Zijad ehi

Zijad ehi

S A R A J E V O U P U T O P I S N O J L I T E R A T U R I N A NJ E M A K O M JEZIKU 1531-1994.

Benedikt Kuripei, Itinerarium - Wegry Kn. May. potschaft gen Constantinopel zudem Tuerkischen keiser Soleyyman Anno XXX MDXXXI Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju 1530. Jedan od prvih publikovanih putopisa o Bosni i Hercegovini potie iz 1531. godine. Graanski rat u junoj Ugarskoj prisilio je jednu delegaciju pod Ferdinandom I na put u Carigrad, putem preko Hrvatske i Bosanskog vilajeta. Tuma ovog poslanstva, Benedik Kuripei, notar iz Ljubljane, opisao je svoja zapaanja sa putovanja u djelu Itinerarium- Wegry Kn. May. potschaft gen Constantinopel zudem Tuerkischen keiser Soleyyman Anno XXX nieder. Krae vrijeme poslanstvo se zadralo i u Sarajevu.... U utorak 12. septembra idui iz Rakovice, doosmo u selo Blauj (Blaschoua), koje je prije nekoliko godina bilo velika varo ali sada ima jedva 10 ili 12 kua. Zatim doosmo do vode Bosne (Wassua, Wossna), i preosmo je. Tu nam doe u susret vojvoda Murat sa otprilike 30 dobro naoruanih i opremljenih konjanika, gospodu lijepo i predusretljivo doeka i doprati do malog seoceta Kovai (Khonatza) zvanog. Tu prenoismo. Poslije otprilike sat i po vremena uputie se gospoda sa cijelom svitom Usrefbegu, bosanskom pai. Oko 30 hrabrih Turaka jahalo je pred njima. Paa se nalazio u selu Glavagodinu, (Glauogedin), nedaleko nad naim selom.Kad smo doli blizu logora, gdje je paa stanovao, sjahae gospoda i prooe kroz dva duga reda Turaka, koji su bili najhrabriji od svih, obueni u lijepo zlatno (kadifeno) i svileno odijelo, sa turbanima i zlatom izvezenim sarucima. Kad su gospoda prola kroz prvi red i primicala se salau ili kolibi, sagraenoj od lijepog zelenog lia, kroz koju je tekao mali potoi, sretoe ih dvojica najviih painih dvoranina, pognute glave i sa rukama presamienim na prsima; i naa su se gospoda takoer poklonila pred njima. Zatim su uli u kolibu, gdje je paa (krupan i snaan ovjek) sjedio u svom sjaju. Po zemlji, travi i pod njegovim nogama, bio je prostrt vrlo lijep ilim. Gospoda su ula k pai, bila lijepo doekana sa svim poastima i pozvana da sjednu. Razgovarali su s njime oko dva sata, pa se poslije povratie u konaite.U srijedu 14. septembra krenusmo iz Kovaa preko irokog Vrhbosanskog Polja, preosmo kroz varo Vrhbosnu (Sarajevo, Verchbossen), pa idui dugo nekom visokom gorom, skrenusmo udesno od puta , siosmo u dolinu i doosmo u selo Mokro, pa tu prenoismo...

Jochan RoskIewiCz, Studien ber Bosnien UND die herzegowina, leipzig und wien 1868., 175-181. Johan Roskijevi, Studije o bosni i hercegovini Od austrijskih obavjetajaca-oficira koji su u periodu 1863-1878. istraivali i snimali podruje Bosanskog vilajeta najbolje rezultate je postigao kapetan austrijskog generaltaba Johann Roskiewicz, koji je kao lan austrijskog konzulata u Sarajevu obilazio zemlju 15 mjeseci (1863. i 1864.), te vrio geografska istraivanja i kartografska snimanja. Rezultate toga rada Roskiewicz je objavio u svojim Studijama, u kojima daje geografski, etnografski, historijski i politiki aspekt razvoja zemlje. One predstavljaju najobimnije i najuspjenije djelo putopisne literature do okupacije BiH 1878.

***SARAJEVO (Bosna Seraj )

Kratka historija gradaNakon to smo prokrstarili ovu zemlju raznim pravcima i nakon to smo upoznali specifinost ovih teritorija, smatramo da moramo Sarajevu posvetiti dunu panju. Pa poet emo sa priom ovog grada.U VIII stoljeu, doseljevanjem srpskih kolonista na ovim prostorima nastaje drava. To podruje uskoro je pokorio hrvatski knez Seviolod.Ve u periodu od 1180. do 1190. godine, dva dubrovaka trgovca izgradili su dva rudnika (u blizine planine Jahorina i nedaleko od mjesta Varea). Kasnije su podigli i dvor Dubrovnik. Za ovo iskoritavanje plaali su naknadu Kulin-banu.Grad Bosna nastao je tek 1235. godine na izvoru rijeke Bosne, dva sata sjeverno od mjesta na kojem grad sada lei. Iste je godine grad odreen za sjedite biskupa, po nalogu Grgura IX. Godine 1270. po nalogu bosanskog vojvode Kotromana, a u vrijeme ugarskog kralja Bele, grad je proiren dobivi ime Bosna-Var.Kada je sultan Mehmed uao izmeu bosanskog kneza i ugarskog kralja Sigmunda, dolina rijeke Usore bila je poharana. Bilo je to 1415. godine.Na tom potezu bio je i grad Bosna-Var, koji je tom prilikom takoer pokoren. Godine 1416. Maari su ovdje izgubili bitku.Grad se oporavljao u decenijama koje su slijedile da bi ga Osmanlije zauzele 1463. godine. Iste godine meutim kralj Matthias Corvinus uspio ga je povratiti. Godinu poslije, 1464. godine Osmanlije su ponovo zauzele grad i zadrali ga.Godine 1465. bosanski velikai Sokolovii i Zlatarovii, koji se meu prvima prihvatili islam, izgradili su osnovu dananjeg grada.Prvi vezir Bosne, Kosrev-paa, izgradio je u to vrijeme dvoracseraj, na mjestu gdje se danas tvrava nalazi. Oko toga je, korak po korak, zapoelo nastajanje grada BosnaSeraj, odnosno Sarajeva, kako su ga Slaveni nazivali.Stanovnitvo je doseljavalo u BosnaSeraj, koji je vremenom postajao glavno vorite trgovine. I sada se, u blizini Vrela Bosne, mogu nai tragovi nekadanjeg gradaVrhbosne. Rije je o temeljima nekadanje crkve, koja je nazvana po svetom Blaziusu. Reljefima izrezbarene kamene ploe ugraene su u Bosna most.Godine 1668. prethodnice nadiruih korpusa uzbunile su ovaj kraj. Princ Eugen Savojski osvojio je grad 1697. godine. Nakon ubistva njegovog velikaa, 23. i 24. oktobra 1697. godine, grad je, u znak odmazde prvo opljakan, a potom i spaljen. Jedan korpus Srba stigao je 1807. godine, nakon to su prekoraili Drinu, u blizinu Sarajeva. Ipak, pobjegli su od snanije sile, brzo se povlaei, jer je Hasanpai iz Dalmacije u ispomo stigao jedan francuski korpus. Propala su na slian nain i dva kasnija pokuaja Srba da zauzmu grad.Sarajevo je bilo sjedite bosanskog plemstva i monih jeniara. Sve do godine 1830. pa djelimino i do 1850. ovdje je postojala jedna samostalna i specifina forma vlasti.Prvi ovjek grada uivao je velike privilegije. Namjesnik zemlje imao je sjedite u Travniku i smio je boraviti u Sarajevu samo 24 sata.Za rjeavanje sporova izmeu muslimana meusobno, kao i izmeu muslimana i krana, bio je zaduen jedan mula, kojeg su osmanske vlasti birale svake tri godine.Vlast je morala biti zadovoljna injenicom da je namete prikupljala bez veih problema i otpora. Ali moe se rei da je tek vezir Celalechin, kojeg je 1817. postavio sultan Mahmud, uspio pokoriti bosansko plemstvo, primjenjujui stroge i nasilne metode. On je bio prvi koji je uspio odrati svoje sjedite u Sarajevu na due vrijeme.Jedan od najznaajnijih pokuaja pobune u Bosni desio se 1831. godine. Pobuna je, uprkos tinjajuoj konspiraciji u gradu uguena. Ipak, uspjeli su to izvan grada, nedaleko od Travnika. Bio je to kraj pobunjenika.U godini 1832, vezir Kara Mahmut je otvorio svoju rezidenciju na Gorici, vie Sarajeva. Posljednji pokuaj pobune izazvan je uvoenjem novih nameta 1850. godine (novembar, decembar). Uguio ju je Omer paa, prvo povrativi kasarnu na Gorici, koja je pala u ruke pobunjenika, a potom i porazivi buntovnike na svim takama.Grad se nalazi na 1750 stopa nadmorske visine (po Ami Bueu) i prostire se na obje strane rijeke Miljacke, podno planine Trebevi. Ona i nastaje na obroncima Merkvina planina na zapadu i Trebevi, visok 5.100 stopa, na istoku, kao i mnoga druga brda i obronci uokviruju grad. Posebno je lijep pogled na poluloptu Trebevia kada se gleda sa Huma.Iz doline grad se iri na obronke, prostirui svoje bijele kuice i male bae, dok se skoro stotinu munara uzdie ka nebu. Gledajui sa visine, sve to ini dijelove mozaika za jedan prelijep pogled. Stanovnitvo Bosne, stoga, ovaj grad titulira titulom najljepeg grada evropske Turske poslije Konstantinopolja.Prema zapadu se iri dolina Miljacke, gdje se strmine, koje na poetku stjenjavaju rijeicu, tu lagano ublaavaju, da bi se, sat vremena od grada, potpuno izgubile.Ta se ravnica, zvana Sarajevsko polje, prostire na dvije tri kvatratne milje zapadno od Igmana, juno od strmina Bjelanice i sjeverno od Huma.Miljacka je, ukljuujui i Koziju upriju, od svog izvora do ua devet puta premotena. Od tih devet mostova etiri kamena i dva drvena mosta mogu se koristiti i za transport vozilima. Preostala tri drvena mostia mogu koristiti samo pjeaci. Luni kameni mostovi bili su izgraeni krajem 15. ili poetkom 16. stoljea. Grad je gorio u poarima 1480., 1644., 1656. i 1687. Uvijek bi iznova bivao obnovljen. Zahvata povrinu od oko pola kvadratne milje, skupa sa gornjim gradom, gdje se nalazi i uvena stara tvrava, po kojoj je Sarajevo i dobilo ime.Kue koje se nalaze na obje obale Miljacke ine uredne cjeline. Kako se penjete ka viim predjelima kaldrmisane ulice prate linije terena, postajui sve ue i krivudavije, linije ulica prate i kue sa svojim batama.Bezbrojni opori pasa, u potrazi za hranom, kreu se ulicama od ambijenta grada. Oni imaju svoje teritorije i brane ulaz u svoje etvrti psima iz drugih kvartova. Stanovnitvo ih ne mui i ne progoni, jer oni, jedui otpatke kojim ih stanovnitvo hrani, na neki nain spreavaju zaraze.Vie od polovine tih pasa je ozlijeeno jednom fali uho, drugom nos, treem oko, itd... Sve te ozljede zadobili su pokuavajui da opljakaju mesare, pa su ih mesari udarali svojim noevima. Kada ih se ne dira, ovi psi ne napadaju. Samo ponekad uz lave slijede strance.Po nareenju guvernera zamijenjene su kaldrme na plonicima glavnih ulica. Ali je to novo kaldrmisanje loe izvedeno. Potrebno je dosta snalaljivosti i iskustva kako biste, naroito nou, proli nepovrijeeni preko tih kaldrmi.Grad se, po broju gradskih damija, .................grad ima jednu katoliku i dvije pravoslavne crkve, (jo jedna je u izgradnji ), jednu sinagogu, 4200 4500 hiljade kua sa 45 hiljada stanovnika, od ega je 36 hiljada muslimana, oko 500 katolika, 4.500 pravoslavaca i etiri hiljade Jevreja. Osim toga, u gradu i oko njega ima oko hiljadu Cigana.U Sarajevo stie mnoga manufakturna roba i to trgovakim putevima koji vode preko Zvornika, Tuzle, Broda, Travnika, Livna, Mostara ili Viegrada ka Beu (preko Broda) ili ka Trstu (preko Metkovia, Gabele ili Livna).Trgovina na veliko koja se odvija prema jugu lei u rukama pravoslavaca i jevreja, dok trgovinu na malo kontroliraju muslimani. Oni, se zbog nepoznavanja talijanskog i njemakog jezika, kao i zbog odsustva volje za putovanjima, samo na ovakvu trgovinu mogu osloniti.U bogate stanovnike se, uz izuzetke begova, ije je bogatstvo zasnovano na nekretninama, mogu ubrojati samo rijetki, a tu spadaju uglavnom pravoslavci trgovci. Iz ovog grada mnogi se snabdijevaju pukama, iji su kundaci ukraeni izrezbarenim kamenjem, dobrim sabljama, otrim i lijepim noevima, pokrivaima od grube vune, bakrenim servisima posua, tkaninom, vreama za transport soli i itarica, nainjenim od konjske dlake i, napokon, kvalitetno preraenom koom. Skoro sve ove artikle proizvode muslimani. Jednom u sedmici je obina, a jednom stona pijaca.U najznaajnije dravne i privatne zgrade spadaju: vojna kasarna, iroka 130 koraka, izgraena od kamena na dva sprata. Ona je izgraena 1857. godine, ali je ve vrijeme za njeno renoviranje. Radovi na obnovi sjevernog zida kasarne ve su u pripremi. Tu je potom Konak bosanskog vezira, jedno zdanje veoma prostrano i elegantnog stila, unajmljene zgrade koje slue kao konzulati te druge zgrade bosanskih velikaa.U dravne zgrade ubrajamo: Bezistan (bez=mahrama, tkanina) i jedna zgrada gdje se danas nalazi pijaca sa raznovrsnom, najvie polovnom robom. Obje zgrade pripadaju sveenstvu. Prostorije unutar ovih graevina unajmljuju trgovci.U Bezistanu uglavnom rade trgovci tkaninom, a tu se moe nai i polovna roba i stvari najudnijih vrsta. Nekad se ak i konji tu mogu kupiti. Telal ide na konju uzvikajui cijene. Roba pripada onom ko najvie ponudi.Ove dvije zgrade Bezistan i Delal zgrada centar su bezbrojnim radnjama i radionicama, u kojima se proizvodi razna roba. arija zauzima veliki prostor od 50-60 ulica i centralni je dio grada na desnoj obali Miljacke. Guve su ovdje svakodnevna pojava, a posebno budu masovne za vrijeme pijanih dana. Tih dana arija predstavlja jednu udnu suprotnost ostalim gradskim etvrtima i flegmatinoj naravi stanovnitva, prvenstveno muslimana, a zatim i jevreja, pravoslavaca, seljaka i graana. Svi se cjenkaju prodajui svoju robu, uzvikajui glasno. Time daju svoj udio u zagluujuoj buci ljudskih i ivotinjskih glasova, lupanju raznih alata i zveckanju dukata.Akam! Zov mujezina tu buku pretvara u muk. Od tada vie se nita ne prodaje. Vie nita ne moete kupiti. U centru grada tada samo sporadino zasvjetlucaju uljane svjetiljke i odjeknu koraci nonih uvara arije.

VELIKE I MALE DAMIJE

Neke od damije ine monumentalni nakit grada. Sarajevo ima oko stotinu damija, ali je samo tridesetak njih sagraeno od kamena. Razlika izmeu velikih i malih damija je u tome da su uz velike damije ustanovljene obrazovane ustanove. U velikim se petkom organizuju sveane molitve, a u malim ne. Najuglednije damije Sarajeva su Careva i Begova damija. Obje damije su kamene i sastoje se od jedne velike i nekoliko malih kupola. Izmeu kupola izdiu se valjkasti tornjevi munare, sa kojih se muslimani pozivaju na molitvu.Na vrhu krova munare nalazi se polumjesec. Dvije najznaajnije damije ni u emu ne slie jedna drugoj ni u stilu, ni u arhitekturi prozora, ni u broju i rasporedu kupola... Samo su munare skoro iste. Kupole i vrhovi pokriveni su bakrom, a damije su bijele. Samo su na pojedinim mjestima, uglavnom po lukovima, ukraene zelenom bojom. eona strana im je okrenuta u bau, kako bi zatitili mir damija od bunih ulica. Sve damije imaju ulaz sa sjeverozapadne strane. To je neminovno, jer vjernik, prilikom molitve, uvijek mora biti okrenut ka Meki. On je, ve stupivi u damiju, dakle, okrenut na pravu stranu.Vee damije imaju natkriveno predvorje pred ulazom. Krov predvorja podupiru stubom. Ovdje se vri kratka molitva. Iz predvorja se, kroz masivna ulazna vrata, ulazi u unutranjost damije.Samo jednom mi se pruila prilika da zavirim u unutranjost Begove damije i to u drutvu gospode. Druga se prilika nije pruila jednostavno zbog toga to su nas muslimani za vrijeme ove prve posjete posmatrali sa nepovjerenjem.Unutranjost ove damije je veoma jednostavna, to je sluaj i sa drugim damijama. Na zidu nasuprot ulaza je ukraeno udubljenje u zidu. Ono pokazuje smjer kible, smjer u kojem se vjernici okreu za vrijeme molitve; smjer Poslanikovog groba. Ispred tog udubljenja imam predvodi molitve. Lijevo od ulaza nalazi se terasasta propovjedaonica. S desne strane takoer je jedna propovjedaonica. S nje se petkom izgovaraju rijei molitve za vjernike i sultana. Te rijei upuene su Bogu, Jedinom. Bijeli damijski zidovi, kao i stubovi u boji, ukraeni su citatima iz Kur'ana, pisanih krasnopisom. Slika, kipova i sl. ovdje nema. Damijski pod, kao i pod predvorja prekrivaju vie ili manje vrijedni ilimi. Pod Begove damije zastrt je skupocijenim persijskim ilimima. Sa plafona damije, iz unutranjosti kupole, vise jednostavno izraeni lusteri.Dvorite Begove damije krasi prelijepa kamena fontana, iz ijih esmi stalno tee pitka voda. Potrebno je posebno naglasiti odnos muslimana prema vodi. Za njih nije voda bitna samo u smislu vode koja se pije, nego i u smislu obrednog pranja. Stoga muslimani, kako u prolosti tako i sada, nisu alili novca da dovedu vodu u grad, u skoro svaku ulicu i kuu, ak i sa velikih udaljenosti.Na zidovima ove fontane postavljeno je 10, 12, a moda i 20 mesinganih esmi. Ispred svake od njih postavljeni su kameni blokovi, na koje se moe sjesti i tako olakati obredno pranje. U malim mjestima najee se mogu vidjeti male drvene damije koje se zovu medidi. One ili nemaju munaru, ili je ona visoka tek nekoliko hvati. Uprkos tome, glas koji poziva na molitvu svuda se uje. Po mom miljenju, bosanska damija najljepe vanjtine i unutranjosti je Talidija damija, ije su ornamenti, pa ak i kupole, bogato pozlaene. Mnogo panje posveuje se istoi svake damije bez izuzetka. One se redovno iste i kree svake godine.

GROBLJA

Prvobitno su groblja zauzimala prostore oko damija. Meutim, mjesta oko damija je, kako su godine, decenije i stoljea prolazili, poelo nedostajati, pa su se groblja morala proiriti izvan damijskih dvorita. Tim prije to je kod muslimana zabranjeno ukopati mrtvog na mjestu gdje je jedan ovjek ve naao smiraj. Stoga ete u svim veim gradovima, pa tako i u Sarajevu, na prostorima izmeu kua susresti kvartovska groblja. Ipak, oigledno je da stanovnitvo, prilikom odabira mjesta za groblje, vodi rauna da ono bude to blie damiji.Kako na dalekom Orijentu u Konstantinopolju, tako i ovdje, dokle je taj isti Orijent pruio svoju ruku, groblja nalikuju umama bijelog empresa. Ona su mjesta koja esto i svakodnevno posjeuju mladi i stari, mukarci i ene.Ve po formi turbana, koji krasi nadgrobni spomenik nian, moe se zakljuati kojem je rangu umrli za zivota pripadao. Turban jajolikog oblika kazuje da je to grob jednog jeniara; uglasti turban pokazuje mezar jednog dervia; manji i nii turbani kazuju da je tu ukopan neki trgovac itd. Mezari ena nemaju turbane. Da li pod nianima lei djevojka ili ena moemo vidjeti po tome jesu li niani picasti ili zaobljeni na vrhu.Taka sa koje se prua najljepi pogled na grad takoer je groblje. Povod za nastajanje groblja na ovom mjestu jeste izgradnja zanimljivog mauzoleja.

DOBROTVORNE USTANOVE

U Sarajevu postoje ustanove u kojima se siromasi mogu hraniti i prespavati. Postoji i posebna bolnica za siromane. Ipak, nisam uspio podrobnije saznati o uvjetima pod kojima se te usluge mogu koristiti.

KUPATILA

U javne dobrotvorne ustanove na neki nain moemo ubrojati i javna kupatila. S aspekta obinog ovjeka izgradnja kupatila predstavlja znaajno ispunjavanje njegovih potreba. S druge strane, kupatila su dostupna i bogatim i siromanim, tako da svi, bez izuzetka, mogu ispuniti vjerski propis koji nalae istou. Grad Sarajevo ima dva kupatila. Kako su orijentalna kupatila jo ranije detaljno opisana, ja u napraviti tek jedno ue vienje.Kupatilo se od obinih kua razlikuje samo po maloj kupoli i po specifinom ulaznom portalu. Kada proete kroz teki paravan na vratima, ulazite u prostrano predsoblje, visokog stropa. Stupivi u unutranjost odmah ete zapaziti kako je ona gustim drvenim reetkama izdijeljena na vie prostorija. Podovi ovih odjeljenja prekriveni su ilimima i tu se ljudi svlae. Ukoliko zaposleni prepoznaju bogatog ovjeka, ili ako njegova vanjtina ukazuje da bi on mogao biti dobar platia, bit e mu stavljene na raspolaganje posebne luksuznije prostorije, koje se mogu potpuno zatvoriti i koje sadre divan gdje se ovjek moe odmoriti. U sredini prostranog predsoblja nalazi se bazen sa vodoskokom.Kada se ovjek svue, on izlazi iz odaje koja slui u te svrhe, gdje ga doekuje osoblje kupatila, dajui mu iroku arenu tkaninu, pekir i papue. Te drvene papue, sa samo jednim konim kaiem, veoma su bitne, jer slue za lake hodanje po kamenim ploama kojima je poploen pod kupatila, ispod kojeg se vri zagrijavanje vode.Gost potom prolazi kroz nekoliko ugodno zagrijanih prostorija, na ije su zidove ugraeni drveni leaji. Ako gost poeli, on moe otii u treu prostoriju, koja je zagrijana na temperaturu od 32 stepena, pa i u etvrtu, gdje toplota dostie 36-38 stepeni. On zauzima klupu leaj, koji je dug 5-6 i irok 3 stope. Uz zidove su postavljena kamena korita u koja, kroz mesinganu esmu, tee topla voda.U sve prostorije kupatila ulazi svjetlost kroz staklene lee na kupolama. Zidovi su okreeni u bijelo, ali zbog isparenja ubrzo poprimaju razliite nijanse. Takoer zbog isparenja zrak u kupatilu postane teek, pa se prostorije svako malo zrae. Kada se koa opusti usljed djelovanja pare, sluge prilaze i poinju laganu masau otvorenim dlanovima. Nakon izvjesnog vremena uslijedi snanije stiskanje miia. Tretman zavrava tako to sluge uzimaju rukavice izraene od vrea od konjske dlake i njima istrljaju cijelo tijelo gosta. Nakon toga gost moe zatraiti da ga obrije brija, koji svoj posao radi sa velikom spretnou. Krani ne smiju biti brijani istim britvama kojima se briju muslimani. Sluga u pocinanoj zdjeli napravi pjenu, koju nanese na gosta. Nakon to brija uradi svoj posao, ostaci pjene se sapiraju mlakom vodom.Kupa zatim dobija suh i ist pekir, odlazi u prostoriju sa ugodnom sobnom temperaturom, i dok eka da mu se temperatuira tijela izjednai sa sobnom, pui ibuk i ispija kahvu zavaljen u divan. Mnogi od njih, kako bi se jo bolje pripremili za izlazak napolje, zadravaju se u predsoblju koje se uope ne grije.Ipak, ne moe svako sebi priutiti kompletan tretman. Neki mogu priutiti treu prostoriju, a neki, bez masae i brijanja, dou samo u prve dvije prostorije, okupaju se, a onda, obino bez kahve i cigare, odlaze za svojim obavezama. Takvi sluajevi su rijetki, jer je upotreba kupatila uinjena maksimalno dostupnom mogunou da oni sebi od kue donesu iste pekire. U tom sluaju kupanje se plaa samo 5-10 para. Takoer je dozvoljeno donoenje vlastitih tkanina. Prema Sulejmanovom zakonu, nemuslimani su u kupatilu morali imati posebno oznaene kecelje i pekire.Pred velike praznike, prvenstveno bajrame, u kupatilo se dovode i zatvorenici. Za vrijeme kupanja im, meutim, ne skidaju okove sa ruku i nogu. Pred praznike su kupatila inae najposjeenija.Polijevanje hladnom vodom poslije parenja se ne prakticira. Ipak, neka gospoda poeljeli su ba to. Onaj ko je to probao jednom zasigurno nikad nije ponovio. ok koji izaziva hladna voda nakon parenja tako je velik da su oni, koji su to probali, poslije sa strahom prolazili kroz zagrijano kupatilo, kako im sluajno odnekud na tijelo ne bi kapnula kakva hladna kap. Cijena upotrebe kupatila varira u zavisnosti od tipa usluge i ranga gosta i to od etvrtine piastera do est cvancigera, pa i vie. Svakome je ostavljeno na volju koliko e u kupatilu ostaviti.

APOTEKE

U Sarajevu postoji samo jedna apoteka. Vlasnik joj je jedan Srbin koji je u Austriji zavrio fakultet. On nerijetko svojim savjetima pomae i doktorima prilikom lijeenja. Ipak, on od ovog posla nema ba koristi, jer stanovnitvo vie vjeruje jednom Jevreju travaru.

TAMPARIJE I BIBLIOTEKE

tamparije u Sarajevu ne postoje. Ne postoje ni dravne biblioteke. Rijetki, uglavnom pravnici koji rade po propisima vjere, posjeduju Kur'an, propise zasnovane na Kur'anu, te knjige iz oblasti historije ili matematike.

VATROGASNE USTANOVE

O vatrogasnim ustanovima ne da se mnogo rei. Naime, za vrijeme moga 15-mjesenog boravka, u Sarajevu se nije desio niti jedan poar. To je pravo udno s obzirom na to da su kue graene uglavnom od drveta, da se muslimani rijetko mogu vidjeti bez zapaljenog ibuka te da su drveni podovi i namjetaj kafana na svako malo nagoreni arom koji gosti otresaju. Ipak, ono to sam saznao o vatrogasnim ustanovama ne ulijeva nadu u njihov efikasan rad. Naime, tek nakon to bi pucnjima iz pitolja bili obavijeteni da je izbio poar, oni bi se dali na posao da praznu burad, povezanu sa crijevom, napune vodom.

KAFANE

Kafane imaju znaajnu ulogu. U svakom bosanskom mjestu nai ete mjesta na kojima se prodaje samo kahva. ak i u najemernijem hanu, zabaenom na seoskom putu, moi ete dobiti svjee skuhan onaj napitak. Naruuje se jednostavnim uzvikom: Peena!.Gdje god je popijete bit e to kvalitetna i ukusna kahva. Kahva se moe opisati kao duevna potreba ljudi. Piju ak 15-20 oljica dnevno.Izuzev u gradu, kafane se nalaze i na neto udaljenijim takama. Rije je o lijepim mjestima sa kojih se prua ugodan pogled na grad ili zelenilo. Kafane su ljeti naroito posjeena, jer ovaj orijentalni Bosanac veoma voli piti kahvu i puiti ibuk, ne zamarajui um niim to bi mu moglo pokvariti uitak. Ovi objekti uglavnom se nalaze uz etalita. Mnogo se panje posvetilo ak i baama kafana, pa su i one zastrte ugodnim ilimima, kako bi ugoaj bio potpun.Kahva se servira u bakrenim i pocinanim loniima, proizvedenim ba za tu svrhu. Iz njih se napitak sipa u okruglaste oljice (zarfovi). Kahva je ovdje jaa nego ona na zapadu, to dokazuje i gusti talog koji se zadri na dnu oljice. Jedna kahva kota 5-10 para.

GOSTIONE (HANOVI) I KUHINJE

Hanovi su meusobno veoma razliiti, kako po veliini, tako i po arhitekturi, rasporedu prostorija, unutranjem namjetaju itd.U velikim sarajevskim hanovima nalaze se numerirane sobe, koje sadre divane. Ovdje se obino priprema i hrana za stranca. Ipak, u veim gradovima razvio se obiaj da se hrana donosi iz kuhinja. Skoro sve kuhinje izgraene su bez vrata, dozvoljavajui svakom da pogleda ta se to u kuhinji sprema i kako rade ti kuhari-umjetnici.

********************************

Maurer Franz, Eine Reise durch Bosnien, die Savelaender und Ungarn, Berlin 1870., 341-388. Maurer Franc, Putovanje kroz Bosnu, Posavlje i Ugarsku, Berlin 1870Maurerovo djelo Putovanje kroz Bosnu, Posavlje i Ugarsku, izdato u Berlinu 1870. godine, po znaaju se ne moe mjeriti sa prethodnim navedenim djelima. Pisac je putovao kroz Bosnu u periodu od 15. juna do 3. jula 1868. godine, bez ikakvog naunog zadatka. Nosio je pritom samo dvije lagane torbe, kao i svaki turista. On nam prua znaajne ali i ponekad preopirne dojmove turiste. Optereen predrasudama sve to ne predstavlja svijet iz kojeg on potie doivljava kao veliki nedostatak.

Uprkos velikom prostoru na kojem se prostire, Sarajevo nema vie od etrdeset hiljada stanovnika. Sudei prema popisu prezimena, ovdje ivi est hiljada Srba, dvije stotine katolika, 1600 Jevreja, hiljadu Roma, a ostalo su muslimani. Kada su Jevreji u pitanju, procjene o njihovom broju kreu se i do dvije i po hiljade.Grad ima vie od dvije stotine damija, od kojih je ak 180 kamenih, jednu srpsku i jednu katoliku crkvu, jo jednu srpsku crkvu koja je u izgradnji, jevrejsku sinagogu, pedeset muslimanskih mekteba, jednu Medresu (muslimanska pravna i teoloka kola) jednu srpsku, jednu katoliku i jednu jevrejsku redovnu kolu, jednu srpsku gimnaziju, ako je moemo tako nazvati, dok je jedna srpska biblioteka jo uvijek u formiranju.Od ostalih zgrada treba spomenuti sljedee: kasarna za pjeadiju, konjicu i artiljeriju, stari konak valijski (general-guverner), novi konak koji je u izgradnji, est zgrada konzulata, graenih u evropskom stilu, konak srpskog mitropolita, dvije kamene trnice, od kojih je jedna veliki, a druga mali bezistan, Gazi Husrev-begova i Careva damija, vie kupatila i tvrava nad gradom, izgraena na stijeni.Rijeka Miljacka iroka je vie od stotinu stopa. Ona izvire u brdovitom kraju istono od grada, odakle stie u grad. Premotena je sa etiri kamena i tri drvena mosta. Pogled na grad naroito je fascinantan sa tvrave bijele grupe kua, proarane ivim zelenilom, slijevaju se ka dolini grada, gdje dominiraju kupole i odakle se izdiu bezbrojne munare, dok rijeka, poput srebrne niti, presijeca ovaj dopadljivi haos, nakon ega se gubi na zapada.Obronci oko grada nisu goli, nego su bogati raskonim zelenilom. Ulice su krivudave i toliko uske da se krovovi sa suprotnih strana skoro dodiruju. Zbog toga njima vlada ugodan hlad. S druge strane, takav nain gradnje predstavlja posebnu opasnost kod pojave poara, koji ovdje nisu bili rijetka pojava.Sve je poploano, ali su te kaldrme u zaista loem stanju, prepune rupa i neravnina. Imena ulica napisana su turskim pismom. Nerijetko sadre sasvim bespotrebne napomene. Na tim ulicama moete vidjeti previe od jedne turske provincije. To e vam rei svaki bolji poznavalac Orijenta. Ipak, Sarajevo je drukija i izvanredna pojava. Bilo bi ono jo fascinantnije da se njegov razvoj ne oslanja samo na turske standarde, koje ovdje provodi valija Osman-paa. On o gradskom redu brine na svoj nain. Dok sam ja bio u Sarajevu desilo se da je smee skrenulo tok jednog potoka, pa je poplavljena prelijepa bata engleskog konzula. Kada je to uo, valija je odmah dao otkaz efu policije i prvo zato to je dozvolio gomilanje smea, a onda i zbog toga to nije organizirano ienje. U blizini jednog gradskog mosta vidio sam rupu, iroku jednu, a duboku pet stopa. Na sred ceste propalo je tlo i napunilo se otpadnim vodama, to je ugrozilo oblinju kuu Raid-efendije, mog finog pametnog komije, usmrdivi itav kraj. Da sam se poalio Reuf-pai, valjinom sinu, itava bi gradska policija bila na nogama kako bi taj problem bio rijeen.U blizini rijeke nalazi se mrea uliica sa zbijenim kuama. Kako se udaljavate od rijeke, te kue vie nisu toliko zbijene, pa uliice oko njih nalaze svoje vijugave puteve.Na prvi pogled stranac e zapaziti samo ljepote Orijenta. Meutim, ako due ivi na Orijentu, zakljuit e da sve i nije tako lijepo. Time prvenstveno mislim na nain gradnje; uz izuzetak nekolicine damija i zgrada, njihove graevine vrijeaju oko svakog estete. Ipak, najvee ruglo grada je glavna srpska crkva, koja je svojim dimenzijama i arhitekturom pravi primjer graevinskog barbarizma. Zamislite samo tu crkvu sa visokim, uskim polulunim prozorima, koji skoro krov doseu, zamislite tri tornja pod kupolama, zamislite glavni toranj etverougaone osnove na ulazu koji je nii od ova tri pod kupolama i zamislite da je sve to okreeno u jednolino bijelo.Kako ipak ne bih bio nepravedan prema graditeljima ove graevine, rei u da je bilo planirano da glavni toranj bude najvii, ali je to valija zabranio, pa graevina danas izgleda nedovreno. Razgovarao sam o tome sa lokalnim kranima, ali i sa kranima u evropskim konzulatima. Svi oni jednoglasni su u osudi valijine zabrane da se gradi taj toranj. Cilj takve politike je u konanici suzbijanje kranstva. Ishodite je u starim muslimanskim propisima koji nalau da crkveni toranj ne smije biti vii od petnaest stopa, da crkva ne smije biti najvia graevina u mjestu i da se ne smiju oglaavati crkvena zvona.Krani su meutim uporni u svojim zahtjevima da dovre toranj i postave zvono. Osmanske vlasti su oekivale takav stav, pa su sretne da to mogu osujetiti pozivajui se na stare propise. Bilo kako bilo, pretpostaviti je da toranj nee biti zavren, niti e zvona zazvoniti dok valija ne bude sahranjen. Kao sljedee arhitektonsko ruglo grada navest u rogobatnu zgradu kasarne, izvana proaranu amblemima sa topovima, pukama, sabljama itd. Sve je toliko neukusno da podsjea na djelo nekog djeteta koje tek to je poelo crtati. Iznad ulaza postavljena je terasa na etverougaonim stubovima, ukraena tulipanima. Ti motivi izgledaju kao da je neko uzeo lijepe arhitektonske crtee i primijenio ih naopake. U pobonim krilima zgrade na treem spratu naao sam, zamislite konjske tale. Ulaz je, dakako, vodio iz prizemlja.Kupole bezistana i kupatila, ma koliko bile masivne, stvaraju utisak tuinstva. Rune su i djeluju siromano bez obzira na dimenzije. Runa je i etverougaona rezidencija mitropolita, sagraena od grubo klesanog kamena. S obzirom na to da se nalazi na vrhu obronka, moemo rei da joj je jedino poloaj lijep.Stari valijin konak prostire se na tri etae i skoro da se moe rei da je graen u evropskom stilu. Iako je na tri etae, on sadri malo prostorija. Ipak, pogled na prozore je poraavajui. Oigledno, stolar je veliinu prozora morao prilagoavati staklima, pa su prozori nejednaki i nesimetrini. Grede koje podupiru etae su vidljive i neobraene pa sve, skupa lii na konjsku talu.Najvea sarajevska damija je Gazi Husrev-begova damija. Posjetio sam je u drutvu sa arapskim prevodiocem i njemakim policajcem. Prvo sam stupio u iroko damijsko dvorite, ukraeno prastarim stablima i lijepom fontanom za ritualna pranja. Bunar fontane je napravljen od kamena, zatien eljeznom ornamentikom, kako niko u bunar ne bi mogao neto ubaciti. Fontana je natkrivena vieugaonim krovom, ukusno ukraenim, koji se naslanja na drvene stubove.Voda tee iz cjevica, pred kojima su postavljeni kameni blokovi, gdje vjernici mogu staviti noge i tako olakati pranje (muslimani mogu ui u ovo sveto mjesto samo bosi, poto su prethodno oprali noge i ostavili obuu ispred ). Iz dvorita se ulazi u damijsko predvorje, koje se oslanja na smee mermerne stubove ( dva od tih monolita uzeta su iz kranske crkve).Zastor na ulazu damije je razgrnut, pa je i kroz vrata i kroz prozorie mogue osmotriti unutranjost. Vidimo Turke koji kleei i padajui niice izvravaju molitvu. Jedini ukrasi damije su kitnjasto ispisani kur'anski citati. Suprotno od ulaza nalazi se posebno ukraen i izdubljen zid kibla koji pokazuje smjer Meke. Iznad ulaza se nalazi galerija, graena slino kao u crkvama. Desno od kible nalaze se stepenice minbera, odakle se die govori i odakle se petkom izgovara molitva za sultana. Minber imaju samo odlikovane damije. Pod je zastrt prostirkama. Njima se razdvaja sveto od jo svetijeg. I ja sam zamoljen da tuda ne gazim, a nisu gazili ni drugi muslimani. Svjetlo kroz vijence kupola pada prigueno, pa tako stvara mistian i svean ugoaj. Sa plafona se sputaju iane svijetiljke, bijedne izrade, u koje su umetnute lampice. Ma koliko ushien stupio ovdje, osjeajima se ne moe zapovijedati. Stojei u damiji osjeam da mi prisustvo ovdje nee donijeti nita dobro. Ne, nije za to kriva ova graevina, nego osjeaj nas Evropejaca prema onome to islam znai. Ovu najveu, Gazi Husrev-begovu damiju najradije bih koristio kao skladite, toliko sam se osjetio pritisnut nekim teretom i teinom. Sve vrijeme mog boravka u damiji uz mene je iao jedan muslimanski djeai, nosei u rukama porculansku zdjelu sa vodom, ne isputajui me ni za trenutak iz vida; kao da je tom istom i bistrom vodom htio saprati moju neistou na ovom mjestu. Ostavio me je tek kada sam izaao iz damije.Uz damiju stoji muslimanska verzija kapele koja uva kosti graditelja i njegove supruge. Kovezi se mogu vidjeti kroz prozore. Odmah primjeujem da je koveg graditelja kolosalan i ukraen skupocijenim prekrivaem i alovima, dok je koveg njegove supruge manji i na njegovo ukraavanje vjernici nisu toliko potroili. Gledajui u unutranjost grobnice vidio sam pokriveni lik neke ene koja je predano sjedila na podu i molila se. Kada je ula strani jezik kojim smo govorili, okrenula nam je lea kako je ne bismo gledali.Iz ulica Sarajeva vreba opasnost od divljih pasa, svih veliina i boja. Ipak je najvie velikih utih koji podsjeaju na vuijake. Ove ivotinje krstare ulicama i oko zgrada i ponaaju se poput gospodara grada. Lee nonalantno i na najprometnijim mjestima, pa ih ljudi i konji moraju obzirno zaobilaziti. Jer ako ih se sluajno nagazi uslijedit e horski lave koji e nanervirati cijeli kvart. Psi su toliko samouvjereni da ulaze i u kue. Mene je jedan takav stalno dosadnim laveom doekivao ispred kue i ispraao me. Na kraju sam ga udario nekoliko puta, nakon ega je on nadigao toliku galamu da je istrala gazdarica kue.ivot u Sarajevu je arolik i raznolik, prava slika Orijenta. U sjeanju e mi zauvijek ostati prizori ovdanje pijace. Zamislite samo beskrajno arenilo najrazliitijih roba koje se stapa sa arenim bojama turbana i nonje. U tom arenom vrtlogu ipak razaznajete svaku individnu ponaosob, svaku crvenu ili bijeli boju. A stotine glasova koji pazare stapaju se u jedan, koji nalikuje uboru potoka. Uronili smo u arenu gomilu, kako bismo do u detalje doivjeli tu sliku. Zaista sam ostao zapanjen tim bogatstvom orijentalnih boja i raskoi nonji. Pred oima mi se sklapao mozaik stoljea njihovog ivota, ponosa, pobjeda, poraza, navika... Ljudi su ljubazni. Aroganciji ni traga. Ovdje sam prvi put vidio seoske ene odjevene u krznene prsluke, zanimljivo izvezene, te lijepe kecelje. Na glavama su im bili turbani sa enskim ukrasima.Ovdje nisam vidio one poludivlje likove kojima preko ramena pada rep. Njih sam viao u Banjoj Luci. Nonjom njihovih ena dominiraju toke i drugi metalni oblici, majstorski poredane. Preko lea su nosili ovije koe. Nezgrapno su koraili, pa je sav taj metal koji zvei, u kombinaciji sa ovijom koom, inio da te prilike i nalikuju ovcama. Ovdje sam prvi put, meutim, vidio Albance u fustanelama (nabranim suknjama do koljena) bijelim opancima, podsuknjama u boji i crvenim prslucima i fesovima. Oni su lijepi i pristali ljudi. Cigana u Sarajevu ima oko hiljadu. Svuda ih moete sresti, oni nita ne rade i itav ivot besposliare. Njihova koa je tamna, a njihova lica, premda lijepa, ne skrivaju lukavost. Djeca su im skoro potpuno gola; tek im je pokoja krpica zavezana preko kukova. Unutar njihove rase nije teko razlikovati dvije vrste tjelesne konstrukcije; u prvu vrstu spadaju krupni ljudi, grubih crta lica, a u drugu oni njenije konstrukcije i orlovskog izraza lica. Wutzer je slino primjetio i kod bugarskih i rumunskih Cigana. U svim sredinama pa i ovdje ovi ljudi se smatraju kradljivicima, prosjacima, a eventualno kovaima, nadriljekarima i zemljoradnicima.Posebno je zanimljiva desna obala Miljacke. Obavezno se mora vidjeti Brusa-bezistan, Veliki bezistan i staretinarska ulica, kao i trgovake i zanatske etvrti. U ovoj posljednjoj, zanatskoj etvrti, moete vidjeti kako zanatlije proizvode razliite proizvode, koristei ruke i primitivne alate i metode. Rezultat su uvijek lijepi i vrijedni proizvodi. Posebno zadivljuje umijee zlatara i filigrana, koji slobodnom rukom, bez ablona, izrauju virtuozne, ali i veoma precizne oblike.Ko ima enu, obavezno joj ovdje treba kupiti poklon. Tako sam i ja svojoj kupio jedan lijep filigranski primjerak nakita. Meutim, taj se rad sastoji od bezbroj kao pauina tankih niti; pa sam se pobojao da se ne oteti tokom putovanja. U tu svrhu konzulova supruga dala mi je je jednu drvenu kutijicu u kojoj sam ponio poklon. U blizini Malog bezistana nalazi se jevrejska etvrt, koja se nimalo ne razlikuje od ostalih kvartova. I ovdje su groblja, kao i u svakom drugom bosanskom gradu razbacana po stambenim etvrtima. Nerijetko su smjetena oko damija, ali ak i ako nisu, ona pripadaju najblioj damiji. Ova mirna poivalita mrtvih muslimana nisu bogato ukraena niti ih stabla okruuju. To su humke obiljeene kamenim nianima. Kod starih grobova ak i to fali. Nadgrobni stubovi su visine 2-3 stope, a na vrhu im je isklesan turban ili fes, tu lei mukarac. Ako se pak radi o enskom grobu, stub je picast na vrhu, a ako je u pitanju grob djevojice, nian je nii i samo zaobljen. Neka groblja su ograena kamenim zgradama, pa se ona doimaju poput zidova kue kojoj samo fali krov. Veoma rijetko srest ete ukrase poput na primjer saksija za cvijee, a jo rjee velika kovegolike grobove od kamena. Takvo to vidio sam samo jednom, putujui od Sarajeva prema Brkom. Mjetani su mi rekli da je tu ukopan jedan velikodostojnik, kadija, u ta ja isto sumnjam. Muslimani ne vole vidjeti da nemuslimani dolaze na njihovo groblje. ak ta vie, moete se izloiti velikim neugodnostima. Ovako grupisani bijeli nadgrobni spomenici na nas strance proizvode utisak da se nalazimo na neem tako nepoznatom i tako tuem.Nadam se da e se na naim prostorima uskoro moi kupiti mape i druga literatura koja e pomoi putniku da se ovdje lake snae. A sada mislim da je mojim itaocima dosta ovog mog skiciranja sarajevskog haosa koji je mjeavina prljavog i lijepog.U utorak, 23. juna, predveer, u osam sati po turskom vremenu, prilino brzo smo vozili uskim i krivudavim ulicama Sarajeva. Na kraju ovog kvarta, u blizini rijeke, nalazi se sjeverno-njemaki konzulat. To je bio na cilj. Jo izdaleka smo vidjeli zastavu, istaknutu na visokom stubu.Kosti su mi se od straha tresle zbog ove avanturistike brze vonje uskim i zavojitim ulicama. Bilo mi je malo neugodno zbog toga to su taj strah vidjele i kranske i jevrejske djevojke koje su mi se vragolasto smjekale u prolazu. Bojao sam se da e se kola raspasti ili udariti o zid, pa i pjeaka. Ipak, strah se pokazao neopravdanim, jer su se muslimani uvijek na vrijeme, ali i leerno i bez urbe, sklanjali izmeu kua i ograda.Kola su se na kraju zaustavila, a jedan smrknuti, ali ujedno i ljubazni Turin, posegnuo je da dohvati moju putnu torbu. To je pruski policajac, rekao mi je Moses, i tu je va konzulat.Ostavio sam ljude da saekaju i poao za Mustafom, tako se zvao policajac, koji e me odvesti kod konzula. Kroz malo predvorje, odakle su vodili ulazi do straarskih kuica, kroio sam u ljupku i njegovanu bau, na ijem se suprotnom kraju glavna zgrada konzulata, dvospratnica, nalazi. Osjetio sam se ovdje sigurnim i samopouzdanim, kao da me neto vuklo da to prije uem u tu zgradu. Jer svaki kvadratni col ovog konzulata, dio je moje pruske domovine, prave tvrave. Dok se ova zastava vihori, ja sam siguran. Ni najmoniji ovjek Turske ne bi me mogao maknuti odavde bez konzulovog odobrenja, koji je na ovom komadu zemlje moniji nego sve pae zajedno. On moe ovdje narediti bilo ije hapenje, pa ak i konzula neke druge drave.Konzul me je doekao srdano i ljubazno. Njegov doek u trenutku je poslao u zaborav sve neugodnosti koje sam doivio u putu. U konzulu sam naao i vrnjaka, koji bi samo koju godinu mogao biti stariji od mene. On se zove dr. Blau i naunik je evropskog glasa. Malo je na Zapadu poznavalaca Orijenta koji bi mu znanjem mogli parirati. Pokazao se kao vrijedan i uspjean zastupnik svoje drave, te je tako i u diplomatskim krugovima stekao zavidnu reputaciju.On je zaista mlad za takav ugled. Obino te stepene ljudi dobiju kasnije, u starosti. U poreenju s njim, njegovim imenom, znanjen i reputacijom sam se sebi inim kao obina nitica. Ipak, njegovo ponaanje toliko je ljubazno, prirodno i skromno, da on ni kod koga ne moe izazvati ljubomoru, nego samo simpatiju. Bilo bi dobro da se na njega ugledaju mnogi samozvani magistri, doktori, naunici i ina gospoda.Moja sljedea briga odnosila se na smjetaj. Konzul mi je odmah ponudio smjetaj u njegovim prostorijama. Ja sam tu velikodunu ponudu, razumljivo, energino i sa zahvalnou odbio, nakon ega je konzul konsultirao prevodioca Boshita o tome gdje bi bilo najbolje smjestiti me. Na kraju su zakljuili da bi najbolje bilo da se raspitaju kod stanodavca, gospodina Samanja, inae Dalmatinca. Gospodin Boshit je bio tako ljubazan da se lino sa mnom tamo uputio.Napustivi kola, prtljag sam ostavio na brigu Mosesu. Uskoro smo stigli do pansiona (koji se nalazi na lijevoj obali Miljacke, nedaleko od kasarne). Stanodaveva supruga, jedna zagrebaka gospoa, zakljuila je da mi moe dati sobu na osnovu konzulove preporuke, bez obzira na to to joj mu nije prisutan. Imao sam sreu to je bila slobodna soba jednog francuza, umarskog inspektora u Bosni, koji uvijek ovdje odsjeda. Da je bio tu, morao bih potraiti drugi smjetaj. Nismo trebali govoriti o cijeni, jer me je gospodin Boshit ve ranije informisao o tome: ako ostajete mjesec dana, onda je cijena dva srebrna guldena dnevno a ako ostajete krae, plaat ete dva i po guldena po danu. U tu cijenu ukljueno je, pored smjetaja, ak i jelo, kvalitetna austrijska hrana, vino i to uveno mostarsko, pa i pranje i peglanje rublja. Kada sam nakon est dana napustio pansion, umjesto 15 naplatili su mi samo 12 guldena, jer sam, kako kau esto ruao van pansiona. Da, esto sam bio za stolom dr. Blaua, ije drutvo krijepi duu i duh, i njegove ljubazne supruge, koja nije samo dama, nego i ena u pravom i najljepem smislu te rijei. I ovdje u se beskrajno zahvaliti na njihovim ljubaznim doecima moje malenkonsti i izviniti ako sam im pri tom prouzrokovao kakav napor. Zaista mi je bilo vie nego ugodno doi kod njih, pod njihov civilizirani krov. Jer moja se soba uope nije mogla nazvati pristojnom. Sa prednjih prozora moje sobe nije se pruao takorei nikakav pogled. Sa stranjih jeste i to na lijepe graevine centralnog dijela grada. Sjeverno je bila srpska crkva, sjeveroistono nova tvrava, a istono na konzulat. Izmeu se prostirala uma munara i kupola. Ispred kue se pruao prelijep pogled na rijeku i njene mostove.Nakon ruaka kod konzula i ugodnih etnji stizao sam u pansion, sretan to mogu uivati u kvalitetnoj hrani i vinu, serviranim u istom posuu i spravljenim po naim standardima. U meuvremenu sam ivio od kuhanog mlijeka, malo hljeba i okolade, mislei da e mi upravo to goditi. Za vie mjerica mlijeka platio sam sve skupa etiri pijastera. Prije nego to bih legao u taj isti evropski krevet, dobro bih se istuirao. Spavao sam mirno uz saznanje da sam, nakon dana provedenog po orijentalnim ulicama, ponovo jedan isti evropski ovjek.Jednog dana dr. Blau me poveo u posjetu dr. Koetschetu i general-guverneru Osman-pai. Takvo bih iskustvo preporuio svakom obrazovanom putniku koji doe u ovaj grad. Ovim posjetama prisustvovao je skoro itav diplomatski kor. Teko da bi se igdje drugdje naao ivopisniji i zanimljiviji diplomatski kor. Svi oni na svoj nain ele doprinijeti poboljanju ivota u Bosni. Trenutno je u planu izgradnja mostova na emu, uz naeg konzula, najvie radi engleski konzul Holms i njegov sekretar; oni rade na dobijanju nacrta i dovoenju elinih konstrukcija za premotavanju Neretve.To to se u Bosni i Hercegovini primjenjuje nauka u cilju traanja i nalaenja mineralnih bogatstava, zasluga je naeg sistematinog i neumornog konzula. Dr. Blau je napravio i herbarijum specifinog bilja sa ovih prostora. Takoer stalno putuje kako bi na licu mjesta doradio svoje mape Bosne i Hercegovine i sainio podrobnije opise. Uz sve to radi i podrava arheoloka i etnografska istraivanja.Dok sam bio u Beu, jedan ekspert za orijentalistiku mi je rekao: Vi Prusi moete biti veoma ponosni na svoje konzule u Turskoj. Samo jedan na konzul im moe parirati: To je dr. Hahn, ali ni on, naalost nije Austrijanac.Osmanski velikodostojnici najvie cijene dr. Blaua. Njihovo miljenje, da je on najbolji strani konzul, dijele i mjetani koji su mi to potvrdili u vie navrata dok sam putovao iz Sarajeva prema Travniku.Pored ljubaznosti, dobronamjernosti i znanja, veliki njegov adut je poznavanje jezika. Dr. Blau teno i perfektno govori turski, persijski i arapski jezik, pa mu ne trebaju nikakvi prevodioci. I tako on, koristei sve svoje vjetine, uspjeno uspostavlja komunikaciju sa Turcima, sa kojim se obino moe razgovarati jedino jezikom topova.On je vjetinu diplomatije pretvorio u pravu umjetnost. Takav dar nema niti jedan drugi konzul u Bosni. Dr. Blau ima veliku sposobnost nenametljivog ubjeivanja svojih sagovornika, toliku da ga je skoro nemogue odbiti i ne sloiti se s njim. Dakako, to bi bilo nemogue bez velikog znanja koje on svojom velikom pronicljivou crpi, kako iz turskih izvora, tako i preko prevodioca slavenskih jezika.Jedino jo austrijski konzulat ima prevodioca za slavenske jezike. Uz to je osoblje njihovog konzulata sastavljeno skoro potpuno od Slavena. Prevodilac u austrijskom konzulatu je eh, dr. Plechatschek, koji osim mnogo slavenskih jezika, vlada i turskim. Meutim, on je upravo odluio napustiti Bosnu, pa jezik Osmana moe prevesti i govoriti samo na konzul.Rad engleskog i francuskog konzula, ljubaznog gospodina Moulina, potpuno je neprimjetan. Oni samo izvjetavaju svoje vlade i sa pokuajima kultiviranja ove zemlje i njenih ljudi ne ele imati nita. Meutim, kada bi engleski ili francuski interesi doli u pitanje, siguran sam da bismo, odmah nakon signala iz Londona ili Pariza, osjetili snagu utjecaja tih drava.Utjecaj talijanskog konzula, gospodina Durandoa, je veoma znaajan, jer je Italija, uz Austriju, zemlja koja ovdje ima najvie interesa. Naime, tu je mnogo Talijana koji trae svoj hljeb.Nemalo sam bio iznenaen kada sam saznao da je utjecaj Rusije na osmanske vlasti ravan nuli. Meutim, Rusi imaju utjecaj na ovdanje Srbe, koji svu svoju nadu za budunost polau na Rusiju. Obespravljeni krani ne vole Austriju. Turci je, meutim, veoma simpatiu i to zbog nezainteresiranog stava Konstantinopolja, kojeg ba i nije briga za ovu provinciju, nego samo imaju cilj da sporijee srpsku dominaciju na ovim prostorima. Stoga mislim da je austrijska politika ovdje veoma mudra. Naime, ne ulau previe, mada stvaraju suprotan dojam, u razvoj i standard zemlje i obespravljenog stanovnitva, kako ono ne bi krenulo ka viim ciljevima i kako im elje ne bi porasle. S druge strane gradi se mrea puteva ka zapadu, dok se potpuno zapostavlja gradnja puteva koji vode od zapadnih granica ka dubini Osmanskog carstva. Ukoliko Osmanlije ele napraviti prodor svojih proizvoda na Zapad, morali bi izgraditi koridor koji vodi do Kleka, a zatim u Kleku izgraditi jo luku. Za sada se takvi poduhvati ni ne planiraju. Zaista, austrijska politika je mudra, ali i dobronamjerna. Ona prijateljski gleda na ovu lijepu susjednu provinciju. Iako joj nije u interesu materijalni napredak ovih ljudi, sve vie se s mrtve take pokreu procesi razmjene roba, od ega obje strane imaju koristi.Bilo bi dobro za obje strane kada bi Osmansko carstvo Austriji prepustilo dolinu Une i zapadne krajeve oko nje, a zauzvrat dobilo dolinu Neretve. Meutim, kako stvari stoje, Austrija oigledno smatra da to i ne bi bilo tako dobro te da je bolje da se dolina oko Neretve i itava Hercegovina, pogotovu u smislu plovidbe brodova, nimalo ne razvija, kako se ne bi stvorila trgovaka konkurencija robama iz Trsta i Rijeke.Dok sam boravio u Sarajevu, upoznao sam austrijskog konzula u Bosni, jednu vanredno zanimljivu linost gospodina Herzfelda. Bio je on brodski kapetan kratke plovidbe, pomorski ratni pisac, uitelj kao i pouzdana linost cara Maksimilijana od Meksika. Sretno je on i vjeto prenosio tajna pisma za vrijeme nesretne Napoleonove vladavine i tako mnoge ivote spasio. Kada bi on napisao svoje memoare, bilo bi to moda najinteresantnije tivo naeg vijeka. Bilo bi veoma zanimljivo kada bi u tim svojim memoarima opisao i svoju misiju u Italiji pred izbijanje rata 1866.godine. Jevrej aam-Bai, kojeg sam upoznao u Kiseljaku, zamolio me da posebno pozdravim general-konzula, Austrijanca. Preuzimajui tu dunost zaudio sam se da se nije sjetio i mog konzula, iako sam mu jasno dao do znanja da nisam Austrijanac, nego Nijemac, iznimno blizak sa njemakim konzulom. Tek poslije sam saznao da moj konzul nije vie tako omiljen meu bogatim Jevrejima i to to je otkrio nekoliko spletki i afera kojima su oni kumovali.Posjet valiji bio je najznaajniji posjet koji sam uinio. Stari gospodin doekao nas je veoma srdano u prisustvu svoga sina Reuf-pae, tuzlanskog pae. Odmah je servirana kahva, da bi potom bio donesen ibuk, dugaak skoro pet stopa, ukraen briljantom ispod vrha. To to je tako ukraen ibuk pruen konzulu, znailo je veliku ast po turskim obiajima. Puno smo razgovarali o politici, gradnji puteva itd. Valija me upitao jesam li imao problema sa lopovima i razbojnicima, na ta sam ja odreno odmahnuo glavom, ali sam ga upozorio na ponaanje bega koji vlada oko Kostajnice, rekavi da se njegova vlast moe izjednaiti sa otimainom. Stari gospodin mi je dao rije da e se uskoro pozabaviti s njim i da e dati nagradu od pet hiljada pijastera onom ko mu donese njegovu glavu.On mi se poalio na kranske razbojnike i kradljivice koji djeluju oko Knepolja, rekavi da mu stvaraju mnoge glavobolje. Ja sam prolazio tim podrujem, ali, hvala Bogu, nisam imao nikakvih problema. Pitao me je da li sam ja u svojoj domovini beg ili aga. Odgovorio sam da nisam ni jedno ni drugo, nego da bih prije odgovarao tituli efendije, dakle obrazovanog ovjeka iz vie klase, koji ne mora nuno biti dravni slubenik na poloaju. Sada je valiju zanimalo moe li me onda oslovljavati titulom doktor, jer je i kod Turaka, ba kao i kod nas, poloaj ovjeka veoma vaan. Sreom, nisam ni doktor, ne pripadam toj masi nespretnjakovia, od kojih je veina tu svoju titulu platila pedesetak talira. Kada sam, dakle, i na to pitanje valiji dao odrian odgovor, doveo sam ga u donekle neugodan poloaj, jer vie nije znao kako me osloviti. Preutio sam da sam pisac i urednik. Ipak, valija se, kao svjetski ovjek, dobro snaao, poklonivi mi svoju fotografiju i rekavi da tako mogu smatrati da mi je uzvratio posjetu. Na kraju me pozvao da doem ponovo sutradan, kako bih vidio sveanost u ast sjeanja na dan kada je sultan zauzeo prijestolje. Zatim mi je s ponosom pokazao nekoliko polica svoje bogate biblioteke. Posebno je bila vrijedna jedna Mesnevijina pjesmarica, stara 280 godina i ukraena kitnjastim inicijalima i arenim ilustracijama kao i prelijepi stari primjerak Kur'ana, koji ja kao nevjernik ne bih smio dotaknuti. Ipak, vremena su se promijenila: Osman-paa i njegov sin Reuf-paa, koji se kolovao u Parizu, zaista su reformisti i treba ih razlikovati od fanatinih Turaka, koji su neprijatelji svih muslimana i svih neosmana, ak i ako su oni muslimani. Uzor reformistima i njihova vodilja postao je Zija-beg, koji ivi u egzilu nakon to je napisao pamflet kritiku prilika u Turskom carstvu.Sigurno je da se reforme meu Turcima ne mogu provoditi po evropskim standardima. Jer Turin je Turin i ne moe nita drugo biti. im je on u Turskoj odrastao, morao je usvojiti duhovne nazore arapskog persijskog i turskog utjecaja. Rastao je po turskom, kolovao se po turskom, ali je Osman-paa, uprkos tome, jedan ljubazan, slobodouman i pravedan ovjek. Takav jedan pametan ovjek je najvei neprijatelj slavenofilima, jer se pod njegovom palicom vie razvija osmanizacija zemlje nego pod izmom strogih i nepravednih vladara. elio sam osobno napraviti jednu malu probicu njegove vladavine, mudrosti i potenja. U predsoblju je ekalo izaslanstvo Srba hriana, iz podruja oko Pive, Vasojevia, Drobnjaka i Jezera, koja granie sa Crnom Gorom. Oni su doli kako bi dobrovoljno iskazali lojalnost i pokornost osmanskoj vlasti. Time bi se Osmansko carstvo stvarno proirilo. Na preko 17 kvadratnih milja srpskih zemalja, koje su joj do sada samo nominalno pripadale. Naime, ljudi sa tih podruja, jo od Cetinjskog mira, nisu plaali poreze Turskoj jer su to, navodno, Crnogorci ranije uradili. Oni su te stoarske teritorije ubrajali u svoju dravu, zbog toga to Turci nikada nisu dali odtetu. Stoga je Osman-paa elio u ljeto 1867. godine anektirati ova nemirna podruja i uvesti tu turske zakone. Meutim, naum nije proveo jer je procijenio da bi u tom pohodu izginulo mnogo njegove vojske, pa je pribjegao drugoj taktici: Turci su tu poeli ograivati zemlju i graditi kue. Tada je preko granice jurnulo hiljadu do zuba naoruanih Crnogoraca, pod vodstvom Pere Pejovia, i opkolili Turke. To to su mnogi izvukli tada ive glave imaju zahvaliti upravo Peri Pejovii, koji je nedavno u svojim planinama zauzeo visok poloaj. A on pripada onoj struji koja eli u miru s Osmanlijama ivjeti. Sada od valije trai da stanje ostane kakvo jest dok granina komisija utvrdi injenice i odredi visinu odtete koju Osmansko carstvo ima platiti zbog oduzimanja stoke. Sada ti ljudi, sa kojima su zamalo zaratili, sjede kod valije u Sarajevu, kako bi ga zamolili da ih primi u turske zemlje. Tu sjedi isti onaj ljuti ratnik Crnogorac, ali sada u ulozi diplomate, kako bi izrazio pokornost i time osigurao svojoj dravi milion i po pijastera. Njegovo prisustvo dodatno uveliava trijumf Turaka i uvjerenje kako je izgubio obraz tako to je pristao da bude slatkim udicama primamljen u Sarajevo. Turci su zaista s njim igrali lukavu igru, kupujui mu poklone, dajui razne privilegije i smjestivi ga u kuu promuurnog Raid-efendije, poput dobrovoljnog zatvorenika. I tako je on, ma koliko to izbjegavao, morao na sveanostima i prijemima preuzeti ulogu cirkuskog lava, koji vie uope nije opasan jer je izgubio zube.Kroz razgovor sa valijom nametnula se i ova tema. On je potom pozvao da ue voa hrianskog izaslanstva, Pastor Sava avola. Bio je to visok ovjek, dopadljive pojave, odjeven kao i ostali njegovi poludivlji zemljaci. Pojas mu je bio naikan bodeima i pitoljima, pa se vie doimao kao gortak spreman na rat, nego kao pregovara i pogotovu pastor. On dakle vie nije nosio bradu kakvu nose pastori, nego samo brkove, kako i dolii njegovoj novoj funkciji vojvode. Svoju nepastorsku pojavu uz osmijeh je pravdao navodnim nastojanjem pastora iz njegovog kraja da se ne razlikuju od naroda, te da unutranjost, a ne vanjtina, govori o ovjeku. Kakvim ga mi sada vidimo, objasnio je, on ulazi i u crkvu i ide u polje. Potvrivao je valijine tvrdnje da je turska vlast mnogo bolja od crnogorske i ponovio da ele hitno primanje u sastav Turske. Nakon toga zamolio je valiju da dozvoli ulazak njegovog neaka, koji ga silno eli upoznati. U naem prisustvu valija nije mogao odbiti zahtjev. Nakon to je valija dao odobrenje, uao je u prostoriju krljav mladi u hercegovakoj nonji, duboko se klanjajui. Napola kleei pribliio se general-guverneru i poljubio mu ruku i koljeno. Nakon to je odgovorio na nekoliko kurtoaznih pitanja, povukao se nazad i stao pored svog strica.Sve vrijeme naeg prisutsva u prostoriji su boravile i dvije sluge, trudei se da uoe fali li nam ta, spremni da u svakom trenutku ispune nae elje.Kada sam stigao u posjet prevodiocu Boshitu, zatekao sam kod njega mitropolita Dionysosa, kao i jo desetak hrianskih popova, odjevenih u njihove dugake, tamne odore. Crne odore prekrivale su im cijelo tijelo, a na glavi su im bili takoer crne kape bez oboda, iji je dio padao preko ramena.Mitropolit je drao jednu veliku i zanimljivu krunicu. Objasnio mi je da je uvijek nosi i molei se ubija slobodno vrijeme. I ovdje su nam servirali duhan i slatko. Sluge su sve prinijele na srebrnom posluavniku. Donijele su i tuce kaiica i ae sa vodom. Ovakvo posluivanje bila je novost za mene, pa u prvi mah nisam znao kako se posluiti. Ali neka mojim itaocima bude jasno kako e postupiti ako se nau u slinoj situaciji. Dakle, umoi se ista kaiica u gusto slatko od voa, podigne se i eka da se viak ocijedi, a potom se to razmuti u vodi. Kako koji gost pristie. Ponavlja taj ritual. Slatko je vrlo bitan segment ishrane, ali i ivota ovdanjih ljudi, i Turaka i krana. Oni prilikom spravljanja tih delicija koriste razliite sastojke. Tako sam u kui gospodina Boshita bio posluen slatkom od listova rue, koje je inalo prekrasan ukus i koje je zadralo miris rue.O Fanariotima, carigradskim Grcima, mogu samo rei da je i ono najgore to se o njima govori blago u poreenju sa njihovom zlobom. Oni su otpad ovjeanstva i bili su to i prije nego je elina muhamedanska ruka na njih pala. Stvar je jo pogubnija ako se zna da su iz redova ove prljave nacije regrutovani najvii fanariotski velikodostojnici. Oni svoju karijeru zapoinju jo kao veoma mladi momci. Postaju ljubimci ve afirmiranih crkvenih velikodostojnika i onda postepeno godinama preuzimaju njihovu slubu, kupujui poloaj skupim poklonima i novcem, a sve da bi jednog dana postali patrijarsi ili ministri. Vii pastori ucjenjuju nie, oduzimajui im novac i poklone. Na kraju najvie ispata siromano hriansko stanovnitvo, koje od usta odvaja da bi darivalo svoju crkvu. Sva upna mjesta i svi poloaji su na prodaju. Ove pijavice nastoje postii to veu cijenu, a sluba e biti oduzeta onome ko ne bude u stanju plaati rate ovog sramnog danka. Cijena jedne upe, ovisno o veliini i znaaju iznosi 20 do 200 dukata.Gustav Thoemmel ovo je sve lucidno konstatirao u svojoj knjizi, koja do u detalje opisuje ove nekonvencionalne crkvene prodaje. Popovi ispostavljaju zahtjeve i daju zadatke pretendentima na njihovo mjesto, rukovodei se pritom bogatstvom koje posjeduju njihove porodice. Nekada se zahtjev odnosi na nekoliko kokoki, nekad na janje, nekad na vola, a nekad na kravu. Poznati su i sluajevi kada ak i odrasli ljudi nisu krteni, jer njihovi roditelji nisu imali srestava da udovolje zahtjevima popova. Oni zahtjevaju plaanje i za slubu koju vre nakon smrti. Ako umre domain, obino uzimaju najboljeg vola ili lijep muki primjerak neke dobre domae ivotinje, a ako umre domaica, uzimaju najbolju kravu i slino. Govorka se da sarajevski mitropolit ne uzima vie od dvanaest hiljada guldena godinje. Druge vladike formalno uzimaju oko sedam hiljada guldena, ali raznim ucjenama izvuku barem jo pet puta toliko. Dionysosov prethodnik bio je jedna divlja pijandura. Dokazano je da je iznudio daleko vie poklona i poslao ih svojim mentorima u Stambol nego to je bio iznos njegove plae. Kada su poslije njegove smrti pregledali njegovu kolosalnu imovinu, nali su samo skupocijenih bundi u vrijednosti preko osam hiljada guldena. Srbi, meutim, kau da on i nije bio tako lo u poreenju sa ovim nasljednikom, koji uzima daleko vie, urujui sa Turcima te podgrijavajui i zloupotrebljavajui vjerske osjeaje obinog siromanog svijeta. A narod ivi u neznanju. Malobrojni su pismeni, a ostali napamet ue tekstove na staroslavenskom jeziku koji su im potrebni prilikom misa, pa onda dre knjige ispred sebe otvorene, folirajui da itaju. A i znanje onih pismenih je oskudno i svodi se uglavnom na poznavanje nekih lokalnih jezika. Crkveni jezik svih slavenskih pripadnika grkog kultusa (ukljuujui i Ruse) je starobugarski jezik koji se govorio za vrijeme bugarskog cara Simeuna otprilike 910. godine, a nerazumljiv je za narod. Fanariotski popovi svi su isti. Jedan od njih, mitropolit Neophit, koji je stolovao pedesetih godina u Trnowu u Bugarskoj, naredio je da se bugarski mukarci i ene upregnu u plug poput stoke, kako bi u njima uguio probuena nacionalna i patriotska osjeanja. Na kraju je naloio i da se uniti crkva trnowska, skupa sa svim njenim slavenskim natpisima, ukljuujui i neprocjenjivu biblioteku koja je sadravala knjige napisane na slavenskom. O ovome nas izvjetava zaista vjerodostojan svjedok, na zemljak Wutzer, koji je u to vrijeme putovao kroz Bugarsku. Kada bih ispriao sve jezive prie o zlu i pakosti fanariota, koje su mi doprle do uiju, moja knjiga bila bi veoma zanimljiva za polusvijet. Kako bih razbistrio tu zbrku u svojoj glavi, nastalu nakon slinih pripovijesti, zamolio sam gospodina Boshita da me povede uglednom profesoru srpske gimnazije, koja se nalazi na obronku, na ijem je vrhu rezidencija mitropolitova. Taj gospodin zove se Bogoljub Petranovi i rodom je iz Dalmacije. U toj sobi naao sam dostojnog sagovornika, koji je bio u stanju u meni probuditi malo potovanja prema srpskim Slavenima. Dugo smo raspravljali o naunim teorijama koje se bave bosanskom kranima. Profesor je vrijedan pisac i godinama sakuplja podatke o ivotu i obiajima bosanskih hriana. Na putu je da sve to konano uoblii u jednu knjigu. Uz sve to pripremio je i dvije knjige o bosanskohercegovakim junakim pjesmama i one su ve spremne za tampu. One su ustvari dopuna, odnosno proireno izdanje, njegove prethodne knjige koju je izdao 1867. godine (Srpske narodne pjesme iz Bosne i Hercegovine). Iste 1867. godine izdao je jo jednu knjigu lirskih narodnih pjesama Bosne (Srpske pjesme Bosne i Hercegovine). Jo jedna slina knjiga takoer je u fazi izrade. Bio je toliko ljubazan da mi je poklonio sve knjige koje je do tada izdao. kola koju on vodi ima dva odjeljenja. Prvo ima etiri razreda, a drugo dva razreda i tu ue djeca od este do dvanaeste godine. U prvom razredu ue itati i pisati srpski jezik. To se u narednom razredu dalje vjeba, a uz to dobijaju jo raunanje i predmet koji izuava crkvenu historiju. U treem razredu dobijaju srpsku gramatiku i osnove geografije. Historija crkve ima i u ovom razredu, s tim to se jo uvodi religija, dakle ue katekizam. U etvrtom razredu se svi oni predmeti se dalje razgranavaju i opirnije i detaljnije izuavaju. Drugo odjeljenje naziva se i trgovako odjeljenje i tu nastava traje dvije godine, a po kvalitetu moe se uporediti sa jednom njemakom gimnazijom. Ovdje se od uenika trai kako talenat, tako i e za znanjem. Jer onaj koji vie pita dobije mnogo vie znanja od onog koji se zadovolji ponuenim. Ovdje se pouava i talijanski jezik, sa kojim se ovdje u Bosni, kao i u cijeloj Turskoj carevini moe dobro napredovati, vie nego sa bilo kojim drugim evropskim jezikom. Naime talijanski je, u trgovakim vodama daleko znaajniji nego to je to francuski ili engleski: U drugom odjeljenju nadalje se izuava matematika, geografija i historija, koja obuhvata etnografske i klasine teme. Razredi su namjeteni poput naih seoskih kola, to znai da djeca sjede po evropskim standardima, na klupama ispred kojih su stolovi sa tintarnicama. Na glavama nose fesove, koje skidaju prilikom ulaska u kolu i ostavljaju pred vratima razreda. Suprotno obiajima ove zemlje, oni ne skidaju obuu. Muslimanska djeca skidaju obuu, ostavljaju fesove na glavama i sjede na koljenima koja im slue kao sto dok sluaju nastavu. Njihovi uitelji takoer ue na podu i ne ustaju ak ni kada namjeravaju izvriti disciplinsku mjeru; za to slui dugaka ipka iji e vrh precizno oinuti glavu ili rame malog nestaka.Posjetio sam glavnu potu i zakljuio da ona slii neodravanoj konjskoj tali. Na drugom spratu sjedio je neugledan Turin u prostoriji na ijim zidovima su visile kone mape za pisma iarane turskim pismom. Pristigla pisma i novine leala su u plitkim razbacanim korpama. Onome ko je oekivao kakvo pismo bilo je doputeno da sam prerovi ove hrpe i pronae ga. Turin ak i da je htio nije mogao organizirati dostavu jer oigledno nije govorio niti jedan jezik osim turskog. Pisma adresirana na evropske institucije ovdje, kao i ona poslana turskim vlastima bila su u istoj korpi. Kupio sam turske markice i zatraio papira. Tada sam ustanovio da je to neto vrlo traeno ovdje, za razliku od evropskih poti u kojima je to osnovni artikl. Direktor pote, kojem se oito nimalo nije urilo i koji nimalo nije htio remetiti svoje uivanje u ljenarenju, na kraju je sve pretraio, ak i ispod ilima i jedva na kraju naao komadi papira u koji mi je zamotao kupljene markice. Kada su markice u pitanju razlikujemo one koje vrijede za cijelo Carstvo, ali i one koje vrijede samo u opinama Carigrada. One se razlikuju u cijeni i boji. Dostava pisama ovdje je u kolapsu jer potari dostavljai ne postoje. Ukoliko neko eli poslati pismo u provinciju, mora to uiniti uz posredstvo unajmljenog potara i to za velike pare ili pak unajmiti obinog kurira.Za svoju korespondenciju vlada na raspolaganju ima zaptiju (policiju) ali i druge slubenike. Dostavu pisma evropskim institucijama obavlja austrijska pota, ali sam uo mnogo kritika i na njihov raun, koje su se prevenstveno odnosile na nesigurnost. Ja ne smijem preutjeti da sam bio svjedok jednog znaajnog dogaaja koji je iao u prilog kritiarima austrijske pote. Naime u na konzulat je 26. juna stigla jedna slubena poiljka paket, zapeaena slubenim peatom njemake vlade. Bilo je oito da je austrijska pota slomila peat, otvarala paket i ponovo ga zapeatila svojim peatom. Tom dogaaju svjedoio je, pored mene, i prevodilac. Nakon toga zakljuio sam da je bolje da pisma i knjige koje sam elio potom poslati u domovinu sam ponesem. I ranije sam bio upozoravan da se pota gubi i otvara, a sada sam se i lino u to uvjerio. To se vie ne moe nazvati sluajnim, nego se radi o namjernom naruavanju povjerenja od strane djelatnika austrijske pote. Na konzul pokazao je ovaj corpus delicti svojim kolegama i zahtijevajui da svi zajedno protestvuju kod austrijskog konzula, kako bi pokrenuli postupak odgovornosti. On bi, zaista, trebao imati i slubenu i moralnu obavezu da prijavi svojim vlastima kako njegovi sunarodnici u Sarajevu ponavljaju greke na koje su i ranije upozoravani i kako to neminovno vodi gubljenju povjerenja. Naalost, sve vlade imaju svoje tajne kabinete sive eminencije, ali oni ne bi smjeli djelovati na nain da prljaju obraz svoje drave. Konzul je razmiljao da sazove meunarodnu konferenciju koja bi za cilj imala da se sve drave obaveu provesti mjere kako bi se zatitila tajnost slubenih poiljki. Posjetio sam i telegrafsku slubu u Sarajevu. Ona ak nije nalik ni na konjsku talu, nego na davno naputenu i propalu baraku. Izgleda da je moja posjeta dovela u nepriliku direktora Turina, jer mi je on na francuskom jeziku rekao: Vi ne biste trebali oekivati da vidite ovdje telegrafsku opremu na kakvu ste navikli u svojoj zemlji. Ipak, i ovi aparati, ma kako izgledali, rade isti posao kao i vai. U njegovim rijeima osjetio sam prijekor zbog moje iznenadne posjete, a taj osjeaj jo je postao izraeniji kada sam pogledao u lica telegrafskih radnika, Dalmatinaca i druge raje, koja su jasno ocrtavala nelagodu pred efom Turinom. Jedan uposlenik me je sa ironinim osmijehom upitao zato smo uope doli u posjetu, na ta sam ja malo uvrijeeno odgovorio da vie ne elim smetati i da idem. Nakon toga postavio mi je neko trivijalno pitanje, na koje sam kurtoazno odgovorio. Mom pratiocu cijela je ova situacija bila pomalo smjena i on to nije mogao sakriti. Nakon toga smo otili. Zgrade konzulata su veoma zbijene jedna do druge, ali se u njima ipak moe ugodno boraviti. To su turske graevine i tek se, nakon mnogo ulaganja, u njima moglo pristojno ivjeti i raditi, kao u pristojnim evropskim prostorijama. Danas je njemaki konzulat veoma lijepo mjesto, ali nije uvijek bilo tako. Nekad je niz ove zidove curila voda, a mjesto je bilo toliko vlano i nezdravo da su sluge doktora Blaua dale otkaz zato to nisu htjele spavati u takvoj rupi. Kako bi premostio te probleme, dr. Blau im je dao bolje sobe od onih u kojima je boravio on sa svojom porodicom. U renoviranje konzulata potroeno je ak pet stotina talira.Danas je zgrada toliko evropska, da bi bilo potrebno jo 500 talira kada bi joj neko elio vratiti turski izgled. Zaista, bilo bi nezgodno da se konzulat mora negdje premjestiti, a da se ne uspije nai evropski stanar. Svaki konzulat uva jedan policajac, a austrijski konzulat uvaju dvojica. Policajci su iz redova lokalnih muslimana i oni obavljaju poslove koji se tiu sigurnosti, ali i uloge oko poasne strae. Oni su u neku ruku izvrni organi pod komandom konzula. Njihova pojava i zvanje veoma su potovani, kako od lokalnog stanovnitva, tako i od konzula i osoblja konzulata. Oko fesova su im zamotane bijele tkanine, a naoruani su sabljom i pitoljima zadjenutim za pojas. Simbol njihovog poloaja i asti koju uivaju je tap sa pozlaenom drkom. Na Mustafa je pruski policajac i njegova je pojava najraskonija i najupeatljivija. On nije samo gradski ovjek u bogatoj hercegovakoj monji. Kombinacija njegove snane pojave, nonje i bogatog oruja daje zaista vanredan prizor. Na njegovim pitoljima toliko je zlata i srebra da se eljezo skoro i ne vidi. Ali-paa mu je za te pitolje nudio ezdeset dukata, ali se Mustafa nije elio razdvojiti od svog blaga, koje je u boju oduzeo odjednog crnogorskog pobijeenog junaka. Ti pitolji njegov su ponos.Dva su dogaaja koja su mi se posebno svidjela dok sam boravio u Sarajevu jest proslava dana sultanovog zaposijedanja prijestolja i sveanost organizirana povodom povratka kuama vojnika koji su odsluili vojni rok. Prvi dogaaj slavi se 25. juna i slave ga sve turske slube i pojedinci u itavom carstvu kroz narodna veselja. Tog dana probudili su me topovski pucnji koji su odjekivali sa tvrave. Popodne smo tim povodom posjetili valiju, kako bismo prisustvovali gala-sveanosti koju je organizirao. Pred zgradom stajali su muziari vojnog orkestra u paradnom odijelu. Poslije toga prolazili smo kroz palire razliitih vojnih rodova, koji su na komandu demonstrirali uvjebanost i vojne vjetine. Prostrano stepenite na ulazu bilo je natkriveno krovom vjeto spravljenim od svjeeg lia i cvijea. Izvinio sam se zbog svog putnikog odijela kada sam primao pozivnicu da doem na ovu sveanost, a izvinjenje sam ponovio i samom valiji dok smo se pozdravljali u sobi za prijem. On je elegantno prihvatio izvinjenje, ali se bojim da to ipak nije bilo od srca, tim prije to znam koliko Turci panje polau na vanjtinu. Muslimani su se bili skoro ukoili od silnih zlatnih i srebrenih vezova, konzuli su bili odjeveni u sveana odijela evropskog kroja, a vjerski velikai smjerno su stajali u svojim dugim tamnim odorama. Iako je prostor bio mali, svi mi, skoro trideset zvanica, nali smo dovoljno mjesta za stolom, a timung je pravilo donoenje ugarskog ampanjca, mostarskog vina specifinog mirisa i piva koje u Sarajevu proizvodi jedan Austrijanac. Sav taj ugoaj bilo je djelo dr. Koetscheta, valijinog sekretara za evropske poslove. Ipak, nije falilo ni turskih jela, kao na primjer: burek (dugake rolne tijesta napunjene mesom), aik (tucana piletina), muhabeli (slatki griz kuhan u mlijeku), ekmek-kadaif (slatko jelo od kuhanih rezanaca tijesta), galani-dolma (ria umotana u listove vinove loze) itd. Ono to nipoto nije smjelo faliti, a po emu su Turci uveni je pilav sa riom. Bio je izvanredan i nikad nita toliko ukusno nisam jeo. Zaista bogati Osmani mnogo ulau u svoje kuhinje to i rezultira ovakvim bogatstvom ukusa i mirisa. Koga zanima turska kuhinja, koja zbilja nije loa, neka proita popularnu knjigu dr. Preloga.Turci, tabski oficiri, kadije i muslimanski vjerski slubenici toliko spretno su upotrijebili escajg, da sam bio iznenaen. Elegancija s kojom su jeli jo je udnija ako se zna da oni jedu prstima kada se radi o drutvima gdje su samo muslimani. Razgovori su se vodili na njemakom, francuskom, talijanskom, novogrkom, turskom i slavenskom jeziku, a zdravicu za sultana valija je izgovorio na turskom jeziku dok su napolju topovi pucali, a vojna muzika svirala sveane koranice.Fanariot Dionysos nije odolio da ne kae da bi valija sada tu zdravicu za sultana trebao izgovoriti i na novogrkom, kako bi ga razumjeli i srpski podanici. To je bilo veoma runo i netaktino. Zamislite da su svi prisutni zahtijevali ponavljanje zdravice na svom jeziku. Katolikom poglavaru fra Gregoru Martiu ni na pamet nije palo da zahtijeva ponavljanje zdravice na latinskom za katolike podanike. Taj obrazovani ovjek bio je dovoljno taktian pa nije protestvovao ni kod svog fanariotskog kolege u smislu zato on Srbe izdvaja od ostalih prisutnih. (U Bosni ivi otprilike 360 hiljada Srba, 122 hiljade katolika, 300 hiljada muslimana, 500 Jevreja i devet hiljada Roma, u Hercegovini 130 hiljada Srba, 42 hiljade katolika, 55 hiljada muslimana, Jevreja 500 i dvije i po hiljade Roma, a u Novom Pazaru, ivi 1.800 Roma, 200 Jevreja, 23 hiljade muslimana i sto hiljada Srba).Cilj fanariotskog vladara bio je da na ovaj nain pokae novu vitalnost fanariotskog etnosa, koji se jo uvijek dri svoje ideje i elje za obnovom bizantske snage, kao i da istakne da oni ni nakon vijekova ne ele da se potpuno pokore Turcima.Osmanlije, meutim, s podsmijehom gledaju na ove patetine ispade, znajui kolika snaga lei u njihovoj sablji i znajui da nimalo ne trebaju strahovati od gorljivosti bizantinaca, jer se tu sve zavrava na rijeima. Oni se daleko vie boje ostalih hrabrih Slavena.Iako je ponaanje Osmanlija veoma komplikovano, bio sam ugodno iznenaen koliko su efikasno organizirali ovaku zahtjevnu sveenost, pogotovo u smislu rasporeivanja gostiju na mjesta za njih predviena. Poasno mjesto na proelju stola pripalo je, naravno, naem domainu valiji. S lijeve strane sjedio mu je na konzul, do njega talijanski, a do talijanskog smijeno ponosni uparaeni Crnogorac. S valijine desne strane sjedio je austrijski konzul, do njega francuski, pa ruski konzul. Engleski konzul nije se uope pojavio. Raid-efendiju, koji je sjedio do mene, upitao sam da li konzuli koji sjede na poasnim mjestima do valije mijenjaju ili uvijek tu sjede. On se nasmijeio i odgovorio kako se oni rangijaju po godinama starosti, ali i izrazio opeprihvaeno uvjerenje da bi austrijski konzul trebao imati najvie poasti. Malo me razoarao takav stav jer sam argumentirano siguran u to da je moj konzul bolji od austrijskog. Ipak, moramo se nato malo naviknuti. Moda se trebamo radovati to je na konzul drugi, a nije zadnji. Uostalom na generalni konzul u Beogradu ima najvii rang.Zadao sam Turcima mnogo glavobolje objanjavajui da nisam ni beg, ni aga, ni doktor. Oni su me, uprkos tome, htjeli smjestiti u neku od abloniziranih klasa. U toj situaciji upomo mi je priskoio austrijski general konzul, rekavi da obavljam visoke i vane dunosti za moju dravu. ak me je unaprijedio u baruna. Da me je austrijski konzul imenovao barunom, saznao sam kada me je ruski konzul oslovio tom titulom. Kada sam protestirao rekavi da ja nisam barun, ruski konzul upitao je mog konzula ta sam ja. Razgovor je ostao nedoreen. Ali sada sam barem znao da, kada spominju baruna ustvari misle na mene.Uostalom, bio sam na tom slavlju smjeten na veoma lijepo mjestop, s unutranje strane stola, u blizini Omer-pae i marala treeg korpusa vojske; s desne strane sjedio je ljubazni poliglot Raid-efendija, a slijeve prevodioci konzulata. Kako bi meni ugodili, razgovor su vodili na njemakom jeziku.Nakon zavretka objeda, preli smo u prostrane odaje kako bismo pili kahvu i puili. Nakon to sam predstavljen crnogorskom ugledniku, izrazio sam svoje zadovoljstvo to sam konano upoznao jednog crnogorskog junaka, sina crne planine. Taj poludivljak (takvim ga valjda smatraju beka gospoda) uzvratio mi je komplimentom da bih i ja kao Prus takoer trebao biti sin junaka. Ja to nisam negirao, ak sam i potvrdio njegov stav. Da, ja jesam siroe koje je rano ostalo bez oca i teko hodilo kroz ivot razmiljajui kako e kupiti hljeba. Ali sam sin pruskog junaka, vojnika koji je ivot dao za ponos domovine.Turci su uljudno sprijeili mogunost da se Crnogorac i ja udubimo u taj na razgovor. Iznenaenje za sve prisutne bilo je pismo koje je stiglo za valija, u kojem se on obavjetava sa Srbi jednog maloljetnog djeaka inauguriraju u kneza. Turci su zadovoljno trljali ruke, a slavofili u prvi mah nisu eljeli povjerovati u tanost te vijesti, da bi se kasnije tjeili kako je i to bolje nego da u Srbiji nastaje neka nova dinastija.Slijedee iznenaenje sveanosti bila je pojava jedne dvorske lude, hercegovakog muslimana koji je na glavi nosio ubaru poput one kakvu nose pripadnici kavkaskog naroda erkeza. On je uzvikujui na svom konju ustrao uz stepenice toliko spretno da njegov konj nije nagazio nijednu pepeljaru kojih je mnogo bilo poredano po podu, niti je glavom udario u neku od brojnih nisko postavljenih svjetiljki- Izvodei razne ludorije ponovo je projahao niz stepenice. Koliko god to bilo zabavno, nama je ujedno izgledalo i opasno, pa smo se zabrinuli da ne slomi vrat. Tog napadno odjevenog zabavljaa oslovljavali su nadimkom Eek (magarac). On je imao ak i svoj peat na kojem pie Eek. Turci su se divili njemu i potovali njegovu vjetinu, snagu i inteligenciju. Pripovijedali su kako je on nekad nastupao ak i pred padiahom, koji ga je tom prilikom upitao: Reci mi, Magare, ko je najpametniji ovjek u Bosni? On je, navodno, odgovorio: Svijetli padiahu, kad sve saberem, mislim da sam to ja. Odlian odgovor!Zabavlja se hvalio da je upravo dojahao iz Zagreba, gdje je bio u posjeti tamonjem maralu, koji ga je, kako je tvrdio, veoma lijepo primio. Prisutni su u poluali na to odgovorili da bi on, Magarac, bio veoma pogodan za pijuna i slina zanimanja. Sa svima se alio, pa tako i sa mnom, upitavi me ta sam ja: grki monah koji je davno nestao, ili vojnik koji se maskira bradom monaha, ili moda bivi ruski konzul, koji se je vratio u lijepo Sarajevo, jer je u njemu neto zaboravio. Ova zadnja mogunost, to sam bivi ruski konzul, izazvala je gromoglasan smijeh prisutnih, ali i nelagodu kod aktuelnog ruskog konzula. Naime, njegov prethodnik, o tome su mi ve govorili ovdje, ostao je duan mnogim ljudima u Sarajevu, to je dakako ostavilo mrlju na obrazu zemlje koju je predstavljao. Eek je svoje ale zainio to je pucao iz plastinog pitolja prisutnima u lice. Ko na vrijeme nije sklonio glavu, gumeni ep metak ove djeije igrake, pogodio bi ga ravno u lice. Njegova prsa bila su okiena brojnim turskim i kranskim ordenjem. U toj masi metala Pero Pejovi prepoznao je i jedan crnogorski orden. U Turskoj se inae od ordenja ve odavno prave karikature i zbijaju ale. Moji evropski prijatelji priali su mi kako je jedan visoko pozicionirani turski paa ak posuivao ordenje kako bi se nakitio i bio vaan na ovakvim i slinim skupovima. Jedan drugi uglednik, priali su, traio je od evropskih konzula u Turskoj carevini da kupi vei broj ordena, kako bi ih dijelio umjesto bakia. uo je, navodno, da bi ga to dolo jeftinije nego da novac dijeli.Bogatiji Turci kupuju evropsko ordenje i kite se njime, dok oni iz srednje klase i oni siromanjiji dukate i srebro trebaju da bi preivjeli ili da bi njima nakieni paradirali.Mene je zaudalo kada sam vidio koliko se Evropljani smiju njegovim alama, koliko se zabavljaju i koliko se trude da mu repliciraju.Kada su me upitali je li meni Eekov nastup smijean i zabavljam li se, iskreno sam odgovorio da ne vidim nita smijeno i zabavno u priprostim barbarskim alama. Takvim odgovorom nisam stekao prijatelje, jer su oni zakljuili da i njih smatram priprostim barbarima, im se smiju takvim alama. To nije bilo daleko od istine. Da bih to koliko toliko ublaio, rekao sam kako vjerujem da se oni smiju samo da bi ugodili domainu. Meutim, za te moje rijei vie nije bilo sluaoca. Oni su vjerovali da taj smijeni luak zasluuje da ga oni gledaju i da su njegove ludorije veoma zabavne. Kada je Eek htio napustiti zabavu, uvidio je da su valijine sluge u neku odaju sakrile njegovog konja. Uslijedila je potraga za konjem, koja nije bila zabavna samo slugama, nego i prisutnoj gospodi. Eeku se isplati ovo ludovanje, jer ga uglednici za to bogato darivaju. On se moe nazvati imunim ovjekom, koji u Hercegovini posjeduje lijepo imanje i kuu.Konano je poeo vatromet. Prisilio sam se da ga gledam i da kaem da je odlian, premda je bio prije lo nego prosjean, u poreenju sa raskonim vatrometima koje sam imao priliku gledati. Uostalom, neukusno dugo smo ekali poetak vatrometa. Toliko dugo da kasnije nismo stigli proetati gradom. Mislim da neu pogrijeiti ako kaem da je slavljenje dana kada je sultan sjeo na prijestolje groteska. Jer tome se krani siguran sam, nimalo ne raduju. A ubijeen sam da sultana mrze i Turci, pogotovo ovi reformski raspoloeni. Jer sultanova vlast Kur'an koristi kao opravdanje za pljaku i isisisavanje novca od naroda. Takvo raspoloenje moglo se vidjeti i po tome to grad uope nije bio adekvatno osvijetljen. ak su i damije bile slabo osvijetljene i nimalo sveano ukraene, to je mene veoma iznenadilo.Vatromet je bio zavren neto iza ponoi i mi Evropljani smo se konano mogli oprostitiod naeg domaina. Na rastanku nam je valija rekao da e u subotu biti odrana prva proslava u ast odsluenja vojnog roka bosanskih rezervista. Naglasio je da je sveanost neoficijelno, a ne slubeno.U gradu nije bilo sasvim mrtvo. Pojedine ulice bile su puste, a u nekima se jo lumpovalo. Osvjetljenja skoro da nije nigdje bilo. Tek pojedina usamljena svjetla pruala su idiline prizore jedne orijentalne gradske etvrti. Moram priznati da sam bio uzbuen tim dahom dalekog tuinstva koji su davale rijetke papirne svjetiljke. Osjeao sam se mirnim i oputenim dok sam, u drutvu dvojice konzula i dvojice policajaca, koji su takoer nosili svjetiljke, posmatrao kako rijetki Bosanci zamiu u ulaze kua. Policajci su ili pred nama, krei nam i osvjetljavajui put. Ako se neki sluajni prolaznik ne bi brzo sklonio, bio bi odgurnut u stranu. Krenuli smo ka kvartu koji se prostire oko Bezistana, jer smo uli da je tamo jo ivo. I zaista, nai policajci imali su pune ruke posla da nam prokre put. Iz Bezistana je izbijalo jarko svjetlo, a preko glava posmatraa vidio sam siluete ljudi koji se kreu na takvoj visini kao da jau konje.Dopirao je iznutra tako ruan i napadan zvuk da sam pomislio da se radi o bandi akrobata. I da me moji pratioci nisu gurnuli naprijed, sigurno bih se sklonio s puta ovakvoj predstavi. Kada sam se pribliio, uvidio sam da se ne radi ni o kakvim akrobatama, nego o grupi idovskih djeaka koji, sjedei na ramenima svojih prijatelja, pjevaju tu runu pjesmu i izvode plesne pokrete. Putali su te za uho uvredljive glasove, a pratili su ih okupljeni idovi srednjeg i nieg stalea. Zadovoljstvo ovakvom pjesmom i zabavom uope ilustriralo je njihov ukus i mentalitet. Vidite, sve je mirno i svi spavaju. Jedino su jo Jevreji budni i stvaraju buku, rekli su moji pratioci. Kada smo nastavili nau etnju sreli smo dvije dame, evropski odjevene, to je bila udna pojava u ovom kraju. Iako ih nisu poznavali, moji pratioci su zakljuili da su to dvije njemake modistice, iji se dolazak ve razglasio po gradu. S obzirom na to da se one nisu prijavile ni u jedan konzulat, mnogi su posumnjali da su one zaista to za ta se izdaju. Bili su blii misli da su one agenti neke od susjednih zemalja, koje su dovedene tajnim putevima u Sarajevo.Drutvo me je ispratilo do mog stana, gdje su me ljubazni domaini ve oekivali. Oprostio sam se od gospode, zaelivi im siguran povratak njihovoj kui. Iako su se tome nasmijali, ispostavilo se narednog jutra da to nisam sluajno poelio. Naime, usput je neki turski vojnik izvrijeao francuskog konzula. Gospodin Moulin, bio je na konju, a njegov policajac iao je pred njim. Kada su stigli u naroito usku ulicu, primjetio je na putu jednog turskog vojnika koji se nije htio skloniti ni nakon policajevog ni nakon konzulovog upozorenja, nego je oteo uzde konja i odgurnuo ga.Gospodin Moulin imao je vidno istaknutu znaku konzulata, pa je taj napad dobio i politike dimenzije. Kako bi ubudue zatitio ugled i nepovredivost Evropljana, posebno evropskih konzula, konzul Moulin dao je zatvoriti kavgadiju. I tako s vremena na vrijeme, uprkos strogoj vlasti i policiji,na povrinu izbije divgatvo muslimana i njihova mrnja prema nama, ak i u ovakvim sredinama, u kojima Evropa polahko preuzima dominaciju. Stoga nikoga ne treba uditi da se sline stvari deavaju u manjim i udaljenijim mjestima, gdje ruka turske vlasti nije tako budna kao u Sarajevu. Iz konzulovih usta uo sam ta se desilo u Mostaru. Tu su engleski konzul i njegova supruga grubo izvrijeani dok su jahali. ak je suprugin eir probeden bajonetom. Ona sreom nije povrijeena. Ruskom konzulu, gospodinu Koudriavzeffu, takoer je bilo prijeeno dok je etao. Poslije toga on svoju suprugu nije smio povesti ni u etnju. Premda ona ne zna ovdanji jezik, bilo mu je neugodno sluati sve prostote koje su joj vojnici dovikivali. Ipak, mogu se uti i prie o lijepom ponaanju muslimana prema Evropljanima u mnogim bosanskim provincijama. Uprkos tome, moram zakljuiti da e Osmani imati jo puno posla dok adekvatno odgoje bosanske Muslimane. Njih zaista, od barbara, dijeli samo jedna tanka linija.Prisustvovao sam i sveanosti otputanja bosanske rezerve nakon odsluenja vojnog roka, na kojoj je takoer bio prireen veliki vatromet. Ranije sam primijetio da je uniforma vojnika sarajevskog garnizona pohabana i zakrpljena. Meutim, za ovu priliku, dakle za paradu, dali su im nove i veoma lijepe uniforme.Ceremonija otputanja odrana je na trgu ispred kasarne i opet su bili prisutni isti uzvanici, ukljuujui i vjerske poglavare. Ova se ceremonija bosanskim Turcima doimala previe modernom. Toliko modernom, da im je bilo oito neugodno da joj uope prisustvuju. S druge strane, za krane je to bilo poniavajui in, i veoma opasan dogaaj! Zbog toga su sveanici posljednji stizali na slavlje. Ipak, posljednji meu njima stigao je mitropolit.Okupljeni su utke posmatrali ceremoniju. Meutim mi smo oekivali daleko veu masu. Meu njima je bilo i ena, muslimanki i kranki. Gledajui goste, za oko mi je posebno zapeo jedan mladi Turin, Teufik-beg. On je u toj masi zraio posebnom inteligencijom i profinjenou. Pomislio sam da gledam u Evropljanina, poto je imao plavu kosu i plave oi. Zbog toga sam se veoma iznenadio kada sam saznao da ne razumije niti jedan evropski jezik. Potpuno razliit utisak na mene proizveo je pogled na zaptiju (policajca) Emin-bega i njegove uasno krive noge, dok u svojoj pohabanoj evropskoj odjei krstari kroz masu epurei se poput patka koji bi elio da je paun.Prisutan je bio i onaj ludi Eek. Tri roda vojske bila su poredane tako da su inili kvadrat, s tim to je etvrtu stranu tog kvadrata inio zid ulaza u kasarnu. Prije nego to stigli rezervisti, mi Evropljani pozvani smo u salon, uz obrazloenje da e nam otamo biti ugodnije posmatrati ceremoniju. Ustvari uklonjeni smo odatle poto se radilo o sveanosti sa jakim religijskim peatom. Samo suCrnogorci ostali vani. Topovski pucnji i muzika najavili su dolazak rezervista, zvijezda ove ceremonije. Pred njima je koraao zastavnik, nosei osmansku zastavu, kao krv crvenu sa zlatnim polumjesecom i zvijezdom petokrakom. Sa lijeve strane stroja iao je Alaj. Imam, glavna linost ceremonije. Rezervisti su, proavi pored okupljenih, odstupali nalijevo, a na trgu je ostao samo zastavnik i poasna garda. Oni su, skupa sa Alaj-imamom stajali u blizini male, upravo iskopane rupe. Tri ovna, ve svezanih nogu, donesena su pred imama i tu poloena pred njegove noge. Imam je potom izgovorio neke arapske rijei, izvadio no iz svog pojasa i prerezao grkljane sva tri ovna, tako da je njihova krb ikljaja ravno u iskopanu rupu. Potom je krvavi no obrisao o krzno zaklanih ivotinja i vratio opet no za pojas. I stao leima okrenut prema kasarni, a licem prema zastavi. Imam je potom, u potpunoj tiini, razmotao jedan papir na kojem je bila napisana sura iz Kur'ana, koja se obino ui u slinim prilikama i poeo je uiti zavijajuim glasom. Svi muslimani postavili su ruke u takav poloaj kao da su eljeli da dobiju kakvu milostinju. Samo je Crnogorac svoje ruke drao na leima i stajao ponosno poput kakvog diva. Mirno i sa prezirom gledao je na te jadne padiahove robove. Imam se vie nije molio sam, nego su s njim izgovarali rijei i svi prisutni, kojima je tekst ove arapske molitve oito bio poznat. Za to vrijeme su se nedoklane ivotinje trzale u svojoj krvi, zorno ilustrirajui bit islamske vladavine i njihov rat protiv nevjernika. Da bi kompletirao svu munost ove krvave predstave, kroz nekakav prozor glavu je izmolio i Eek. Jedva smo doekali zavretak molitve. Nakon toga rezervisti su stigli i postrojili se kako bi im bile predate knjiice za otpust. Snanim korakom prilazili su zastavi da bi je poljubili i tiho otili dalje. Oni koji nisu eljeli ostati u vojsci to su pokazivali na nain da saviju dobijenu potvrdu i predaju je imamu. Od njih 120 samo je dvanaest tako postupilo.Neu citirati govor koji je Omer- paa odrao vojnicima na otvorenom prostoru, niti u opisivati dalji nastavak ceremonije. Samo u rei da je ova ceremonija otpuhala i sruila moje lijepo miljenje o Turcima, koje je bio vjeto izgradio valija.Pred oima mi se bistro ukazala istina: osmanska vladavina nije se nimalo promijenila, iako se uinilo da su se stvari promijenile za vrijeme vladavine sultana Mehmeda i da su se reformisti odlijepili od barbarstva. Osmanska vojska nije vjerska samo iznutra nego i izvana. Nije ona sultanova vojska, niti iija. Ona je vojska islama. I to to su govorili da u redove osmanske vojske i policije treba nekako privui i krane, pravo je licemjerje. Takvi stavovi plasiraju se sraunato, kako bi varali Evropu. Samo treba ovdje doi i na licu mjesta se osvjedoiti kako stvari stoje.U tu svrhu bila je proturena i pria da se u Bosni stvara jedan katoliki bataljon. Ta pria podgrijavala je tenzije izmeu Srba i katolika. Kada sam poslije ceremonije, dok smo puili i pili kahvu, o to