Otmar Von Verschuer - Rasna Biologija Zidova

7/25/2019 Otmar Von Verschuer - Rasna Biologija Zidova

1/25

Barun Otmar von Verschuer

RASNA BIOLOGIJA IDOVA

Naslov izvornika:

Otmar Freiherr von Verschuer: Rassenbiologie der Juden (1938)

Prijevod na hrvatski:


2/25

Uvodna rijeprevoditelja

lijedei je lanak preuzet iz Forschungen zur Judenfrage (Istraivanja idovskog

pitanja), III. sveska (1938.). Prvih est svezaka u razdoblju od 1937.-1941. objavio jeHanseatische Verlagsanstalt u Hamburgu. Gotovo 50 lanaka u tih 6 svezaka

predstavlja osvrt, nekih od najboljih njemakih umova ikada, na idovsko pitanje. Autori lanakabili su strunjaci za ta podruja o kojima su pisali, a neki su bili potovani i na meunarodnomnivou. Samo neka od tih podruja su antropologija, demografija, genealogija, genetika, povijest,pravo, filozofija i teologija. Nije teko pojmiti da su istraivanja koja su rezultirala podacima iztih lanaka njemaku vladu tada kotala stotine tisua, ako ne i milijuna maraka.

Ovaj se lanak, konkretno, bavi istraivanjem genetiki uvjetovanih karakteristika, koje idovediferenciraju od drugih rasa. Mnogi idovi imaju jednu vrlo energinu sklonost prema negiranjutakvih genetikih uvjetovanih razlika, makar ih je nekolicina sigurno svjesna.

to se tie autora ovoga lanka, Otmara Freiherra von Verschuera (1896.-1969.), njegova jekarijera u prouavanju ljudske genetike bila vrlo raznolika. Od 1927. do 1935. je bio voditeljodjela, a od 1942. do 1945. direktor Kaiser Wilhelm Instituta za antropologiju, ljudsku genetiku ieugeniku u Berlinu. Objavio je radove o tuberkulozi kod blizanaca 1933. Njegov Eugenikbio jeobjavljen 1966. Drugo izdanje njegovog prirunika za laike o nasljednim bolestima i eugenikimmjerenjima,Leitfaden der Rassenhygiene, objavljeno je 1944. godine.

Jo bi se samo trebalo napomenuti kako Verschuer pri pisanju ovoga lanka nije koristioiskljuivo svoja istraivanja, ili iskljuivo materijale objavljene nakon 1933., ba naprotiv,materijali koji su navedeni na kraju lanka nastali su gotovo svi prije 1933. godine i takoer, ini

se da su autori istih materijala bili idovskog podrijetla.


3/25

3 | O t m a r v o n V e r s c h u e r

Barun Otmar von Verschuer: Rasna biologija idova

idovstvo je bilo i jest religija, a nikada rasa, zakljuak je koji donosi idov M. Fishberg usvojoj knjizi, Die Rassenmerkmale der Juden (Rasne karakteristike idova), Mnchen 1913.Veliki broj miljenja idovskih pisaca jednak je tomu. Meu miljenjima idovskih autora, ipak,ima i onih suprotnih tomu. Zato, u knjizi F.A.Theilhabera, Der Untergang der deutschen Juden(Nestajanje njemakih idova), Mnchen, 1911., nailazimo na neobian odlomak: Ono uroenojami jedinu objektivnu idovsku identifikaciju i odrava rasnu prirodu idova, dok ustrajanje naidovskoj vjeri predstavlja subjektivan aspekt pripadnitva idovskoj grupi. Zato se unutarsamih idovskih redova nee naii samo na negiranje, ve i na priznavanje rasnog aspekta kaosvoje vlastite identifikacije i diferencijacije od naroda domaina.

Mnogo je konfuzije prouzroilo neprikladno oblikovanje pitanja, Jesu li idovi rasa? Pojam

rasa, sustavnih rasa, kao to su definirali strunjaci antropolozi, ne moe odmah isprva bitiprimijenjeno na idove. Kao to smo uli na predavanju profesora Fischera (Rassenentstehungund alteste Rassengeschichte der Hebraer Rasni postanak i najranija rasna povijest Hebreja;Forschungen zur Judenfrage, Svezak III, str. 121-136), idovi su se razvili iz raznih rasnihkorijena. Sastoje se od razliitog broja rasa koji su meusobno stupnjevani u vidu, naoj naciji,stranog elementa. Znaenjem ove jednostavne konstatacije nismo jo dostatno zagrabili u rasno-bioloki problem dananjih idova. U obzir se mora uzeti rasna povijest idova tijekom zadnjih2000 godina. Zapanjujui fenomen, u vidu nasljeivanja, da se etnika skupina toliko dugo moglaodrati bez teritorija (Teutonci su tijekom stoljea izgubili svoj etniki identitet u jugoistonojEuropi i sjevernoj Africi1) je bio objanjavan vrlo jednostavno rasnim karakteristikama idova injihovom genetskom izolacijom. Komunalnost religije, posebna edukacija Talmudom i ideja o

izabranom narodu odrala ih je takvom snagom da su se u tijeku povijesti pojedinci i ak grupeljudi apsorbirali u idovstvo brakom ili preobraenjem bez da su uzrokovali ikakve promjene skarakteristikama idova. Uzevi u cjelini, idovi su u drugim narodima ostali rasno izolirani.

Zakljuci izvoeni iz povijesti idova koriteni za procjenu rasnog pitanja sasvim sukontradiktorni: neki istiu ouvanje izvornog rasnog karaktera dok drugi: govore o prilagodbiidova rasnim karakteristikama nacija domaina. Pokuaj potvrivanja ove teze bile su pojedineslike nordijskih, etiopljanskih, indijskih ili ak mongolskih idova. ak niti najstroizakoni ne mogu podii apsolutne barijere izmeu ljudskih bia kada ive zajedno, graniniprijelazi ne mogu biti vjeno izbjegavani, a pojava osoba mijeane rase je rezultat2.

Kako ne bih zatrpao istraivanje osnovne rasne biologije modernih idova bilo kakvimpretpostavkama, prvo u dati opis samo onih idova koji ive na podruju sredinje Europe.Svrha ovog opisa biti e odvajanje genetskih karakteristika od onih koje to nisu, kako bi se dolodo objektivnog raspoznavanja rasnih razlika izmeu Nijemaca3 i idova. Iz ove pozicijenasljednog biolokog ustroja, koje svoje temelje ima u zakonima prirode koji su danas

1Nordijske rasne primjese koje su Teutonci ostavili tim zemljama jo dan danas mogu biti primijeene.2Zahvalan sam Karlu Georgu Kuhnu to je istaknuo da se u odreenim sluajevima moe govoriti o misioniziranimidovima.3Odnosno, osobe njemakog podrijetla- njemakog ili rasno srodnoga podrijetla.


4/25

R a s n a b i o l o g i j a i d o v a | 4

opepoznati, biti e jednostavnije doi do jasnog uvida u rasno-bioloki problem idovskogapitanja.

Ako se usporede dvije grupe ljudskih bia jedna s drugom, mora se prvo primijetiti da svakaosobina unutar grupe ima manje ili vie iroki raspon varijacije. Razlika u karakteristikama jeprisutna tada kada se raspon varijacije jedne skupine ne preklapa s onime druge skupine, tj.karakteristike jedne grupe se ne javljaju u drugoj grupi. Promatranjem jedne takve karakteristiketada se jasno moe odrediti pripadnost ljudskog bia. Osobine koje su apsolutno tipine za rasusu, npr., crna boja koe negroidne rase, gusto nakovrana i kratka kosa bumana, i nakoeni onikapak kao kod Mongola.Ove se karakteristike ne pojavljuju kod osoba germanskoga podrijetla.Takve bi karakteristike odmah bile uoene kao strane. Takva pojedina karakteristika prema kojojbi idov bio prepoznat s apsolutnom pouzdanou nije poznata.

Sve pojedine karakteristike germanskih rasnih skupina takoer su naene kod pojedinih idova, a

karakteristike tipine za idove ne dokazuju u potpunosti idovsku liniju u podrijetlu osobegermanskog podrijetla ako se one pojave istaknute u njemu. Rasne karakteristike idova(preteno bliskoistone-istone) takoer se mogu pojaviti kod nas ne-idova u pojedinimsluajevima. Oito, to su rijetki sluajevi; u pravilu smo korektni u svojoj rasnoj dijagnozi, kojase ipak, uvijek temelji na promatranju kombinacije tipinih karakteristika.

Izmeu germanske grupe i idovske grupe razlike se mogu lako uoiti jer je graf funkcijerazdiobe u mnogim karakteristikama razliit. Prosjene su vrijednosti razliite, kao i najeeprisutni karakteristini obrasci. Ipak se grafovi funkcije razdiobe (distribucije) preklapaju. Zato jepitanje postupnih razlika kakve jesu, u veini sluajeva, izraeno u frekventnosti razlika. Odlukao osobini pripadnitva jednoj ili drugoj grupi moe biti donesena samo s veom ili manjom

vjerojatnou.

Nakon ovih uvodnih opih napomena, raspraviti emo karakteristike, jednu po jednu, po kojimase idovi razlikuju od osoba germanskog podrijetla. U vidu prve skupine karakteristika promatratiemo obine fizike osobine, rasne karakteristike u grubom smislu rijei. Nakon toga e uraspravi uslijediti bolesti i psiholoke karakteristike.

Prosjenom visinom idova mukoga spola smatra se vrijednost 161-164 cm. Ako usporedimoove mjere s antropolokim podacima koji su zabiljeeni u Deutsche Rassenkunde, a koje jeobjavio Eugen Fischer i koji su sada dostigli 16. svezak, pronalazimo da sve germanskoporedbene skupine imaju viu prosjenu visinu, 166-173 cm. Visina tijela je, na stranu izvjesnih

odstupanja s obzirom na obitavalite, preteno genetski odreena karakteristika.

Tijekom procesa rasta, razlike se pojave u vrijednostima injenice da openita seksualna zrelostpoinje ranije u sluaju idova. Pojava menstruacije u sluaju idovki poinje pola ili cijelugodinu ranije nego kod drugih grupa u jednakim klimatskim i socijalnim uvjetima. ak i ako setok puberteta promijeni vanjskim utjecajima kao to su klima, stresan ivot i rad, rasne e sekarakteristike manifestirati. Uranjena zrelost idovske djece manifestira se u fizikim kao i upsihikim sferama.

U odnosima rasta tijela idovsko tijelo karakterizira slijedee: u odnosu na duljinu trupa duljinanogu nije jednaka, esto rezultirajui utiskom o zdepastoj grai. Ruke su takoer relativno kratke.


5/25


ake i stopala su esto uski. Na nogama je, koje su uestalo iskrivljene, prilino primjetna slabamiina masa. Miina masa i vezivno tkivo pokazuju mlohavost, koja je posljedica dijelomnedostatka tjelesne vjebe ali takoer i nasljedna tendencija. Kao rezultat ovih faktora, mogue je

primijetiti ravna prsa, zaobljenu pozadinu, epavost i toliko estu tendenciju ravnih stopala.Prema Salamanu je na popisu u engleskoj vojsci tijekom rata bio 1 engleski vojnik s ravnimstopalima na 40 engleskih vojnika, a 1 od 6 idovskih vojnika. Naravno, takvi rezultati mjerenjaostavljaju trag na nain dranja, koji je opisan kao mekan ili kao teak, ili kao vuenje ililjuljanje.

Glava idova je srednje veliine. U veini sluajeva je male do srednje veliine. Usporednegermanske skupine pokazuju vee mjere, a neke skupine takoer i ue glave u odnosu duljina-irina bez da su razlike osobito primjetne.

Izgovorene se razlike mogu vidjeti na mekim dijelovima lica. U sluaju idova, u odreenoj mjeri

(ee u sluaju mlaih ljudi i osoba enskoga spola), nalaze se bademaste oi, osobinaorijentalne rase. Unutarnji kut oka tei zaobljenosti, dok vanjski kut tei prema van. Gornji kapakje esto opisan kao odebljao i otealog izgleda.

U veini sluajeva usne su neto mesnatije, esto ispupene, i iznad svega je primjetna prema vanobjeena donja usna.

idovski nos je opisivan vemnogo puta. Karakterizira ga injenica da je kraj nosa zaobljen uobliku kuke i pogrbljen prema dolje a nosnice okrenute prema gore. Gledano sa strane oblik 6rezultira s tendencijom okretanja natrag prema gore. Nosnice su karakterizirane osobitommesnatou, hrskavica vrha nosa je dosta debela, a nosna pregrada tei prema dolje. Samo

manjina idova ima ovakav nosni oblik, koji npr., nije samo osobina idova nego takoer iorijentalne rase. Uz debeli i pogrbljeni idovski nos postoji i uzak, njeno oblikovan nosistone rase.

Uho se esto opisuje kao osobito mesnato, relativno veliko i u obliku ruke na vru.

Koi idova esto nedostaje rumenila te je svijetlo ute, beivotne boje, koja se esto pojavljujeosobito svijetla u kontrastu s tamnom bojom kose.

Prema novijim istraivanjima, razliite se ljudske rase razlikuju po obrascima jagodinih linija ivjerojatno i prema povrini dlanova i stopala. Prema informacijama koje je sakupio Fischer

mogue je primijetiti da idovi zauzimaju posebnu poziciju meu europskim skupinama; imajuveinom otiske na kojima se sredinja papilarna brazda zavija u najmanje jedan krug (spiralno), arjee otiske s uzorkom ome. Oblik obrasca konih linija sutinski je odreen posebnimnasljednim faktorima, zavrava se unutar prva dva ili tri mjeseca razvoja embrija i nije gamogue izmijeniti kasnijim utjecajima okoline. Zato sada pri promatranju razlike u odnosu naeuropske narode, a najvea je ona s dominantnim nordijskim narodima, postoji novi dokaz kojirazlikuje rasno mjesto idova i treba ga istraiti.

Boja kose i oiju je u prosjeku tamnija od nae. Najea je boja kose izmeu smee i crne tesmee oi. Za mnoge je idovske skupine potvren veliki dio onih crvene kose (izmeu 3-6%prema Martinu), dok je u sluaju Virchowog istraivanja samo 0.5% kolske djece bilo crvene


6/25


kose. Crvenost kose esto se povezuje s vrlo svijetlom bojom koe i poveanim brojem pjegica.Ipak, plava kosa i plave oi nisu rijetkost meu idovima. U sluaju istraivanja kolaraca od1874.-1877. godine, iniciranoga od strane Virchowa, meu svom djecom u Njemakom Carstvu,

ukljuujui i idovsku djecu, bilo je 31.8% svijetle boje koe, plave kose i plavih oiju, a kodsame idovske djece 11.17%. Sveukupno, djece s tamnijom boje koe, kose i oiju bilo je14.35%, dok ih je u idovskoj koli bilo 42%.

Ovdje se ne treba detaljno raspravljati o pitanju jesu li plavokosi ljudi i ljudi svjetlijih oiju ujednakoj mjeri mogli biti pronaeni meu idovima i u pradavnim vremenima ili su se integriralikroz idove kasnije. Slaem se s Gntherovim stajalitem, da osnovnim faktorom svijetlogpigmenta meu idovima ne treba smatrati crtu nordijske rase, ve da je to prije stvar crtaistonobaltike rase. Fischer takoer pomilja i na novonastali mutirani gen prilagodbe.

Oblik dlaka na glavi u sluaju idova je rjee ravan, a ee, no to je to sluaj kod germanskih

etnikih skupina, spiralan. Crna boja kose, izokrenute spiralno i guste, jo se uvijek moe susrestikod idova, a predstavlja rezultat ranog mijeanja s negrodinom rasom.

Dlake po tijelu i rast brade su meu idovima posebno naglaeni. Povremeno se granica gdjekosa zavrava nalazi nisko na elu.

Razlike u osobinama pokreta i gestikuliranja je mnogo tee objektivno, znanstveno sagledati odonih morfolokih razlika, iako su one prve, djelomino, vrlo vidljive u vidu samog utiska kojegdobiju i laici. injenica da su idovi razliiti od nas s tipinim pokretima i gestama nedemantiraju ni sami idovi. Citirati u dvije izjave Waltera Rathenaua: Neobinog li prizora! Usreditu njemakog ivota odvojena, strana ljudska bia, nevjerojatno odjevena, zahuktalog,

ivueg ponaanja! Azijatska horda na oujskom pijesku (tj.Brandenburg)! U drugom odlomkugovori o idovu: Njemu je teko biti dobronamjeran zbog podmuklosti i pokvarene arogancije.Vesmo govorili o opem mlitavom dranju tijela. Gnther opisuje slijedee kao karakteristiku:Pokreti glave esto se mogu protumaiti kao ljuljanje, ba kao i pokreti podruja ramena. Usluaju mnogih idova glava je isturena prema naprijed zajedno s vratom, tako da ovratnik ostajena odreenoj udaljenosti od vrata. Pokreti ruku mnogih idova mogu se opisati kao da im jenadlaktica blia prsnome kou, dok se podlaktice ivahno pokreu. Paljivi e promatraprepoznati idova meu svim ostalim ljudima na ulici zbog njegova neobinog hoda i pokreta,ak i u sluaju glumaca. injenica da je nain kretanja ljudskih bia nasljedan, dakle rasnogporijekla, pokazano je na promatranjima obitelji i blizanaca kao i u usporednim rasnim studijama.

Teko je odgovoriti na pitanje do koje se granice na udan nain komunikacije mnogih idova,blebetanje, gleda kao na nasljednu osobinu ili kao na neto to je nastalo ueem edukacije idrugih utjecaja okoline.

Takoer mnogi izvori tvrde da idove prati karakteristian rasni miris. Teko je prosuditi to seu ovom sluaju moe pripisati utjecajima okoline, kao to je mjesto stanovanja, odjea,zanimanje, higijena i sastav hrane; treba se samo sjetiti konzumacije enjaka, kojega idovi vole.Supstance neugodnog mirisa izluuju lojne lijezde, koje tvore dio znojne lijezde i od njih serazlikuju samo po nekim stvarima. Nalaze se samo na odreenim dijelovima tijela. One bi trebalebiti veega razmjera meu obojenim rasama i idovima, osobito kod pripadnica enskoga spola(Leven, prema Schubertu).


7/25


Zato je jo nadaleko bilo nemogue razlikovati idove i ne-idove na temelju karakteristikanjihove krvi. 1925. Manoiloff je objavio lanak, prema kojemu on vjeruje da moe primijetitirazliku izmeu krvi idova i one Rusa, na osnovi razliitog obojenja s ljubiastim

metilbenzenom4. Daljnji podaci o procesu nisu objavljivani. Naknadna istraivanja oito nisu bilauspjena. Istraivanje krvnih grupa, koje je bilo popularno odreeno vrijeme, nije nas opremilonijednom novom metodom na osnovi koje bi razlikovali ljudske rase. Samo je omjer nasljednihosobina krvne grupe razliit meu rasnim skupinama. Trenutno idovi zauzimaju mjesto izmeubliskoistonih i istonih skupina, koje je dosta u skladu s naim shvaanjem o podrijetlu idova.idovi se od njemakog stanovnitva razlikuju samo po neto veem udjelu krvne grupe B.

U cjelini, iz usporedbe fizikih rasnih karakteristika jasno je da su idovi koji ive u Njemakojpoprilino drugaiji od njemake populacije. S obzirom da se radi o karakteristikama koje su usutini odreene genetikim naslijeem, promatrana razlika ne moe biti rezultatom nijedne vrstevanjskih utjecaja; razlika moe biti objanjena jedino razliitim rasnim porijeklom Nijemaca s

jedne strane i idova s druge strane. Osobine koje se smatraju tipinima za dananjega idova i pokojima ga mi izvana prepoznajemo, upuuju na istoni i istono mediteranski tip rase. Zato surezultati istraivanja rasne povijesti u suglasnosti s onima rasno-biolokih istraivanja idova izsadanjosti. Rasni se tipovi bliskoistonih i orijentalnih rasa, poznati kao akenazi i sefardi, jomogu susresti meu europskim idovima. Akenaski tip je dominantan meu idovima uNjemakoj.

Oito, ne treba oekivati da e se svaki idov moi klasificirati prema jednome od ova dva tipa;to je mogue samo za manjinu idova. Prilino nepouzdana je bila tendencija da se na oveokolnosti gleda kao na prilagodbu na stanite naroda domaina!

Razdioba rasnih osobina i odstupanje od tipinih kombinacija karakteristika u dananjimpopulacijama pravi je fenomen. Razmotrimo samo nau vlastitu naciju: koliko primjera fizikigledano (a i psihiki) istog tipa nordijske rase ima, koja ipak tvori osnovnu komponentu naenacije? Ako se skupina naroda druge rase apsorbira u drugu populaciju (pretpostavimo da se radio originalno homogenoj rasi) i ako konano doe do stanja potpune izmijeanosti, tada sekorelacija izmeu osobina dviju rasa razblai, odnosno npr., karakteristika plavih oiju prve rasekao i karakteristika uske ili dugake glave i ravne kose prve rase moe biti kombinirana skarakteristikama iroke ili okrugle glave i valovite kose druge rase. Uestalost kojom se takveskladne kombinacije pojavljuju odreena je samo uestalou karakteristika. U sluaju pojedineosobe, onda (u stanju potpune izmijeanosti) prisutnost drugih karakteristika te rase ne mogu bitipotvrene odmah na prvu samo zbog jedne karakteristike. Iz ovog razloga na nordijski uzorak ne

treba gledati kao na iskljuivo ist u sluaju neije odline vanjske podudarnosti. Netko moepokazivati defekte u usporedbi s ovim rasnim uzorkom (kao to su npr. okrugla glava i smeeoi) i svejedno preteno biti nordijske rase; a dobar nordijski tip moe iskazivati potpuninedostatak nordijskih karakteristika u psiholokom pogledu.

Na osnovi ovih opih rasno-biolokih istraivanja primjeujemo nedostatak homogenosti fizikograsnoga uzorka idova. Primjetan je utok raznih drugih rasa u njega. Iz tog razloga istiprimjerci orijentalne rase sada su meu njima samo rijetkost. Veina idova uistinu moe biti

4Ili poznat kao toluen, toluol i dr. aromatski ugljikovodik C7H8.


8/25


prepoznata u svom porijeklu prema nekim fizikim karakteristikama5. Ipak, postoje i idovi kojenije mogue na taj nain prepoznati izvana. To nisu, na primjer, osobito dobro prilagoeni iposebno ne-idovski idovi! Oni su primjeri kombinacija koje jednostavno ne sadre fizike

karakteristike prema kojima raspoznajemo idove. Ne postoji indikacija o drugim idovskimkarakteristikama, osobito psiholokima, koje mogu biti iskljuene iz njih. Zato je od malogaznaaja da li prominentne osobe idovske inteligencije mogu prema svojim fizikim osobinamabiti prepoznate kao idovi ili ne6.

Ne moemo se potpuno baviti rasno-biolokim problemom idova ako ne ispitamo bolesti inormalne psiholoke karakteristike idova.

Razliite naine na koje dvije ljudske rase mogu biti pogoene bolestima mogu prouzroiti trirazliite grupe faktora:

1.

Patoloke rasne osobine. Ba kao to postoje normalne osobine koje karakteriziraju rasu idiferenciraju ju od drugih ljudskih rasa, rasna se razlika takoer moe tumaiti ipatolokim nasljednim osobinama. Dosada nije bila poznata patoloka nasljedna osobinakoja se pojavljuje samo u jednoj i ne u drugim rasama. Iz tog razloga sve razlikepatolokih rasnih osobina mogu biti izraene samo razliitom uestalou patolokihnasljednih osobina.

2. Rasna predispozicija. Ljudsku rasu karakterizira uobiajeno posjedovanje nasljednihosobina koje ju ini samo sebi svojstvenom. Odreena tjelesna konstitucija kao i onapojedinog organa nuno uvjetuje pojavu posebne osjetljivosti ili takoer, otpornosti uprisutnosti pojedinih patogenih utjecaja. Kao rezultat toga statistika pokazuje razliitu

frekventnost bolesti; tok bolesti kao i opa klinika slika takoer mogu imati izvjestanudio u rasnoj predispoziciji.

3. Razlike nastale posredstvom okoline. Razlike izmeu dviju rasa u podnoenju bolestimogu biti rasno zasnovane samo s nekom vjerojatnou: sastav tla, klimatski uvjeti,izloenost infekcijama, navike, odijevanje, konzumacija hrane i zanimanje rijetko sujednaki u sluaju dviju rasa. Ipak, pri evaluaciji rasno-patolokih podataka iziskuju krajnjeveliku panju.

U slijedeem dijelu biti e govora samo o takvim zakljucima, koji su potvreni nizomistraivanja i koji ne mogu biti objanjeni raznim utjecajima okoline.

Gotovo svi promatrai primjetili su potrebu idova za lijenicima i strah od bolesti kod dijelaidova. Weissenburg govori o nozofobiji7 i nozofobiji idova. Psihopatske i nervozne osobeee posjeuju lijenike, ak i kada se radi o zamiljenoj bolesti, i s druge strane kada esto samstrah od bolesti prouzroi stvarnu bolest. Zato i postoji bliska, promjenjiva uzrono-posljedina

5Pripadnost nekoj rasi ne moe biti zatomljena asimilacijom. Iz tog su razloga idovi koji favoriziraju asimilaciju(Assimilationsjuden) posebno skloni tvrditi kako je mogue promijeniti svoje rasne osobine pod utjecajem okoline.6Rijetki su sluajevi kada se radi samo o idovima po vjeri a ne i rasi; pod tim se okolnostima, ipak, mora utvrditi

promjena roditelja, ili djedova, nezakonito podrijetlo ili ako ne to onda posvojenje.7Strah od bolesti bilo koje vrste; podvrsta hipohondrije.


9/25


veza. Na dijelu idova je primijeena osobito velika osjetljivost na bol. Prosjeno ivotnooekivanje neto je vie u sluaju idova i korespondentno tomu stopa mortaliteta je nia. Iz oveokolnosti ne moemo zakljuiti kako su na primjer idovi vitalniji. Statistiki su prosjeci pod

velikim utjecajem stope mortaliteta male djece, koja je u sluaju idova manja. Ali opet ovo je usutini u popratna pojava socijalnog statusa i manjeg broja djece idova. Openito postoji bliskaveza izmeu broja djece i stope mortaliteta djece. Komparacija dobne radiobe takoer pokazujeneto vei broj grupa starije dobi meu idovima. Razlog tomu moe biti u injenici to idovisvojim lijenicima idu mnogo ee i prije. Nadalje, oni su profesionalnim ozljedama manjeizloeni. Manja uestalost raznih infektivnih bolesti meu idovima mora biti objanjena kaorezultat istih faktora, s izuzetkom tuberkuloze, iji je uzrok mnogo kompliciraniji. Premapostojeim statistikim podacima koji se tiu uestalosti pojave tuberkuloze kod idova i ne-idova u raznim zemljama s raznim ne-idovskim populacijama, i sa socijalnim uvjetima uzetimu obzir, rezultati su jasni: u sluaju idova smrtnost uzrokovana tuberkulozom je manja, tijekbolesti je sporiji i mnogo povoljniji, rjee dolazi do procesa eksudativne8dekompozicije i ee

je primjetno stvaranje benignih tvorbi na vezivnom tkivu. Dobro je poznato da je za nastajanjetuberkuloze u ovjeku i za sam tijek bolesti genetska predispozicija od iznimnog znaaja. Natemelju sveopih epidemiolokih iskustava, tuberkuloza pokazuje karakter akutne epidemije sdominantno brzim i tekim tijekom u sluaju etnikih grupa koje s njom dolaze u kontakt po prviputa. Tijekom slijeda generacija bolest sve vie poprima karakter kronine, podmukle etnikeepidemije. One koji su predisponirani ta bolest ubija u sve veem broju, u veini sluajeva veprije puberteta. Iz tog se razloga broj onih koji su otporni poveava sve vie i vie u populaciji.To se dogaa zbog toga to se naziva: selektivni otpor. idovi su sada rasa koja je najdue od svihrasa bila izloena uvjetima gradskog ivota. Iz tog je razloga ova rasa bila podvrgavana najduemaloprije opisanome procesu selekcije. Rezultat je specifina rasna karakteristika.Iz polja unutarnjih bolesti najpoznatija je uestalost dijabetesa. Iz tog je razloga dijabetes ak bio

oznaen kao idovska bolest. Oboljenje i umiranje od dijabetesa ak je etiri puta uestalije usluaju idova nego kod ne-idova. Za nastanak dijabetesa su od velikog znaaja nutricionistikiimbenici. Nestaica bolesti tijekom ratnog i poslijeratnog perioda oskudice dobro je poznata.Dostatno objanjenje za razliku izmeu idova i ne-idova nije potkrijepljeno tim okolnostima.Kod idova je primjetna vea uestalost brakova osoba u srodstvu, kod kojih se i ee pojavljujurecesivne nasljedne bolesti. Nema sumnje da su nosioci recesivnih nasljednih bolesti estoproizvod dviju osoba u srodstvu. U takvoj vezi dijabetes nije rijetka nasljedna bolest. U dodatku sjo recesivnim nasljednim procesom, on je dominantan. Zato sam sklon naslutiti da se tendencijanasljeivanja dijabetesa ee javlja meu idovima nego ne-idovima.

Dvije daljnje teke metabolike bolesti, Gaucherov sindrom9 i Niemann-Pickov sindrom10, u

ijem sluaju je probavljanje masnih tvari onemogueno, javljaju se ee kod idova. Posebnavrsta teke maloumnosti, amaurotina idiotia11, takoer spada pod grupu poremeaja u izmjenilipoida. Infantilan oblik ove bolesti pojavljuje se najvie kod idova na istoku.

8Eksudat predstavlja meustanini izljev ili izljev u tjelesne upljine upalnog porijekla.9Nemogunost prerade masnih supstanci, koje se zato taloe u jetri i drugdje, to uzrokuje niz drugih bolesti.10Smrtonosna metabolika bolest, koja se razlikuje u po tipovima A, B, C. Tip A propadanje ivanog sustava,

prestanak rasta, poveana jetra i dr. Tip B stalne infekcije plua, teko e u rastu i dr. Tip C nemogunost preradekolesterola.11Ili bolest Tay-Sachsa.


10/25


Bolesti krvnih ila, osobito arterioskleroza, navodno se pojavljuju ee kod idova. Kao rezultatarterioskleroze odreenih vena na nozi javlja se bolest koja je poznata kao povratno epanje.Osobito esto se mogla susresti kod idova. Spontana gangrena, gangrena ekstremiteta kao

rezultat bolesti ila, takoer je uobiajena kod idova.

Problem rase i raka esto se razraivao. Bezbroj bi stvari, koje bi originalno bile smatrane rasnimrazlikama, nakon kritikog ispitivanja bile drukije objanjene. Zato mnogo toga za to je reenoda ini razliku izmeu idova i ne-idova ne bi trebalo uzimati u obzir. Ne postoje razlike uuestalosti oboljenja od raka. S druge strane, mjesta koja je napao moda nisu ista u slu ajurazliitih rasa. Postoje pouzdani rezultati bezbrojnih istraivaa glede slabe uestalosti rakamaternice kod idovki.

Na nacionalnom popisu hendikepiranih osoba iz 1925. je bilo puno vie slijepih i gluhonijemihosoba meu idovima nego u ostatku populacije. Razlika se moe prvenstveno pripisati veoj

uestalosti nasljedne sljepoe i gluhoe meu idovima. Mnogo preciznija diferencijacija naosnovi posebno genetski uzronih bolesti jo nije mogua. Jedino je primijeena mnogo eapojava glaukoma kod idova. Astigmatizam12je takoer primijeen ee kod idova.Svi se istraivai slau oko vee uestalosti neurotinih i mentalno oboljelih kod idova. Fizikebolesti ivaca su dosta rijetke pa je iz tog razloga oteana statistika usporedba. Prema raznimizvorima Parkinsonova bolest (paralysis agitanis) osobito je esta kod idova, dok se nasljednakorea13ne pojavljuje u toj mjeri. Tjelesni tikovi, bilateralna atetoza14, poremeaji koji uzrokujubol jedne od modanih hemisfera i neuralgija15, ee se pojavljuju kod idova. U svrhu stvaranjaklinike slike paralize provedena su posebna istraivanja. Tijekom njih primijeeno je i da su se usluaju idova ee pojavljivali manini simptomi. Uestale su bile i osjetilne obmane16,hipohondrija te simptomi seksualne nastranosti (Gutmann).

Shizofrenija je nevjerojatno uestala meu idovima. Prema statistikama poljskih psihijatrijskihustanova, meu umobolnim idovima shizofrenija je dva puta ea nego kod umobolnih Poljaka(Becker). Meu idovima koji boluju od shizofrenije esti su atipini obrasci ponaanja.Nekoliko istraivaa je primijetilo kod shizofreniara histerine reakcije. Prema drugomistraivanju shizofreni oblik bolesti mnogo je ei meu idovima. S obzirom da je, kada se radio shizofreniji, bitan nasljedni faktor, te se ona pojavljuje prilino neovisno o vanjskim utjecajima,moda bi veu frekventnost te bolesti kod idova trebalo promatrati kao rasnu karakteristiku.Takoer je vidljiva vea uestalost manino-depresivne psihoze kod idova, ali ne onoliko velikakao u sluaju shizofrenije. I ovdje je prisutnija atipina klinika slika s histerinim ispadima.Lange iz Klinike Mnchen javlja kako se bolest javlja ee kod idova u dobi prije 20. godine

ivota, nakon ega poprima ozbiljniji karakter. U sluaju poremeaja koji ukljuuju melankolinastanja, hipohondrine iluzije su od velikog znaaja, aljenje, osjeaj tuposti i nezadovoljstva sve

12Astigmatizam je stanje kod kojega se svjetlosne zrake ne lome jednako na svim meridijanima oka; uvjetovan jenepravilnom zakrivljenou ronice.13Sydenham Chorea - nepravilni, kratkotrajni, nepredvidljivi, greviti pokreti koji se brzo premjetaju s jednog dijelatijela na drugi u nepravilnom slijedu.14Atetozu karakteriziraju spore crvolike kretnje najee ruku, stopala, lica ili jezika; te kretnje nije moguekontrolirati; ne moraju se ponavljati i nisu prisutne u stanju spavanja. Reagira na stres pojaanjem kretnji.15Izaziva bol koja se moe pripisati zahvaenosti perifernih ivaca, ivanih pleksusa ili korijena nekim patolokim

procesom; bol se javlja na specifinom mjestu koje zahvaeni ivac inervira.16Misli se na pogreno opaanje stvarnosti, npr. halucinacije; takoer je simptom shizofrenije u akutnom stanju.


11/25


su ei, a ideje proganjanja i iscrpljenost prisutni su u velikoj mjeri, dok kompleks krivnje neigra znaajnu ulogu. esta su predbacivanja bolesnika samome sebi u vezi obitelji, zatim su estiposlovni i osobni okidai; ideja o religijskim manama nije bilo. U sluaju maninih poremeaja,

koji su relativno esti kod idova, poremeaj miljenja esto see do duevnog rastrojstva. estoje zapravo nedostajala sretna faza, na ije bi mjesto dolazilo ono sporno, tupi osjeajnezadovoljstva, klevetanje, svadljivost, arogantno ponaanje i este paranoidne ideje. Lange usvojim istraivanjima vidi vezu s normalnim karakteristinim sklonostima idova: njihovupotrebu za medicinskom panjom, anksioznost, tromost, preokupiranost profitom, nedostatakkreativnosti (monotonija klinike slike), njihov kritiki stav prema svemu, sklonost ekstremima,pretjerano izraene pokrete, i uz manjak kompleksa krivnje, injenicu da su idovi ili ortodoksniili indiferentni kada se radi o vjeri.

Iz bezbrojnih statistikih podataka nalazimo vrste podatke o rijetkosti epilepsije meueuropskim idovima. Ovu se injenicu pokualo objasniti jednako rijetkim alkoholizmom meu

idovima. Vjerovalo se da je alkohol vaan imbenik kod epilepsije. Danas na vezu izmeuepilepsije i alkoholizma gledamo drugaije, s obzirom na to da znamo da je najvaniji uzrokprave epilepsije patoloka nasljedna predispozicija. U veini je sluajeva takoer i ozbiljan ikronini alkoholizam u sutini nasljedne psihopatske konstitucije. Istovremena prisutnostalkoholizma i epilepsije u obitelji mora zato biti promatrana kao, u osnovi, ili bar jednim dijelom,jednaka ili slina patoloka nasljedna predispozicija. Zbog toga mi se ini da postoji veza izmeuslabije uestalosti epilepsije i alkoholizma kod idova. Uzrone patoloke nasljedne tendencije sukod njih ini se rjee. Usporedba frekventnosti debilnosti17u dvije grupe ljudskih bia nosi sasobom velike tekoe. Bila su potrebna vrlo temeljita ispitivanja kako bi se dobili korisni podaciza germanske etnike skupine. Razliiti ispitivai uoili su veu uestalost priroenih debila usluaju idova, u usporedbi s ne-idovima. Osobito se esto kod idova pojavljuju teki oblici

debilnosti. Mogue je da se ovdje radi o posebnim nasljednim obrascima (Schottky).

Openito postoje izvjea o osobitoj uestalosti psihopatije i neurastenije kod idova. Buschan jemiljenja da je veina idova neurastenina, a Ziemssen je miljenja da je u cijeloj idovskojetnikoj skupini osjetan karakter neuroze (prema Schottkyju). Sigurno nije stvar sluajnosti, veprije rezultat rasne karakteristike da psihoanaliza poinje sa idovskim tvorcima, i da je Freudnapravio seksualnost, a Adler poriv za prestiem i moi sredinjim aspektom svojih doktrina oneurozi. Pojave histerije se takoer smatraju osobito uobiajenima kod idova.

Ako ak i promatramo niu stopu alkoholizma kod idova, ovisnost o morfiju i kokainu mnogo jeea meu njima nego ne-idovima. Pri izboru opojnog sredstva psiholoko ustrojstvo je od

izvjesnog znaaja i njegova nasljednost je karakteristina: u obitelji alkoholiara pojavljuje sesamo alkoholizam, a u obiteljima ovisnika o morfiju samo ovisnost o morfiju.

Od 1849. do 1907. uestalost samoubojstava kod idova porasla je sedam puta. Dok jesamoubojstava prije bilo manje kod idova nego ne-idova, danas ih je vie. Postojala jetendencija k emancipaciji s propau vjerskih ogranienja, koja je odgovorna za tu injenicu.Ipak, samo e osobe s psihopatskim i neurotinim tendencijama reagirati na taj nain u sluajutakve promjene u njihovoj okolini.

17Debilnost je vrsta mentalne retardacije koja se oituje kvocijentom inteligencije 50-69.


12/25


Tipina razlika izmeu idova i ne-idova manifestira se na primjeru kriminaliteta. Prema ranijimpodacima idovi u Njemakoj su bili slabije ukljueni u poinjenje kaznenih djela od ostatkastanovnitva. Lenz u ovim okolnostima vidi potvrdu pravila da inteligencija sprjeava osobu od

prijestupa u jednoj mjeri. On dodaje da to omoguava osobi da ju ne uhvate u neemu veem.Izvjesno manja uestalost zloina naena je kod idova kada se radi o tjelesnim ozljedama ipljakama, ali kada se radi o klevetanju, prijevari i krivotvorenju, mnogo je vea. Uz socijalnistatus i zanimanje, rasne psiholoke razlike ovdje su sigurno od velike vanosti.

Osobine koje su tek razmotrene velee na granici izmeu patolokog i normalnog. Same po sebibacaju svjetlo na problem intelektualnih osobina i karakternih osobina idova. Ako izloimdetaljnu raspravu o ovoj temi prijei u razmjere ovoga rada. Ali mogu nastaviti o tome u onojmjeri intelektualne prirode idova, posebno zato to se to oituje u izrazitim predstavnicimaidovstva, i tema je te sadraj bezbrojnih radova koji su dani na naim radnim skupovima i kojisu objavljeni u dva sveska Forschungen zur Judenfrage(Istraivanja idovskog pitanja). Takoer

se osvrem i na izlaganje Lenza u Menschliche Erblehre (Ljudska genetika) Baura, Fischera iLenza (4. izdanje, 1936., str.746.).

Ovaj opi i osnovni osvrt moe initi slijedee: idovi su ouvali prilino visok stupanjhomogenosti, osobito u svojim intelektualnim i karakternim osobinama, i ne samo da su zadralidistancu izmeu sebe i svojih naroda domaina u svim vremenima, vesu i naglasili meusobnurazliku. injenica da su se odrali kao etnika skupina bez zemlje i kao drutvo unatorasprenosti diljem svijeta gotovo dva tisuljea, se mora djelomino pripisati njihovojpsiholokoj prirodi. Pokualo se prikazati psiholoke karakteristike idova kao rezultat socijalneokoline u kojoj ive, odrastaju i u kojoj se obrazuju. Bezbrojni idovski autori se osobito trudenegirati vezu izmeu rase i kulture. Temeljno rjeenje ovog pitanja nainjeno je na osnovi

modernog istraivanja genetike ovjeka: vie ne moe biti opovrgavano da su psiholokekarakteristike ovjeka, ba kao i fizike, sutinski odreene u svom razvoju nasljednimtendencijama. Rezultat istraivanja na blizancima djelomino je imao rasvjetljavajui irazjanjavajui efekt. Psiholoke razlike izmeu Nijemaca i idova uzrokovane su razliitimnasljednim ustrojem, odnosno razliitim rasnim porijeklom.

Rasne karakteristike (fizike i psihike) dananjih idova vjerojatno su objanjive do odreenegranice na osnovi podrijetla idova s geografskog podruja Bliskoga istoka i istonih rasa. Ipak,dananji idovi su razliiti od etnikih skupina koje nastanjuju to podruje. Golema razlikaizmeu arapa i idova u Palestini takoer ima rasni karakter! idovstvo posjeduje posebnu rasnuprirodu koju nije mogue nai kod drugih skupina naroda i koja time, kako se ini, opravdava

nae tvrdnje o idovima kao rasi. Naravno, moramo imati na umu kako idovi nisu jedna od rasakoju oznaavamo kao sistemsku rasu jer oni ine skupinu u genetskom sustavu ljudskoga roda.ovjeanstvo je pak, konstantno u stanju razvoja koji vodi u stvaranje novih rasa, tj.reproduktivnih skupina koje se razlikuju od drugih ljudi po opim genetskim osobinama.

idovi su sami uzgojili svoju rasu. Te osobite stvarnosti bili su svjesni samo neki od njihovihvoa. Ovdje bi mogli zaustaviti raspravu o tome. Ipak, injenica je da su se u veini sluajevaidovi razmnoavali meusobnim razmnoavanjem. Apsorbiranje vrlo velikih skupina ljudidrugih rasa od strane idova je bila rijetkost. Pojedina preobraenja na idovstvo, na primjer kaorezultat braka, su se sigurno dogaala ee no to se pretpostavlja. Apsorpcija pojedinaca krozidovstvo nije sluajna ve ini selektivan proces. Treba se samo sjetiti kako je npr., izbor


13/25


branog partnera odreen socijalnim i profesionalnim smjernicama kod seljatva, plemstva isrednjeg stalea i kako je oblikovanje skupina naroda nastalo kao rezultat umnih smjernica kojesu privukle ljude odreenog ustrojstva. Profesionalni tipovi ljudi su najbolji primjer toga. Kao

rezultat, ja vjerujem da samo ljude odreenog tipa moe privui idovstvo i navesti ga napreobraenje, ljude koji se u odreenoj mjeri osjeaju povezanima s idovstvom na osnovi svogintelektualnog i psiholokog ustrojstva. (Samo se rijetko moe raditi o fizikim razlozima.) Uovom sluaju, element kojeg je idovstvo apsorbiralo nije bio stran.

Kao dodatak ovoj selekciji za primanje u idovstvo, postoje selektivni procesi koji su ak modai vaniji, a kojima je idovstvo bilo podvrgnuto vie od 2000 godina. Slijedee su okolnostiokruenja ini mi se od osobita znaaja pri odreivanju smjera selektivnih procesa:

1. Gotovo 2000 godina idovi su ivjeli prirodno neprivreni odreenoj regiji. Moda suimali odreene rasne osobine koje su ih natjerale u dijasporu ak i u davnim vremenima i

prouzroile ivot u gradovima. ak su i u tim vremenima idovi morali biti dobroprilagoeni na gradski ivot; drugaije ne bi mogli opstati i poveavati svoj broj. Druge surase u gradovima propadale, nisu mogle ivjeti bez uske veze s prirodom i bez doma,dijela zemlje koji im je bio privren.

2. idovi imaju sklonost prema trgovakim poslovima, ne zbog vanjske prinude, veunutarnje prirode; to je esto potvreno. Pri izboru branog partnera i selektivnomprocesu koji ukljuuje ivot i reprodukciju zajedno s profesionalnom orijentacijom, radise o obogaivanju takvim osobinama i time naglaavanju originalnog karaktera.

3. Kao rezultat njihovog obrazovanja Talmudom, kod idova je zadrana isto formalna,

logika umna aktivnost. Odreeno edukativno usmjerenje ne samo da ostavlja odreenitrag na ljude, s obzirom da se jedne osobine razvijaju a druge potiskuju, ve i utjee naizbor zanimanja i socijalnu slojevitost. Vrsta osobe koja prihvaa obrazovnu ideju je uivotu mnogo uspjenija. Kao rezultat ovoga nastaje reproduktivna selekcija.

4. Specifina religiozno-etnika ideja o smatranju sebe izabranim narodom, idovstvu jekonstantno davala intelektualnu ekskluzivnost, koja je pojaavala izolaciju od drugihnaroda i favorizirala ouvanje vlastite rasne osobnosti.

Zbog prirode takvih selektivnih procesa intelektualni se tip idova ouvao te stalno obnavljao,dok je fiziki tip ostao manje homogen. Posljedice tih selektivnih procesa takoer su postale

jasne istraivanjem bolesti kod idova: osobita otpornost idova na tuberkulozu rezultat jegradskog ivota, poput patolokih nasljednih tendencija k metabolikim poremeajima, sljepoi,gluhonijemosti, i iznad svega umnim oboljenjima i bolestima ivaca, s obzirom da su takvenasljedne tendencije puno ee iskorjenjivane u uvjetima prirodnog seoskog ivota. Specifinimentalitet idova za rezultat ima koncentraciju nasljednih osobina zbog kojih se eemanifestiraju psihopatska i neuropsihopatska stanja te endogene psihoze18.

18Endogena psihoza se razlikuje od egzogene po uzroku nastanka; kod egzogene to moe biti vanjski uzrok (ozljede,opijati i sl.), dok se endogena javlja neovisno o vanjskim utjecajima, odnosno uzrok, izuzev genetskog faktora, jojnije poznat.


14/25


idov je posebna vrsta gradskog ljudskog bia, odnosno ljudskoga bia koji vie nema unutarnjihveza s prirodnim osnovama ivljenja i koji vie ne ivi prema instinktu ili podsvijesti nego radijesvijet smatra neime to posjeduje i iz kojega moe grabiti zbog svojih razloga. U takvom

razduhovljenome svijetu nema mjesta vjeri, iskrenoj, nesebinoj i predanoj ljubavi, ni potovanju.Postoje gradski ljudi i drugih rasa. Ipak, ne doivimo li ih na prvu kao idove? Nije slu ajnostda su ljudi koji ulaze u brakove sa idovima u poprilinoj veini gradski ljudi.

Opasnost koju idovstvo predstavlja njemakom stanovnitvu je dvostruka:

1. Pretjeranim stranim rasnim utjecajem doveo bi se u opasnost opstanak karaktera naeganaroda. Iz tog je razloga potrebna potpuna rasna separacija Nijemaca i idova.

2. Pretjerani intelektualni strani idovski utjecaj sagledan je kako bi objasnio ivotne iselektivne principe koji bi pogodovali opstanku idovstva, ali znaili propast naega

naroda. Iz tog je razloga rasna separacija Nijemaca i idova neophodna za nacionalnuseparaciju.


15/25



16/25


Dr. Otmar von Verschuer tijekom znanstvenog istraivanja blizanaca


17/25


Poliklinika za nasljee i rasnu skrb u Berlinu (Dahlem) 1934.

Institut za genetiku i rasnu higijenu u Frankurtu (1935)


18/25


LITERATURA

KNJIGE:

1. Otto Ammon,Zur Anthropologie der Badener, Jena, Fischer, 1899

2. Fritz Arlt, Volksbiologische Untersuchungen ber die Juden in Leipzig, Leipzig, 1938

(Arch. Bevlk. wiss. Beiheft 4 zu Bd. 7)

3. Rafael Becker, Bibliographische bersicht der Literatur aus dem Gebiet:

"Geisteserkrankungen bei den Juden,"in: Allg. Z. Psychiatr., 98 (1932), S. 241-276

4.

Rafael Becker, Die Geisteserkrankungen bei den Juden in Polen; in Allg. Z. Psychiatr.,96 (1932), S. 47-66

5. Hans Burkhardt, Studie ber endogene Psychosen bei Juden, in: Z Neur., 135 (1931), S.

733-766

6. Egon Frhr. v. Eickstedt, Rassenkunde und Rassengeschichte der Menschheit, Stuttgart,

1934

7. A. D. Elkind, Eine vergleichend anthropologische Untersuchung, vorzugsweise auf

Grund von Beobachtungen an polnische Juden, Moskau 1903, ref. in: Arch. Rassenbiol., I

(1904), S. 915 bis 917

8. Arkadius Elkind, Anthropologische Untersuchungen ber die russischpolnischen Juden

und der Wert dieser Untersuchungen fr die Anthropologie der Juden im allgemeinen , in:

Z. Demogr. Stat. d. Juden, 2 Jg. (1906), S. 49-54; S. 65-69

9. Sigmund Feist, Stammeskunde der Juden, Leipzig 1925

10.Eugen Fischer, Spezielle Anthropologie: Rassenlehre, in Anthropologie, htsg. v. G.

Schwalbe und E. Fischer, Leipzig, Berlin 1923, S. 122-22 (=Kultur d. Gegenwart, 3. Teil,

5. Abt.)11.Maurice Fishberg,Die Rassenmerkmale der Juden, Mnchen 1913

12.Forschungen zur Judenfrage. Sitzungsberichte der (I. u. II) Arbeitstagung des

Reichsinstituts fr Geschichte des neuen Deutschlands, Hamburg 1937, I. u. II. Bd

13.Ludwig Frigyes, ber Geistes- und Nervenkrankheiten und Gebrechlichkeiten unter den

Juden, Med. Diss., Frankfurt a.M. 1927

14.Hans F. K. Gnther, Rassenkunde des jdischen Volkes, 2. Aufl., Mnchen 1931


19/25


15.M. J. Gutmann, ber den heutigen Stand der Rasse- und Krankheitsfrage der Juden,

Mnchen 1920

16.

M. J. Gutmann, Geisteskrankheiten bei Juden, in: Z. Demogr. u. Stat. d. Juden, 3. Jg.

(1926), II, S. 123-128

17.Handbuch der Blutgruppenkunde, hrsg. v. Paul Steffan, Mnchen 1932

18.J. M. Judt, Die Juden als Rasse, Berlin, Jd. Verlag. (1903)

19.Paul Kaznelson, ber einige "Rassemerkmale" des jdischen Volkes, in: Arch.

Rassenbiol., 10 (1913), S. 484-502

20. Th. Lang, Die Belastung des Judentums mit Geistig-Aufflligen, in: Nat. soz. Monatsh.,

3. Jg. (1932), H. 24, S. 119-12621.Johannes Lange, ber manisch-depressives Irresein bei Juden, in: Mnchn. med. Wschr.,

1921, S. 1357-1359

22.Lenz, F. in Baur-Fischer-Lenz, Menschliche Erblehre und Rassenhygiene, Bd. I., 4. Aufl.

Mnchen 1936

23.E. O. Manoiloff, Eine chemische Blutreaktion zur Rassenbestimmung beim Menschen, in:

Mchn. med. Wschr., 72 (1925), II, S. 2186-2188

24.Rudolf Martin, Lehrbuch der Anthropologie in systematischer Darstellung, 2. Aufl., I.

Bd.: Somatologie, Jena 1928

25.Siegfried Passarge, Das Judentum als landschaftskundlich-ethnologisches Problem,

Mnchen 1929

26.Rasse und Krankheit, hrsg. v. Johannes Schottky, Mnchen 1939

27.Jacob Segall, Die Kriminalitt der Juden in Deutschland whrend der Jahre 1915 und

1916 im Vergleich mit der Vorkriegszeit, in: Z. Demogr. Stat. d. Juden, I. Jg. (1924), H.

2, S. 33-42

28.

Max Sichel, Der Selbstmord bei den Judeneinst und jetzt, in: Z. Demogr. u. Stat. d.Juden, I. Jg. (1924), H 566, S. 91-107

29.Ludwig Stieda, Ein Beitrag zur Anthropologie der Juden, in: Arch. Anthropol., 14 (1883),

S. 62-71

30.Felix A. Theilhaber, Der Untergang der deutschen Juden, Mnchen 1911

31.Hans Ullmann, Zur Frage der Vitalitt und Morbiditt der jdischen Bevlkerung, in:

Arch. Rassenbiol., 18 (1926), 1-54


20/25


32.S. Weienberg, Zur Anthropologie der deutschen Juden in: Z. Ethnol., 44 (1912), S. 269-

274

33.

S. Weienberg, Zur Sozialbiologie und Sozialhygiene der Juden, in: Arch. Rassenbiol., 19

(1927), S. 402-418

34.S. Wellisch, Rassendiagnose der Juden und ihrer Vorfahren, in: Anthropos., 32 (1937), S.

783-794

35.Siegmund Wellisch, Serologische Untersuchungen ber das Rassentum der Juden, in: Z.

Rassenphysiol., 1 (1929), S. 204-208

36.Ignaz Zollschan, Das Rassenproblem unter besonderer Bercksichtigung der

theoretischen Grundlagen der jdischen Rassenfrage, Wien, Leipzig 1910

LANCI IZ FORSCHUNGEN ZUR JUDENFRAGE:

Svezak I (1937.):

Stranica

16 Walter Frank, Deutsche Wissenschaft und die Judenfrage (eng.German Scholarship and the

Jewish Problem)

21 Gerhard Kittel, Die Entstehung des Judentums und die Entstehung der Judenfrage (eng.The

Origins of Jewry and the Origin of the Jewish Problem)

17 Karl Georg Kuhn, Die Entstehung des talmudischen Denkens (eng. The Origin of Talmudic

Thinking)

11 Hans Bogner, Die Judenfrage in der griechisch-rmischen Welt (eng. The Jewish Problem in

the Greco-Roman World)

18 Herbert Meyer, Das Hehlerrecht der Juden und der Lombarden (eng.Law Pertaining to StolenProperty of the Jews and Pawnbrokers)

26 Johannes Heckel, Der Einbruch des jdischen Geistes in das deutsche Staats- und

Kirchenrecht durch Friedrich Julius Stahl (eng. The Penetration of the Jewish Psyche into the

German Constitutional and Ecclesiastical Law Through Friedrich Julius Stahl)

5 Max Wundt, Nathan der Weise oder Aufklrung und Judentum (eng. Nathan the Wise or the

Age of Enlightenment and Jews)


21/25


9 Johannes Alt, Grundlagen und Voraussetzungen der wissenschaftlichen Bearbeitung der

deutschsprachigen jdischen Literatur (eng. Fundamentals and Assumptions of the Scholarly

Treatment of Jewish Literature in the German Language)

15 Franz Koch, Jakob Wassermanns Weg als Deutscher und Jude (eng. Jakob Wassermann's

Path as a German and a Jew)

29 Wilhelm Stapel, Die literarische Vorhemchaft der Juden in Deutschland 1918-1933 (eng. The

Literary Dominance of Jews in Germany, 1918-1933)

Svezak II (1937.):

21 Karl Georg Kuhn, Weltjudentum in der Antike (eng.International Jewry in Antiquity)

33 Gerhard Kittel, Das Konnubium mit Nicht-Juden im antiken Judentum (eng. The Connubium

with Non-Jews in Ancient Jewry)

12 Hans Bogner, Philon von Alexandrien als Historiker (eng. Philo of Alexandria as an

Historian)

13 Max Wundt, Das Judentum in der Philosophie (eng.Jews in Philosophy)

28 Hans Alfred Grunsky, Baruch Spinoza

27 Franz Koch, Goethe und die Juden (eng. Goethe and the Jews)

11 Ottokar Lorenz, Karl Marx

16 Kleo Pleyer, Das Judentum in der kapitalistischen Wirtschaft (eng. Jews in the Capitalist

Economy)

12 Wilhelm Ziegler. Walter Rathenau

34 Wilhelm Stapel, Kurt Tucholsky

7 Ottmar Freiherr von Verschuer, Was kann der Historiker, der Genealoge und der Statistiker zur

Erforschung des biologischen Problems der Judenfrage beitragen? (eng. What can the Historian,the Geneologist and the Statistician Contribute to Investigation of the Biological Aspect of the

Jewish Problem?)


22/25


Svezak III (1938.):

52 Walter Frank, "Apostata" Maximilian Harden und das wilhelminische Deutschland (eng.

"Apostata" Maximilian Harden and the German Empire)

44 Erich Botzenhart, Der Politische Aufstieg des Judentums von der Emanzipation bis zur

Revolution von 1848 (eng. The Political Rise of Jews from the Emancipation to the Revoh:tion of

1848)

16 Karl Richard Ganzer, Richard Wagner und das Judentum (eng.Richard Wagner and the Jews)

16 Eugen Fischer, Rassenentstehung und lteste Rassengeschichte der Hebraer (eng. The Racial

Origin and Oldest Racial History of the Hebrews)15 Otmar Freiherr von Verschuer, Rassenbiologie der Juden (eng.Racial Biology of the Jews)

47 Friedrich Burgdorfer, Die Juden in Deutschland und in der WeltEin statistischer Beitrag zur

biologischen, beruflichen und sozialen Struktur des Judentums in Deutschland (eng. The Jews in

Germany and the WorldA Statistical Study of the Biological, Occupational and Social

Structure of the Jewish Population in Germany)

36 Karl Georg Kuhn Ursprung und Wesen der talmudischen Einstellung zum Nichtjuden (eng.

Origin and Nature of the Talmudic Attitude toward the Non-Jew)

2 Gerhard Kittel, Die Abstammung der Mutter des Origenes (Die Geschichte eines

genealogischen Irrtums) (eng. The Descent of the Mother of Origenes (The History of a

Geneological Error))

Svezak IV (Drugo izdanje, 1943.):

59 Walter Frank, Walter Rathenau und die blonde Rasse (eng. Walter Rathenau and the Blond

Race)27 Hans Alfred Grunsky, Die heutige Erkenntnis des judischen Wesens und ihr Erahnen durch

den jungen Hegel (eng. The Present-day Knowledge of the Jewish Character and its

Presentiment by the Young Hegel)

19 Hans Behrens, Moses Mendelsohn und die Aufklrung (eng.Moses Mendelsohn and the Age

of Enlightenment)


23/25


19 Otto Hfler, Friedrich Gundolf und das Judentum in der Literaturwissenschaft (eng. Friedrich

Gundolf and the Jews in Literary Scholarship)

29 Bruno Thring, Albert Einsteins Umsturzversuch der Physik und seine inneren Moglichkeiten

und Ursachen (eng.Albert Einstein's Attempt to Revolutionize Physics and its Inner Possibilities

and Causes)

13 Josef Roth, Die katholische Kirche und die Judenfrage (eng. The Catholic Church and the

Jewish Problem)

38 Clemens August Hoberg, Die geistigen Grundlagen des Antisemitismus im modern

Frankreich (eng. The Intellectual Fundamentals of AntiSemitism in Modern France)

Wilhelm Ziegler, Das Weltjudentum in der Neuzeit (eng.Jews of the World in the Modern Age)13 Gerhatt Kittel, Die ltesten jdischen Bilder. Eine Aufgabe fr die wissenschaftliche

Gemeinschaftsarbeit. (eng. The Oldest Jewish Pictures. A Task for Interdisciplinary Scholarship)

10 Gerhard Kittel, Die ltesten Judenkarikaturen. Die "Trierer Terracotten" (eng. The Oldest

Caricatures of Jews. The "Trier Terra Cottas")

Svezak V (1941.):

15 Walter Frank, Die Erforschung der Judenfrage/Rckblick und Ausblick (eng. The

Investigation of the Jewish Problem/Retrospect and Prospect)

126 Rudolf Craemer, Benjamin Disraeli

96 Heinrich Heerwagen, Das Bild des Juden in der englischen Literatur (eng. The Portrayal of

the Jew in English Literature)

46 Oscat Grosse, Emil Rathenau und die Einfuhrung des Fernsprechers in Deutschland (eng.Emil

Rathenau and the Introduction of the Telephone in Germany)

21 Gerhard Kittel, Die Ausbreitung des Judentums bis zum Beginn des Mittelalters (eng. TheDispersion of the Jews up to the Time of the Middle Ages)

Svezak VI (1941.):

35 Richard Fester, Das Judentum als Zersetzungselement der Vlker (eng. The Jews as a

Decomposition Agent of the Nations)


24/25


63 Gunter Schlichting, Die British-Israel Bewegung (eng. The British-Israel Movement)

150 Wilfried Euler, Das Eindringen jdischen Blutes in die englische Oberschicht (eng. The

Penetration of Jewish Blood into the English Upper Class)

12 Volkmar Eichstdt, Das Schrifttum zur Judenfrage in den deutschen Bibliotheken (eng. The

Literature on the Jewish Problem in German Libraries)


25/25

Posjetite nas na internetu

NSDAP/AONOVA EUROPA

DER STRMER

I PREUZMITE BESPLATNE NACIONALSOCIJALISTIKE

PUBLIKACIJE NA HRVATSKOMJEZIKU
http://www.nazi-lauck-nsdapao.com/http://nseuropa.org/http://der-stuermer.org/http://der-stuermer.org/http://www.nazi-lauck-nsdapao.com/http://nseuropa.org/

Otmar Von Verschuer - Rasna Biologija Zidova

Documents

Transcript of Otmar Von Verschuer - Rasna Biologija Zidova