Institut für Slawistik Karl-Franzens-Universität Graz

Institut für Slawistik Karl-Franzens-Universität Graz

Hrvatski pogledi u XVIII. i XIX. stoljeću

O.Univ.-Prof. Dr. Branko Tošović Frančeska Vidić

SE Nationale Sichtweisen des [email protected]ältnisses zwischen dem Bosnischen/Bosniakischen, Kroatischen und Serbischen(515.056) WS 2011/2012

Sadržaj• Kratak pregled hrvatske povijesti XVIII. i XIX. st.• Važna djela XVIII. stoljeća • Hrvatski narodni preporod• Bečki književni dogovor • Ante Starčević• Hrvatske filološke škole• Hrvatski „vukovci“ • Zaključak• Literatura• Ilustracije

22.11.2011. Frančeska Vidić: Hrvatski pogledi u XVIII. i XIX. stoljeću 2

Kratak pregled hrvatske povijesti XVIII. i XIX. stoljeća (1)

• Mir u Srijemskim Karlovcima 1699. (Umjesto Hrvatske, većinskim dijelom vraćenog teritorija, koji je stoljećima bio pod Osmanlijama, vladaju Habsburgovci i Venecija).

• Marija Terezija (1740–1780) i Josip II (1780–1790) – centralizacija i germanizacija

• Prihvaćanje zajedničke vlade za Hrvatsku i Ugarsku 1790.



• Francuska Dalmacija (1805–1809) i francuske Ilirske pokrajine (1809–1813)

• Kraj Dubrovačke Republike (1806 –1808)• Nakon Napoleonova poraza u Rusiji 1812. i kod

Leipziga 1813, Austrijanci preuzimaju teritorij Ilirskih pokrajina.



• Maksimilijan Vrhovac• Hrvatski narodni preporod (1830–1847)• Ljudevit Gaj i Kratka osnova horvatsko-slavenskog

pravopisanja (Budim, 1830)• Pod Gajevim rukovodstvom 6. siječnja 1835. izlaze

Novine horvatzke i Danica Horvatzka, Slavonzka y Dalmatinzka .

• Ilirske narodne novine i Danica ilirska (1836–1843)



• Ivan Kukuljević Sakcinski 1843. u Saboru prvi put upotrebljeva hrvatski jezik.

• Mađarska revolucija 1848.• Ban Josip Jelačić (1848–1859)• Austro-ugarska nagodba (1867) i Hrvatsko-ugarska

nagodba (1868)• Ante Starčević i Eugen Kvaternik osnivaju 1861.

Stranku prava .



• Josip Juraj Strossmayer i osnivanje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (JAZU) u Zagrebu (1866/67)

• Hrvatski narodni preporod u Dalmaciji (1860–1882) i u Istri (1866–1899)

• Ban Khuen Hérdévary (1883–1903), mađarizacija i paljenje mađarske zastave na Trgu bana Jalačića 1895.


Važna književna djela XVIII. stoljeća

• Andrija Kačić Miošić (1704–1760) – Razgovor ugodni naroda slovinskoga (1756), na štokavskoj ijekavici

• Matija Antun Relković (1732–1798) – Satir iliti divji čovik (1762), pisan štokavskom ikavicom .

• Tituš Brezovački (1757–1805) – Matijaš grabancijaš dijak (1804) i Diogeneš (1805), visok domet kajkavskog književnog izraza


Leksikografija u XVIII. stoljeću

• Ardelio Della Bella (1655–1737) – Dizionario Italiano-Latino-Illirico (Rječnik talijansko-latinsko-ilirski)

• Gazophylacium (1740), veliki latinsko-hrvatski i hrvatsko-latinski enciklopedijski rječnik Ivana Belostenca (1593–1675), napisan još prije 1675.

• Lexicon Latinum interpretatione Illyrica, Germanica et Hungarica locuples Andrije Jambrešića (1706–1758) i Franje Sušnika (1686–1739), tiskan 1742.


Značajne gramatike XVIII. stoljeća (1)

• Ardelio Della Bella – Instruzioni grammaticali della lingua illirica (1728)

• Blaž Tadijanović – Svaschta po mallo illiti kratko sloxenye immenah, i ricsih u illyrski, i nyemacski jezik, Koje sloxio Blax Thaddianovich (1761)

• Matija Antun Reljković izdaje najopsežniju gramatiku do tada – Nova slavonska i nimacska grammatika. Neue Slavonische und Deutsche Grammatik (1767).


Značajne gramatike XVIII. stoljeća (2)

• Marijan Lanosović (1742–1812) – Neue Einleitung zur Slavonischen Sprache (1778)

• Josip Jurin (Josephi Giurini) – Grammatica Illyricae juventuti Latino-Italoque sermone instruendae accomodata. Slovkigna slavnoj slovinskoj mladosti diackim illirickim i talianskim izgovorom napravglena (1793)


Hrvatski narodni preporod (1)

• Biskup Maksimilijan Vrhovac (1752–1827) poziva na sakupljanje „narodnog blaga“ 1813.

• Antun Mihanović – Rech Domovini od Hasznovitozti Piszanya vu Domorodnom Jeziku (1815)

• Ljudevit Gaj – Kratka osnova horvatsko-slavenskog pravopisanja (1830)

• Janko Drašković i Disertacija iliti razgovor darovan gospodi poklisarom (Karlovac, 1832)

22.11.2011. Frančeska Vidić: Hrvatski pogledi u XVIII. XIX. stoljeću 12


• Siječanj 1835. – Novine horvatzke i Danica Horvatzka, Slavonzka y Dalmatinzka (Ilirske narodne novine i Danica ilirska, 1836–1843)

• Stanko Vraz, Dragutin Rakovac i Ljudevit Vukotinović – časopis Kolo



• Osnivanje Ilirske čitaonice 1838. i Matice ilirske 1842. (od 1874. postaje Matica hrvatska)

• Ivan Kukuljević Sakcinski 2. svibnja 1843. u Saboru prvi put upotrebljeva hrvatski jezik i zahtjeva njegovo uvođenje u škole i javne ustanove.



• Vjekoslav Babukić (1812–1875), prvi profesor hrvatskog jezika (1846) na zagrebačkoj Kraljevskoj akademiji, piše: Mi Iliri (Serblji, Horvati, Slavonci, Bosanci, Cernogorci, Hercegovci, Dalmatinci, Dubrovčani, Bugari, Istrianci, Štajerci, Krajnci i Korušci) imademo 29. glasov, […]

22.11.2011. Frančeska Vidić: Hrvatski pogledi u XVIII. i XIX .stoljeću 15

Ljudevit Gaj (Krapina, 1809–Zagreb, 1872)

• Karizmatični vođa ilirskog pokreta• Kratka osnova horvatsko-slavenskog pravopisanja (Budim, 1830)• Novine horvatzke i njihov književni prilog Il.1: Ljudevit Gaj

Danica Horvatzka, Slavonzka y Dalmatinzka • Ilirske narodne novine i Danica ilirska (1836–1843)


http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Matica,_ljudevit_gaj.jpg

Horvatov sloga i zjedinjenje

Još Horvatska ni propala, dok mi živimo;

visoko se bude stala kad ju zbudimo: Ak je dugo tvrdo spala, jačja hoće bit, Ak’ je sada vu snu mala, če se prostranit. [...]

Jenput čuje svoje sine glasno pevati, složne glase u visine tako zdigati: “Braća danas kolo vodi, danka svetkuje, Horvatska se preporodi, sin se raduje.”

V kolu jesu vsi Horvati Stare Države,Staroj Slavi verni svati z Like, Krbave,Krajnci, Štajer, Gorotanci i Šlavonija,Skup Bošnjaci, Istrijanci ter Dalmacija.

Vsi Horvati se rukuju, i spoznavaju,Istinski se sad kušuju, reč si davaju; Neka znaju sveta puki njihov novi zvez,Hvalit čeju vnukov vnuki slavni narod ves.

Nudar, braćo, čaše z vinom sad napunie,Zdravicu horvatskem sinom vernem nap’te, Neka žive naša sloga, vsaki pravi Slav, Pravi sinko Roda svoga neka bude zdrav.


U Proglasu Danice Ilirske iz 1839. Gaj piše:Mogli su pravi domorodci do sada viditi, da mi ne činimonikakove razlike, što se tiče bratinske ljubavi izmedju H o r v a t a h,S è r b a h, V e n d a h, S l a v o n c a h, D a l m a t i n a h, B o š n j a –k a h it.d., već da se sve uskup pozivamo u jedno kolo i l i r s k o.Zato i u napridak zaklinjamo sve rodoljupce onom slogom, koju smorasplodjivati dužni, da ova imena kao posebna, a ime i l i r s k o kaoskupno narodno, ime pako s l a v j a n s k o kao sveobćenito s namijednako smatraju, isto tako, kako se smatraju u Italii imena mlitačko, longobardsko, toškansko, rimsko, neapolitansko it. d. zaposebna, italiansko pako za skupno narodno, a romanskoobuzimajući taliansko, francezko, španjolsko i portugisko, zasveobćenito ime.


Gaj piše nadalje:

S è r b neće nikad biti H o r v a t ili K r a n j a c, aova dvojica, kad nisu, nemogu nipošto biti S è r b l j i. Ana što inat, kad smo ipak jedno nesamo po kèrvi i jezikuu obće, jer u tom smo smislu jedno tilo i s Č e s i, P o - l ja c i i R u s i, veće jedno baš upravo u najužem smislupo naričju, po pismah, po običajih, po domaćihuspomenah, jednom ričju: po višehiljadgodišnjojposebnoj narodnosti i l i r s k o j, a i po naravskomzvanju na jedan obćeniti cilj.


Il. 2: Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisaña poleg mudroljubneh, narodneh i prigospodarneh temeljov i zrokov


Il. 3: Rodna kuća Ljudevita Gaja u Krapini

Slike iz Krapine


Il. 4: Pekarna Gaj u Krapini


Il. 5: Foto Gaj u Krapini


Il. 6: Restoran brze prehrane Gaj


Dubravko Škiljan u svom djelu Govor nacije o ilircima piše sljedeće: “Kad bismo ilirce promatrali samo kao nosioce romantičarskog kulturnoghrvatskog narodnog preporoda (što su oni nesumljivo također bili), njihovo bi se odustajanje od kajkavskog dijalekta […] i prihvaćanje štokavštine kao osnovice književnog izraza moglo protumačiti kao izbor uvjetovan željom da se objedini hrvatski kulturni prostor i – eventualno – jezična zajednica u budućnosti izjednači s etničkim kolektivom. No ako ilirski pokret shvatimo i kao političku skupinu, koja će se od 1841. g. organizirati i u Ilirsku stranku, sa svojim programom koji je nadilazio kulturne ciljeve i u kojem su elementi, u krajnjoj konsekvenciji, podređeni političkim zacrtanim ciljevima, objašnjenje jezičnog segmenta u tom programu postaje nešto složenije. Ilirci su u svojem političkom djelovanju težili, u minimalističkoj verziji programa, zaustavljanje procesa madžarizacije i očuvanju političkog identiteta Hrvatske u okviru Austro-Ugarske na osnovi tradicionalne državnopravne argumentacije kojom su se služile i prethodne generacije hrvatskih političara, ali su u maksimalističkoj formulaciji htjeli zasnovati široko zamišljen (i, u krajnjoj konsekvenciji, realiziran u obliku nove državne tvorevine) savez južnoslavenskih naroda.”


Bečki književni dogovor

• Ožujak 1850. godine• Cilj: Dogovor o ujedinjenju književnih jezika

Slovenaca, Hrvata i Srba• Prisutni književnici: - Hrvatska: I. K. Sakcinski, Dimitrije Demeter, Ivan

Mažuranić, Vinko Pacel i Stefan Pejaković - Srbija: Vuk Stefanović Karadžić i Đuro Daničić - Slovenija: Franc Miklošič (Bečki književni dogovor – www)


Pet točaka Bečkog dogovora (1)

• Odabir jednog od južnoslavenskih narodnih govora, koji će biti književni i na kojem bi svi trebali pisati.

• Južno narječje bi trebalo biti zajedničko književno narječje svih južnih Slavena – svi bi trebali pisati ije tamo gdje su to po tom narječju dva sloga, a gdje je to samo jedan slog neka se piše je ili e ili i.

• I Srbi i Crnogorci bi trebali pisati hrvatski glas h svuda gdje mu je mjesto po etimologiji, kako to pišu Hrvati.

(Bečki književni dogovor – www)


Pet točaka Bečkog dogovora (2)

• Kod imenica u genitivu množine ne treba na kraju pisati h jer mu po etimologiji tamo nije mjesto.

• Ispred samoglasnog r gdje ono čini slog ne treba pisati ni a ni e, već samo r kao u riječi „prst“, jer tako „narod“ govori i tako piše većina drugih književnika i manji dio hrvatskih.

(Bečki književni dogovor – www)


Ante Starčević (1823–1896) (1)

• Političar, književnik, publicist• Otac Domovine • Utemeljitelj Stranke prava (1861)• Gorljivi zagovornik hrvatske neovisnosti (Ni pod Beč ni Il. 7: Ante Starčević

pod Peštu, nego za slobodnu i samostalnu Hrvatsku!)


http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Ante_Star%C4%8Devi%C4%87_crop.jpg

Ante Starčević (1823–1896) (2)

• Pisao na ekavici, zalažući se da hrvatski standardni jezik počiva na njoj, usprostavaljajući se na taj način Vuku Karadžiću.

• Tvrdio je da su Srbi (Slavoserbi) ustvari Hrvati (nazivao ih je „izmetom Hervatah“).


U djelu Pisma Magjarolacah Starčević piše:Napokon, o Slavoserbima koje mislite predobiti. Oni su sužanjskapasmina, skot gnjusnii od ikojega drugoga. Uzmimo u čoveku tristupnja saveršenstva: stupanj životinje, stupanj razbora, i stupanjuma, duševnosti. Slavoserbi nisu podpuno dostignuli ni najnižistupanj, a iz njega ne mogu se dignuti. Oni nemaju svest; oni neznadu kao ljudi čitat; njih se nikakav nauk ne prima; oni ne mogubiti ni bolji ni gorji nego li su; oni su, izuzev okretnost iprepredenost koje daje vežbanje, svi u svemu posve jednaki; onio sebi, biti siti, bili gladni, ne mogu mučat ni lajat, mirovat niskakat, nego se u svemu vladaju kako im njihovi pastiri određuju.(Ante Starčević – www1)


U djelu Nekolike uspomene Starčević piše: Slavoserbi su smetje naroda, vrsta ljudi koji se prodavaju

svakomu tko i po što ih hoće, i svakomu kupcu davaju Hervatsku u nametak; versta ljudih, koje će svatko, ako se ne da više, kupiti i za zdelu krumpirah; ljudi koje imati svatko bi se stidio osim Austrie i drugih herđavih vladah; ljudih koji najverstnii možda bi dobil od prave vlade čiste lule; ljudih koji su po svojoj sužanjskoj naravi proti svemu što je dobro, slavno, veličanstveno; koji su kao zakleti narod hervatski zbrisati s lica zemlje, te o tomu i rade. To su Slavoserbi.

(Ante Starčević – www1)


U prvoj knjizi Djela Starčević piše:Dok budemo imali domaćih izdajicah, dotle ćemo imati tudjinacahgospodarah. Izdajica ćemo imati dok se narod neosvesti.

U trećoj knjizi Djela piše:Ako vaši Slavjani ostanu na dosadanjoj stazi,ove će narode pozobatRomanci ili Germanci. [...] Jer ako ovi narodi imaju kakovubudućnost, ako dojdu do jedinstva, to će se moći postignuti samoumom i snagom koju razum upravlja; a gde je uma, tu ja nemogu nipomisliti nego da će svatko radje pristati uz narodno, slavno ime,makar koje, negoli uz ime slavansko, imeizmišljeno, ime pod kojimnerazumeva se drugo nego nevolja i sramota.(Ante Starčević- www2)


Il. 8: Novčanica od 1000 kuna s likom Ante Starčevića


Hrvatske filološke škole

• Zagrebačka filološka škola – nasljednica ilirskih ideja (začetnici: Ljudevit Gaj, Vjekoslav Babukić i Antun Mažuranić; najznačajniji predstavnici: Adolf Veber Tkalčević i Bogoslav Šulek)

• Riječka filološka škola (Fran Kurelac)• Zadarska filološka škola (časopis Zora dalmatinska –

Ante Kuzmanić)


Hrvatski „vukovci“ (1)

• Definirali razvoj jezičnog standarda • Slijedili ideje iliraca, no na suženim pretenzijama –

njihova zamišljena jezična zajednica obuhvaćala je hrvatsko-srpsko jezično područje („odrekli se“ slovenskih, makedonskih i bugarskih južnoslavenskih vernakulara)


Hrvatski „vukovci“ (2)

• Ivan Broz (1852–1893) – Hrvatski pravopis (1892)• Tomislav Maretić (1854–1938) – Gramatika i stilistika

hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika (1899)• Ivan Broz-Franjo Iveković (1834–1914) – Rječnik

hrvatskog jezika (1901)


Hrvatski “vukovci” (3)• Najvažnije promjene, nastale njihovim djelovanjem: - uvođenje fonetskog umjesto etimološkog pravopisa

(glatko : gladko) - pisanje -ije- u dugim slogovima i -je- u kratkim

slogovima kao zamjena za jat - preuzimanje novijih imenskih oblika za genitiv, dativ,

lokativ i instrumental množine umjesto starijih (žena : ženah; ženama : ženam; ženama : ženah; ženama : ženami)


Tomislav Maretić (1854–1938) (1)

• Jezikoslovac, leksikograf, prevoditelj, profesor na zagrebačkoj slavistici, član JAZU-a i njezin predsjednik od 1915. do 1918.• Zalagao se za štokavski purizam

Il. 9: Tomislav Maretić


http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Tomislav_Maretic.JPG

Tomislav Maretić (1854–1938) (2)

• Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika (1899)

• Gramatika hrvatskoga jezika za niže razrede srednjih škola (1899)

• Njegove gramatike službeno su prihvaćene i kodificirale su normu književnog jezika i u Hrvata i u Srba.


Il. 10: Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika


http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Maretich.gif

Kritike upućene Maretiću

• Antun Radić u Obzoru 1899. osuđuje Maretićevo zaobilaženje najznačajnijih djela hrvatske književnosti i oslanjanje isključivo na djela Vuka Karadžića i Đure Daničića.

• Vatroslav Jagić dijeli Radićevo mišljenje, no ipak pozdravlja pojavu njegove Gramatike “jer se tek od njezina objavljivanja može govoriti o zajedničkoj hrvatskoj i srpskoj gramatici”.


Zaključak

• Kaos i razjedinjenost na političkoj sceni i u uporabi jezika

• Otpor germanizaciji, mađarizaciji i talijanizaciji• Zabluda o tome da smo potomci Ilira• Zajedništvo Hrvata i Srba • Smanjivanje razlika između njihovih jezika • Štokavski purizam


Literatura (1)• Ante Starčević – www1:

http://hr.wikipedia.org/wiki/Ante_Star%C4%8Devi%C4%87. Stanje: 11.11.2011.

• Ante Starčević – www2: http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/ostalo/prilozi-lanova/8425-30-misli-i-poruka-dr-ante-starevia-.html. Stanje: 11.11.2011.

• Bečki književni dogovor – www: http://hr.wikipedia.org/wiki/Be%C4%8Dki_knji%C5%BEevni_dogovor. Stanje: 11.11.2011.


http://hr.wikipedia.org/wiki/Ante_Star%C4%8Devi%C4%87

http://hr.wikipedia.org/wiki/Ante_Star%C4%8Devi%C4%87

http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/ostalo/prilozi-lanova/8425-30-misli-i-poruka-dr-ante-starevia-.html



Literatura (2)

• Davorka Horvatek Modrić, Ruža Križan-Sirovica: Čitanka 2. za drugi razred četverogodišnje srednje strukovne škole. Školska knjiga, Zagreb, 2003.

• Dragutin Pavličević: Povijest Hrvatske. P.I.P. Pavičić, Zagreb, 2000.

• Dubravko Škiljan: Govor nacije. Golden marketing, Zagreb, 2002.

• Joanna Rapacka: Leksikon hrvatskih tradicija. Matica hrvatska, Zagreb, 2002.


Literatura (3)

• Ljudevit Jonke: Hrvatski književni jezik 19. i 20. stoljeća. Matica hrvatska, Zagreb, 1971.

• http://www.ihjj.hr/oHrJeziku-gramatike.html (Stanje: 11.11.2011).

• http://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatski_jezik#Rije.C4.8Dka_jezikoslovna_.C5.A1kola (Stanje: 11.11.2011).

• http://hr.wikipedia.org/wiki/Ljudevit_Gaj (Stanje: 11.11.2011).


Literatura (4)

• http://hr.wikipedia.org/wiki/Tomislav_Mareti%C4%87 (Stanje: 11.11.2011).

• http://webograd.tportal.hr/Miha29/hrvatskijezik/kratkapovijesthrvatskogajezika (Stanje: 11.11.2011).

• http://hr.wikisource.org/wiki/Govor_Ivana_Kukuljevi%C4%87a_Sakcinskog_u_Hrvatskome_saboru_2._svibnja_1843 (Stanje: 11.11.2011).


Ilustracije (1)

• Ilustracija br. 1: Ljudevit Gaj – http://hr.wikipedia.org/wiki/Ljudevit_Gaj (stanje: 11.11.2011).

• Ilustracija br. 2: Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisaña poleg mudroljubneh, narodneh i prigospodarneh temeljov i zrokov –http://hjp.srce.hr/index.php?show=povijest&chapter=10-ljudevit_gaj (stanje: 11.11.2011).


Ilustracije (2)

• Ilustracija br. 3: Rodna kuća Ljudevita Gaja u Krapini – autor: Frančeska Vidić

• Ilustracija br. 4: Pekarna Gaj u Krapini – autor: Frančeska Vidić

• Ilustracija br. 5: Foto Gaj u Krapini – autor: Frančeska Vidić

• Ilustracija br. 6: Restoran brze prehrane Gaj – autor: Frančeska Vidić


Ilustracije (3)

• lIustracija br. 7: Ante Starčević – http://hr.wikipedia.org/wiki/Ante_Star%C4%8Devi%C4%87 (stanje: 11.11.2011).

• lIustracija br. 8: Novčanica od 1000 kuna s likom Ante Starčevića – http://www.hnb.hr/novcan/novcanice/h1000k.htm (stanje: 11.11.2011).


Ilustracije (4)

• lIustracija br. 9: Tomislav Maretić – http://hr.wikipedia.org/wiki/Tomislav_Mareti%C4%87 (stanje: 11.11.2011).

• lIustracija br. 10: Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika – http://hr.wikipedia.org/wiki/Tomislav_Mareti%C4%87 (stanje: 11.11.2011).


Hvala na pozornosti!


Institut für Slawistik Karl-Franzens-Universität Graz

Documents

Transcript of Institut für Slawistik Karl-Franzens-Universität Graz