Adolf Hitler (* 20

HITLER 1

+ A D O L F H I T L E R +

Adolf Hitler (* 20. travnja 1889. u Braunau am Inn (Austrija), 30. travnja 1945. u Berlinu), njemaki politiar, dravnik, voa (Fhrer) Njemake Nacionalsocijalistike radnike stranke (Nacistike stranke) kao i Nacistike Njemake od 1933. do 1945. i to na dunosti njemakog kancelara, vrhovnog dravnika, predsjednika drave i diktatora.

Kao animirani i karizmatini govornik, Hitler je smatran kao jedan od znaajnijih voa u svjetskoj povijesti. On je uspio angairati njemaki vojno-industrijski kompleks u izbavljanju drave iz ekonomske depresije koja je vladala nakon zavretka Prvog svjetskog rata, a u svom zenitu, imao je vlast nad veinom Europskog kontinenta.

Hitlerov pokuaj stvaranja Velike Njemake (Grossdeutschland), prvo mirnim putem preko lobiranja i stvaranjem pritiska kroz njemako ivlje putem masovnih pokreta i referenduma u okolnim zemljama. U malom vremenskom rasponu uspio je pripojiti Austriju (Anschluss) te pojedine dijelove ehoslovake sa njemakim ivljem. Invazijom na Poljsku 1939. nakon propalog pokuaja da kroz pritiske povrati teritorije izgubljene nakon Prvog svjetskog rata, izbija 2. svjetski rat gdje je u neto manje od punih 6 godina sukoba izmeu bloka Osovina i Saveznika proizvedo razaranje velikog dijela Europe. Hitler je takoer smatran glavnim ideologom rasne politike nacistike Njemake, kao i idejnog pokretaa politike istrebljenja naroda i rasa u Holokaustu. Hitlerov san - stvoriti tisuljetni Reich, super dravu u kojemu bi njemaki narod imao apsolutnu vlast - slomio se 30. travnja 1945., kada je Hitler izvrio samoubojstvo u svom bunkeru, ispred nadirue sovjetske Crvene armije.

Sadraj :1. Djetinjstvo2. Mladost i 1. svjetski rat3. Kontroverze oko porijekla i odnosa sa porodicom4. Nacistika stranka5. Put do vlasti6. Nacistiki reim 6.1. Gospodarstvo i kultura6.2. Ugnjetavanje6.3. Ponovno naoruanje i nova udruivanja 6.4. Holokaust7. Drugi svjetski rat 7.1. Poetni potezi7.2. Put do poraza7.3. Poraz i smrt8. Utjecaj9. Hitler i njegov odnos prema religiji10. Zdravlje11. Hitlerova porodica 11.1. Porijeklo prezimena "Hitler"12. Moderne kontroverze 12.1. Izvori12.2. Vanjske poveznice

Djetinjstvo

Adolf Hitler je roen u austrijskom graninom gradu Braunau u 18:30 LMT 20. travnja 1889., kao etvrto od ukupno estero djece carinika Aloisa Hitlera i njegove ene Klare (roene Plzl). Od sve djece preivjeli su on i sestra Paula. Zbog posla obitelj Aloisa Hitlera preseljavala se esto: prvo iz Braunaua u Passau, zatim u Lambach te naposlje u Leonding bei Linz. U osnovnoj koli Hitler je bio dobar uenik, dok je pri upisivanju u srednju kolu 1900 u Linzu dva puta trebao ponoviti prijamni ispit, a ponavlja i prvi razred. Dok je bio u srednjoj koli Hitler biva opinjen Pan-germanskim pokretom i predavanjima profesora Leopolda Poetscha. Pan-germanski pokret je snano utjecao na Hitlera i stvaranje njegova svjetonazora. U sijenju 1903. umire Hitlerov otac Alois, dok 4 godine kasnije u prosincu 1907. od raka dojke umire Hitlerova majka Klara.[edit]

Mladost i 1. svjetski rat

Nedugo poslije majine smrti, s 18 godina ivota Hitler naputa Linz i odlazi u Be, u nadi da e postati likovni umjetnik. Kao siroe dobivao je mirovinu, a dodatne prihode zaraivao je radei ilustracije kua i zgrada po narudbi. Hitler se prijavio dva puta na prijamni ispit u koli primijenjenih umjetnosti u Beu, ali u oba pokuaja nije proao. Godine 1910., kada je naslijedio neto novaca od pokojne tetke, gubi mirovinsku potporu. Nasljeeni novac je ubrzo potroio, te bez zvanja i stalnog posla Hitler preivljava preslikavajui scene sa razglednica koje je prodavao na trgovima, ivei u hostelima za beskunike. Kad bi mogao, posjeivao je operu i itao. Tijekom ovog ivota na rubu egzistencije u Beu, Hitler se razvio u antisemita, a nadahnue je dobivao preko tada aktivnog antisemitskog publicista Lanz von Liebenfelsa te politiara kao Karl Lueger, tadanjeg gradonaelnika Bea. Kroz svoj ivot na dnu, te kroz utjecaj antisemitskoga tiska i politiara Hitler je oblikovao svjetonazor u kojem su figurirali tobonja rasna superiornost germanske "rase" ("Arijevska rasa"), poimanje povijesti kao povijesti rasnih borbi, te vjerovanje da su idovi prirodni neprijatelji "arijevske rase" i osnovni problem za loe stanje u njemakoj i austro-ugraskoj ekonomiji. Mrnja prema idovima ili antisemitizam je bio duboko ukorijenjen poetkom 20. stoljea u mnogim europskim zemljama; Austro-Ugarska nije bila izuzetak. U Beu, prije Prvog svjetskog rata, ivjela je ovea idovska zajednica koja je ukljuivala i mnoge ortodoksne idove koji bijahu lako prepoznatljivi po odijevanju i ponaanju (crni kaftani, govor na jidiu itd.) idovi su takoer bili aktivni u kulturi, ekonomiji, znanosti i bankarstvu- daleko natprosjeno u odnosu na postotni udio u puanstvu.

Gornji ulomak je ukratko prepriana Hitlerova kvazibiografska ispovijest iz njegova djela "Mein Kampf". No, moderni povjesniari (prije svih najvaniji suvremeni autoritet za Hitlera, britanski povjesniar Ian Kershaw) smatraju da je do formiranja Hitlerova svjetonazora dolo kasnije, tek u 1920-ima u ozraju frustracija izgubljenoga 1. svjetskoga rata, te da je Hitler unatrag projicirao osnovne toke svoga politikoga programa (rasnu mitologiju temeljenu na vulgarnom socijalnom darvinizmu, antisemitizam i pangermanizam, slavofobiju i nacionalni ekspanzionizam). Za beko razdoblje nema potvrenih iskaza o Hitlerovim navodnim animozitetima i preferencijama.

Hitler se 1913. seli u Munchen kako bi izbjegao sluenje vojnog roka u Austro-Ugarskoj vojsci, no nedugo poslije biva uhien od habsburkih vlasti, te poslije medicinskog pregleda proglaen nesposobnim za vojnu slubu. S vojnom otpusnicom vraa se u Munchen i ulaskom Njemakog carstva u 1. svjetski rat dragovoljno prilazi Bavarskoj vojsci u kolovozu 1914. Bio je na bojitima Francuske i Belgije kao kurir i pismonoa. Iako je Hitlerova vojna sluba bila primjerna, zbog toga to nije bio njemaki dravljanin nikad nije bio unaprjeivan iznad ina kaplara. U slubenim izvjeima Hitler bijae dva puta pohvaljen za hrabrost na bojitu, te je odlikovan eljeznim kriem druge klase u prosincu 1915., a u kolovozu 1918. dobija eljezni kri prve klase (kaplari su rijetko primali ovo odlikovanje). Kraj rata Hitler doekuje u bolnici na bojitu gdje se lijeio od kratkoronog sljepila koje je zadobio trovanjem bojnim otrovom na bojinici. okiran kapitulacijom carske Njemake u studenom 1918., Hitler je ostao u uvjerenju da njemaka vojska nije bila poraena u ratu, nego je, navodno, "izdana" od skupine koju su inili ratni profiteri, idovi, socijalisti i razni nenjemaki "unutarnji neprijatelji" koji su se uvukli u vladajue strukture.[edit]

Kontroverze oko porijekla i odnosa sa porodicom

U propagandistikoj knjizi "Mein Kampf" (Moja borba), Hitler opisuje svog oca kao naprasita tiranina, dok u stvarnosti nita ne upuuje na to da je on odgojen drukije od ostale djece toga doba. to je Hitler svome ocu za vrijeme njegova ivota zamjerio, bilo je to da je njegov otac bio vanbrani sin Anna Maria Schicklgruber (Hitlerov djed) i 1876. u svojoj 40-toj godini ivota Hitlerov otac Alois je promijenio svoje prezime u Hitler. Da li je kasniji mu od Aloisove majke u stvarnosti bio Hitlerov djed, to nikada nije bilo dokazano. Johann Georg Hiedler nikada nije priznao njegovo oinstvo. Ovaj podatak su saveznici mnogo koristili za vrijeme 2. svjetskog rata kada su savezniki avioni bacali propagandne letke iznad Njemake koje su zapoinjale sa Heil Schicklgruber. Ovo je isto bila i izvor napada Hitlerovih politikih protivnika prije rata.

Postoje takoer izvori koji upuuju da je Hitler dijelom idov. Navodno, njegova baka, majka njegovog oca Maria Schicklgruber zaela dijeta dok je bila slukinja u jednoj idovskoj obitelji u Grazu (Austrija). Ovu tvrdnju pobijaju povjesniari Werner Maser i Ian Kershaw, jer su idovi bili protjerani iz Graza u 15. stoljeu te da se idovi nisu imali pravo ivjeti u Grazu za vrijeme kada je Maria Schicklgruber radila kao slukinja u tom gradu. [edit]

Nacistika stranka

Nakon zavretka Prvog svjetskog rata Hitler je ostao u vojnoj slubi, koja je sada bila angairana u suzbijanju socijalistikih pobuna koje su izbijale diljem Njemake, ukljuujui i Munchen, gdje se Hitler vratio 1919. Hitler je takoer sudjelovao u obuavanju u 'nacionalnom razmiljanju' koje je vodio "Odjel za obuavanje i propagandu" (Dept lb/P) bavarske "Reichwehr" skupine, koje je predvodio kapetan Mayr. Cilj ove skupine bilo je stvaranje 'rtvenog jarca' za izbijanje Prvog svjetskog rata te stvaranje krivca za poraz Njemake. Krivac je pronaen u 'Internacionalnom idovstvu", komunistima i kao i politiarima svih boja i oprijedeljenja.

Zbog svoje inteligencije i govornikih sposobnosti, Hitler je bio imenovan "V-Mann"-om "Skupine za prosvjetljavanje" kojem je bio cilj utjecanje na vojnike koji su imale isti svjetonazor, a glavni tab je takoer odredio da infiltrira jednu malu nacionalistiki orijentiranu stranku Njemaku radniku stranku u srpnju 1919. Hitler je postao lanom Njemake radnike stranke u rujnu 1919., gdje se upoznao sa Deitrichom Eckartom anti-semitom i kljunim lanom stranke.

1920. Hitler je otputen iz vojske te je odmah nakon toga sasvim se ukljuio u aktivnosti Njemake radnike stranke. Ubrzo je postao njezin voa i promijenio joj ime u Njemaka nacional-socijalistika radnika stranka (Nationalsozialistische Deutsche Arbeiterpartei, NSDAP), znanu i kao Nacistika partija . Hitler je ubrzo shvatio da ima dva talenta: govornitvo i nadahnjivanje osobne lojalnosti. Njegovi ulini govori u kojima je napadao idove, socijaliste i liberale, kapitaliste i komuniste, osvojilo je umove privrenih sljedbenika, od kojih su prvi postali: Rudolf Hess, Hermann Gring i Ernst Rhm. Jedan od oboavatelja je bio i njemaki feldmaral Erich Ludendorff, kojeg je Hitler odluio iskoristiti kao paravan za preuzimanje politike moi u Munchenu, sreditu Bavarske, kroz takozvani Hitlerov pu ili Mar na Berlin 8. studenog 1923., kada su nacisti zapoeli mar iz jedne pivnice do Bavarskog ministarstva rata u cilju izbacivanje tadanje Bavarske vlade koju su sainjavali desni separatisti, a poslije su namjeravali marirati prema Berlinu. Kod tog pokuaja bavarska vojska je uspjela brzo raspriti naciste i uhititi Hitlera. U elji da zadri poziciju voe Hitler je imenovao Alfreda Rosenberga za privremenog vou.

Na sudu, Hitler je bio optuen za veleizdaju i u travnju 1924. sud je presudio kaznu od pet godina zatvora, biva zatvoren u Landsbergu. Dok je bio u zatvorenitvu Hitler je diktirao knjigu Mein Kampf (Moja borba) svome zamjeniku Rudolf Hessu. U prosincu 1924. Hitler sa svojim sljedbenicima biva puten iz zatvora, nakon to je bila proglaena amnestija. Nakon izlaska iz zatvora zapoinje sa dugim naporom da ojaa stranku; 1925. osniva zatitarsku jedinicu Schutzstaffel (SS), elitnu jedinicu obuenu u crno koju je predvodio Heinrich Himmler jedan od glavnih provoditelja Hitlerovih planova za istrebljenje idova i ostalih naroda i rasa tijekom 2. svjetskog rata.

Za mnoge Nijemce Hitler je bio izbavitelj drave iz teke ekonomske krize koja je harala u to doba, te isto i osoba koja se javno izraava za neizvravanje obveza Versajskog sporazuma, sporazuma koji je bio nametnut Njemakoj kao poraenoj strani Prvog svjetskog rata. Njemaka je nakon Prvog svjetskog rata kroz Versajski sporazum izgubila mnogo: kolonije po svijetu (Afrika, Azija, Pacifik) te teritorij u Europi, trebala je snositi u cijelosti krivicu za izbijanje Prvog svjetskog rata te isplatiti reparacije u vrijednosti od 32 milijarde maraka, izgubiti cijelu ratnu mornaricu, i smanjiti vojne snage na 100,000 vojnika.... Odredbe Versajskog sporazuma bile su teke, i Nijemci su ga prezirali. Hitler je to dobro znao, te je iskoristio takve osjeaje i pretvorio ih je u glasove. Isprva, zbog jednostavne retorike oko krivljenja svjetskog idovstva nije dobio mnogo glasova, no rafiniranjem svoje politike poruke kombiniranjem antisemitskih ideja skupa sa kritiziranjem Weimarskog sistema i stranki koje su je podravale, nacisti su polako poeli pretvarati u glasove na izbornim mjestima.[edit]

Put do vlasti

Hitlerov kljuni trenutak je doao sa Velikom depresijom koja zahvatila Njemaku 1930. Demokratska vlada, uspostavljena u Njemakoj 1919., takozvana Weimarska republika nikada nije bila prihvaena od konzervativnih politiara, dok su joj se faisti otvoreno protivili. Socijaldemokrati i tradicionalne stranke centra, kao i stranke desnice nisu imale program ni odgovor za Veliku depresiju, jedino su Nacisti imali neto to se moglo nazvati programom te su na izborima u rujnu 1930. dobili 18% glasova ili 107 mjesta u Reichstagu (njemakom parlamentu) i tako su postali druga stranka po veliini.

Veina glasova za naciste dola je od njemakih seljaka, vojnih veterana i srednjeg sloja, to jest slojeva u njemakom drutvu koji su bili najvie pogoeni sa visokom inflacijom iz 1920-tih te nezaposlenou koja je vladala tokom Velike depresije. Urbana radnika klasa nije previe obraala panju na Hitlera i naciste, dok su gradovi kao Berlin te Ruhrska oblast bili izriito protiv Hitlera. Izbori iz 1930. bili su katastrofa za vladu desnog centra na elu sa Heinrich Brningom, koja sada nije imala veinu u parlamentu. U prosincu 1931. godine izbio je skandal sa Hitlerovom neakinjom [Geli Raubal]. Pronaena je mrtva u svojoj spavaoj sobi poinivi samoubojstvo iz pitolja koje je Hitler posjedovao. Hitler je dao svoj stan u Mnchenu na koritenje svojoj polusestri Angeli i njenoj keri Geli 1929. Neki glasovi su bili da je Geli poinila samoubojstvo zbog ljubavne veze sa Hitlerom, to nikada nije bilo potvreno. Ova tragedija je duboko potresla Hitlera.

Poto su Brningove mjere za stabilizaciju nisu urodile plodom, vlada je nastojala izbjei predsjednike izbore 1931. te su sa nacistima htjeli stupiti u dogovor za produenje mandata predsjednika Paul von Hindenburga kao i njegovog kabineta. Hitler je odbio dogovor te je nastupio u predsjednikim izborima protiv Hindenburga, i uspio je doi drugi u u prvom kao i u drugom krugu izbora, dobivi neto vie od 35% glasova u drugom krugu u travnju 1932. Nakon to je pobijedio predsjednike izbore Hindenburg je raspustio vladu i imenovao je novu vladu s Franz von Papenom na elu. Papen je odmah najavio izbore za Reichstag za srpanj 1932. Na tim izborima Nacisti su dobili 230 sjedala i tako su postali najvea stranka u Reichstagu. Veinu u Reichstagu sainjavali su nacisti i komunisti, te je sastavljanje bilo kakve vlade u koaliciji sa nekom od klasinih stranaka bilo nemogue. Poslije izglasavanje nepovjerenja Papenovoj vladi koju je podravalo 84% zastupnika, najavljeni su novi izbori.

Papen i Katolika stranka centra (Zentrumspartei) zapoeli su pregovore s nacistima za formiranje koalicijske vlade, ali Hitler je postavio teke uvjete; zahtijevao je mjesto kancelara te predsjedniki dogovor o dobivanju mogunosti koritenja izvanrednih mjera. Propast dogovora s vladom, kao i elja nacista da zadobiju podrku radnike klase samo je odvratila pojedine njihove pobornike, pa su tako izborima u studenom 1932., nacisti izgubili neto glasova i sjedala u Reichstagu. Ovaj gubitak podrke nije uvelike smanjilo njihovu mo, jer su jo ostali stranka s najvie sjedala u parlamentu. Poto Papen nije uspio formirati vladu, predsjednik Hindenburg otputa ga i imenuje generala Kurt von Schleichera koji je obeao da e uspjeti sastaviti veinsku vladu u pregovorima sa socijaldemokratskim radnikim strankama kao i sa disidentskim nacistikom frakcijom predvoenom Gregor Strasserom.

Papen i Alfred Hugenberg, koji je takoer bio predsjednik Njemake nacionalne narodne stranke (DNVP), stranka koja je prije nacista bila vodea desna stranka u Njemakoj. Hugenberg je nagovarao Hindenburga da imenuje Hitlera kancelarom u koaliciji sa DNVP-om., uvjeravajui da e DNVP kontrolirati Hitlera. U nemogunosti da stvori koalicijsku vladu Schleicher je traio od Hindenburga da raspusti Reichstag i opet raspie izbore. Hindenburg ga je otpustio i imenovao je Hitlera kancelarom, Papena za zamjenikom kancelara, dok je Hugenburg bio imenovan za (blagajnika) ministra ekonomije. Kabinet predsjednika sadrao je samo jo tri predstavnika nacistike stranke:Hitlera, Gringa, i Wilhelm Fricka. Na 30. sijenja 1933, Adolf Hitler je poloio je slubenu zakletvu za kancelara Reichstaga.

Na izborima u oujku 1933., nacisti su dobili 44% glasova, te su u koaliciji sa DNVPom drali su veinu sjedala u Reichstagu. Dobivi tako veinu u Reichstagu, koalicija je iskljuila komuniste iz parlamenta i tako se rijeila oporbe. Nedugo nakon toga proao je Zakon punomoi - Enabling Act, koji je Hitlera postavio za diktatora, dok je nacistiki kabinet imao mo stvaranja novih zakona bez uplitanja Reichstaga. U Zakonu punomoi, nacistiki kabinet mogao je samo potvrditi prijedloge koje je postavio kancelar, a diktatorske su ovlasti trebale istei nakon etiri godine ili u sluaju da se uspostavi nova vlada. Ovaj zakon bio je produavan bez ikakve debate ili oporbe sve do kraja Drugog svjetskog rata.

Odmah nakon izglasavanja zakona o punomoi, nacistiki kabinet je izglasao cijeli niz dekreta kroz koje se zabranio rad stranki, kao i bilo kakve opoziciji ili kritike nove vlasti. U samo nekoliko mjeseci nakon imenovanja za kancelara, Hitler je zadobio apsolutnu vlast. U kolovozu 1934. umire predsjednik Paul von Hindenburg, i umjesto raspisivanja izbora za novog predsjednika, Hitlerov kabinet je izglasao zakon o spajanju uloge kancelara i predsjednika. Hitler je sada imao tri funkcije: predsjednik nacistike stranke, kancelar, i predsjednik drave. Ovu konsolidacija snaga bila je potvrena od strane birakog tijela sredinom kolovoza 1934.[edit]

Nacistiki reim

Osiguravi apsolutnu politiku vlast bez veinske podrke njemakog birakog tijela, Hitler je htio zadobiti njihovo povjerenje kroz svoje govore, kao i kroz vjetu medijsku kampanju koju je provodio njegov ef propagande dr. Joseph Goebbels. Goebbels je u suradnji sa Hitlerom i Nacistikom partijom uspio uvjeriti veinu Nijemaca da je Hitler spasitelj Njemake od ekonomske depresije, komunista, Versajskog ugovora i jarma idova.[edit]

Gospodarstvo i kultura

im je zadobio mo, Hitler je pokrenuo jednu od najveih ekonomskih ekspanzija Njemake. Poveao je industrijsku proizvodnju i pokrenuo je velike graevinske pothvate: izgradnju auto cesta (autobahn), eljeznica, akumulacijskih jezera, stanova... Kroz ovu ekspanziju ostvario je gotovo potpunu zaposlenost, i proirio je ekonomsku i industrijsku bazu. Kroz propagandu i razne druge programe promovirao je razvoj zdravstva, kolstva i obiteljskog ivota u kojem mukarci rade dok ene brinu za "kuu, djecu i odlaske u crkvu".

Hitler je elio perfekciju (po nacistikim idealima), te je sponzorirao velike arhitektonske projekte, a jedan od njih bile su i ljetne olimpijske igre u Berlinu 1936. One su predstavljene kao reprezentacija Njemake vrline. Albert Speer je imao titulu glavnog arhitekta Rajha, a napravljeni su i planovi o preureenju Berlina (Germania) po uzoru na stari Rim.[edit]

Ugnjetavanje

Svoje protivnike, kritiare kao i ostale nepodobnike Hitler je drao na oku kroz tajnu policiju Gestapo, te kroz elitne paravojne jedinice SA i SS koje su vrile teror nad svim koji su se suprotstavljali novom poretku. Mnogi su tako zavrili u koncentracijskim logorima, dok su se mnogi iselili ukljuujui i polovinu njemakih idova.

U Noi dugih noeva 29. lipnja30. lipnja 1934. Himmler po naredbi Hitlera ubija Ernst Rhma glavnog komandanta SA i njegov najblii krug suradnika, kao i druge politike protivnike i potencijalne protivnike. Na 2. kolovoza 1934 predsjednik Hindenburg umire, i Hitler odmah spaja urede kancelara i predsjednika i imenuje sebe voom (Fhrer) Njemake. Ovim imenovanjem svi pripadnici vojske od sada su davali svoju slubenu zakletvu Hitleru, a ne Njemakoj i njemakom narodu. Ovo spajanje ureda predsjednika i kancelara bilo je izglasano u parlamentu nekoliko sati nakon Hindenburgove smrti. Plebiscitom na 19. kolovoza 1934. 89.9% biraa potvruje da se slae sa spajanjem dvaju ureda i novim ovlastima Hitlera.

Nacistiki kabinet 1935. kroz Nurenburgskim zakonom oduzima idovima pravo na njemako dravljanstvo, te su protjerani sa svih dravnih poslova, zabranjeno im je bavljenje bilo kakvim profesionalnim zvanjima i nije im bilo dozvoljeno posjedovati tvrtke. Na idove se obruila medijska kampanja mrnje. Pritisak na idove je stalno jaao: 1938. u Kristalnoj noi 'Kristallnacht' spaljene su sve knjige koje su napisali pisci idovskog porijekla. Pod ovim pritiscima izmeu studenog 1938. i rujna 1939. iz Njemake bjei vie od 180,000 idova, dok sva imovina koja je ostala iza njih je nacionalizirana. Od 1941. donesen je zakon gdje su svi idovi bili primorani nositi utu Davidovu zvijezdu kada se nalaze na javnim mjestima.[edit]

Ponovno naoruanje i nova udruivanja

U oujku 1935. Hitler je prekrio Versajski ugovor, nakon to je ponovno uveo regrutaciju te poeo naoruavati Njemaku. Stvorio je novu ratnu mornaricu (Kriegsmarine) i vojno zrakoplovstvo (Luftwaffe). Regrutiranjem velikog broja mukaraca i ena u vojne jedinice, smanjilo je nezaposlenost no isto izobliio ekonomiju Njemake.

Godinu dana poslije, u oujku 1936. Hitler je ponovno je prekrio Versajski ugovor, reokupiravi demilitariziranu zonu Rajnske oblasti. Kada je Hitler vidio da nikakav vojni odgovor nije slijedio od Britanije i Francuske, njemu je to dalo hrabrosti u novim pothvatima. U srpnju 1936. izbija panjolski graanski rat, i Hitler alje svoje vojne snage da pomognu puistu generalu Franciscu Francu da zauzimanju vlasti. Francisco Franco je poveo pu protiv koalicije lijevih stranaka Narodni front koji su pobijedili na izborima. panjolska je postala probni poligon za njemaku vojsku i avijaciju, gdje su se oprobavala nova oruja kao i upotreba novih vojnih doktrina.

Izmeu Njemake i Italije proglaeno je saveznitvo - nazvano Osovina. Ovo saveznitvo je proklamirao Galeazzo Ciano 25. listopada 1936., koja je kasnije proirena prikljuivanjem Japana, Maarske, Rumunjske i Bugarske. Ovo kolektivno saveznitvo se zvalo [Sile osovine].[edit]

Holokaust Izmeu 1942. i 1945., SS skupa sa kolaboracionistikim vladama i regrutima u zemljama pod njemakom okupacijom, sistematski su ubili 3.5 milijuna idova u koncentracijskim kampovima, ili kroz robovski rad, izgladnjivanjem, masovnim strijeljanjima, boleu.. Osim idova u ovo sistematsko ubijanje takoer su bili ukljueni i sljedei: komunisti, homoseksualci, Romi, hendikepirane osobe, mentalno zaostale osobe, psihiki bolesne osobe, sovjetski ratni zarobljenici, pripadnici vjere Jehovinih svjedoka, poljski intelektualci, protivnici nacistikog reima, katoliki i protestantski sveenici i redovnici, voe radnikih sindikata i mnogi drugi. Ova eliminacija nepoeljnih od strane nacista naziva se Holokaust.

U ovom istrebljenju (genocidu) glavnu ulogu igrao je Himmler, dok su ostale nacistike glaveine skupa sa Hitlerom su podravali ideju o masovnom istrebljenju Endlsung idova koritenjem otrovnog plina. Ova odluka je pala negdje u jeseni 1941., te se odluka kasnije referira i spominje pod nazivom "Zavrna solucija idovskog pitanja. Da bi se uspostavila bolja koordinacija izmeu raznih dravnih tijela organizirala se konferencija u blizini Berlina koja je nazvana Konferencija u Wannseeu, koja je odrana 20. sijenja 1942 na kojem su sudjelovalo petnaest glavnih nacistikih slubenika. Konferenciju su predvodili Reinhard Heydrich i Adolf Eichmann. Zabiljeke i dokumentacija sa ove konferencije su najbolje dokazali da je Holokaust bio planiran s vrha. Nekoliko tjedana poslije, 22. veljae 1942. Hitler je izjavio svojim najbliim suradnicima: "...zdravlje nacije ponovno povratit emo kada se rijeimo idova".

II. svjetski rat

Poetni potezi

Pritiskom na svoju rodnu Austriju Hitler je 12. oujka 1938. prisilio na ujedinjenje s Njemakom (Anschluss) kada je napravio trijumfalni ulazak u Be. Nedugo poslije pojaao je krizu, odluio je pripojiti Sudete, podruje tadanje ehoslovake u kojem su veina itelja bili Nijemci. Uskoro zatim kroz Munchenski sporazum u rujnu 1938. kroz pregovore sa britanskim premijerom Neville Chamberlainom uspijeva dobiti Sudete i s time je bio sprijeen rat, no time su se samo poveali Hitlerovi apetiti, i jo tome ameriki 'Time Magazine' proglasilo je Hitlera - Man of the Year ili ovjekom godine za 1938.

Nakon nepunih godinu dana Hitler je naredio njemakoj vojsci da ue u Danzig 10. oujka 1939., i kod ovog poteza Britanija i Francuska su izgubili strpljenje te su odbili udovoljiti Hitlerovom zahtjevu za pripajanje dijela teritorija Poljske koje je Njemaka izgubila Versajskim ugovorom. Poto zapadne sile nisu uspjele sklopiti dogovor o saveznitvu sa Sovjetskim savezom propala je ansa za napad, i Hitler je uspio napraviti tajni pakt o ne napadanju (Molotov-Ribbentrop pakt) na 23. kolovoza 1939. sa SSSR-om. Osam dana poslije 1. rujna 1939. Njemaka napada Poljsku, dok Britanija i Francuska objavljuju rat ispunjavajui ugovor o agresiji sa Poljskom na iznenaenje Hitlera.

Nakon to je osvojena Poljska krajem rujna 1939., Hitler je zapoeo izgraivanje sile koja se kolokvijalno zvala "sitzkrieg" ili stajai rat, ova faza je zavrila u oujku 1940., napadom na Dansku i Norveku. U svibnju 1940., Hitler je zapovjedio napad na Francusku, prilikom ega je bila osvojena Belgija i Nizozemska. Francuska je kapitulirala 22. lipnja 1940. Ovi brzi uspjesi su ohrabrili Njemake saveznike, posebno Italiju, koja se prikljuila u rat u oujku 1940.

Britanske jedinice povukle su se na sjevernu obalu Francuske kod Dunkirka, i poslije na Britansko otoje sa ostacima francuskih vojnih jedinica. Hitler odmah zapoinje sa opsadom Britanije u Bitci za Britaniju koja je trajala sve do svibnja 1941. Kroz 1941. Hitler osvaja Jugoslaviju i Grku. Istona Europa i Balkan nalazi se u okupaciji ili u saveznitvu sa Hitlerom. Kada je osigurao pola Europe, Hitlerove ambicije nakon neuspjele opsade Velike Britanije usmjerava svoj pogled na istok te 22. lipnja 1941., Hitler je napao SSSR sa 3 milijuna njemakih vojnika, prekrivi tako pakt o ne napadanju koji je bio sklopljen dvije godine ranije. U invaziji na SSSR, koja nazvana Operacija Barbarossa, Hitlerove snage su u munjevitom napadu uspjeli osvojiti veliki dio evropskog dijela SSSR-a i desetkovati Crvenu armiju. Njemake snage su uspjele prodrijeti do Moskve, ali su u prosincu 1941. bili odbijeni i primorani na povlaenje zbog jake zime, neopremljenosti za uvjete a i zbog estokog otpora sovjetskih snaga. Operacija Barbarossa je propala u svojoj namjeri da osvoji Moskvu i da ostvari brzu pobjedu nad Crvenom armijom.[edit]

Put do porazaU Bitci za Staljingrad Njemaka vojska je pretrpjela prvi ozbiljni poraz u ratu, dok u sjevernoj Africi, Britanija je porazila Njemake snage u bitci kod El Alameina slomivi Hitlerove planove da osvoji Sueski kanal i Srednji Istok. Ovi porazi napravili su preokret u Drugom svjetskom ratu, jer su poslije njih Hitlerovi vojni potezi postali eratini, dok je svakim danom Njemaka vojna sila i ekonomija slabila. Hitlerovo zdravlje je postalo je sve slabije: njegova lijeva ruka je drhtala, i Hitler je imao tekoe je kontrolirati. Biograf Ian Kershaw smatra da su Hitler bolovao od Parkinsonove bolesti.

Hitler je deklarirao rat protiv SADa 11. prosinca 1941. zbog pakta s Japanom, i time je stavio Njemaku protiv koalicije koju su sainjavale: SAD (najvea industrijska i financijska sila tog vremena), najvee tadanje zemaljske imperije Britanske imperije, kao i protiv jedne od najmnogoljudnije nacije Sovjetskog saveza.

Nakon iskrcavanja saveznika u Siciliji i na Talijanski poluotok 1943., Hitlerov saveznik Benito Mussolini je zbaen s vlasti. Na istoku Crvena armija je zapoela sa potiskivanjem njemakih snaga sa teritorija SSSR-a. Na 6. lipnja 1944. saveznici iskrcavanju se na obalama sjeverne Francuske, i tako su otvorili zapadni front. Realisti unutar njemake vojske uvidjeli su da je poraz neizbjean, i jedna skupina oficira je skovala urotu da se Hitler ubije. Dogovoreno je da se Hitler ubije sa podmetnutim eksplozivom koji je bio skriven u torbi. Ovu akciju je trebao izvesti Claus von Stauffenberg, postavljanjem bombe u Hitlerovom vojnom tabu tzv. Vujem gnijezdu na 20. srpnja 1944. Ova bomba je bila razorna no ona nije uspjela ubiti Hitlera, niti ga ak teko raniti. Poslije ovog napada Hitler se osvetio svim urotnicima, ubivi vie od 4000 ljudi i tako je razbio pokret otpora.[edit]

Poraz i smrt

Krajem 1944., sovjetske vojne snage su istisle zadnje njemake jedinice sa teritorija kojeg su drali prije 1941. godine, i poeli su ulaziti u podruje Centralne Europe, dok su zapadne vojske zapoinjale prodor u Njemaku. Sa vojnog gledita Njemaka je izgubila rat, no Hitler nije dozvolio nikakve mirovne pregovore sa saveznikom snagama, te zbog toga njemake snage su nastavljale borbu. U travnju 1945. kada je Crvena armija dola na domak granica Berlina, mnogi su Hitlerovi savjetnici predlagali da se Hitler skloni u Bavarsku ili u Austrijske planine gdje bi mogao se dulje odrati, no Hitler je bio odluan da ostane i da umre u glavnom gradu Reicha.

Poto je Crvena armija opkolila parlament u centru grada gdje se Hitler nalazio u jednom od bunkera, smatra se da je Hitler izvrio samoubojstvo 30. travnja 1945. pitoljem u glavu dok je u isto vrijeme zagrizao u tabletu sa cianinom. Hitlerovo tijelo kao i tijelo Eve Braun (dugogodinje ljubavnice i ene koju je oenio par dana prije smrti), bila su spaljena u vrtu parlamenta.

Krajem XX. stoljea otkrilo se da je sovjetska vojska pokupila Hitlerove ostatke te da su zadrali nekoliko dijelova njegove lubanje. DNK istraivanjem ovih ostataka sa osobama sa bliim porodinim vezama, dalo je pozitivnu dijagnozu te su ostaci koji su bili sauvani u Moskvi bili zaista od Hitlera.[edit]

Utjecaj

U svojoj posljednjoj elji Hitler je za predsjednika Njemake imenovao vice admirala Karl Dnitza, dok je kancelara imenovao Goebbelsa. Goebbels i cijela njegova obitelj uinila je samoubojstvo 1. svibnja 1945., dok je 8. svibnja 1945., Njemaka je potpisala bezuvjetnu predaju. Hitlerov "Tisuljetni Reich" trajao je samo 12 godina.

Poslije poraza Njemake u Drugom svjetskom ratu, Hitler i nacistika stranka u veini zemalja svijeta poistovjeivani su sa zlom, te u povijesnim analizama i u popularnoj kulturi Hitler i nacisti na zapadu su uniformirano bili prikazivani u negativnom smislu. Ovaj negativni pogled je takoer prisutan u veine dananjih Nijemaca. Na primjer, danas u Njemakoj zabranjeno je prodavati ili rasparivati Mein Kampf , ili pokazivati bilo koje nacistike simbole i svi neonacisti su pod prismotrom Verfassungsschutz, federalnog ureda za zatitu ustava.

Bez obzira na sve to, u nedavnoj prolosti mnogo je javnih linosti iskazali su pozitivne ili neutralne ocjene Hitlerove vladavine i nacista; posebno u nekim zemljama June Amerike, Islamskog svijeta i nekih dijela Azije. Na primjer budui Egipatski predsjednik Anwar Sadat napisao je 1953. referat u kojem je pozitivno prikazao Hitlera, ili Bal Thackeray, voa desne Shiv Sena stranke u indijskoj dravi Maharashtra 1995. javno je izjavio da je oboavalac Hitlera. Neki od revizionistikih povjesniara navode da Hitlerovi pokuaji da izvede svoj narod iz ekonomske depresije i iz drakonskih mjera Versajskog ugovora i sve to je inio nije bilo nita drugaije nego neko od drugih voa kroz povijesti ovjeanstva, no veina povjesniara portretiraju Hitlera kao najogavnijeg vou u povijesti ovjeanstva.[edit]

Hitler i njegov odnos prema religiji

Hitler nije tolerirao protivnike niti kritiare i zatvorio je i ubio mnogo katolikih i protestantskih sveenika i biskupa. Tokom svog reima Hitler i nacisti pokuali stvoriti dvije nove religije: jednu koja bi bila zasnovana na principima kranstva a druga koja bi bila zasnovana na misticizmu. Prva kranska sekta nazvana Njemaki krani bila je religija u kojem su ultra nacionalisti pokuali stvoriti novo kranstvo u kojem je Isus Krist bio zamijenjen Hitlerom, ili ga barem proglasiti za novog proroka. U ovoj novoj crkvi samo su Nijemci mogli biti lanovi.

Druga religija koja je bila dominantna meu nacistikim voama bila je religija koja je bila zasnovana na misticizmu oko prirode i oko njemakog naroda. Ova vjerovanja bila su snana u grupama kao SS i SA. Hitler i nacisti su potpisali konkordat sa Rimom, ali kroz svoj reim Hitler je na svaki mogui nain pokuavao da suzi mo Crkvi, zbog toga to je ona imala veliki utjecaj kroz Njemaku. Nakon neuspjelog pokuaja atentata na Hitlera 1943. u kojem su sudjelovali lanovi ispovjedajue crkve (ime jedne protestantske organizacije), Hitler je naredio da se uhapse mnogi protestanti, veinom luteranski sveenici.[edit]

Zdravlje

Hitlerovo zdravlje je dugo bilo predmet debate, i po mnogima bilo je sugerirano da je on patio od sljedeih bolesti:iritabilnog probavnog traktakonih bolestineregularnog otkucaja srcagreva u lijevoj strani tijelaParkinsonove bolestisifilisaovisnosti o amfetaminima[edit]

Hitlerova porodica

Eva Braun, ljubavnica, a naposlijetku enaAlois Hitler, otacKlara Hitler, majkaPaula Hitler, sestraAlois Hitler, Jr., polubratBridget Dowling, sister-in-lawWilliam Patrick Hitler, neakAngela Hitler Raubal, polusestraGeli Raubal, neakinja (po nekim glasinama je ona bila Hitlerova ljubavnica)Maria Schicklgruber, bakaJohann Georg Hiedler, navodno djedJohann von Nepomuk Hiedler, majin otac, navodno stric i moda pravi Hitlerov djed s oeve strane[edit]

Porijeklo prezimena "Hitler"

Postoje dvije teorije o porijeklu prezimena "Hitler":(1) Od njemake rijei Httler ili slino: to znai "onaj koji ivi u kolibi", "pastir"(2) Od slavenskog Hidlar i Hidlarcek ili neto slino.[edit]

Moderne kontroverze

Adolf Hitler je, po mnogim prosudbama, jedan od najznaajnijih politiara 20. stoljea. Zahvaljujui potpunom kolapsu njemakoga nacizma te demonskoj auri koju je taj reim uivao jo tijekom trajanja, a jo i potencirano u nebrojenim filmskim, televizijskim i drugim medijskim prikazivanjima- Hitler je stekao kultni status dijabolikoga voe, praktiki utjelovljenja Sotone i najsnanije javne osobnosti novijega doba.

No, u posljednje vrijeme se, esto navode slijedee teze:zbog razornoga djelovanja nacizma i brutalnosti koja je dola pod lupu javnosti dosta brzo (jedva 12 godina nakon Hitlerova dolaska na vlast)- Hitler je zadobio karizmatinu auru najvea zloinca u povijesti: ocjena koji mnogi dovode u pitanje usporeujui ga s vladavinama nekih drugih historijskih voa kao to su Dingis kana, Timur Lenka, Napoleon, Staljin, Idi Amin i Pol Pot.Njegove su sposobnosti i utjecaj precijenjeni. Iako je omiljena zabava povjesnika odabir "naj" politiara odreenoga vremenskoga razdoblja, ako za ocjenu povijesne veliine uzmemo doseg posljedica koje je politiarevo djelovanje ostavilo na licu svijeta, tada je Vladimir Ilji Lenjin vrlo vjerojatno najvea povijesna osobnost 20. stoljea, jer je zasnovao ideologizirani totalitarizam koji je obuhvatio golem dio ovjeanstva u dva radikalna oblika- komunizmu u faizmu. Staljin, Mussolini, Hitler, Mao, Ho i Min, Castro i Pol Pot su, svaki na svoj nain, nezamislivi bez Lenjinova nasilja u preoblici zbilje koja se trebala oblikovati u ostvarenu totalitarnu utopiju. U tom je surjeju Hitler, kako ga je Orwell sjajno okarakterizirao jo poetkom 40.-ih, "reinkarnacija vraeva i vojnih dikatora iz prolosti"; ovjek koji je uskrsnuo rasne teorije, primitivne kultove i brutalne svjetonazore koje vuku korijen "iz kamenoga doba".Povjesniari su u ocjeni Hitlerove politike djelatnosti podijeljeni izmeu dva ekstremna stajalita (naravno, dobar dio historiara pokuava pronai srednji put meu ekstremima):

a) po jednoj je koli, koje je najistaknutiji predstavnik britanski povjesnik A.J.P. Taylor (a tu su i povjesniari nacizma kao E. Nolte), Hitler bio pragmatini politiar koji je gurnut u rat mjeavinom poraslih geopolitikih apetita i spleta okolnosti. Po toj je koli nerealno smatrati da je ideologija iz "Mein Kampfa" (rasne teorije, Lebensraum, prodor na istok) bila praktika vodilja Hitlera u njegovoj politici. Ili- Hitler nije bio (ili- nije kanio biti) "osvaja svijeta", nego ga je splet okolnosti gurnuo u rat protiv veine ovjeanstva.

b) po drugoj je povjesniarskoj koli miljenja Hitler kao politiar zapravo samo u praksi provodio megalomanski plan osvajanja svijeta to ga je zacrtao jo 20-ih godina u "Mein Kampfu". Po tom je nazoru Hitler bio predodreen za svjetski rat.

No, veina povjesnika (Ian Kershaw, brojni njemaki povjesniari) dri da istina lei u sredini: Hitler jest imao jasno profiliranu ideologiju jo iz 20-ih (rasizam i pangermanski ekspanzionizam), no, to nije nuno moralo dovesti do svjetskoga rata, niti je on imao ambiciju da "pokori svijet" i sl. injenica je da je smjesa okolnosti, od popustljivosti zapada, komunistike dvoline politike, geopolitikih planova anglosaskih imperijalnih demokracija...dovela do razbuktavanja rata koji nije bio nuan, ni po kojim principima, jo, recimo, 1938. Protimbe meu velikim silama, a poglavito nacistiki napad na SSSR, dovele su do iluzornoga zakljuka, post festum, o velikom diktatoru koji je imao nezajaljivu i nepromjenljivu ambiciju da zavlada svijetom.[edit]

IzvoriThe Rise and Fall of the Third Reich, William L. Shirer (1960). Gramercy. (ISBN 0517102943)Doron Arazi, Adolf Hitler: A Bibliography, Greenwood, 1994, ISBN 0-877-36360-1Alan Bullock, Hitler and Stalin: Parallel Lives, HarperCollins, 1991, ISBN 0679729941Alan Bullock, Hitler: A Study in Tyranny, ISBN 0060920203Joachim Fest, Hitler, Harvest Books, 2002, ISBN 0156027542Brigitte Hamann, Thomas Thornton, Hitler's Vienna, Oxford University Press; New Ed edition, 2000Eberhard Jckel, 1981, Hitler's World View: A Blueprint for Power, Cambridge: Harvard University Press.Ian Kershaw, Hitler 1889-1936: Hubris, W W Norton, 1999, and Hitler 1937-1945: Nemesis, W W Norton, 2000, ISBN 0393320359Lothar Machtan, The Hidden Hitler (Basic Books, 2001, ISBN 0-465-04308-9; English translation by John Brownjohn) See Northeast Middle School Assistant principal.Adolf Hitler, 'Mein Kampf' Liberty Bell Publications (February, 2004) ISBN 1593640064[edit]

Vanjske povezniceMondo Politico Library's presentation of Adolf Hitler's book, Mein Kampf (full text, formatted for easy on-screen reading) Project Gutenberg of Australia downloadable eBookAll early images of Adolf Hitler up to 1925Hitler family genealogyA detailed chart of Hitler's family treeAncestry of Adolf Hitler: Who was Adolf's grandfather?The Straight Dope: Was Hitler part Jewish?Nazi Persecution of Gays - United States Holocaust Memorial Museum