskrsna

_ _ _ _ _ na bijeloj ili žutoj svijeći. Ta uskrsna noć simbolizira

svjetlo _ _ _ _ _ _, koju nam Isus svojim uskrsnućem donosi,

jer je Isus _ _ _ Spasitelj!

✍

??

?

Snim

ila: ljm

b

SVIJET MLADIH — JUGENDWELT


Skupina od sedam mladića i dje-vojaka, u pratnji dviju časnih ses -tara, posjetila je na svojoj „tu -

rneji“ po Europi i frankfurtsku katolič-ku župu Presvetoga Trojstva na Frank-furter Bergu i izvijestila o tomu kako ži-ve djeca i mladi pogođeni fenomenom„krvne osvete“ u sjevernoj Albaniji. Ši-rokoj javnosti je gotovo nepoznato dase „krvna osveta“ još uvijek prakticira,uglavnom među Albancima u sjever-noj Albaniji, ali djelomice i na Kosovui u Makedoniji. Radi se o zakonu podnazivom Kanun (od grčke riječi „ka-non“), koji predstavlja običajno pravo.Najpoznatiji je Kanun Leke Dukagini-ja, koji je prvi zapisao i dokumentiraotaj običajni zakonik, kojim se ubojstvoili povreda časti jedne obitelji ili rodamora osvetiti krvlju, ubojstvom jedno-ga muškoga člana obitelji počinitelja,kako bi se povrijeđena čast pogođeneobitelji opet uspostavila. Nevjerojatnoje da tako nešto postoji u Europi 21.stoljeća! Ne bismo ni mi vjerovali dapred nama nisu bili mladi, koji se de-setljećima — pa i sada — skrivaju, daih ne stigne osvetnička ruka. Ovi mla-di, naizvan posve normalni, živjeli sui djelomice još uvijek žive kao da suživi zakopani. Njih sedam, predvo-đeni hrabrim časnim sestrama iz Nje-mačke i Švicarske, ne žele više živjetipo Kanunu nego po Isusovim načelimaljubavi prema bližnjemu, pa i premaneprijatelju, prema načelima opraš -tanja i pomirenja. Na susretu sa žup -ljanima, uglavnom mladima i krizma-nicima, hrabri mladi gosti iz sjeverneAlbanije pričali su svoje nevjerojatnepriče…

Kristijanu (20 godina) je bilo tri go-dine, kad su njegov otac i ujak izvr šiliumorstvo. Od svoje treće godine on ježivio potpuno izolirano u kući. Njego-va sestra išla je do trećeg razreda u os-novnu školu, ali je potom morala ostatiu kući, kako bi brinula za mlađe sestrei braću, posebno za Kris tijana. Majkaje morala ići na rad u tvornicu, kako biobitelj mogla preživjeti. Otac je bio uzatvoru i umro je prije dvije godina odraka. Časne sestre Michaela i Christi-na upoznale su njihovu obitelj prije šestgodina. Stanovali su u stanu, koji je jeviše sličio na brlog, iz kojeg ih je gaz-da tada istjerao, jer nisu mogli plaćati

Lebendig begrabenKrvna osveta — još se uvijek prakticira, uglavnom među Albancima u sjevernoj Albaniji, ali djelo mice i na Kosovu i u Makedoniji.

najamninu. Sestre su uspjele osiguratiovoj obitelji kakav-takav smještaj. Kris -tijanova sestra se posve identificiralasa svojim izoliranim bratom. Jednom jenapisala pismo osvetniku da nju ubijeumjesto brata. Sestre su osnovale sku-pinu ugrožene djece i mladih, kako biim pomogli ponajprije psihički, ali imaterijalno. U skupini se otvoreno raz-govara o krvnoj osveti, o mogućnosti-ma preživljavanja, ali i uklanjanja teokrutne pojave. Svaki dolazak na sas -

tanak je opasan, ali ga sestre hrabro itajno organiziraju. Potom se Kristijanodlučio za — slobodu. Samovoljno iodlučno je izišao iz izolacije i počeoraditi u dječjem vrtiću, koje vode čas-ne sestre. S obzirom na to da je čitatii pisati naučio kod kuće u izolaciji,Kris tijan je vrlo nadaren i marljiv mla-dić. Redovitim tjelesnim treningom ivjež bama čuvao je svoje tjelesno i du-ševno zdravlje. Time je želio pokazatida je snažniji od svoga osvetnika. Umeđuvremenu je promijenio mišljenjei shvatio da je i osventik žrtva okrutno-ga običajnoga pravilnika, kao i on.Već nekoliko mjeseci izlazi vani i radi,iako svaki čas postoji opasnost da gaosvetnik ubije. Njegovu odluku poštu-ju, ali ne odobravaju majka i sestra.One žive u strahu da će izgubiti jošjednoga muškoga člana obitelji. Na-zočnim župljanima zastao je dah. Muki nevjerica među mladima. Grč na licukao izraz prosvjeda. Pogođeni al-banski mladići i djevojke,većinom ti-nejdžeri, premda očito traumatizirani,govorili su hrabro i dostojanstveno. Sa-

mo najmlađi među njima nije mogaokazati ni riječi. Samo putovanje po Eu-ropi za njih je — šok! Oni ne znaju štoznači živjeti u slobodi i miru. Oni sužrtve paklene osvete, još paklenijeg za-konika, starog preko 500 godina. U Ri-mu ih je polovicom ožujka primio i pa-pa Benedikt XVI., iako su neki mladikritični i prema Crkvi i svećenicima.Oni se naime, kažu, ne zauzimaju do-voljno na ukidanju ovog običaja, nerade na pomirenju. Državne vlasti, na-

MLADI ALBANCI PROTIV „KRVNE OSVETE“

vodno demokratske, također ne podu-zimaju gotovo ništa na prevenciji, ne-go samo sankcioniraju već počinjenaosvetnička ubojstva.

Mala ali hrabra skupina iz Skadraviše ne želi sjedjeti prekriženih ruku ičamiti u izolaciji obiteljske kuće ili sta-na. Oni žele slobodu i život dostojančovjeka. Oni žele ukidanje okrutnogazakonika, koji je pisan za neka drugavremena. Oni žele živjeti Kristova na-čela, pa i ljubav prema neprijatelju.Kad je Kristijanov osvetnik bio teškobolestan, on se složio da ga časna se-stra liječi i njeguje, jer je i on žrtva „Za-konika planina” usred grada Skadra!Zato je ova skupina krenula u javnost.Možemo im pomoći molitvama, prosv-jedima, dobrotvornim akcijama u nov-cu. Jer Kanun ubija i bez izvršene os-vete: ekonomski, psihički, emocional-no… Dok su se ovi mladi kretali ulica-ma Frankfurta, dišući slobodu punimplućima, ipak bi se s vremena na vri-jeme automatski u strahu okretali, jerosvetnik može vrebati i na kraju svije-ta. Recimo „STOP!” krvnoj osveti! T. G.

Mladi iz Albanije u Bensehimu su pokušali zaboraviti svagdašnji stres u zajedničkoj igrisa svojim domaćinima

Snim

io:

M. Ste

inke

NAGRADNA KRIŽALJKA

Kukcižalčari

Pisac,Vjekoslav

Živa za -jednica

MariofilSoldo

SretanUskrs!Opo zi -

cija

Skinutiperje

do gola

Dan Isusove

smrti,Veliki …

Školova nje

Natjecanjeautomobila

2. Mojsije-va knjiga

Urugvaj

Uskrsnojaje

Grč. bož.zemlje

Razum,intelekt

Turskivelikaš

„Alt“Tanakmlaztekućine

PjevačicaMirella

Uoči Us kr -sa,Velika…

GlumacKončić

„Amper“

Granamedici-

ne (uho)

RobertValdec

Ukrasmuškog

lica

Markajapan.

računala

Plovilo,splav

Američki glumacBaldwin

Stjepan Tomaš

„Tona“ BrankoIvanda

Iako,makarAustrija

Zvijer izporodicemačaka

Sparnovrijeme

pred kišu

Bizmut

Desnipritok

Une

Posljednjidan korizmeVeliki …

Evo, eno

Drevniplug

Kopčakoja sestavlja u kosu Portugal

Indijskanovin skaagencija

Pisacsamo -kovlja

Jedno -likogibanje

Protuz-načnice,suprot -nice

Elek-tronskiuređaj

PijanistaBerton-celj

Pjega,mrlja

Glumac iz Dubrov-nika Martinović


KRIŽALJKA

Uskrs Rješenje poslati najkasnije do 29. travnja

je cjelovit, zato vidim cjelovito stvari.Samo čovjek može vjerovati. Životinjene. Mogu vjerovarti nekome tko je vje-rodostojan. Imam povjerenja u Isusa.Vjera bez djela ne vrijedi. Molitva kru-nice je kao cijelo Sv. pismo. Neka Isusbude središnja točka naše molitve i ži-vota, kazao je dr. Ivančić.

Isus je za svoga javnog djelova -nja liječio. On je s lakoćom svima po-magao. Oko sebe je okupljao grešni-ke. Najteže bolesti koje ljudi imaju suduhovne bolesti. Bog je stvorio du-hovnu dušu. Ona je svetinja. Suvre-meni čovjek ne može opstati, ako sene razvije antropološka medicina. Vi-še je bolesti na razini duha: čovjeko-va bačenost u svijet — čovjek se boris pitanjima odakle dolazi i kamo ide;bazična bolest — proučava vrijeme odzačeća do četvrte godine života; bo-lest na strukturi duhovne duše. Tako-đer zna boljeti i savjest kad je ranje-na. Oboljelima od svih tih bolesti mo-

že se pomoći, ako se oboljele povežesa Stvoriteljevom bezuvjetnom lju-bavlju i Isusom Kristom koji je umro zasvakog čovjeka i koji je svakom čov-jeku činio dobro. Tek nakon toga semožemo se pitati, može li ta osobaoprostiti onima koji su joj nanijeli bol,a također da ta osoba zamoli drugeza oproštenje.

Govoreći kako danas svjedočiti udruštvu, dr. Ivančić je istaknuo kakosmo kao vjernici na putu te kako jepotrebno znati cilj da bi se bilo na pu-tu. Zemlja nije naša domovina, većmjesto kušnje. Isus je naš put. Bog jejači od sotone. Od Crkve se očekujeobjašnjenje kamo ići. Čovjek teba po-moć. Grijeh razara Božji svijet. Vjeraje projekt. Treba vjerovati u dobro ko-je će se dogoditi. Vjera je vizija. Svešto se događa događa se kroz vjeru,ufanje i ljubav. Vrlo je važna konač-na vizija da ćemo se ponovno sresti,kazao je dr. Ivančić.

Na kraju su svoju prigodnu riječokupljenima uputili ravnatelj o. Bebić,mons. Sudar koji im je u ime hrvatskihbiskupa zahvalio za sve dobro koječine, te delegat vlč. Komadina koji jezahvalio dr. Ivančiću, i sudionicimana odazivu te ih je upoznao i s budu-ćim projektima Hrvatskoga dušobriž-ničkog ureda. Misno slavlje u utorak13. ožujka predvodio je dr. Ivančić uzkoncelevraciju s ravnateljem o. Bebi-ćem i delegatom vlč. Čukmanom. Mis-no slavlje u srijedu 14. ožujka pred-vodio je dr. Ivančić, u koncelebracijis delegatom fra Mićom Pinjuhom i vlč.Josipom Čabrajom. Zadnjega dana,u četvrtak 15. ožujka, misno slavljepredvodio je mons. Sudar uz konce-legraciju s dr. Ivančićem i uz asisten-ciju đakona Lovre Pavlića. Sudioniciduhovnih vježni uputili su pismenu ri-ječ potpore hrvatskim uznicima uHaagu, Grazu i Švedskoj uz novčaniprilog. Tekst i snimka: A.Polegubić

(Nastavak sa str. 9) Suvremena evangelizacija u Crkvi

OPROŠTAJI


Učetvrtak 23. veljače u Caritaso-voj kući u Mannheimu, B5, 19abilo je posebno živo i svečano.

Socijalni djelatnik Ilija Peran se nakon41 godinu neumornog djelova nja i ra-da, u društvu obitelji, rodbine i prija-telja oprostio od svojih radnih kolegai kolegica. Ilija Peran je rođen u Gmi-cima, općina Rama-Prozor. Godine1968. Odlazi u Njemačku u Frankfurts namjerom studirati. Na preporukufra Bernarda Dukića u rujnu 1971.poči nje raditi kao socijalni savjetnikpri Caritasu u Mannheimu, gdje ujed-no studira te kasnije diplomira za so-

MANNHEIM Oproštaj Ilije Perana

konvoja pomoći, koja seslala za vrijeme rata uHrvatsku i Bosnu i Herce-govinu.“ Na kraju je mons.Schroff zahvalio Iliji naneumornom socijalnom ra-du i zalaganju, ne samoza Hrvate (u gradu Mann-

gramu su nastupile i Ilijine unuke Vik-torija i Ketleyi.

Bogatom programu je pridonijelai hrvatska nastava u Mannheimu. Pjes-mu „Moj dom“ Silvija Strahimira Kra -njčevića vrsno je krasnoslovila učeni-ca Ivana Marija Gulić pod vodstvomprofesorice Martine Ilić.

cijalnog radnika. Sa suprugom Katom,koja također radi pri Caritasu ima trikćeri; Margaretu, Helenu i Mariju.

Ovim susretom Ilija je želio najpri-je zahvaliti Bogu za sve godine svogarada i djelovanja i stoga je oproštajnoslavlje započelo svečanom sv. misom u14 sati u Kripti sv. Bernarda u Isusova-čkoj crkvi uz Caritasovu kuću. Euhari-stijsko slavlje predvodio je pred sjednikCaritasa Mannheima i biv ši gradskidekan mons. Horst Schroff u konce -lebraciji vlč. Ivice Komadine, delega-ta za hrvatsku pastvu u Njemačkoj, ifra Ljube Sesara, voditelja HKM Lud-wigshafen. Molilo se i pjevalo dvoje-zično uz orguljsku pratnju MagdaleneFerenčina, pastoralne suradnice izHKM Mannheim. Mons. Schroff jeodržao prigodnu propovijed i zahva-lio Iliji Pe ranu na nesebičnom dariva -nju ljubavi i zalaganju za brata čovje-ka — jer Caritas je ljubav, a Ilija je svo-jim radom živio i širio tu ljubav djeli-ma. „Posebice se prisjećam 90-ih go-dina, godina rata, kada je više od3000 Hrvata došlo u Mannheim, bezičega. Ilija je bio taj kome su se mogliobratiti. On ih je uz pomoć Caritasaprihvatio i pomago u svemu, a da negovorimo o organiziranjima brojnih

heimu živi oko 189 razli či tih narodno-sti), ali posebice za Hrvate. Euhari-stijsko slavlje završilo zahvalnom pjes-mom „Nun danket alle Gott“.

Nakon duhovne okrjepe u dvoraniCaritasa u zajedništvu s Hrvatskim kul-turnim društvom priređen je domjenak.

Riječi pozdrava i zahvale uputili sudirektorica Caritasa Regina Hertlein idr. Roman Nitsch, delegat iz Frankfur-ta vlč. Ivica Komadina, generalni kon-zul iz Stuttgarta Ante Cicvarić, u imeHrvatske kulturne zajednice i metro-polregije Kurpfalz dipl. teolog MijoIkić, te dr. Wandtur, dugogodišnji dje-latnik pri biskupiji Speyer, koji mu jeujedno darovao sliku Hrvata iz Likestaru oko 130 godina.

Djelatnici Caritasa i Ilijini kolegepriredili su mali šaljivi program. U pro-

Riječi zahvale uputile su voditelji-ca migracijskog odjela Caritasa SigridKemptner i poslovoditeljica UdrugeKruha sv. Ante (Antoniusbrot e.V.) Bri-gitte John. Brigitte John je iznijela kra-tak prikaz djelovanja Caritasa i teudruge 1992. do 1994. godine.

Gđa Kemptner je između ostalogna kraju rekla:

„Vielen Dank, lieber Herr Peran,und vielen Dank Deiner Familie“.

Wir können sicher sein, dass ersich nicht zur Ruhe setzen wird… undvor allen Dingen hat er jetzt viel mehrZeit sich um seine Gesundheit und vorallen Dingen um die Enkelkinder zukümmern.

Dafür wünschen wir ihm alles er-denklich Gute, viel Freude und GottesSegen!“ n

Ilija Peran (prvi zdesna) u krugu članova svoje obitelji

Djelatnici Caritasa izvode jednu od točaka

Ilija s Brigitte i Bernhard John, prof. dr. Josipom Matešićem i dr. Wandturom

Snim

ke:

Lj.M

.-Baban

šale — SaVjeTi — ReCePTi

n a V j e š T e nj e ■ S K Ta V R a M ■ o n ■ K o l a RS R ■ g o S P o d i n o V oT i R o n i ■ ■ o P a n a Ka l i d a V a l l i ■ o l oV ■ S o ■ ■ R a V e li l o V a ■ a M a T iT a V a n ■ T a Č ■ Ci l i C a ■ i R a d a

Rješenje iZ PRošlog bRoja


Nagrađena: Dubravka Mihaljević, Eschborn

Problem s nogamaMujo kod ortopeda skine cipele.

Ortoped: — Uh, kako vam smrde no-ge!

Mujo: — Da, to mi je rekao i doktoropće prakse, ali sam htio mišlje nje spe-cijalista.

KlimaUlazi starija gospođa u restoran,

sjeda za stol i pita konobara Hasu:— Možete li uključiti klimu, baš je toplo.— Može, nema problema — reče Haso.

Nakon 15 minuta gospođa pono-vo pozove konobara i upita ga:— Možete li isljučiti klimu sad je hlad-no.— Može, nema problema.

Nakon pola sata ponovo pozovekonobara i pita ga da ovaj put uključiklimu jer joj je ponovo jako toplo, naš -to Haso opet odgovori da nema prob -lema. Sve to promatra Mujo za drugimstolom, pozove Hasu i upita ga:— Zašto te, bolan, ova žena stalnozeza? Te klimu uključi, te klimu isključi!— Ma ja nju zezam, jarane, mi uop -će nemamo klimu.

Frankfurt— Joj Mate, opet mi se ide u Frank-furt.— Kad si ti, Mate, bio u Frankfurtu?— Nisam nikad nego i jučer mi se išlo.

ZaboravioSudac pita optuženog Juru:

— Ako ste već ukrali zlatan nakit, zaš -to ste ostavili pet tisuća eura koji su bili u drugoj sobi?— Ajde nemojte sad i vi… Dosta mije što me cijelo selo zafrkava!

PosaoPričali Crnogorcu da je Amerika

jako bogata zemlja. Novac leži na uli-ci — samo ga treba pokupiti! Odmahon ode za Ameriku i još u zračnoj lucividi na podu podebeli novčanik koji jeizgubio neki nesretnik.

Crnogorac ga pogleda, šutnu no-gom i reče: — E de, a neću valjda prvidan radit!

Ako imate ured kod kuće, pred-nosti su mnoge, ali u isto vrijeme

vrlo se teško isključiti na kraju rad-nog dana i odvojiti posao od pri-vatnog života. Ključ svega je dapostavite pravila tako da ih se svidrže. To znači da se morate pobri-nuti da vam nitko od članova obite -lji ne smeta za vrijeme radnog vre-mena (osim ako nije hitno) jer jedi-no tako možete odvojiti posao odprivatnog života. Recite članovima

obitelji da zamisle da ste vi zapra-vo na nekom drugom mjestu, a ne uuredu kod kuće. Slično na kraju rad-nog dana i vi morate poštovati nekapravila te zaboraviti da vaše radnomjesto postoji bez da dođete u isku-šenje da se vratite u ured na još sa-mo nekoliko minuta. Može biti teš-ko, ali ako će svi biti discipliniraniod početka tada možete uživati uprednostima rada kod kuće bezposljedica. www.savjeti-hr.com

Kako odvojiti posao od privatnog života?

Sastojci:1 janjeći but (oko 2 kg),

100 ml ulja, 50 ml limunovasoka, 2 žlice Vegete, 3 češnjačešnjaka, 1 žličica origana, ru-žmarin, papar u zrnu. Za pri-log: 2 kg mladog krumpira.

Priprema: Janjeći but oči-stite i operite. Odvojite meso

— Budite kao baklja na nebu, zračeći ljubav i svjetlost. Zamislite tisućutakvih baklji na nebu, poput sjajnih zvijezda u dalekim galaksijama ko-je možete vidjeti za vedre noći. Vi imate u sebi istu snagu da zračite lju-bav i svjetlo i trebali biste sjajiti poput zvijezde, od trenutka kad se pro-budite ujutro pa do trenutka kad idete spavati.

— Živite dan po dan i obavljajte posao po posao. A zatim produžiteprema onome što dolazi poslije. To ima smisla. Ne pokušavajte živjetiu prošlosti, sadašnjosti i budućnosti sve u isti čas. Uspješan je čovjek ko-ji se naučio živjeti samo u sadašnjosti, ali se uvijek kreće prema onomešto dolazi poslije. Norman V. Peale

www.mudre-izreke.com

Uskrsna janjetina

Mudre izreke

od kosti i malo ga potucite batom zameso. U odgovarajućoj zdjelici po-miješajte Vegetu, limunov sok, ruž-marin, papar u prahu, origano i pro-tisnuti češnjak pa tom marinadomnatrljajte pripremljenu janjetinu. Sa-

žite s pečenim krumpirima i mladimlukom.

Savjet: Prije dodavanja pečenjukrumpir posolite, dodajte mljevenupapriku, malo ulja i sve zajedno iz-miješajte. www.vegeta.hr

vijte je u roladu i pričvrs titečačkalicama. U većoj tavizagrijte ulje, mesnu roladupopecite sa svih strana, azatim je stavite peći u za-grijanu pećnicu na 200°C.Roladu pecite oko 2 sata, atijekom pečenja zalijevajteumakom od peče nja i pod-lijevajte toplom vodom.Pred kraj dodajte mladikrumpir i dopecite.

Posluživanje: Toploj ro-ladi izvadite čačkalice, na-režite je na ploške i poslu -


NAŠE ZAJEDNICE

BIETIGHEIM-BISSINGEN

Od 24. do 26. veljače dr. fraAnđelko Domazet vodio jeduhovnu obnovu u Hrvatskoj

katoličkoj zajednici Bietigheim-Bissin-gen o temi „Bog mira i čovjekov ne-mir“. Na početku obnove voditelj za-jednice fra Frano Čugura istaknuo jekako „sve više vjernika osjeća potre-bu za intezivnijim uranjanjem u vjeru.Sve je više onih kojima uhodani nači-ni živ ljenja kršćanstva nisu dovoljni.Raste broj onih koji imaju potrebu udubokoj molitvi tražiti odgovore nabrojna pitanja, svjetlo za svoje nejas-noće, olakšanje od svojih tereta“. Izra -zio je nadu da će voditelj obnove po-kušati barem djelomice odgovoriti nata pita nja. Program duhovno obnove

Bog mira i čovjekov nemir

fra Anđelko je započeo u petak 24.veljače predavanjem o temi „Ljudskiodnosi — izvor nemira“. Nakon preda -vanja slavljeno je euharis tijsko slavlje,a potom je bila molitva pred PresvetimOltarskim Sakramentom. Drugog da-na obnove vjernici su imali mogućnostosobno razgovarati s voditeljem ob-

nove, a fra Anđelko je održao preda-vanje o temi „Životni strahovi — izvornemira“. Nakon pre da vanja, kao iprvog dana, slav ljeno je euharistijskoslavlje, a molilo se i pred Presvetim.Korizmena duhovna obnova završilaje u nedjelju 26. velja če euharistijskimslavljem u Bietigheimu. Na završetku

Vjernici iz HKZ Bietigheim-Bissingen se rado okupljaju na duhovnim obnovama i misnim slavljima

je fra Frano Čugura zahvalio vodite -lju o. Domazetu i pozvao vjernike dapokušaju, osobito kroz korizmeno vri-jeme, živjeti svoju vjeru crpeći snaguu Bogu koji čovjeku daje mir. Nakoneuharistijskog slavlja druženje je uzprigodni domjenak nastavljeno u žup-noj dvorani. n

Za vrijeme misnog slavlja koje je predvodio o. Domazet u suslavlju s o. Čugurom

Snim

ila: Silvia

Ledić

OBAVIJESTI

● HKM Darmstadt — Nova mrežna stranicaHrvat ska katolička misija Darmstadt odnedavno ima svo-ju mrežnu stranicu koja se može čitati na:

www.kkg-darmstadt.de

● 21. hrvatski folklorni festivalza folklorne skupine odraslih iz hrvatskih katoličkih misi -ja i zajednica iz Njemačke održat će se u subotu 21.travnja u Heusenstammu kod Offenbacha na Majni, uKultur- und Sportzentrum Martinsee, Levi-Strauss-Allee 30.

Uskrsno jutro

Jutarnja tišina rasuta po plavoj vedrini neba.Bijele rascvale graneprestadoše se ljuljati na vjetru,i čekaju.Sjaj zlatnog sunca kojem zastaje dah.U jednom bljesku Božje moćiruši se krhko prijestolje smrti:i veliki pobjednik Krist, blistajući rajskim sjajem,radosno gleda novu, otkupljenu zemlju.

Dinko Bilić Tusin

Uskrsno jutro

Jutarnja tišina rasuta po plavoj vedrini neba.Bijele rascvale graneprestadoše se ljuljati na vjetru,i čekaju.Sjaj zlatnog sunca kojem zastaje dah.U jednom bljesku Božje moćiruši se krhko prijestolje smrti:i veliki pobjednik Krist, blistajući rajskim sjajem,radosno gleda novu, otkupljenu zemlju.

Dinko Bilić Tusin

ebe dige ge ei de - KROATENSEELSORGE IN...

Documents

Transcript of ebe dige ge ei de - KROATENSEELSORGE IN...