Neben mir KRAJ MENE - kroatisch-leicht.com · Razgovor s Bogom 19. Doboš torta 20. Lutka Sarita...
Transcript of Neben mir KRAJ MENE - kroatisch-leicht.com · Razgovor s Bogom 19. Doboš torta 20. Lutka Sarita...
Ana Bilić
Neben mir
KRAJ MENE
Lesebuch als Mini-Roman in
kroatischer Sprache mit Vokabelteil
Sprachniveau: Fortgeschrittene
Copyright © 2015 Ana Bilić
Photographie Copyright © 2015 Danilo Wimmer
Alle Rechte vorbehalten.
www.kroatisch–leicht.com
VORWORT
Kraj mene – Neben mir – aus der Serie Kroatisch leicht ist ein Lesebuch in Form eines Mini–Romans
und ist für Kroatischlernende vorgesehen. Das Buch enthält eine Vokabelliste am Buchende.
Level 1 Beginner bis 800 Wörter ✔ Level 2 Fortgeschrittene bis 1200 Wörter Level 3 Erfahrene bis 1700 Wörter
Kroatisch leicht ist eine Buchserie zum Kroatisch lesen und ist eine wichtige Lektüre zur
Erweiterung der Vokabel und zur Festigung der Sprachkenntnisse. Die Bücher als Mini–Romane
sind mit Themen, Grammatik und Grundvokabel in drei Stufen des Kroatischlernens aufgeteilt:
Beginner, Forgeschrittene und Erfahrene. Damit der/die Lernende sich zu einer oder anderen
Gruppe richtig einteilen kann, dafür dient folgende Orientierungshilfe:
Beginner – Lernende, die sich von der Grammatik her mit dem Präsens aktiv und mit dem Futur I
und Perfekt passiv auskennen.
Fortgeschrittene – Lernende, die von der Grammatik her in Kroatisch Präsens, Futur I und
Perfekt aktiv verwenden.
Erfahrene – Lernende, die von der Grammatik her das Präsens, Futur I und Perfekt aktiv
verwenden und sich mit Verbaspekten passiv auskennen.
Mehr Infos über weitere Mini Romane findet man im Internet unter: www.kroatisch–leicht.com
Ein paar Tipps zum leichteren Lesen
1. Subjekt ausgelassen – Verb beachten
In einem Satz soll man immer das Verb und seine Endung beachten, weil das Subjekt oft ausgelassen
wird. Das ist sehr wichtig, weil es Wörter gibt, die wie ein Subjekt aussehen, sind es aber nicht. Das ist
der Fall bei den Wörtern «mi» und «ti». «Mi» bedeutet neben «wir» auch «mir», und «ti» bedeutet neben
«du» auch «dir». Also in einem Satz zuerst das Verb finden und durch seine Endung die Person erkennen:
Možeš mi dati knjigu? – Kannst du mir das Buch geben/reichen?
Šaljemo ti pismo. – Wir schicken dir den Brief.
2. Vokabelliste/Wörterbuch gleich nehmen oder doch nicht?
Das ist die Frage, ob man den Text als Information liest oder ob man die darin enthaltenen Vokabel auch
lernen will. Falls man den Text als Information lesen will, sollte man nicht gleich nach Hilfe im
Wörterbuch suchen: In jedem Satz kennt man sicher einige Wörter und den Rest sollte man aus dem
Kontext erkennen. Auch wenn dann der Satz unverständlich bleibt, sollte man noch einen weiteren Satz
lesen, wo man einen breiteren Kontext herauslesen kann. Wenn das nicht funktioniert, dann das
Wörterbuch aufschlagen. Falls man den Text liest, um Vokabel zu lernen, dann sollte man auch neue
Wörter nachschlagen, damit man keine falsche Bedeutungen der Wörter lernt.
3. Braucht man eigentlich Eigenschaftswörter?
Um die grobe Handlung zu verstehen, braucht man Eigenschaftswörter erst an der zweiten Stelle. Um den
Text richtig zu verstehen und es zu genießen, braucht man Eigenschaftswörter unbedingt.
4. Wörter mit zwei Bedeutungen
Solche Wörter mögen bei dem/der Lesenden Unruhe stiften. Wie zum Biespiel:
«i» – und; auch
I ja želim čitati knjigu. – (wörtlich) Auch ich will das Buch lesen.
«trebati» – sollen; brauchen
«vrijeme» – Wetter; Zeit
«se» – sich; man
usw.
Es ist nützlich sich solche Wörter zu notieren, damit man nicht immer wieder in Verwirrung gerät.
INHALT – SADRŽAJ
1. Moja sestrična Goga, moj brat Kristijan i ja
2. Moja buduća škola
3. Moja lutka Sarita
4. Svađa
5. Igra s Gogom
6. Moja mama
7. I ja znam engleski
8. Doručak
9. Na igralištu
10. U vrtiću
11. Telefonski poziv
12. Moj san
13. Moj tata i ples
14. Kralježnica
15. Moj bratić Manuel
16. Strpljivost
17. Kako biti strpljiv?
18. Razgovor s Bogom
19. Doboš torta
20. Lutka Sarita spava
21. Pomoć
22. Moj tata
23. Razgovor s Gogom
24. Kristijan
25. Kraj mene
1. Moja sestrična Goga, moj brat Kristijan i ja
Ja imam novu bilježnicu. Moja bilježnica je jako lijepa – crvena s bijelim ružama. Ja
crtam u bilježnicu svaki dan. Ona je rođendanski poklon moje sestrične Goge. Goga
ima 16 godina i voli poklanjati bilježnice, blokove, olovke i nalivpera. Ona živi blizu
nas, u istom kvartu. Ali mi se ne vidimo svaki dan. Ona ipak ima 16 godina, a ja
samo 6. Ona me voli i kaže da sam slatka i «blentava». Moj brat kaže da «blentava»
znači glupa. Ali ja to ne vjerujem. Moja mama ne govori što to znači «blentava», ali
kaže da to ne znači glupa. Moja mama je liječnica, a liječnici znaju sve. Kada joj ja
kažem da ona sve zna, ona se smije. Ja mislim da «blentava» znači nešto dobro,
samo ona to ne želi reći pred Kristijanom. Moj brat Kristijan me voli zadirkivati. On
isto kaže da je uskoro gotovo s igrom jer u jesen idem u 1. razred, a u školi je
strašno. Kristijan me plaši, ja to znam. Ali ja se ne plašim. Škola je sigurno kao vrtić.
U vrtiću tetice kažu da je škola lagana i zabavna i da se tamo uče zanimljive stvari.
Ja sam pitala moju teticu Maru u vrtiću da li se u školi mogu izabrati učitelji i
učiteljice. Ona je rekla da ne. No dobro, ja ionako ne poznajem puno učitelja i
učiteljica tako da ne mogu reći koga želim za učitelja ili učiteljicu. Kristijan kaže da
je u školi više učiteljica nego učitelja. Zašto, on to ne zna. Mama kaže da ni ona ne
zna zašto. Moj tata kaže da je to dobro pitanje, isto kao pitanje zašto su svi
odgajatelji u vrtiću tetice, a nema muških. Ja mislim da je razlog što je više žena na
svijetu nego muškaraca. Tako kaže Goga. Ali tko zna. To moram pitati u školi. Moja
mama kaže da i učiteljice znaju sve.
2. Moja buduća škola
Moja buduća škola je dosta daleko od naše kuće. Danas sam vidjela moju školu jer je
ona blizu mojeg doktora. Danas smo Kristijan i ja bili kod doktora jer sam ja trebala
dobiti injekciju. Zapravo ne injekciju nego cjepivo. Svake godine ja dobivam cjepivo
protiv neke opasne bolesti. Moja mama je liječnica, ali ona liječi odrasle ljude, a ne
djecu i zato ja idem kod dječjeg liječnika, doktora Tomića. Doktor Tomić je jako
debeo, ima brkove i puno se smije. Ja ga zovem doktor Tom–tom. Kad se smije,
onda se čuje «tom..tom...». Kristijan kaže da on to ne čuje. Ja mislim da je on dobio
svoje prezime Tomić baš zato jer se tako smije. Nakon liječnika Kristijan je rekao
kad smo bili vani: «Koraljka, vidiš onu zgradu tamo?» On je pokazao na veliku
zgradu na drugoj strani ulice, s cvijećem na prozorima i crtežima na fasadi. U
sobama su sjedila djeca i slušala što odrasli pričaju. «Vidiš, to je tvoja škola... Što
misliš, je li ona strašna?» – «Nije. Hoćemo ići sada unutra?», pitala sam. – «Nećemo.
Tko ne voli jesti špinat, ne smije u školu.» – «Zašto ne?» – «U kantini djeca jedu
špinat svaki dan. Tko ne jede špinat, taj ne smije u školu.» – «Ja jedem špinat.» –
«Ne, ti ne jedeš špinat. Uvijek ostaviš špinat na tanjuru.» – «Ja ću jesti špinat u
školi.» – «To ćemo vidjeti.»