11. JoakimInterFest Bilten 7

4
JoakimInterFest 2016 Član žirija ovogodišnjeg JoakimInterFesta je i književnik Miloš Latinović koji naravno, „formacijski”, sa tog mesta ne može i ne želi da daje vrednosne sudove o predstavama koje smo do sada videli i njihovim akterima ali može da (pr)oceni sam festival. - U Srbiji postoji čitav niz pozorišnih festivala koji su, do skoro bili gotovo identični u svom konceptu. JoakimInterFest od svog početka, već 11 godina ima jedan vrlo jasan koncept i to je za jedan festival, pogotovo ako se on održava izvan, onoga što mi zovemo centra(mada ne mislim da Kragujevac u određenom smislu nije centar i kulture i društvenih zbivanja) to je važno za njega, zbog toga što se lakše prepoznaje i jednostavnije locira u toj masi festivala koje imamo u Srbiji. To uopšte nije loše. Ni to što imamo puno festivala, kao ni to što se ovaj InterFest izdvaja konceptom i što neguje jedan angažovani stil u najvažnijoj svojoj koncepcijskoj liniji. Možda je to i razlog jer je u pitanju internacionalni festival i pozorište u Srbiji, u regionu ali i izvan našeg regiona je u velikoj meri zbog svih društvenih zbivanja i nekih aktuelnosti koje nam okupiraju život apsolutno nu ž no upu ć eno da odgovarana ta pitanja, smatra on. Po njemu ovaj festival nema problem za traganjem za sopstvenim identitetom ali nema ni problem da sledi tu svoju određenu koncepciju angažovanosti. - Ovogodišnji JoakimInterFest ne samo što poseduje tu društvenu angažovanost već ima i neku notu raznorodnosti u žanrovskom smislu jer smo na njemu do sada videli i jedan klasičan tekst u kakav sada spadaju Krležina dela koja jako dobro korespondiraju sa onim što mi danas jesmo, jer, na žalost - ljudi se ne menjaju i civilizacijski mi nismo u duhovnom smislu puno odmakli. A, videli smo i jedan moderan komad poput Kafe i cigaretakoji govori o nekim aktuelnim malim stvarima koje ispunjavaju svakodnevni život običnog čoveka. Ova da primera, ne izdvajam, nego sam na njihovom primeru hteo da napravim jedan kontekst onoga što ovaj festival u stvari jeste i što bi i trebao da bude. Svaki festival mora da ima svoju glavnu liniju ali i neke svoje pobočne linijekoje se ulivaju u tu glavnu, bez obzira da li se radi o hit predstavama ili nekim istraživačkim teatarskim novinama, kaže Miloš Latinović. Šestog dana 11. InterFesta na takmičarskom repertoaru smotre bila je predstava Beogradskog dramskog pozorišta „Moje dete” koju je po tekstu Stojana Srdića režirala Ana Đorđević. Glumac Andrej Šepetkovski (Borkan) smatra da je ona višestruko angažovana. - Ova predstava ne govori samo o tome kako kod nas ne funkcionišu društvene institucije, kao što nije samo ni o Romima. Ona, zapravo govori o tome da su sve marginalizovane grupe ugrožene a problem odnosa prema marginalizovanim grupama je problem svih nas. Kakve su nam te grupe, takvi smo i mi. Svi smo mi, na neki način ugroženi. Ono što bih voleo posle ove predstave, a to se i dešava, hvala Bogu, prvo se doživi katarza a zatim, na neki čudesan način se desi da se u srca ljudi koji je gledaju zaista usadi ljubav i počinje da se drugačije gleda prema svakom čoveku i to bez ikakvih predrasuda u 1 METAFORA O NEVIDLJIVOSTI LJUDI KOJE STALNO SREĆEMO Dan šesti

Transcript of 11. JoakimInterFest Bilten 7

Page 1: 11. JoakimInterFest Bilten 7

JoakimInterFest 2016

Član žirija ovogodišnjegJ o a k i m I n t e r F e s t a j e iknjiževnik Miloš Latinović kojinaravno, „formacijski”, sa togmesta ne može i ne želi dadaje vrednosne sudove opredstavama koje smo dosada videli i njihovim akterimaali može da (pr)oceni samfestival.

- U Srbiji postoji čitav nizpozorišnih festivala koji su, doskoro bili gotovo identični us v o m k o n c e p t u .JoakimInterFest od svogpočetka, već 11 godina imajedan vrlo jasan koncept i to jeza jedan festival, pogotovoako se on održava izvan,onoga što mi zovemo „centra”

( m a d a n e m i s l i m d aKragujevac u određenomsmislu nije centar i kulture idruštvenih zbivanja) to jevažno za njega, zbog toga štose lakše prepoznaje i jednostavnije locira u toj masifestivala koje imamo u Srbiji. To uopšte nije loše. Ni to štoimamo puno festivala, kao ni to što se ovaj InterFestizdvaja konceptom i što neguje jedan angažovani stil unajvažnijoj svojoj koncepcijskoj liniji. Možda je to i razlog

jer je u pitanju internacionalni festivali pozorište u Srbiji, u regionu ali i izvannašeg regiona je u velikoj meri zbogsvih društvenih zbivanja i nekihaktuelnosti koje nam okupiraju životapsolutno nužno upućeno da„odgovara” na ta pitanja, smatra on.

Po njemu ovaj festival nemaproblem za traganjem za sopstvenimidentitetom ali nema ni problem dasledi tu svoju određenu koncepcijuangažovanosti.

- Ovogodišnji JoakimInterFest ne samo što posedujetu društvenu angažovanost već ima i neku noturaznorodnosti u žanrovskom smislu jer smo na njemu dosada videli i jedan klasičan tekst u kakav sada spadajuKrležina dela koja jako dobro korespondiraju sa onim štomi danas jesmo, jer, na žalost - ljudi se ne menjaju icivilizacijski mi nismo u duhovnom smislu puno odmakli.A, videli smo i jedan moderan komad poput „Kafe i

cigareta” koji govori o nekim aktuelnim malim stvarimakoje ispunjavaju svakodnevni život običnog čoveka. Ovada primera, ne izdvajam, nego sam na njihovom primeruhteo da napravim jedan kontekst onoga što ovaj festival ustvari jeste i što bi i trebao da bude. Svaki festival mora daima svoju glavnu liniju ali i neke svoje pobočne „linije” kojese ulivaju u tu glavnu, bez obzira da li se radi o hitpredstavama ili nekim istraživačkim teatarskim novinama,kaže Miloš Latinović.

Šestog dana 11. InterFesta na takmičarskomrepertoaru smotre bila je predstava Beogradskogdramskog pozorišta „Moje dete” koju je po tekstu StojanaSrdića režiralaAna Đorđević.

GlumacAndrej Šepetkovski (Borkan) smatra da je onavišestruko angažovana.

- Ova predstava ne govori samo o tome kako kod nasne funkcionišu društvene institucije, kao što nije samo ni oRomima. Ona, zapravo govori o tome da su svemarginalizovane grupe ugrožene a problem odnosaprema marginalizovanim grupama je problem svih nas.Kakve su nam te grupe, takvi smo i mi. Svi smo mi, na nekinačin ugroženi. Ono što bih voleo posle ove predstave, ato se i dešava, hvala Bogu, prvo se doživi katarza a zatim,na neki čudesan način se desi da se u srca ljudi koji jegledaju zaista usadi ljubav i počinje da se drugačije gledaprema svakom čoveku i to bez ikakvih predrasuda u

1

METAFORA O NEVIDLJIVOSTI LJUDI KOJE STALNO SREĆEMODan šesti

Page 2: 11. JoakimInterFest Bilten 7

JoakimInterFest 2016

odnosu na boju kože, naciju, veru, šta rade, čime sebave...I da shvatimo da postoje njihovi paralelni svetovikojih uopšte nismo svesni. Oni se rađaju, rade, žive i vole -paralelno sa nama i naši svetovi se nikada ni ne dodirnu idotaknu i zbog toga ih mi nikada ne vidimo to na način nakoji bi trebali da vidimo, kaže Šepetkovski.

Samim tim, on smatra da se tema predstave „Mojedete” posredno odnosi na sve ljude oko nas.

- I na našeg prvog komšiju i na kolege sa posla...Jednostavno predstava „Moje dete” je dobar umetnički činkoji nadilazi okvire samo socijalno angažovanepredstave, ističe ovaj glumac koji tumači oca porodice kojidoživljava tragediju da mu ćerka bude silovana. Po njemuto je lik čoveka koji je bio talentovan za sport ali odakle munovac za trening. Čovek koji ne može da dobije ličnu kartujer nema prijavljenu adresu boravka a boravak ne možeda prijavi jer nema ličnu kartu. Sve to ga je gurnulo ka pićui u neminovan sunovrat i posrnuće koje on doživljava.

- Borkan stalno udara u institucije i o sistem i ne možeda nadvlada te zidove. On sagori u želji da pronađe stalani normalan posao, i ne može više da skuplja kartone i starogvožđe, zaključuje naš sagovornik.

I njegov kolega, mladi glumac Mladen Sovilj (Miško)koga ovdašnja publika prevashodno poznaje iz TVprodukcije („Čizmaši”, „Prvaci sveta”, „Šešir profesoraKoste Vujića”...) slaže se da je u ovom komadu reč okompleksnom i širem društvenom problemu:

- Možda neko pomisli da je ovo tema koja se zasnivana sticaju okolnosti, ali, na žalost ovaj tekst je nastao poistinitom događaju jer je pisac Stojan Srdić bio svedoktragične priče te nesrećne devojčice. Ovo je u svakomslučaju veoma društveno angažovana predstava zbogtoga što ukazuje na probleme u društvu koje moramotretirati, drugačije postupati po tim pitanjima i najvažnije -ako bi se oni mogli prevenirati. Ideja ove predstave je dabude u tom, društvenom smislu - lekovita, kaže ovajglumac koji tumači lik Miška, koji je kako kaže - gradio izperspektive publike.

- Zapravo promena koju on doživljava bi trebala dabude ta, društvena promena na nivou kompletnogdruštva, tvrdi Sovilj.

Bez daljnjeg predstav„Moje dete” BDP-a je nafestivalsku publiku ostavilaveliki i jak utisak.

Na razgovorima poslenje (koji su ove godinenajposećeniji, da li zbogsamog odabira predstava,glumačkih imena, načinavođenja moderatorke ili štoje i „školovanje” publiketakođe ne beznačajnamisija InteRfesta) DraganaBošković je započelarazgovore, kao da sebukvalno nadovezala nap r e t h o d n e i z j a v eŠepetkovskog i Sovilja:

- Videli smo jednu veoma ozbiljnu predstavu koja osimsocijalne tematike otvara nekoliko aktuelnih društvenihpitanja i to ne samo kod nas, nego, uopšte pitanja ljudskevidljivosti čitavih socijalnih kategorija koje zapravo „nepostoje”. Njih ne samo da nema u evidencijama i danemaju svoja lična dokumenta nego nemaju pravo ni našta drugo, ni na svoje ljudsko dostojanstvo, život,

pravdu... Ljudi koje viđamo svakog dana među namaprosto - ne postoje. To je veoma široka tema i ovde suRomu uzeti samo kao metafora za jednu užasnu pričukoja važi i za sve ostale marginalizovane grupe. Vrlo jedobro uočeno da smo svi mi odavde, iz nekih čudnihrazloga u nekim širim, evropskim i svetskim okvirima,takođe „nevidljivi ljudi”. I za nas, takođe, ne važe neka

pravila koja važe za ostali svet i nas isto tako „ne vide” kaošto mi ne primećujemo ljude čije smo sudbine gledalivečeras na sceni, „otvorila” je ona sinoćnje razgovore,dodavši da joj se predstava veoma dopala kada ju jegledala na premijeri, ali da je na festivalu bila malozačuđena jer je ona donekle drugačija kada se igra navelikoj sceni kao što je ovdašnja.

- Ona ništa nije izgubila na svojoj aktuelnosti ali, zbogdaljine više nije tako strašno uzbudljivo kao kada je igratena matičnoj sceni, direktno ispred publike, istakla jeDragana Bošković, predloživši da se možda razmisli otome da se rediteljski prilagodi igranju na velikoj scenizbog čestog zvanja predstave na festivale i igranjima vanmatične scene.

Glumica Ivana Nikolić (Mirka), složila se sakonstatacijom moderatorke razgovora da „ta predstavaprosto pripada maloj sceni”.

Mladu glumicu Jovanu Gavrilović koja tumači glavnuulogu Ranke, DraganaBošković je predstavilakragujevačkoj publici ip r i s u t n i m a n arazgovorima laskavimrečima koji se odnose nanjeno, zaista vanserijskotumačenje ove role.

- Ona je jedina kojamože da odigra ovako ovuulogu. Ne verujem, zaista,da bi neko odigrao kaoona. Tačno, potresno ali is a p r a v o m m e r o m .Čestitke od sveg srca,naglasila je DraganaBošković, ne zaboravivšid a s p o m e n e d a t uverovatno nije ni mala uloga same rediteljke AneĐorđević, koja potpisuje i adaptaciju teksta.

Na pitanje, ne samo voditeljke razgovora već i svihprisutnih na sinoćnjoj sesiji na Maloj sceni Teatra kako jebilo raditi na liku desetogodišnjice ova malda zvezda uusponu i „devojka sa sjajnom pozorišnom karijerom” (D.

2

Page 3: 11. JoakimInterFest Bilten 7

3

JoakimInterFest 2016

Večeras na repertoaru

Scena Joakim Vujić, četvrtak, 13. oktobar 20.00Poljski teatar Bjalsko Bjala

Jaroslava PulinovičNATAŠArežija i scenografija: Malgorzata Sjudaprevod: Agnješka Ljubomira Pjotrovskamuzika: Lukaš Olejarčikmultimedija: Bartolomej Kubica

Uloge:Nataša: Darija-Polasik-BulkaNataša: Zofrija Švinke

Reč selektoraPredstava „Nataša”, sačinjena je iz dva tekstaJaroslave Pulinovič, uspešne i veoma izvođeneruske književnice u kojima pratimo sudbinu dvedevojke. Jedne koja potiče iz dobre i druge izproblematične sredine i koje su poveznekunderijanskom nepodnošljivom lakoćompostojanja.

Željko Jovanović

Bošković) je skromno odgovorila:- Ovo je priča o svima nama, ugroženima i skrajnutima.

U ljudskoj prirodi je da se prepoznaje u problemima.Predstava „Moje dete” govori o onima još skrajnutijim iteskobnijim ljudima. Mi nemamo osećaj da to razumemo iprihvatimo, i kažemo: „Hej, nekome je gore nego meni!”.To je problem naše sredine na svim nivoima. Meni je bilozaista zadovoljstvo da radim na ovom komadu jer krozpoziv kojim sam odabrala da se bavim, a to je gluma, moguda radim ono što u životu želim da delam, da seokrenem prema ljudima i da se njima posvetim, štomi je ova uloga, zaista na svakom mogućem spektruomogućila, bila je jasna ona.

A, na pitanje(ne samo moderatorke) da li taj rad ita uloga boli i koliko, bila je mladalački iskrena:

- Boli, ali pruža i pročišćenje i radost i sreću, jer sinešto što zaista misliš i osećaš, podelio sa drugima.Sve češće, danas se u pozorištu bavimo nekimtemama koje nas ne pogađaju suštinski nego sunam nametnute, „odozgo” ili ko zna odakle. A, kadase bavimo temama koje nas zanimaju i dotiču ličnoonda smo zaista ushićeni - pozorišno, i umetnički iljudski, iskrena je bila Jovana Gavrilović.

Na konstataciju da je sjajno odigrala uloguRankine majke Mirke, glumica Ivana Nikolić je bilajasna da je u pitanju tema i uloga za koju empatijuimaju, ako su uopšte ljudi, svi u publici a ne samoako su majke.

Zaključak voditeljke razgovora Dragane Bošković jebio da je opšta univerzalna tema ove predstave -nepravda.

- Po aplauzu se vidi koliko je ansambl predstave „Mojedete” iako igrajući ne na maloj već na velikoj sceni uspešnoprešao rampu, kao i koliko je katarzična ova predstava,naglasila je ona, dok se publika na sinoćnjim razgovorimajednodušno složila da je ova predstava „ najljudskija” odsvih u dosadašnjem delu smotre i da se dotiče svih nas.

Page 4: 11. JoakimInterFest Bilten 7

JoakimInterFest 2016

Jedanaesti JoakimInterFestod 7. do 15. oktobra

SREĆA PRATI HRABREScena Joakim Vujić, petak, 7. oktobar - 20 satiSINOVI UMIRU PRVI - Narodno pozorišteRepublike Srpske, Banja LukaMate Matišić, režija Marko Misirača

Scena Joakim Vujić, subota, 8. oktobar - 20satiSAN LETNJE NOĆI - Knjaževsko-srpskiteatar, KragujevacVilijem Šekspir, režija Pjer Valter PolicScena Joakim Vujić, nedelja, 9. oktobar - 20satiU AGONIJI - Putujuće kazalište i ScenaRibnjak, ZagrebMiroslav Krleža, autorski projekat Nele Kocis,Ozrena Gabarića i Darka Stazića

Scena Joakim Vujić, ponedeljak, 10. oktobar -20 satiVOZ - Zvezdara teatar, BeogradKormak Makarti, režija i adaptacija VojaBrajović

Scena Joakim Vujić, utorak, 11. oktobar - 20satiKAFA I CIGARETE, POZDRAV IZBEOGRADA Atelje 212, BeogradPosvećeno filmu Džima Džarmuša, režija MiaKnežević

Scena Joakim Vujić, sreda, 12. oktobar - 20satiMOJE DETE - Beogradsko dramskopozorište, BeogradStojan Srdić, režija i adaptacija Ana Đorđević

Scena Joakim Vujić, četvrtak, 13. oktobar - 20satiNATAŠA - Poljski Teatar Bjalsko BjalaJaroslava Pulinovič, režija Malogrzata Sjuda

Scena Joakim Vujić, petak, 14. oktobar - 20satiMI SMO ONI NA KOJE SU NAS RODITELJIUPOZORAVALI - Bosansko narodno pozorišteZenica u saradnji sa Kamernim teatrom 55SarajevoTanja Šljivar, režija Mirjana Karanović

Scena Joakim Vujić, subota, 15. oktobar - 20satiPredstava u čast nagrađenihEDIT PJAF U VRTLOGU SREĆEAutor Matej Varodi

Prateći program FestivalaPetak, 7. oktobar 19.30 - Izložba pozorišnogplakata u čast Vilijema Šekspira - Galerija„Joakim”Subota, 8. oktobar 18.00 - Promocija knjige„Teatar i društveno biće” autora GoranaCvetkovića - Scena „Ljuba Tadić” (Mala scena)

Nedelja, 9. oktobar 12.00 - Radionica „Glumac upokretu” Pjera Valtera Polica - Svečana salaPrve kragujevačke gimnazijeČetvrtak, 13. oktobarVEČE U ČAST GLUMCA17.00 - Razgovor sa glumicom LjiljanomStjepanović Scena „Ljuba Tadić” (Mala scena)20.00 - Predstava „Lepotica Linejna”koprodukcija Kruševačko pozorište iArt Tema izBeograda - Scena Pozorišta za decuKragujevac

Stručni žiriMiloš Latinović, književnik,Goran Cvetković, reditelj i pozorišni kritičar

Maja Izetbegović, glumica Kamernog teatra 55

Voditelj razgovoraDragana Bošković, teatrolog

Urednik Biltena JIF-aZoran Mišić

NagradeJoakimova nagrada za najbolju predstavuJoakimova nagrada za režijuJoakimova nagrada za glumuJoakimova nagrada za vizuelnostJoakimova specijalna nagrada