2010-0029_kotet_13_227 (1)

7/26/2019 2010-0029_kotet_13_227 (1)

1/22

enski likovi u hrvatskoj prozi 19. st.

s primjerom lika Dore Krupieve pisca Augusta enoe

Jelige: Rovinj

7/26/2019 2010-0029_kotet_13_227 (1)

2/22

1

Sadraj

1.

Uvod.............................................................................................................................. 2

2. Biljeke o piscu .............................................................................................................3

2.1. Povijesno-politika- gospodarstvena sredina ................................................5

2.2. Protorealizan- enoino doba ...........................................................................7

2.3. enoa kao prozaik .............................................................................................7

3. enski likovi u hrvatskoj knjievnosti ...................................................................... 8

3.1. Femme fatale .................................................................................................10

3.2. enoini likovi...................................................................................................11

3.3. enoini enski likovi ....................................................................................12

4. Dora Krupieva ..........................................................................................................12

4.1. Kratka fabula romana izvanpovijesnog konteksta......................................13

4.2.

O Dori ..............................................................................................................13

5. Komparativna usporedba likova Dore i Klare.........................................................17

5.1. Kako ljube Dora i Klara................................................................................18

6. Zakljuak ................................................................................................................. 20

7. Izvori ........................................................................................................................ 21

8.

Literatura ................................................................................................................. 21

7/26/2019 2010-0029_kotet_13_227 (1)

3/22

2

1. Uvod

Dug je razvojni put od enskog lika najstarije hrvatske knjievnost do pojave prvih

svijesti o eni kao intelektualnom biu, posebito do pojave prvih ena spisateljica koje piu o

vlastitom doivljaju, te suvremene knjievnosti u kojoj se o eni ne samo pie, nego ena i

sama sudjeluje u kreiranju knjievnosti i predodbi o sebi samoj. Ovaj kulturoloki proces

nam nudi bogati repertoar enskih likovau hrvatskoj knjievnosti, meutim knjievna teorija

o njima je zasada nedovoljno istraena. Posebno su u toj temi obraivani pojedini autori, ali

cjelokupnog pregleda za sada nema.Nedovoljna istraenost ove teme, pogotovu u dananje

vrijeme glasovite enske emancipacije posebito intrigira na nova istraivanja. Meutim, kako

bi cjelokupni pregled razvoja enskog lika u hrvatskoj knjievnosti bila preopirna tema zasamu prirodu ovoga rada, izabrano je razdoblje 19. st. i doba hrvatskog protorealizma tj.

glavnog predstavnika ovog pravca Augusta enoe koji predstavlja preteu u razradi

psiholoke karakterizacije likova.

Iako je poznato je da je kod enoe jo uvijek izraena jaka crno-bijela polarizacija u

razradi enskih likova, njegova podjela na dva osnovna tipa, naarhetip idealizirane i nevine

ene, skoro bezbojno psiholoki karakterizirane, nasuprot tipu fatalne ene, istovremeno i

pokretaice radnje, predstavlja uzor kasnijim piscima realizma.Lik Dore Krupieve izabran je temom ovoga rada upravo zato to je ona sredinjim djelom

Zlatarovog zlata,prvog umjetnikog romana hrvatske knjievnosti, najplodnijeg pisca 19. st.

Augusta enoe, magnus parensomhrvatskog romana. enoa je svojimproznim stvaralatvom

dao primjer, postavio zadau mnogim buduim spisateljima temnogim piscima kasnije bio

uzor pisanja. Mnogi su se ugledali enoinoj karakterizaciji likova, te je iz tog razloga Dora

Krupieva jedan od najbitnijih enskih likova hrvatske knjievnosti. Obina graanska

djevojka i danas ima veliku popularnost meu itateljima hrvatske knjievnosti.Rad je podjeljen na nekoliko veih cjelina. Uvodni dio rada pripada piscu samom, povijesnim

i drutvenim okolnostima u kojima je stvarao, knjievnom pravcu kojem je pripadao te

njegovim osnovnim znaajkama kao prozaika. U sljedeoj cjelini, kako bi to bolje uputiou

samu temu, rad se bavi kraim pregledom razvoja enskih likova u povijesti hrvatske

knjievnosti te razjanjava pojam femme fatalnasuprot pojma vjerne ene . Prije nego to

uemo u samu tematiku rada, treba rei neto o enskim likovima uope te i o enoinim

enskim likovima. Sredinji dio rada pripada liku Dore Krupieve, gdje emo navedene

tvrdnje o karakterizaciji Dorina lika pokuati to bolje podkrijepiti injenicama, citatima iz

7/26/2019 2010-0029_kotet_13_227 (1)

4/22

3

romana, itd. Nakon toga, komparativnom metodom, usporedit emo dva glavna enska lika

Zlatarovog zlata, dvije suprotnosti Doru Krupievu i Klaru Gruberovu/ Ungnadovu.

U zakljunom dijelu kraije presjek cjelokupnog rada, ukratko o razvojnom putu lika ene u

hrvatskoj knjievnosti, te o znaaju enoinog doba na prekretnici toga puta. O znaaju

enoinih likova, pogotovu onih enskih, o liku Dore Krupieve, te o modelu likova koje je

enoa postavio kao uzor.

2. Biljeka o piscu

August enoa roen je 14. studenoga 1838. godine u Zagrebu gdje je i umro 13. prosinca

1881. s tek navrenih 43. godine. Otac Augusta enoe bioje biskupski slastiar podrijetlom

iz istone eke, a majka Tereza pl. Raba slovaka Maarica, u njihovu se domu govorio

njemaki jezik. Augustova majka je umrla kad je imao tek osam godina, te je ostao sa ocem

s kojim se nije najbolje slagao. Mogui razlog neslaganja je taj to mu se otac Alois Schnoa

do kraja svoga ivota osjeao i izjanjavao Austrogermanom, dok je August odrastajui na

ulicama Zagreba, druei se s drugim djeacima, sebe doivljavao Hrvatom i kasnije se u

svome ivotu i radu izrazito samo tako i izjanjavao.

enoa je puku kolu zavrio u Zagrebu, a 1849. godine u vrijeme Bachova apsolutizma

jedan razred gimnazije pohaa i u Maarskoj, u gradu Peuhu (Pcs). Od 1850. do 1857.

uenik je zagrebake gornjogradske gimnazije. Profesori su mu: Adolfo Veber Tkalevi,

Antun Maurani, Vjekoslav Babuki. U gimnaziji je zbog svojih uvjerenja imao dosta

neprilika, pogotovu s tadanjim ravnateljem koji je postavljen na to mjesto upravo jer je

smatranpolitiki podobnim u vrijeme apsolutizma. To su bili i razlozi poveanja napetosti u

odnosima s ocem.

Pravoslavnu gimnaziju enoa upisuje u Zagrebu, slijedi medicina u Beu (1858.g.), a godinu

dana poslije ve je u Pragu. Iako je uvijek bio meu najboljim uenicima, nikada nije zavriosvoje studije. Kako ga je zanimao knievni rad, bavio se dopisnitvom iz Praga, a u Beu se

bavio i ureivakim radom. Godine 1886. vraa se u Zagreb gdje ostaje do kraja ivota.

August enoa je prvi u obitelji poeo pisati hrvatski svoje prezime Schnoa.

7/26/2019 2010-0029_kotet_13_227 (1)

5/22

4

Oenio se Slavom Itvani s kojom je imao sinove Milana1i Branka i ker Dragicu. Kako bi

se rijeio siromatva i osigurao dobar ivot svojoj obitelji, radio je razne poslove. Bio je

umjetniki ravnatelj kazalita, dramaturg, veliki gradski biljenik, gradski senator, dravni

inovnik, djelovao jeu Matici hrvatskoj, zapaen je po kazalinim kritikama uPozoru 1866-

67. godine te radio kao urednik asopisa Vijenac,1877. godine i 1879.-80.

Ta viestruka angairanost ga je doslovce iscrpljivala. Kad je nakon potresa u Zagrebu

1881. godine, pomagao ljudima na ulici, sudjelovao u utvrivanju tete, okiran, iscrpljen,

dobio je upalu plua od ega je i umro.

Uz nabrojene mnogobrojne dunosti i funkcije ipak je pronalazio vremena za

stvaranje. Pisao je lirske i epske pjesme, pripovijetke, povjestice, novele, romane, kritike i

feljtone (Zagrebulje). Teme svojih djela uzimao je najee iz hrvatske prolosti, ali i iz

suvremenih drutvenih zbivanja. Vie djela posvetio je Zagrebu, u kojemu je roen i gdje je

ivio do smrti, on je prviuveo sam Zagreb kao glavnog lika tj. temu u svoja djela. enoa je

prvi hrvatski pisac koji je knjievnu pozornost usmjerio na drutvene slojeve - feudalce,

graane, seljake. Zahvaljujui zanimljivosti tema, privlanosti sadraja i likova te ivom

pripovjedakom jeziku, doslovce je stvorio i odgojio hrvatsku itateljsku publiku.

Uzori su mu bili Sir Walter Scott i Victor Hugo, ali je njihov tip romana prilagodio specifinim

hrvatskim prilikama i domaojknjievnojtradiciji.

Najpoznatija enoina djela su:

a) Romani: Zlatarovo zlato (1871.g.),

uvaj se senjske ruke (1876.g.),

Seljaka buna (1878.g.),

Diogenes (1878.g.)

Kletva (1882.g.)

b) Pripovijesti: Prijan Lovro (1873.g.),

Prosjak Luka (1879.g.),

1Bio je predsjednik Geografskog zavoda. Objavio je 50-ak djela iz fizike geografije iantropogeografije,putopisa i popularne geografske lanke, a pisao je pripovijetke, crtice, eseje, drame i biografije. U pripovijetkeunosi regionalna obiljeja. Napisao je povijesni roman "Iz kobnih dana" i biografijuAugusta enoe"Moj otac".
http://hr.wikipedia.org/wiki/August_%C5%A0enoahttp://hr.wikipedia.org/wiki/August_%C5%A0enoahttp://hr.wikipedia.org/wiki/August_%C5%A0enoahttp://hr.wikipedia.org/wiki/August_%C5%A0enoa

7/26/2019 2010-0029_kotet_13_227 (1)

6/22

5

Barun Ivica, Branka,

Karanfil spjesnikova groba,

Mladi gospodin,

Turopoljski top,

Kako dolo, tako prolo (1876.g.)

c) Povjestice: Smrt Petra Svaia,

Propast Venecije,

Fratarska oporuka,

Kugina kua,

Kameni svatovi,

Grobovi Hrvata

d) Kritika i esejistika: Naa knjievnost i Zato piemo

2.1. Povijesno- politika- gospodarstvena sredina

Od kraja ilirizma poela je ponovna germanizacija, te se ponovno postavlja pitanje

nacionalne opstojnosti. Uveden je Bachov apsolutizam (1850.g.) kojim hrvatska gubi sva

ustavna prava koja je do tada imala. Ukidaju se feudalno-kmetski odnosi ime plemii ostaju

bez posjeda, a osloboeni seljaci su potpuno osiromaeni. Nositelji apsolutizma su u svim

zemljama habsburke monarhije ukidali politiku slobodu, provodili germanizaciju, te

nasiljem, korupcijom i progonima htjeli uvrstiti vlast bekih centralista. U Hrvatskoj se

takva vrsta vladavinepogotovo nakon pokreta Ilirizma, buenja narodne svjesti- vrlo teko

doivljavalo.Nekad gorljivi protivnici MaaraLjudevit Vukotinovii Mirko Bogovipostaju

istaknuti zagovornici ugarski orjentirane struje, mislei da je to prikladan nain borbe protivgermanizacije.

24. studenog 1860. nakon sloma apsolutizma objavljena je Listopadska diploma koja

vraa u Hrvatsku parlamentarni ivot i nacionalno-politiku aktivnost. Kroz hrvatske i

slavenske zemlje prostrujao je novi val liberalnoga zanosa. Mjesec dana nakon proglaenja

Diplome hrvatska mlade je "isfukala" njemako kazalite i izbacila njemaki jezik s

hrvatske pozornice.

26. studenog 1860. na banskoj konferenciji iznesen je politiki program: ujedinjenje svihhrvatskih zemalja, uvoenje hrvatskog jezika u javne poslove, ostvarivanje hrvatskog
http://hr.wikipedia.org/wiki/Ljudevit_Vukotinovi%C4%87http://hr.wikipedia.org/wiki/Ljudevit_Vukotinovi%C4%87http://hr.wikipedia.org/wiki/Ljudevit_Vukotinovi%C4%87

7/26/2019 2010-0029_kotet_13_227 (1)

7/22

6

dvorskog ureda u Beu, imenovanje dvorskog kancelara koji e kralju predloiti sedam

velikih upana za Hrvatsku.U Hrvatskoj poinju djelovati politike stranke.Narodnu stranku

osnivaju nekadanji ilirci Strossmayer, Maurani, Kukuljevi, Raki i dr. Manjinsku stranku

ine unionisti (nekadanji maaroni). Stranka prava trai teritorjalnu cjelovitost i potpuni

suverenitet hrvatske drave. Njezin je voa Ante Starevi, koji zastupa radikalno hrvatstvo,

suprostavlja se ilirstvu, jugoslavenstvu i srpstvu.

Hrvatsko je graanstvo u veini bilo stranogapodrijetla, njemako i talijansko tese stalo

pohrvaivati, pogotovu dolaskom novih snaga sa sela. Graanstvo je poelo preuzimati i

javne poslove, te je teilo i preuzimanju vlasti. Trebalo je omoguiti nesmetan nacionalni

razvitak, posebice se nastojalo razviti obrazovni sustav i kulturu.

Hrvatsko-ugarska nagodba je sporazum izaslanstvaHrvatskog sabora iUgarskog sabora,

sklopljen1868. godine, kojim je ureen poloajKraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije i

Kraljevine Ugarske unutar ugarskog dijela Austro-Ugarske Monarhije i ustroj sredinje vlasti

u Hrvatskoj temeljem kojega su Ugarski i Hrvatski sabor donijeli odgovarajue zakone.

Nakon to je1867. sklopljenaAustro-Ugarska nagodba dotadanja je jedinstvenaHabsburka

Monarhija podijeljena na austrijski i ugarski dio. Prema novonastalom dravnopravnom

ustrojuDalmacija i hrvatski dioIstre,zajedno sa slovenskim zemljama, ule su u austrijski dio

Monarhije, a banska Hrvatska, zajedno s Vojvodinom u ugarski.

Nagodba iz 1868. priznaje narod Hrvatske i Slavonije kao poseban politiki narod.

U Dalmaciji se vodi borba protiv talijanskih autonomaa i hrvatskih domoljuba, a u Istri

zapoinje nacionalni preporod to ga predvodi biskup Juraj Dobrila, koji okuplja hrvatske

sveenike koji ire hrvatsku nacionalnu svijest.

U kulturnom ivotu posebnu je ulogu imao akovaki biskup Josip Juraj Strossmayer.

Na njegov poticaj osniva se Jugoslavenska akademija 1867. godine, Matica hrvatska 1874.,

Leksikografski savez, Sveuilite i Kazalite.

Politiki, ekonomski i drutveni uvjeti u to doba bili su napeti. Nakon prvobitneopijenosti koje je nastalo nakon sloma apsolutizma, hrvatski su politiari doivljavali

neprestane poraze, nisu ostvarili ni federalizam, ni centralizam, niti samostalnost zemlje.

Hrvatska je privredom i financijski ostala zavisna od Pete i njezinih inovnika koji su

Hrvatsku doslovce isisavali i drali u ekonomskoj zaostalosti. Poloaj obinoga ovjeka

sveden je na rub egzistencije. Austro-Ugarska svoje centre Petu i Be bogate na raun

slavenskih zemalja koje ostaju sve siromanije.

to se tie knjievnog ivota, Hrvatska je ostala bez knjievnog asopisa. Tek 1852. MirkoBogovi,pripovjeda, pjesnik i dramatiar, pokree asopisNeven.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatski_saborhttp://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Ugarski_sabor&action=edit&redlink=1http://hr.wikipedia.org/wiki/1868.http://hr.wikipedia.org/wiki/Trojedna_kraljevina_Hrvatska,_Slavonija_i_Dalmacijahttp://hr.wikipedia.org/wiki/Trojedna_kraljevina_Hrvatska,_Slavonija_i_Dalmacijahttp://hr.wikipedia.org/wiki/Kraljevina_Ugarskahttp://hr.wikipedia.org/wiki/1867.http://hr.wikipedia.org/wiki/1867.http://hr.wikipedia.org/wiki/Austro-Ugarska_nagodbahttp://hr.wikipedia.org/wiki/Habsbur%C5%A1ka_Monarhijahttp://hr.wikipedia.org/wiki/Habsbur%C5%A1ka_Monarhijahttp://hr.wikipedia.org/wiki/Dalmacijahttp://hr.wikipedia.org/wiki/Istrahttp://hr.wikipedia.org/wiki/Istrahttp://hr.wikipedia.org/wiki/Istrahttp://hr.wikipedia.org/wiki/Dalmacijahttp://hr.wikipedia.org/wiki/Habsbur%C5%A1ka_Monarhijahttp://hr.wikipedia.org/wiki/Habsbur%C5%A1ka_Monarhijahttp://hr.wikipedia.org/wiki/Austro-Ugarska_nagodbahttp://hr.wikipedia.org/wiki/1867.http://hr.wikipedia.org/wiki/Kraljevina_Ugarskahttp://hr.wikipedia.org/wiki/Trojedna_kraljevina_Hrvatska,_Slavonija_i_Dalmacijahttp://hr.wikipedia.org/wiki/1868.http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Ugarski_sabor&action=edit&redlink=1http://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatski_sabor

7/26/2019 2010-0029_kotet_13_227 (1)

8/22

7

2.2. Protorealizam - enoino doba

Razdoblje hrvatske knjievnosti od 1849.g., kada zavrava ilirizam, do enoine smrti

1881.g., naziva seprotorealizamili enoino doba. enoina analizaaktualnih, domaih prilika

je jasno vidljiva iz programskoga teksta Naa knjievnost objavljena 1865. u asopisu

Glasonoa u kojoj opisuje alosno stanje hrvatske knjievnosti. enoa je u hrvatskoj

knjievnosti prvi upotrijebio rije realizam.

enoa je najutjecajniji je i najplodniji hrvatski pisac19. stoljea,i istinski tvorac moderne

hrvatske knjievnosti - dovoljno je rei da je prvi pravi hrvatski romanopisac (djelo Petra

Zorania, Planine, samo uvjetno moemo nazvati romanom), autor opsenoga korpusa

romana,inovatorproze i tvorac razvijenoga urbanoga jezinoga standarda2.

U tom razdoblju Ilirci se povlae iz knjievnog ivota, a novi knjievni narataj objavljuje

uNevenu. Osim Augusta enoe istiu se: Mirko Bogovi, Janko Jurkovi, Luka Boti, Adolf

Veber Tkalevi, Josip Eugen Tomi, Ante Starevi i Franjo Markovi. A za razvoj dramske

knjievnosti i hrvatskog kazalita zasluni su Dimitrije Demetar i Josip Freudenreich.

2.3. enoa kao prozaik

eno je u hrvatskoj knjievnosti ostao zapamen upravo po svojim pripovjedakim

sposobnostima. U svom proznom stvaralatvu obuhvatio je cijelu grau dotadanjih hrvatskih

novela, i po tomu je najuniverzalniji hrvatski pripovjeda. Prikazao je sve klase hrvatskoga

drutva, obuhvatio cjelokupnu sliku toga vremena s cjelokupnim socijalnim i politikim

obiljejima. U novelama je slikao vlastito vrijeme, a u romanima se najee bavio povjeu.

Njegova pripovijest tee lagano, u njoj se izmjenjuju ozbiljni prizori i humorne scene, smijeh

i tuga, obiteljske idile i politika zbivanja. Pogotovo se esto bavi ljudima iz naroda i

pitanjem promicanja narodne kulture, promicanjem hrvatskog i slavenskog imena, isticanjem

ilirske ideje sveslavenstva, pitanjem nacionalne opstojnosti i borbom protiv germanizacije.

U svome izraavanju pazi na na kompoziciju svojih djela i na jezik istil. Priprema se

za izvedbu svake svoje novele i romana te se u njima vidi postupak primene njegove

knjievne teorije.

2esto je naglaavana enoina uloga kao jezikotvorca.
http://hr.wikipedia.org/wiki/19._stolje%C4%87ehttp://hr.wikipedia.org/wiki/19._stolje%C4%87ehttp://hr.wikipedia.org/wiki/19._stolje%C4%87ehttp://hr.wikipedia.org/wiki/Petar_Zorani%C4%87http://hr.wikipedia.org/wiki/Petar_Zorani%C4%87http://hr.wikipedia.org/wiki/Romanhttp://hr.wikipedia.org/wiki/Prozahttp://hr.wikipedia.org/wiki/Prozahttp://hr.wikipedia.org/wiki/Romanhttp://hr.wikipedia.org/wiki/Petar_Zorani%C4%87http://hr.wikipedia.org/wiki/Petar_Zorani%C4%87http://hr.wikipedia.org/wiki/19._stolje%C4%87e

7/26/2019 2010-0029_kotet_13_227 (1)

9/22

8

3. enski likovi u hrvatskoj knjievnosti

Pojava lika ene (i) u hrvatskoj knjievnosti se datira i razvija od samih poetaka

pisane rijei. Meutim, iako u hrvatskoj knjievnosti postoji impresivna redudantnost

enskim likovima, u dosadanjim istraivanjima o eni u hrvatskoj knjievnosti nema

cjelovita uvida. Istraivanja su rijetka i parcijalna, svedena na interpretacije

pojedinanih osoba. Stoga je teko obuhvatiti cijelu hrvatsku knjievnost i pokazati kakvo

mjesto u naoj knjievnosti zauzima ena,odnosno enski lik.

Hrvatska literatura s obziram na lik ene pokazuje stanovite osobitosti ako se usporedi

s knjievnosti europskoga knjievnog kruga, npr. francuska, engleska, njemaka, talijanska,

panjolska knjievnost. Hrvatska knjievnost otkriva svoje predrasude o enskom liku i to

sve do hrvatskog preporada, da bi se tek od doba protorealizma i realizma, sve do naih

dana, pojavile nove ideje o enskoj prirodi.

U starijoj hrvatskojknjievnosti karakterizacija likova ena najee je zasnivana na

religioznim shvatanjima, na mukarevoj percepciji ene kao predodbi o njemu samom te je

posljedica toga to su o enama iskljuivo pisali mukarci. Po uzoru na biblijsku Evu ena je

esto predstavljana kao izvor zla, kao iskuenje vrlinama mukarca.

Istovremeno se u hrvatskoj knjievnosti od samih poetaka pojavljuje ideja o eni

zaokupljenoj s dvije osnovne teme, jedna je ideja o eni kao majci, a druga o majci Isusovoj

ili Boijoj, ta se knjievnost naziva marijanska. U ovoj vrsti knjievnosti ena se pojavljuje

kao svetica, bezgrena dua, saveznica Boga, olienje milosti. U hrvatskoj knjievnosti se

ovaj marijanski lik ene pojavljuje od srednjovijekovlja, preko renesanse i baroka, pa sve do

dananjih dana. Marijanska knjievnost zauzima posebno mjesto u hrvatskoj knjievnosti

upravo zbog njezina nesmetana razvoja, intenziteta uestalosti i odranog kontinuiteta. Ova

tematika je specifina za hrvatsku knjievnost, a niti se u svjetskoj knjievnosti nezamjeuje u tolikom omjeru.

Od 15. i 16. st. u hrvatskoj se knjievnosti primjeujemo svojevrstan razvoj enskog

lika i iz tog doba imamo podjelu na etiri osnovna tipa:

gospoja, ovaj su lik posebno izgraivali Petrarkisti

junakinja, npr. Marulieva Judita

grenica, primjer grenice imamo u djelu Suze sina razmetnoga, kada ena svojimdraima zavodi ovjeka na pogrean put.

7/26/2019 2010-0029_kotet_13_227 (1)

10/22

9

pokajnica,Mandaljena pokornica

Prema navedenoj podjeli, lako moemo uoiti polarizaciju enskog lika, crno- bjelu podjelu

na dva osnovna tipa, odnosno tip i antitip. Kako je u knjievnosti (ne samo hrvatskoj) uvijek

postojala ideja o mukarcu kao ratniku, ena je u tom poimanju bila samo njegova

predodba. Ta se predodba o eni uglavnom temeljila na tipino mukim shvaanjima

ene, to nije ni udo ako znamo da su enske likove uglavnom kreirali mukarci. Tako

imamo podjelu enskog lika na dva osnovna toposa:

topos idealne ene koja je vjerna druica i majka

topos grijenice, nevjerne ljubavnice, prevrtljiva i promjenljiva stvorenja.

U tim predodbama, - tipino mukima - , ena se pokazuje u krajnostima: ili kao

otjelovljenje savrenoga ideala ili kao izvor smrtnoga grijeha.

Primjeri iz starije knjievnosti:

Negativni enskilikovi Saloma, Delila, Eva

Pozitivni enski likovi Hanna, Ruta, Miriam, Sara, Debora, Esterina, Marija.

Primjeri iz hrvatske knjievnosti:

Pozitivni likovi su Marulieva Judita, Lucideva Robinje, Pelegrinovieva Jedupka,

do asnoga lika Katarine Zrinske, supruge Petrove i hrvatske spisateljice,

Kukuljevieva Sofija.

Tek e se kasnije u drugoj polovici 19. st. i u cijelom 20. st. promjeniti slika ene u

knjievnosti uope, tada se lik ene pojavljuje se kao razvijeni individum, te dolazi do

razrade enske psihologije. Likovi se ne kreiraju prema mukarevoj predodbi o eni,

nego mukarci piu o eni i o njezinoj individualnosti, naravno pojavljuju se i spisateljice,

veod Katarine Zrinski nadalje, ali one dugo vremena piu u tajnosti, bez podrke i ostaju bez

itateljske publike.

U stranoj knjievnosti koja je uzor hrvatskoj stvaraju se karizmatini likovi npr. Gospoda

Bovary, Salambo, Eugenie Grandet, Nana, Therese Raquin, Tessa, Ana Karenjina, itd.

U hrvatskoj knjievnosti one su Branka, Olga i Lina, Tena, Gospoa Sabina, Giga Barileva,

itd.

Nadalje, u novijoj knjievnosti javljaju se dva tipa enskih likova, koja su meusobno

sueljena :

Dio hrvatskih pisaca nastojao je sauvati onakav tip ene kakav je sa svim

pozitivnim svojstvima i vrijednostima prisutan u cjelokupnoj hrvatskoj knjievnoj

7/26/2019 2010-0029_kotet_13_227 (1)

11/22

10

batini. To je idealizirani tip ene majke, uvarice obiteljskog ognjita i

nacionalnog bia, tip ene kao nositeljice i promicateljice istoe i nevinosti.

Drugi dio pisaca po uzoru na romanesknu tradiciju vre metamorfizaciju tipa ene

grijenice u lik samosvjesne, fatalne ene - femme fatale.

3.1. Femme fatale

Fatalna enaje lik koji se esto pojavljuje u knjievnosti i na filmu. Obino je to zavodnica

koja koristi svoju mo kako bi zarobila junaka. Pojam se prvi put pojavio u francuskom

jeziku, kao femme fatale, dok se pojam Vamp ustalio1920-ih u Hollywoodu, a potjee od

seksualnosti Vampira. Iako su ispoetka prikazivane kao zle, seksualno nezasitne i podle,

fatalne ene su se esto javljale i kaoantijunakinje,pa i pokajnice. Danas je tajarhetip dobio

znaajke ene koja se stalno koleba izmeu dobra i zla, ali u oba sluaja postupa bezobzirno.

Zlo je uvijek prisutno, bilo u samoj fatalnoj eni, bilo u ljubavniku ili nekoj drugoj njoj

bliskoj osobi, a javlja se kad se tradicionalna uloga ene kao pokorne ljubavnice sukobi s

drugim ciljevima. Moglo bi se rei da je fatalna ena tragian lik zato to razlozi njezinih

postupaka ostaju skriveni svima, pa i samoj sebi. Njezin je pravi identitet vjeita tajna za

mukarce,a upravo ih zbog toga iprivlai.... (Wikipedia)

Obiljeja fatalne ene3:

nesuglasje pojave i naravi

preerotizirana enska atraktivnost

inteligencija iemotivna hladnoa

manipulativne sposobnosti

tenja k moi

samoodreena seksualnost

destruktivna prekoraenja norme i zakona

Motiv fatalne ene javlja se u hrvatskoj knjievnosti odPoekog akaMiroslava Kraljevia

pa do Julije, Laure, Klare, Line, Nie, itd. One su demonske zavodnice, vjetice andeoskog

lica, izuzetno ljepe, privlane i tajanstvene, one su literarno najivlji i najuvjerljiviji enski

likovi hrvatske knjievnosti. One su aktivni likovi, deus ex machine knjievnih djela i o

njima bi se dalo pisati mnogo vie nego o njihovim pozitivnim suparnicama. Fatalne ene su

3Dobavljeno iz "http://hr.wikipedia.org/wiki/Fatalna_%C5%BEena"
http://hr.wikipedia.org/wiki/Junakhttp://hr.wikipedia.org/wiki/Francuski_jezikhttp://hr.wikipedia.org/wiki/Francuski_jezikhttp://hr.wikipedia.org/wiki/1920-ihhttp://hr.wikipedia.org/wiki/Hollywoodhttp://hr.wikipedia.org/wiki/Hollywoodhttp://hr.wikipedia.org/wiki/Vampirhttp://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Antijunak&action=edit&redlink=1http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Antijunak&action=edit&redlink=1http://hr.wikipedia.org/wiki/Arhetiphttp://hr.wikipedia.org/wiki/Tragedijahttp://hr.wikipedia.org/wiki/Tragedijahttp://hr.wikipedia.org/wiki/Inteligencijahttp://hr.wikipedia.org/wiki/Emocijehttp://hr.wikipedia.org/wiki/Fatalna_%C5%BEenahttp://hr.wikipedia.org/wiki/Fatalna_%C5%BEenahttp://hr.wikipedia.org/wiki/Emocijehttp://hr.wikipedia.org/wiki/Inteligencijahttp://hr.wikipedia.org/wiki/Tragedijahttp://hr.wikipedia.org/wiki/Arhetiphttp://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Antijunak&action=edit&redlink=1http://hr.wikipedia.org/wiki/Vampirhttp://hr.wikipedia.org/wiki/Hollywoodhttp://hr.wikipedia.org/wiki/1920-ihhttp://hr.wikipedia.org/wiki/Francuski_jezikhttp://hr.wikipedia.org/wiki/Francuski_jezikhttp://hr.wikipedia.org/wiki/Junak

7/26/2019 2010-0029_kotet_13_227 (1)

12/22

11

potpuna suprotnost vjernim enama, majkama i uvaricama ognjita, one predstaljaju

opasnost i prijetnju, odrazom su muke erotske fantazije.

Fatalnim enama pripada sve ono to mimoilazi okvir normalnoga, doputenoga i

drutveno potvrenoga. Ovaj tip kobne ene preuzeo je na sebe sve oznake i posljedice

negativnosti. U njihovim su likovima potisnute sve frustracije, moralne dvojbe, kompleksi i

drutvene traume. Ovaj lik fatalne ene u hrvatskoj knjievnosti uoljiv je ve u enoinu

Zlatarevu zlatu u liku Klare Gruber, koji je lik dalje bitan za tijek ove radnje. Klara

Gruber se javlja kao glavna oponentica Dori Krupievoj, olienju enske dobrote.

3.2. enoini likovi

enou doista ne zanimaju velikani povijesti,vojskovoe i kraljevi. Naglasak stavlja na

privatnost, na jednostavni svakodnevni ivot i na osobno iskustvo.4enoa za glavne likove

svojih romana bira male ljude, anonimne likove. Prosjene junake koji ni po emu se ne

razlikuju od svoje okolice. Ti deherorizirani junaci svojom prosjenou utjelovljuju

upravo svojstva obine graanske itateljske publike koja i postaje glavni konzument

romana.5

Kako je teio realizmu, u svojim ostvarenjima realistini su mu odabir teme i likova, ali mu je

sama razrada likova romantiarska. Njegovi su likovi polarizirani, crno- bijeli, dobri ili loi,

determinirani podrijetlom i poloajem u drutvu. Meutim, ova crno- bjela karakterizacija

likova je sveprisutna u XIX. st. ne samo kod enoe, nego su ope karakteristike

romantiarske karakterizacije. Meutim, takve su konvencije i postupci u to vrijeme bili prije

pravila nego iznimci. Kao glavna slabost u enoinoj karakterizaciji likova je to to se nije

uspio osloboditi lanog sentimentalizma i patetike.

enoa je svoje likove podijelio u etiri osnovne grupe:

povijesni likovi

ljubavni likovi

intriganti

likovi obinih malih ljudi

4Nemec, Kreimir,Povijest hrvatskog romana( Zagreb: Znanje, 1995) 87.


7/26/2019 2010-0029_kotet_13_227 (1)

13/22

12

3.3. enoini enski likovi

enoini enski likovi se klasificiraju na sljedei nain:

vjerne ene:

Duma, enski lik romana uvaj se senjske ruke, ena Jurie Orlovia, koja se

suprotstavila udati se za onog koji joj je namjenjen, nadalje sudjeluje pri

protunapadu na senjsku tvravu i oslobaanju svog mua.

Kata, vjerna majka i ena Ilije Gregoria,

Jana, junakinja romana Seljaka buna koja je odigrala ulogu za koju nije

determinirana

Dora, idealizirana ena, zlatarovo zlato

Mara, vjerna ena Miloa Radaka

Marta, ena Stjepka Gregorijanca, za razliku od svog mua, izrazito pozitivan

lik

femme fatal:

Klara Gruberova, klasina fatalna ena sa svim osobinama iste, olienje zla,

inteligencije, ljepote, emotivne hladnoe, manipulativna, destruktivna, itd.

Branka, samostalna mlada ena, junakinja istoimenog romanaBranka

Nia, junakinja enoine nove Karanfil s pjesnikova groba. Za nju se ne bi

moglo rei kako posjeduje sve osobine fatalne ene,ona je dobra, djevojka iz

naroda, ali je izdvajaju njezina ljepota, osobitost odanost i inteligencija.

4. Dora Krupieva

Dora Krupieva glavni je lik je romana Zlatarevo zlatoAugusta enoe, sam naziv romana

metafora je koji predstavlja ovu ker jedinicu staroga zlatara Petra Krupia.

4.1. Kratka fabula romana izvanpovijesnog konteksta

Stari zagrebaki graanin, zlatar Krupi, ima krasnu i estitu ker Doru. Dora je ljepotica,

crnookka, crne kose, plemenita, njena, mudra i bistra duha, okretna, razumna i mila. Ona je

7/26/2019 2010-0029_kotet_13_227 (1)

14/22

13

dobra, posluna, plemenita, vrijedna, marljiva i prelijepa djevojka, moda ak i naivna. Voli

svog oca i kumu Magdu i pomae im. U to zlatarevo zlato zaljubi se j ednom prilikom,

spaavajui joj ivot ispod konjskog kopita, Pavao Gregorijanac, sin monog

medvedgradskog vlastelina, krvnog neprijatelja Zagrebana, koji protiv njega diu pred

banskim i kraljevskim sudom tubu zbog nasilja i zbog samog Medvedgrada na koji

zagrebani misle da imaju iz davnine prava. Stari Stjepko Gregorijanec, zbog te ljubavi koja

mu otima sina, jo jae zamrzi Zagrebane, te koristi svaku priliku da im nakodi, a Doru

pokua odstraniti, ali mu to ne uspije, jer je Pavao svaki put u pravi as spasi. Naalost, iako

je njihova ljubav bila veoma jaka, ne uspijeva pobijediti zlo. Ljubavlju za Pavla planut e i

Klara Gruberova, koja kasnije postaje podbanicom Ungnadovom. Kada je Pavle odbije,

odlui ukloniti Doru ne bi li na taj nain pridobila Pavlovu ljubav. Dat e otrovati Doru, ali

time ne postie nita, Pavle e ju zamrziti, i s gnuanjem odbiti tu bludnicu, ostavljajui je

Vinjemu da je kazni, te ode do kraja svoga ivota boriti se protiv Turaka. Klara Gruberova

nakon pretrpljenoga poraza gubi i svoj razum.

U romanu povijesna pria zavrava sretno, dok ljubavna pria zavrava tragino.

U svrhu ometanja iste ljubavne veze nalaze se razni imbenici, npr. razlike drutvenih

slojeva (Dora je graanka, Pavle plemi) i politiki interesi (zavada StjepkaGregorijanca i

graana Zagreba).6

4.2. O Dori

Ako bi smo lik Dore trebali uvrstiti prema gornjoj podjeli likova, tada bismo ovaj lik svrstali

u onaj arhetip idealizirani ene, uvarice nacionalnog bia, tip ene kao nositeljice i

promicateljice istoe i nevinosti. Prema enoinoj podjeli likova, ona pripada ljubavnim

likovima, odnosno likovima malih, obinih ljudi, koji su u enoinim djelima zapravo pravi

junaci, idealizirani i heroizirani, u sluaju Dore, ona je heroina. enoa je u svojim djelima na

strani upravo tih malih ljudi, graana i seljaka. U onoj shemi crno- bijelih likova, Dora

predstavlja krajnji svijetli lik, olienje dobrote i ljepote, olienje bia bez mane. Po svim

svojim osobinama ona je olienje savrenstva, idealiziranog romantinog lika ene.


7/26/2019 2010-0029_kotet_13_227 (1)

15/22

14

Dogaaji u romanu teku polifonino, odvijaju se dvije paralelne radnje, politika i ljubavna

nit. Svi dogaaji vezani uz ljubavnu radnju, vrte se oko zlatarove Dore. Ona je sredite i

polazite, sve to se odvija, svi likovi i dogaaji oko nje ili su radi nje ili protiv nje. Meutim,

iako je glavni lik romana, primjer idealne djevojke, Dora je ipak pasivna junakinja, ona se

nimalo ne istie, ne radi niti za sebe, niti protiv sebe, ona voli Pavla, u tome je njezino

junatvo, a sve drugo preputa sudbini i drugima.

enoa nije dovoljno razradio lik svoje junakinje, meutim drugaiju joj ulogu niti nije mogao

dati, jer priprosta graanska djevojka u Zagrebu u 16. st. nije imala mnogo izbora. Za nju je

ve veliko junatvo bilo priznati mladiu da ga ljubi, drugo nita nije smjela ako je eljela

ostati potena i na dobrom glasu. S ljubavlju u srcu, njoj valja trpjeti i ekati.

Tomu je dokaz, da je Dora ekala etiri mjeseca na Pavla da se vrati iz borbi protiv Turaka,

kako bi se prvi put vidjeli nakon to ju je spasio.

Ona se ne moe aktivirati oko svoje sree i sudbine, i to je moda i realistian prikaz o

poloaju ene tadanjeg doba. Dora se na koncu nesvjesno truje, uvjerena kako ini

blienjemu dobro; katastrofa nastaje bez njezine umne suradnje, niti po njenoj, niti protiv

njene volje, bez njezina znanja, pa i bez ikakve borbe s njene strane. Ali, to moe biti

dokazom i njene mladosti, neiskustva i naivnosti.

Dora je nemotivirani lik (?)

determinirana je podrijetlom

determinirana je odgojem

determinirana je ljepotom.

U enoinih enskih likova vrlo je bitan vanjski izgled, ali tako je uostalom kod veine autora

19. st., ona mora biti toliko dobra jer je toliko lijepa, ili obratno, vrlo lijepa jer je vrlo dobra.

Prema polariziranoj karakterizaciji likova, smatra se kako je vanjska ljepota odrazom

unutarnje ljepote, ali su se ova ideologija ili predrasude zadrale i do dana dananjih.

Ve u uvodno djelu romana, kada nas upoznaje s likom Dore, pisac nam prvo opisuje

njezine vrline predstavljene njenim duhovnim, ali i fizikim vrijednostima:

Bijae bistra, iva, te se ve za kasnijega djetinjstva toliko uslobodila da je

ve nisu smatrali djetetom, da su je dapae svi nazivali zlatarovom mudrijaicom,

jer se mala - a nije to za ono doba ala - nauila bila itanju i pisanju od varokoga

7/26/2019 2010-0029_kotet_13_227 (1)

16/22

15

kolnika Blaa Dragia. Pa tek kad pupolj budne ruicom, djevoje djevicom! Divna

li oku milja!

Kad je nedjeljom i svetkom, idui od rane mise preko Markova trga kui s vojoj,

premetala drobne noice, obuvene crvenim iljastim postolicama, kad joj se lijepaglavica njihala pod kitnom partom, a bujne joj se crne plete sputale niz plavetni,

janjeim krinom oiveni zobun, kad je ruicama drala na prsima veliki, srebrom

okovani molitvenik, stidno gledajui pred sebe, da nisi mogao spaziti munjevita oka

od dugih svilolikih trepavica, bio bi rekao svatko: eto, svetica sala sa oltara meu

svijet da milim pojavom razveseli snudene ljude.

Mnogomu se graanskomu sinu - a ne kojekakoviu - otimale oi za Dorom; mnoga je

majka u dui raunala, kad li bude Dora zrela za njezina sina, pae i velikakigospodii-i, kad ih iznebuha opri sjajno oko zlatarove keri, znak bi priapnuti: Ej

da nije, to je!

Ali nije se Dora diila samo lijepim licem, ve i ljepom duom. Bilo je tu i drugoga

uzroka, uzroka doista velevana, jer zlatom vae. Veli se: Bolji je dobar glas nego

zlatan ps, a u Dorice bijae i dobar glas i zlatan ps. Nije dakle ni udo da su

mladicu svi zorniji zagrebaki mladii nuali boinicom te obi-lazili, eljkujui i

snujui zlatarovo zlato; nu od toga zlata ne bijae im zlata i zatvorena zlatarova

vrata.7

Dora je kako smo ve spomenuli pasivan lik, ona se stalno nalazi u nekakvoj opasnosti, ali

niti jednomprilikom ne reagira kako bi se sama spasila, uvijek se netko mora nai u blizini i

reagirati umjesto nje:

Pue trgom istina. Po njoj juri opor paklenih atova, a pred njima vranac s

plamteom grivom. Pred oporom bjei djevojka mlada i lijepa. Klonu k zemlji. Sad

e je zastii paklena hajka, sad e je zgaziti. Jao!, razlijegalo se je pukom, propala

je sirota!

Ali kao strijela doleti s jedne strane mladi junak na zelenku, sagnu se k djevojci,

uhvati je za pas i dignuv je na sedlo odjuri prema Kaptolskim vratima.8

Dora takoer ne reagira kada je Grga okolin okleveta pred ocem i njegovim prijateljima,

otac je tjera od kue, ona i dalje ne reagira. Jedino to zna rei je: Molim te oe.

7enoa, August,Zlatarovo zlato( Zagreb: Mladost, 1985) 8.


7/26/2019 2010-0029_kotet_13_227 (1)

17/22

16

Iz osobnog stajalita, pretpostavimo da bi otac prije vjerovao njoj, nego intrigantu okolinu.

Pretpostavimo da se ta situacija mogla rijeiti na taj nain.

Ljubav izmeu Pavla i Dore takoer je nerealna, teko se moe povjerovati da je u tadanje

vrije u 16. st. ljubav izmeu graanske djevojke i plemia mogla biti realizovana, tako da je

njihova ljubav realna, kao uostalom lik Dore sam:

Djevojka skoi. Blijednu i planu. Kao da sniva. Krv da e joj raznijeti ivce, srce

skoiti iz njedara.Nestalnim plamom zasukljae oi; rastvori drhtavice ruke i spustiv

glavicu svoju na Pavlovu glavu zajeca i kroz pla i kroz smijeh: Jao, Pavle, ta uini

od mene, Pavle!9

Njezino junatvo ogleda se u tome to ljubi Pavla, tim vie jer meu njima postoje

nepremostivi socioloki jaz:

Ne budi vas strah, djevice Doro! Jo mi je iva glava, odvrati mekanim glasom Pavao

i lagano se dotaknu prsti Dorine ruke. Djevojka strese se, krv joj inu u lica, ali ne

ustegnu ruke. Lako joj se sklapale usne, u oku joj je treptio udan plamen, ali ne krenu

zjenice s Pavla.10

Njezina inteligencija, odraava se onako kako se ena toga doba mogla izraziti. ene se nisu

mogle uplitati u dijalog mukaraca, tek ako su pitane. Dora daje vrlo vjete diplomatsko

prikrivene odgovore, pazei kako ne bi uvrijedila mukarca, to se tada smatralo enskoj

vrlini:

Oprosti mi vae gospodstvo, gospodine notare! Mi enske glave ne razumijemo te

premudre historije, i moja pamet pobrala je iz vae besjede samo gdjeto kao slijepa

koko zrno. Ne bude li vino kod moje svadbe kiselo, osladit e mi usta. Ali iz srebrne

kupe neu ga srkat, za nas graanske djevojke i ove su majolike dobre. Ne valja se

gizdati, jer je gizdost pred bogom grijeh. Nu tko e o tom i govoriti, to su daleki

rauni.11

Kad ve na silu moram, de'te vi najprije, gospodine notariju. Ja u za vama pa upogodit vae misli, odvrati hitro djevojka.

Nu, to mislim?, zapita notar..

Vae gospodstvo - ali ne srdite se za to - vae gospodstvo misli da ste najpametnija

glava u svem Zagrebu.

9

enoa, August,Zlatarovo zlato( Zagreb: Mladost, 1985) 52.10 enoa, August,Zlatarovo zlato( Zagreb: Mladost, 1985) 50.


7/26/2019 2010-0029_kotet_13_227 (1)

18/22

17

Ha! ha! ha!, udarie svi u grohotan smijeh.12

Njezina je iskrena osjeajnost dirljiva, a njezina djetinjasta naivnost pogubna. Ljepotom i

smjernou ona osvaja ljude, topla je i mila, zasluuje ljubav i panju. Njezine su vrline

neupitne, a njezina tragina sudbina budi u itatelju tugu i tenju za pravdom. Lijepa,

neduna, naivna, ne uspijeva biti sauvana od ljudske zloe i zavisti ni plemenitom ljubavlju

svoga brinog oca, ni neskrivenim oboavanjem zarunika, ni panjom kume Magde, niti

pod budnim okom Jerkove tajanstvene ljubavi.

Dora Krupieva lik je s definitivno zadanim osobinama, koja ne utjee na dogaaje i

promjenu u razvoju fabule, goli je aktant koji samo ispunjava svoju ulogu u strukturi

zapleta.13 Dora je zajedno sa Pavlom, kao dobra i plemenita, domaa djevojka, nositelj

moralnog i nacionalnog kodeksa.14

5. Komparativna usporedba likova Dore i Klare

Lik Dora Klara

Vrijeme i mjesto radnje Zagreb, 16. st. Samobor, 16. st

Portret mlada djevojka, ljepotica,

ker jedinicamlada ena, ljepotica,udovica, majka jedne keri

Socijalna karakterizacija graanka, egzistencijalnu

sigurnost joj prua oca

plemkinja, situirana,

egzistenciju obezbjeuje

preko mukaraca

Psiholoka karakterizacija stabilna, mudra, plemenita,

dobra, vjernica

nestabilna, povrna, ohola,

sebina, inteligentna

Etika karakterizacija visoke moralne vrline, estita nemoralna, puna mana, nebira sredstva kako bi dola do

cilja

Filozofska karakterizacija predstavnica patrijalhalnog

svjetonazora

nevjernica, preljubnica,

hedonistiki svjetonazori

Recepcija okolina je potiva zbog njenih utjecajna je jer je plemkinja i

12

isto13 Nemec, Kreimir,Povijest hrvatskog romana( Zagreb: Znanje, 1995) 95.


7/26/2019 2010-0029_kotet_13_227 (1)

19/22

18

vrlina zbog toga ima ugled,

mukarci joj se dive zbog

ljepote

Profesionalna recepcija K. Nemec

A. Barac

K. Nemec

A. Barac

5.1. Kako ljube Dora i Klara

Kako su ova dva lika dvije suprotnosti, tip i antitip, dobro i zlo, svetica i grijenica, njih dvije

ljube Pavla na dva potpuno suprotna naina.

Dora, kao olienje dobrote zbog svoje determiniranosti odgojem, ima samo jedan mogui

izbor; a to je ekanje. Njezina ljubav je uzvraena, te ona ne mora reagirati, ali da ljubav nije

uzvraena, vjerojatno da i onda ne bi reagirala, ve svoju tugu u sebi proivljavala. Ona i

sama kae:

Nu ja samo tako napamet mislim. Nesretan je, velim. On je gospodin, on je bogat, ti

si jadna sirotica, on bi dobio plemenitu gospoju - drugu! Oh, ne, ne drugu, toga ne bih

preboljela, kliknu djevojka i uhvati ivo Pavlove ruke, da drugu ljubi. Pa onda kad

se zamislim, eto vidim kako sjedim u tvojoj kui i vezem vezak, lijep pojas. I ekam

hoe li skoro Pavle doi. A ti se krade lako lagacko do mene, ti misli da ja toga ne

znam. Ali da, ta ne bih znala. Ne treba mi oiju. Srce kuca ivlje, srce zna da si blizu.

A ja ti skoim, ja ti se ovinem oko ije, ja te po - Ha, ha, ha!, udari djevojka u smijeh

i u pla, je l' da sam luda, vele luda! Ne, ne, ne, to ne moe biti, to bi prelijepo,

prelijepo bilo!, i tronuta pokri Dora lice rukama.15

Prvi put kada Dora ugleda Pavla, ona nije ni svjesna toga da je zaljubljena, mislei kako je

bolesna, pati u vruici. Njezinu zaljubljenost prepoznaje stara Magda. Dora je mlada i

neiskusna, prvi put se zaljubljuje.

Klara je takoer mlada ena, izuzetna ljepotica koja je potpuno svjesna svoje ljepote,

mukarci se natjeu za njezinom naklonou i ona u tome uiva. Kako je ve jednom bila

udata, te postala udovicom, ali svoga mua nije voljela, pa za sobom imala brojne ljubavnike,

ona je s mukarcima vrlo iskusna. Zna kako treba osvojiti mukarca.


7/26/2019 2010-0029_kotet_13_227 (1)

20/22

19

Mlada je, lijepa i bogata, pa udovica - hitra udovica koja je okusila drvo spoznanja,

nije plaha i glupa kao to djevojke, kao to Pavao. Dobra udica. Riba se mora

nameiti.16

Opis Klarina vanjskog izgleda:

Moglo joj je biti dvadeset i vie godina. ena visoka, puna i iva. Zlatni uvojci

padahu joj niz iju ispod kape od bijeloga bisera.Visoko, glatko elo odavalo je

neobinu pamet, a ravni, tanki nosi komu se ivo micahu ruine nosnice, sivkaste ali

neobino sjajne oi, bijahu znakom velike hitrine. A srce, a uvstvo? Teko je rei. To

glatko fino lice as bi se zaarilo plamenitim zanosom, as izrazilo otrovnim rugom,

as sloilo u neodoljiv posmijeh, as okamenilo hladnim mramorom; samo pune,

pootvorene usne, samo nemirno kretanje tijela pokazivalo je da u toj enskoj glavi ive

krvi imade. Tko je vidio puna i poput mlijeka bijela ramena tono provirivahu iz a

bruseljske pauine, tko je gledao kako se puna njedra nadimlju i silom otimlju jarmu

plavetne svilene halje, kako se srebrni pojas vije oko tankoga struka, kako se oble

sjajne ruke kradu iza dugih rukava, kako se malene noice u vezenim postolicama

nestrpljivo premeu na medvjeoj koi - tko je to sve vidio, morao je rei - ta ena

ugleda svijet za ljubav, ta ena hoe, mora da ljubi. A je l' ljubila? Za to znala su razna

gospoda, samo tupoglavi pokojnik joj nije.17

Klara se prema Pavletu ponaa enstveno, koketno, zavodi ga. Pisac vie puta spominje

njezine zlatne pramenove kose, koji se uvijaju kao zmija, tako se i ona uvija oko Pavla. Klara

promatra mladia radoznalo, gleda ga ispod oka... Ne zadugo, ona preuzima inicijativu,

izjavljuje Pavletu ljubav:

Vi moj, ja vaa pa makar se digao bog. Mlad ste jo, mlad. Jo ne znate srca, jo ne

znate plama ljubavi. Oh nije vam ljubav janje krotko i milo. Ne, bijesan je ona at!

Kada uzbjesni, kada se propne i leti kao strijela nebeska, kao sjeverni vihor, moe l' je

valiti ovjeja ruka? Oh Pavle, ujte me!18

Moda bi Pavle i upao u njezinu zamku da nije vidio oevo pismo. Klara je vjerojatno toliko

zaintrigirana Pavletom jer je to jedini mukarac koji ju je ikada odbio, prezreo. Za ovu ljubav

spremna uiniti sve, pogaziti sve dozvoljene granice, ubija svoju suparnici, ini najvei smrtni

grijeh. Kako Pavle kae: Ona je rajska zmija, ona je Dalila.

16

enoa, August,Zlatarovo zlato( Zagreb: Mladost, 1985) 58.17enoa, August,Zlatarovo zlato( Zagreb: Mladost, 1985) 80.


7/26/2019 2010-0029_kotet_13_227 (1)

21/22

20

Ove dvije ene obe tragino zavravaju zbog ljubavi prema Pavlu, Dora umire, a Klara

gubi razum.

6. Zakljuak19

Dug je put od srednjovijekovnih likova ene- Salome, Dalile, preko hrvatske Judite, Robinje,

Jedupke, do suvremene, emancipirane ene. Do ene koja nije samo predodba mukareva

lika, do lika ene o kojem ne piu samo mukarci. ene koja i sama postaje psiholoki

razraen lik, junakinja djela, ene koja preuzima spisateljsku ulogu te istinski pie o sebi

samoj.

U ovom razvojnom putu enoino doba ini bitnu prekretnicu u hrvatskoj knjievnosti. enoa

je otvorio niz novih tematskih podruja, realizirao razliite mogunosti narativne

kombinatorike. Da bi postigao svoj primarni cilj pridobijanja itateljske publike, morao je

idealizirati povijesnu stvarnost. Stvorio je niz likova, meu kojima i lik Dore Krupieve, koji

e jo dugo biti uzorom mnogima. Njegove su pripovjedake sposobnosti i smisao za

fabuliranje, talenat za stvaranje zapleta i odravanje napetosti ostali u hrvatskoj knjievnosti

nedosegnuti. Modeli njegovih likova prenosit e se sve do kraja 19. st. i dalje. Njegov lik

Dore preuzet je kao dio nacionalnog identiteta, te se danas takvom i slavi, kao jedan od

najznaajnijih enskih likova hrvatske knjievnosti.

Pojavom Augusta enoe u hrvatskoj knjievnosti, zapoelo je doba pripovjetke i romana.

enoa je svojim radom nastojao nadoknaditi ono to je u europskoj knjievnosti ve postojalo

kao knjievna batina. itav svoj ivot posvetio je stvaranju moderne hrvatske knjievnosti i

moe se rei da je u tim nastojanjima i uspio.Svojim je proglasom Naa knjievnost uao

kao teoretiar na velika vrata hrvatske knjievnosti i dao smjernice kakva novela treba biti, a

vjetinom svoga pisanja nametnuo se kao autoritet ve svojim suvremenica, te je ostao jedanod najznaajnijih imena hrvatske knjievnosti. O Augustu enoi Mato je imao izrazito

visoko miljenje: enoa je najzagrebakiji sin, Orfej koji je dao glas i rije tome kamenju da

progovara narodnom duom20. Literarni povjesniar Slavko Jei o enoi je rekao:

S njime poinje moderna hrvatska knjievnost21.

19

prema Kreimiru Nemecu20izvor:http://www.biografije.org/senoa.htm21

isto
http://www.biografije.org/senoa.htmhttp://www.biografije.org/senoa.htmhttp://www.biografije.org/senoa.htm

7/26/2019 2010-0029_kotet_13_227 (1)

22/22

21

7. Izvori

http://www.google.hr/url?sa=t&source=web&cd=1&ved=0CB0QFjAA&url=http%3A%2F%

2Fhrcak.srce.hr%2Ffile%2F58635&rct=j&q=%C5%BEenski%20likovi%20u%20hrvatskoj%

20knji%C5%BEevnosti&ei=HnXhTd6yNYfIswbq--

j5BQ&usg=AFQjCNEC0eqceb6130nHQ6Qg5V4x8Eyh1g

http://en.wikipedia.org/wiki/Femme_fatale

http://www.biografije.org/senoa.htm

8. Literatura

ori, Tomislav, Hrvatska ena u povijesti, K.Kreimir, Zagreb, 1997.

olak, Tode, Portreti: iz novije hrvatske knjievnosti, knjiga I.,Sloboda, Beograd, 1967.

Jeli, Dubravko: Povijest hrvatske knjievnosti. Zagreb, 2004, Naklada Pavii.

Nemec, Kreimir: Antologija hrvatske novele. Zagreb, 1997, Naklada Pavii.

Nemec, Kreimir, Povijest hrvatskog romana: od poetka do kraja 19. stoljea, Znanje,Zagreb,1995.

Prosperov Novak, Slobodan: Povijest hrvatske knjievnosti. Ljubljana, 2003, Goldenmarketing.

enoa, August, Zlatarovo zlato, Mladost, Zagreb, 1985.

enoa, August, I: lanci i feljtoni; Pjesme; Pripovijesti. Priredio: ime Vueti. Crtei:Zeljko Hegedui. tamparija Vjesnik, Zagreb 1962; II. izd. 1964.
http://www.google.hr/url?sa=t&source=web&cd=1&ved=0CB0QFjAA&url=http%3A%2F%2Fhrcak.srce.hr%2Ffile%2F58635&rct=j&q=%C5%BEenski%20likovi%20u%20hrvatskoj%20knji%C5%BEevnosti&ei=HnXhTd6yNYfIswbq--j5BQ&usg=AFQjCNEC0eqceb6130nHQ6Qg5V4x8Eyh1ghttp://www.google.hr/url?sa=t&source=web&cd=1&ved=0CB0QFjAA&url=http%3A%2F%2Fhrcak.srce.hr%2Ffile%2F58635&rct=j&q=%C5%BEenski%20likovi%20u%20hrvatskoj%20knji%C5%BEevnosti&ei=HnXhTd6yNYfIswbq--j5BQ&usg=AFQjCNEC0eqceb6130nHQ6Qg5V4x8Eyh1ghttp://www.google.hr/url?sa=t&source=web&cd=1&ved=0CB0QFjAA&url=http%3A%2F%2Fhrcak.srce.hr%2Ffile%2F58635&rct=j&q=%C5%BEenski%20likovi%20u%20hrvatskoj%20knji%C5%BEevnosti&ei=HnXhTd6yNYfIswbq--j5BQ&usg=AFQjCNEC0eqceb6130nHQ6Qg5V4x8Eyh1ghttp://www.google.hr/url?sa=t&source=web&cd=1&ved=0CB0QFjAA&url=http%3A%2F%2Fhrcak.srce.hr%2Ffile%2F58635&rct=j&q=%C5%BEenski%20likovi%20u%20hrvatskoj%20knji%C5%BEevnosti&ei=HnXhTd6yNYfIswbq--j5BQ&usg=AFQjCNEC0eqceb6130nHQ6Qg5V4x8Eyh1ghttp://en.wikipedia.org/wiki/Femme_fatalehttp://www.biografije.org/senoa.htmhttp://www.biografije.org/senoa.htmhttp://en.wikipedia.org/wiki/Femme_fatalehttp://www.google.hr/url?sa=t&source=web&cd=1&ved=0CB0QFjAA&url=http%3A%2F%2Fhrcak.srce.hr%2Ffile%2F58635&rct=j&q=%C5%BEenski%20likovi%20u%20hrvatskoj%20knji%C5%BEevnosti&ei=HnXhTd6yNYfIswbq--j5BQ&usg=AFQjCNEC0eqceb6130nHQ6Qg5V4x8Eyh1ghttp://www.google.hr/url?sa=t&source=web&cd=1&ved=0CB0QFjAA&url=http%3A%2F%2Fhrcak.srce.hr%2Ffile%2F58635&rct=j&q=%C5%BEenski%20likovi%20u%20hrvatskoj%20knji%C5%BEevnosti&ei=HnXhTd6yNYfIswbq--j5BQ&usg=AFQjCNEC0eqceb6130nHQ6Qg5V4x8Eyh1ghttp://www.google.hr/url?sa=t&source=web&cd=1&ved=0CB0QFjAA&url=http%3A%2F%2Fhrcak.srce.hr%2Ffile%2F58635&rct=j&q=%C5%BEenski%20likovi%20u%20hrvatskoj%20knji%C5%BEevnosti&ei=HnXhTd6yNYfIswbq--j5BQ&usg=AFQjCNEC0eqceb6130nHQ6Qg5V4x8Eyh1ghttp://www.google.hr/url?sa=t&source=web&cd=1&ved=0CB0QFjAA&url=http%3A%2F%2Fhrcak.srce.hr%2Ffile%2F58635&rct=j&q=%C5%BEenski%20likovi%20u%20hrvatskoj%20knji%C5%BEevnosti&ei=HnXhTd6yNYfIswbq--j5BQ&usg=AFQjCNEC0eqceb6130nHQ6Qg5V4x8Eyh1g

2010-0029_kotet_13_227 (1)

Documents

Transcript of 2010-0029_kotet_13_227 (1)